REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7885/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice MGŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo isplatiti tužiteljici RGŠ iznos od 4.831,52 EUR, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 78,95 EUR od 8. ožujka 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 2. travnja 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 4. svibnja 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 2. lipnja 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 5. srpnja 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 3. kolovoza 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 2. rujna 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 1. listopada 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 4. studenoga 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 2. prosinca 2021. pa do isplate,

- 69,08 EUR od 5. siječnja 2022. pa do isplate,

- 88,99 EUR od 11. veljače 2022. pa do isplate,

- 78,37 EUR od 15. ožujka 2022. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 13. ožujka 2022. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 3. svibnja 2022. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 3. lipnja 2022. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 5. srpnja 2022. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 1. kolovoza 2022. pa do isplate,

- 98,94 EUR od 26. rujna 2022. pa do isplate,

- 99,61 EUR od 21. listopada 2022. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 3. studenoga 2022. pa do isplate,

- 98,28 EUR od 14. prosinca 2022. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 4. siječnja 2023. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 2. veljače 2023. pa do isplate,

- 97,35 EUR od 10. ožujka 2023. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 4. travnja 2023. pa do isplate,

- 97,35 EUR od 11. svibnja 2023. pa do isplate,

- 94,35 EUR od 19. lipnja 2023. pa do isplate,

- 82,35 EUR od 4. srpnja 2023. pa do isplate,

- 102,74 EUR od 2. kolovoza 2023. pa do isplate,

- 96,58 EUR od 12. rujna 2023. pa do isplate,

- 97,11 EUR od 17. listopada 2023. pa do isplate,

- 98,85 EUR od 13. studenoga 2023. pa do isplate,

- 94,35 EUR od 19. prosinca 2023. pa do isplate,

- 102,35 EUR od 19. siječnja 2024. pa do isplate,

- 97,85 EUR od 16. veljače 2024. pa do isplate,

- 98,41 EUR od 19. ožujka 2024. pa do isplate,

- 92,35 EUR od 15. travnja 2024. pa do isplate,

- 94,35 EUR od 16. svibnja 2024. pa do isplate,

- 77,21 EUR od 4. lipnja 2024. pa do isplate,

- 392,29 EUR od 5. rujna 2024. pa do isplate,

- 68,68 EUR od 2. listopada 2024. pa do isplate,

- 89,07 EUR od 8. studenoga 2024. pa do isplate,

- 66,76 EUR od 4. prosinca 2024. pa do isplate,

- 92,39 EUR od 14. siječnja 2025. pa do isplate,

- 68,65 EUR od 4. veljače 2025. pa do isplate,

- 90,51 EUR od 14. ožujka 2025. pa do isplate,

- 79,34 EUR od 18. travnja 2025. pa do isplate,

- 81,45 EUR od 21. svibnja 2025. pa do isplate,

- 95,07 EUR od 20. lipnja 2025. pa do isplate,

- 66,49 EUR od 18. srpnja 2025. pa do isplate,

- 87,20 EUR od 1. kolovoza 2025. pa do isplate,

- 86,86 EUR od 5. rujna 2025. pa do isplate,

- 68,02 EUR od 2. listopada 2025. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 297,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. prosinca 2025. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom 29. studenoga 2004. sklopila Ugovor o kreditu broj 310426, kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.390,00 CHF obračunato prema kupovnom tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita. Nadalje je istaknula da je u odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu navedeno da je tužiteljica tuženiku dužna platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, te je ugovorena početna kamatna stopa od 4,80%. Također je navela da je u odredbi čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća za CHF. Tužiteljica je isto tako navela da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope i obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope i povrata uz navedenu valutnu klauzulu.

2. Tužiteljica je u tužbi, nadalje, navela da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog Trgovačkog suda, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je ništetna. Dodao je i da su u navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. Tužiteljica je još navela da su u navedenim presudama sudovi utvrdili da ugovorna odredba koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Dodatno je navela da je za ocjenu da navedene ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, presudna činjenica da su iste odredbe u ugovor unijete na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koju potrošači, kao i ovdje tužiteljica, nisu mogli nikako utjecati, pri čemu u ugovoru niti u općim uvjetima poslovanja banaka nisu utvrđeni parametri pod kojima će banke mijenjati promjenjivu kamatnu stopu, niti metoda izračuna tih parametara. Tužiteljica je stoga navela da su na temelju takvih utvrđenja sudovi utvrdili da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne. Tužiteljica je u tužbi, također, navela da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica je isto tako navela da su u navedenom dijelu predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. Tužiteljica je još istaknula da je u navedenim sudskim odlukama utvrđeno da su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, ali da usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, nisu o tome na adekvatan način, obavijestili potrošače, tako da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3. Tužiteljica, također, smatra da učinak ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja njezino pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do 1. siječnja 2014. za cijelo vrijeme primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,80%, a nakon 1. siječnja 2014. do dana konačne otplate zakonski određena kamatna stopa od 3,23%. Istaknula je i da je od 1. siječnja 2014. zakonodavac za tužiteljičin Ugovor o kreditu čl. 11.b Zakona o potrošačkom kreditiranju prisilno uveo fiksiranu kamatnu stopu od 3,23%. S obzirom na to da se radi o zakonskoj intervenciji koja se stoga mora primijeniti na ugovorni odnos i u slučaju primjene Ugovora o kreditu oslobođenog ništetnih odredbi, tužiteljica smatra da se navedena snižena kamatna stopa mora uzeti u obzir i u slučaju kada se gleda da bi se do njenog uvođenja primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa. Isto tako tužiteljica je istaknula da učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja njezino pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita. Tužiteljica je, također, navela da i danas otplaćuje obveze po predmetnom Ugovoru o kreditu, te da isti nije konvertiran u onaj s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica je još navela da je u odnosu na potraživanje koje joj pripada s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pred ovim sudom 24. veljače 2021. pokrenula postupak, poslovni broj P-1290/2021, te je 30. siječnja 2023. donesena presuda kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 8.155,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a na koju presudu tuženik nije podnio žalbu, te je ista postala pravomoćna. Tužiteljica je, nadalje, istaknula da je u trenutku podnošenja navedene tužbe predmetni kredit još bio u otplati, iz kojeg razloga je tužbenim zahtjevom obuhvatila preplatu do koje je došlo u razdoblju od početka otplate kredita do zaključno 2. veljače 2021., dok nije obuhvaćeno razdoblje nakon navedenog datuma, a obzirom da su anuiteti s dospijećem 2. ožujka 2021. pa nadalje tek trebali biti podmireni, odnosno tek je trebalo doći do stjecanja bez osnove na štetu tužiteljice. Stoga je tužiteljica navela da ovom tužbom potražuje preplatu s osnove ništetnih promjena kamatne stope odnosno, ništetne valutne klauzule nastalu u razdoblju od 2. ožujka 2021. do podnošenja tužbe, a s obzirom na to da ista nije obuhvaćena ranijim tužbenim zahtjevom u predmetu poslovni broj P-1290/2021.

4. Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.831,52 EUR, te zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose, a kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 45 dana, iako je uredno pozvan rješenjem suda od 7. siječnja 2026.

6. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 8. siječnja 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. izreke ove presude zbog ogluhe.

7. Troškovi su određeni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

8. Tužiteljici je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u ukupnom iznosu od ‭‭250,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 11. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV-a na navedenu radnju (25%) u iznosu od 50,00 EUR. Tužiteljici je, nadalje, priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 47,39 EUR. Stoga su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupno zatraženom iznosu od

‭ ‭297,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 27. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.). Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

Zagreb, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužiteljici po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 47,39 EUR

- tuženiku