Poslovni broj Povrv-703/2018-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, čiji OIB glasi 76674680107, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika BV, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 12. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 27. veljače 2026., javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 20. travnja 2018. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-2034/2018-4, donio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženiku BV naloženo da tužitelju trgovačkom društvu Eos Matrix d.o.o., u roku od 8 dana, isplati iznos od 70,47 eura/530,95 HRK, za zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 16. veljače 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine teku po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 58,03 eura/437,25 HRK od 16. veljače 2017. godine do isplate, a

- na iznos od 12,44 eura/ 93,70 HRK od 16. ožujka 2017. godine do isplate

te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja trgovačkog društva Eos Matrix d.o.o. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 182,93 eura.

Obrazloženje

1. Ovršnim prijedlogom od 12. travnja 2018. godine potraživana je od tuženika BV (u daljnjem tekstu: tuženik) isplata iznosa od 530,95 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama te s troškovima ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 20. travnja 2018. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-2034/2018-4, donio javni bilježnik Darko Paravić iz Rijeke, naloženo je tuženiku da namiri utuženu tražbinu tužitelja, trgovačkog društva Eos Matrix d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj), s odmjerenim troškovima ovršnog postupka.

3. U pravodobno izjavljenom prigovoru ukazano je na to da je tuženik s Optima telekomom imao sklopljen ugovor na period od 24 mjeseci, i to zaključno s 21. studenim 2016. godine, s tim da tuženik nije bio zadovoljan takvom uslugom pa je 19. studenog 2016. godine tom operateru poslao dopis u kojem je naveo da ne želi produljiti ugovor, a Optima telekom mu je potvrdio da je taj dopis primio, ali mu je, unatoč tome, nastavio slati račune.

4. Rješenjem ovoga suda, poslovnog broja Povrv-703/2018-2, od 09. srpnja 2018. godine, stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovanog javnog bilježnika, od 20. travnja 2018. godine, u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene radnje i odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je ustrajao kod tužbe, a tuženik kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, dodatno ukazujući na to da ugovorni odnos s Optima telekomom nije želio produljiti jer je imao bolju ponudu, dok na prigovore koje je Optima telekomu poslao u pogledu utuženih računa nikada nije dobio odgovor.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu.

7. Pored tih dokaza niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti na temelju pravila iz odredaba čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11– pročišćeni tekst i 25/13; u daljnjem tekstu: ZPP).

8. U predmetnom postupku, koji po odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, predstavlja spor male vrijednosti, na pripremnom ročištu koje je održano 12. veljače 2026. godine sud prvog stupnja zaključio je prethodni postupak i na istom ročištu održao glavnu raspravu, i to u skladu s mogućnošću iz odredbe čl. 292. st. 8., u svezi s čl. 457. st. 1. ZPP-a. O tome su na spomenutom ročištu donesene i odgovarajuće procesne odluke.

9. Važno je, pritom, naglasiti da je postupak u konkretnoj parnici proveden uz primjenu pravila ZPP-a koja su bila na snazi prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 24. srpnja 2019. godine (iz Narodnih novina broj 70/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/19).

10. Po odredbi čl. 121. ZID ZPP-a/19, taj je propis na snagu stupio 01. rujna 2019. godine, a u njegovoj je odredbi čl. 117. st. 1. propisano da će se postupci koji su pokrenuti prije njegova stupanja na snagu dovršiti primjenom odredaba ZPP prije ZID ZPP-a/19.

11. Budući da je konkretan postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu od 12. travnja 2018. godine, osnovano je spoznati da je to bilo prije stupanja na snagu ZID ZPP-a/19, a time dalje i da taj postupak treba dovršiti primjenom odredaba ZPP -a prije njegove Novele od 24. srpnja 2019. godine (uz izuzetke predviđene odredbama čl. 117. st. 2. i st. 3. ZID ZPP-a/19).

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s pravilom iz odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

13. Među strankama je sporna obveza tuženika da tužitelju podmiri utuženi novčani iznos.

14. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud smatrao da su sve isprave u koje je obavio uvid vjerodostojne jer njihovu vjerodostojnost niti jedna od stranaka u postupku nije dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave u međusobnom skladu pa djeluju uvjerljivo.

15. Osporavajući pravo tužitelja da od njega potražuje isplatu utuženog novčanog iznosa, tuženik se pozivao na to da je s Optima telekomom imao sklopljen ugovor na period od 24 mjeseci, ali da je taj ugovorni odnos prestao 19. studenog 2016. godine, kada je Optima telekomu poslao dopis u kojemu ga je izvijestio da ne želi produljiti ugovorni odnos. Pozivao se i na to da je, nakon što su mu dostavljeni računi za utuženi period, u odnosu na te račune Optima telekomu poslao prigovore. Smatrao je da nije dužan platiti nešto što nije konzumirao.

16. Tražbina tužitelja prema tuženiku svoje pravno uporište ima u institutu cesije (ustupa tražbine), koji je proklamiran odredbama čl. 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).

17. Dostavom Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja od 27. travnja 2016. godine (s listova 26. do 29. sudskog spisa) tužitelj je bezrezervno dokazao da je tražbina koju je prema tuženiku imao Optima telekom prenesena na njega (na tužitelja), i to upravo ona tražbina u odnosu na koju je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu. To je, naime, razvidno iz Priloga 1 (s lista 30. sudskog spisa), koji čini sastavni dio netom spomenutog Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja.

18. Ako se, k tome, ima u vidu da je tužitelj u konkretnom sporu sudu predočio obavijest o prijenosu potraživanja (s lista 35. sudskog spisa), onda je utemeljeno spoznati da je o ustupu tražbine obaviješten i tuženik, kao dužnik. To je, pak, u skladu s regulacijom iz odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a.

19. Budući da je odredbom čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, u okolnostima konkretnog slučaja potpuno je izvjesno da je tužitelj aktivno legitimiran tražiti od tuženika ono što je zahtijevao u ovom sporu.

20. Međutim, po ocjeni suda prvog stupnja, tuženik je u ovom sporu dokazao da je ugovor koji je imao sklopljen s Optima telekomom raskinuo u studenom 2016. godine jer na to ukazuje sadržaj e-pošte koju je 19. studenog 2016. godine uputio Optima telekomu (s lista 9. sudskog spisa) pa kako je, po odredbi čl. 27. st. 1. t. 1. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge Optima telekoma (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koje je tužitelj podastro sudu uz podnesak koji je dostavio sudu 28. kolovoza 2018. godine (s listova 36. do 45. sudskog spisa), u slučaju raskida ugovora od strane pretplatnika, raskidni rok 12 radnih dana, tako treba zaključiti da je ugovor o pretplatničkom odnosu, koji je između Optima telekoma i tuženika zaključen na temelju zahtjeva koji je tuženik Optima telekomu podnio 02. srpnja 2011. godine (list 31. sudskog spisa), raskinut u prosincu 2016. godine (kada je najkasnije proteklo 12. radnih dana po čl. 27. st. 1. t. 1. Općih uvjeta).

21. Zato nije bilo nikakve osnove da tužitelj (kao primatelj po Ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja od 27. travnja 2016. godine) od tuženika traži isplatu za siječanj i za veljaču 2017. godine jer u to vrijeme više nije postojao ugovorni odnos između Optima telekoma (kao ustupitelja) prema tuženiku (kao dužniku) pa to znači da takva prava nije imao niti tužitelj (kao primatelj).

22. Pored toga, tuženik je dokazao da je u odnosu na račun za siječanj 2017. godine Optima telekomu uputio prigovor na izdani račun (ne i u odnosu na račun za veljaču 2017. godine, koji je, također, utužen u ovom sporu, no glede toga tuženik sudu nije predočio valjane dokaze o podnošenju prigovora na izdani račun). Pritom je na ročištu, koje je održano 12. veljače 2026. godine, tuženik ustvrdio da o tom prigovoru od Optima telekoma nikada nije dobio odgovor. Takve njegove tvrdnje i navodi u potpunosti su odgovarajući onim dokazima koje je tuženik plasirao sudu tijekom konkretne parnice.

23. S druge strane, tužitelj nije dokazao da je Optima telekom tuženiku dostavio odgovor u odnosu na prigovor koji se ticao računa za siječanj 2017. godine. U skladu s načelom stranačke istine iz odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP -a, teret dokaza o upravo iznijetom bio je pridržan upravo za tužitelja.

24. Kada je neko dugovanje osporeno po dužniku (tuženiku) i kada je vjerovnik (u ovom slučaju Optima telekom) u obvezi dostaviti dužniku odgovor na prigovor jer ga na to obvezuju pravila iz njegovih Općih uvjeta (čl. 17. t. 5. Općih uvjeta), tada se ne može uzeti da takvo dugovanje postoji. To bi bilo na štetu tuženika, a on je potrošač pa bi time bila povrijeđena i sama prava koja mu pripadaju na osnovi Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju onog od 31. ožujka 2014. godine, iz Narodnih novina broj 41/14, jer je upravo taj propis bio na snazi u vrijeme koje tangiraju sporni računi iz siječnja i iz veljače 2017. godine).

25. Dakle, sumarno, tužitelj je u ovom postupku dokazao da je na njega (kao primatelja) prenesena tražbina koju je društvo Optima telekom (kao ustupitelj) imalo prema tuženiku (kao dužniku), što ga čini aktivno legitimiranom osobom u ovom sporu, no ujedno tužitelj nije dokazao postojanje takve tražbine pored činjenice da iz dokaza koje je tuženik predočio ovom sudu slijedi da je ugovorni odnos između njega i Optima telekoma prestao još u prosincu 2016. godine, na temelju pisane izjave o raskidu koju je tuženik Optima telekomu uputio e-poštom od 19. studenog 2016. godine.

26. Zbog svega upravo objašnjenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

27. Sintagma kojom se sud poslužio u toj točci izreke presude posljedica je regulacije iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, koja je izmijenjena kroz odredbu čl. 79. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/22), s tim da je odredbom čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a/22 predviđeno da se odredba čl. 79. ZID ZPP-a/22 primjenjuje i na postupke pokrenute prije njegova stupanja na snagu, dakle prije 19. srpnja 2022. godine (čl. 111. ZID ZPP-a/22).

28. U čl. 48. st. 1., 2. i 6. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22 – Ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon) te u čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) predviđeno je da se u razdoblju od 05. rujna 2022. godine u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. godine u 24:00 sati u sudskim odlukama dvojno iskazuje iznos novčane obveze, i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro te u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. citiranog Zakona.

29. Iz odredaba navedenih propisa za zaključiti je da za period nakon 01. siječnja 2024. godine više ne postoji obveza suda u pogledu dvojnog iskazivanja novčanih obveza, međutim imajući u vidu da tužitelj tijekom čitave parnice iznos svoje tražbine nije izrazio u eurima, a da bi bilo potpuno jasno o čemu je sud odlučio, u t. I. izreke presude sud je ipak dvojno izrazio iznos novčane obveze, i to uz spomenuti fiksni tečaj konverzije.

30. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, tumačenjem o suprotnom (argumentum a contrario) pravilu iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, ne pripada mu niti pravo na naknadu troškova postupka, pa tako niti u zatraženom iznosu od 182,93 eura.

31. Zato je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

32. Tuženik koji je uspio u sporu pa bi mu, po odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a, pripadalo pravo da na teret tužitelja potražuje troškove postupka, ovu sporednu tražbinu u parnici nije zahtijevao (navodi tuženika s ročišta od 12. veljače 2026. godine; poleđina lista 46. sudskog spisa) pa o tome sud nije niti donosio odluku. To bi, naime, bilo protivno regulaciji iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 27. veljače 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP -a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.