REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-3627/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DB iz gline, Toplička 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Rešetar & Partneri, odvjetničkom društvu iz Osijeka, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi staža, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/202/03090522492, URBROJ: 341-15-11/2-24-5770 od 6. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/202/03090522492, URBROJ: 341-15-11/2-24- 5770 od 6. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-10/24- 02/03090522492, URBROJ: 341-15-11/2-24-5770 od 6. svibnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Željezara Sisak, pogon Glina u razdoblju od 08. listopada 1991. do 05. kolovoza 1995. na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

2.1. Rješenje je doneseno u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/23-02/030900522492, URBROJ: 341-99-11/2-23-6141 od 13. veljače 2024.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći kako nema osnova za zaključak iznesen u pobijanim rješenjima , a iz kojeg proizlazi da se ne priznaju razdoblja provedena u okviru tijela čiji je rad bio usmjeren na rušenje pravnog poretka Republike Hrvatske, jer Željezara Sisak, pogon u Glini nikada nije bilo tijelo čiji je rad usmjeren na rušenje pravnog poretka države. Smatra pogrešno primijenjenim odredbe propisa na koje se pozivaju upravna tijela u svojim odlukama.

3.1. Navodi da je pogrešno utvrđena činjenica da je u predmetnom vremenskom periodu bio pripadnik 24. pješadijske bojne Glina , te ističe da je bio mobiliziran (povremeno) i to ne spori ali je čitavo vrijeme bio zaposlenik Željezare Sisak.

3.2. Smatra povrijeđenim i odredbe o sadržaju obrazloženja pojedinačne odluke, stoga se rješenje ne može ispitati zbog navedenih nedostataka. Pored navedenog upravna tijela u potpunosti zanemaruju njegovu izjavu, a koja je dokaz da je u predmetnom razdoblju radio u Željezari Sisak i na kojim poslovima

3.3. Ističe da je povrijeđeno i načelo materijalne istine, te napominje da je već vodio upravne sporove u kojima su donesene odluke, njemu u korist (UsI-2114/2022 i UsI- 2612/2022).

3.4. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te vratiti predmet na ponovni postupak ili odlučiti u sporu pune jurisdikcije.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je odbijen zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da nije dokazano da je tužitelj u predmetnom razdoblju imao evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda („parafond“), odnosno da ne postoje relevantni i valjani materijalno- pravni dokazi o toj činjenici, te da je tužitelj u tijeku upravnog postupka izjavio da je bio povremeno vojno angažiran kao pripadnik vojske Jugoslavije na teritoriju općine Glina kao pješadinac i nosio obilježja vojske Jugoslavije, da je tijekom angažiranja čuvao poduzeće Željezara po najavljenom rasporedu od strane samog poduzeća, te da je od naoružanja nosio puškomitraljez, a poslije automatsku pušku. Ističe da tužitelj u tužbi iznosi identične navode koje je iznio u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 6. svibnja 2024, te da isti nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz svih razloga koji su navedeni i obrazloženi rješenjem tuženika od 17. srpnja 2024. Navodi da je u postupku konvalidacije staža osiguranja na temelju Zakona o konvalidaciji („Narodne novine“, broj 104/97 – u daljnjem tekstu: Zakon) i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja („Narodne novine“, broj 53/08 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) bitna činjenica ima li podnositelj zahtjeva evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“ i u tom smislu može se konvalidirati samo već utvrđeni mirovinski staž i to samo ako je podnositelj zahtjeva za konvalidaciju imao evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda", jer sporan staž može utvrditi samo nositelj osiguranja kod kojega je osiguranik bio osiguran na temelju valjane pravne osnove, u konkretnom slučaju „parafond“, a ne Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji, u postupku konvalidacije, priznaje staž osiguranja temeljem evidentiranog statusa osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“, a što je osnovno i odlučno u ovom postupku konvalidacije staža osiguranja, jer je to akt koji se konvalidira.

4.1. Navodi da je nesporno utvrdio da tužitelj u tijeku upravnog postupka nije dostavio nikakve valjane i relevantne materijalne dokaze da je u razdoblju od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995. radio kod navedenog poslodavca, odnosno da je u tom razdoblju imao evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“ te da isto nije bilo moguće pribaviti po službenoj dužnosti, a samo tužiteljeve izjave da je kod poslodavca Željezara Sisak, pogon Glina u razdoblju od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995. bio u radnom odnosu nisu dostatni da bi se tužitelju u razdoblju od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995. u postupku konvalidacije sukladno odredbama Zakona i Pravilnika u mirovinski staž kao staž osiguranja priznalo navedeno razdoblje, odnosno da bi se istima dokazalo da je tužitelj u razdoblju od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995. imao evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“. S time u svezi navodi se da je prvostupanjsko tijelo izdalo službenu bilješku od 15. srpnja 2021. u kojoj je navedeno da je na osnovi preuzetih prijavno-odjavnih podataka za pravnu osobu Željezara Sisak RO Metalna industrija i montaža Sisak, Glina utvrđeno da tužitelj nema status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“. Također, prvostupanjsko tijelo izdalo je obavijest od 14. veljače 2022. u kojoj je navedeno da tužitelja nema u evidencijama „parafonda“ Željezare Sisak, pogon Glina, koji se nalaze u Područnom uredu u Sisku.

4.2. Navode tužitelja da je bio povremeno mobiliziran, tuženik cijeni takvima da nisu od utjecaja na drugačije rješavanje u ovom predmetu budući da nije dokazano da je tužitelj u razdoblju od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995. imao evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“, a što je osnovni uvjet za konvalidaciju staža osiguranja sukladno odredbama na koje se poziva u osporenom rješenju. Tuženik napominje da je tužitelj u tijeku upravnog postupka izjavio da je bio povremeno vojno angažiran kao pripadnik vojske Jugoslavije na teritoriju općine Glina kao pješadinac i nosio obilježja vojske Jugoslavije, da je tijekom angažiranja čuvao poduzeće Željezara po najavljenom rasporedu od strane samog poduzeća, te da je od naoružanja nosio puškomitraljez, a poslije automatsku pušku. Poziva se na sudsku praksu u pitanju ove vrste upravne stvari i stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi broj: Us-5236/2011-4 od 8. siječnja 2014. i poslovni broj: Us- 6741/2011-4 od 4. lipnja 2014.

4.3. Tužbeni navodi koji se donose na razdoblje od 13. srpnja 1991. do 7. listopada 1991. prema tuženiku nisu relevantni za ovaj predmet, jer navedeno razdoblje ne podliježe odredbama Zakona o konvalidaciji i pripadajućeg pravilnika i o tom je razdoblju odlučeno u drugom postupku.

4.4. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je prije donošenja odluke dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Održana je usmena i javna rasprava 20. veljače 2026. na kojoj stranke spora u bitnome ostaju kod tužbe i odgovora na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, osim uvida u spis i priloženu dokumentaciju. Tužitelj potražuje troškove spora prema troškovniku koji je predao u spis.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja ne snovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 06. svibnja 2024. doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-10/23-02/03090522492, URBROJ: 341-99-11/2-23-6141 od 13. veljače 2024. kojim je poništeno rješenje Područnog ureda u Sisku KLASA: UP/I-140- 10/23-02/03090522492, URBROJ: 341-15-11/2-23-19783 od 7. studenog 2023. i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu uz obrazloženje i uputu tijelu da u ponovnom postupku zatraži uvid u arhivu poslodavca Željezare Sisak, koja je pohranjena u arhivi poduzeća ABS Sisak, d.o.o. Sisak, te spisu priložiti ovjerenu presliku dijela matične knjige sa evidentiranim podacima za žalitelja navedenima u službenoj bilješci od 14. ožujka 2023., sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) pozove žalitelja da izvrši uvid u matičnu knjigu kao i službenu bilješku od 14. ožujka 2023., te zatraži očitovanje od Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog ata o tome posjeduju li dokumentaciju u svezi sudjelovanja žalitelja u Teritorijalnoj obrani Banije, odnosno Siska, te da istu i dostavi, a nakon tako provedenog postupka odluči o zahtjevu te rješenje obrazloži u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a.

9. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja vidljivo je da je to tijelo u ponovljenom postupku postupilo na način kako je naloženo, u istome se navode poduzete radnje i sadržaj pribavljene dokumentacije. Ističe se da se postupak utvrđivanja u mirovinski staž do 7. listopada 1991. provodi sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 33/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO), a postupak priznavanja u mirovinski staž razdoblja od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995. sukladno odredbama Zakona i Pravilnika.

9.1. Zahtjev tužitelja je odbijen budući da je u postupku utvrđeno da tužitelj nema evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, odnosno ne postoje relevantni i valjani materijalno pravni dokazi o toj činjenici, a nadalje ne postoje evidentirani prijavno odjavni podaci o razdobljima od 8. listopada 1991. do 5. kolovoza 1995. kod poslodavca Željezara Sisak u skladu s tada važećim Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 26/83 – 59/96) i Zakonom o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidsko osiguranja („Narodne novine“ broj: 53/91), u matičnoj knjizi tužitelj je upisan u određenim razdobljima (16.09.198. – 19.07.1982. – radni odnos prestao voljnom radnika, od 12.02.1985. – 30.04.1985. – određeno vrijeme, od 11.11.1985. – 30.04.1986. – određeno vrijeme, te od 19.08.1986. do 12.07.1991. – radni odnos prestao otkazom, a prema podacima službene bilješke (nakon izvršenog uvida, skeniranja dijela matične knjige poslodavca u prostorijama Državnog arhiva) proizlazi da je upisan u Matičnu knjigu pod rednim brojem 30971. Nadalje, prvostupanjsko tijelo navodi dokumentaciju Hrvatsko memorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz kojeg proizlazi da se tužitelj nalazi na popisu pripadnika 24. pješadijske brigade Glina – (spisak Rj 7082/18 3. pč 2. pb pod rednim brojem 21. VES 11101, čin v/o) kao i na spisku Glina Isplaćene naknade vojnim obveznicima 2. pb pod brojem 38 – upisano čin vojnik, broj dana 56, neto za isplatu te vlastoručni potpis, dok se u arhivi Ureda nalazi obrazac Vob 14a - Jedinični karton za raspoređeni rezervni sastav Vojna pošta 9138, Štab teritorijalne obrane Glina, na kojemu se na osnovu plana popune (mobilizacijskog razreza) str. Pov. Broj 351-71/2-93 od 21. prosinca 1993. primljenog od MO-Uprava „Banija“ Petrinja, kojim se dostavljaju jedinični kartoni lica u rezervnom sastavu raspoređeni u RJ 782-14/21 tužitelj nalazi pod redim brojem 85. Iznosi se sadržaj izjava tužitelja te zahtjev odbija pozivom na odredbe članka 4. stavka 1. Pravilnika.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje koje je sadržano u odgovoru na tužbu, otklanjajući žalbene navode tužitelja na način kako je to navedeno pod točkama 4.1. i 4.2. obrazloženja ove presude.

11. Člankom 1. Zakona propisano je da svi pojedinačni akti i odluke donijete ili izdane od strane raznih tijela ili pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, donijeti ili izdani u predmetima sudbene i upravne naravi na područjima Republike Hrvatske koja su bila ili koja sada jesu pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, konvalidiraju se ovim Zakonom, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i zakonima Republike Hrvatske.

12. Člankom 4. stavkom 1. Pravilnika propisano je da osobama u radnom odnosu odnosno koje su bile u radnom odnosu kod raznih tijela, pravnih ili fizičkih osoba, fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost samostalnog privrednika ili samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost te individualnim poljoprivrednicima, vrijeme provedeno u radnom odnosu, odnosno obavljanju djelatnosti, priznaje se u mirovinski staž kao staž osiguranja, pod uvjetom da su imali status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima iz članka 1. ovoga Pravilnika.

12.1. Prema stavku 4. članka 4. Pravilnika prava prema ovome Pravilniku, utvrđuju se na temelju činjeničnog stanja prigodom nastanka konvalidiranog akta, očevidnika i upisnika tijela koje je donijelo akt, drugih dokaznih sredstava, te izjava svjedoka kao dodatnih dokaza.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenom citiranih odredaba Zakona i Pravilnika utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

14. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore te je prema ocjeni suda u cijelosti postupio u skladu s odredbama članka 98. stavka 5. ZUP- a kojim je propisan sadržaj obrazloženja pojedinačne odluke.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer za navedeno postoji uporište u dostavljenom spisu i dokumentaciji pribavljenoj tijekom postupka koji je prethodio ovom sporu.

15. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja da je u postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Upravna su se tijela za svoja utvrđenja pozvala na dokumentaciju pribavljenu tijekom postupka te su iznijela sadržaj izjava tužitelja.

15.1. Nije osnovan navod tužitelja da njegove izjave nisu uzete u obzir, međutim, kako su iste u suprotnost s dostavljenom dokumentacijom, posebno u dijelu koji se odnosi na tvrdnju da je u Željezari Sisak radio u vremenskom periodu od 1. siječnja 1980. do 5. kolovoza 1995. s tim da bi u razdoblju od 7. listopada 1991. radio na poslovima VBC-a, a od 8. listopada 1991. na poslovima OPD-a (kranista), s obzirom na utvrđenja koja proizlaze iz podataka matične knjige za tužitelja o prekidima radnog odnosa (voljnom radnika, rad na određeno, otkaz), kako je navedeno pod točkom 9. obrazloženja presude i nespornu činjenicu da tužitelj nema evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“,

15.2. Stoga povrede odredaba članka 8. ZUP-a kojim je propisano načelo materijalne istine prema kojemu se u postupku treba utvrditi pravo stanje s tvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, sud nije našao. S tim u vezi napominje se da je odredbama članka 9. ZUP-a propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, prema kojemu službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti tu postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15.3. Napominje se da se izjave stranke i svjedoka u postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja mogu uzeti samo kao dodatni dokaz (čl. 4. st. 4. Pravilnika), ali ne i kao jedino dokazno sredstvo za priznavanje staža, bez drugih valjanih materijalnih dokaza o činjenicama koje su sporne, odnosno kojima bi se moglo dokazati postojanje i trajanje radnog odnosa, odnosno evidencije o statusu osiguranika, kako je naprijed navedeno.

15.4. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

16. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

18. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

19. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

19.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, valjano je odbiti i zahtjev za naknadom troškova spora, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Domagoj Rešetar, Odvjetničko društvo Rešetar & partneri, [adresa] Osijek Šetalište P. Preradovića 7

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, Mihanovićeva 3

3. U spis