Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj Povrv-81/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ĐT, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 11. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja FT, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Josipa Pintarića, odvjetnika u Čakovcu, tužene osobno, te punomoćnice tužene ĐT, odvjetnice u [adresa], **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e:
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Petra Kvakana iz Čakovca, posl.br. Ovrv-4110/2025, UPP/OS-Ovrv-513/2025 od 5. lipnja 2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženici TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, isplati novčani iznos od 3.329,17 eura (tri tisuće tristo dvadeset devet eura i sedamnaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev tužitelja Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417 odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417 da tuženoj TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura (osamsto sedamdeset pet eura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje:
1. Tužitelj je 16. svibnja 2025. javnom bilježniku Petru Kvakanu iz [adresa] podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene kao ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.329,17 eura sa zateznim kamatama te je povodom navedenog prijedloga javni bilježnik Petar Kvakan izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-4110/2025, UPP7OS-Ovrv-513/2025 od 5. lipnja 2025.
2. Tužena je protiv predmetnog rješenja o ovrsi podnijela prigovor u kojem navodi kako osporava osnovu i visinu dugovanja jer je potraživanje tužitelja u cijelosti podmirila. Nije dužna podmiriti potraživanje s osnova ugovora o jamstvu, te tužitelj nije dokazao da je pravni slijednik SIA Dep. Stoga predlaže da se platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi stavi u cijelosti izvan snage, te da se odbije tužbeni zahtjev.
3. Ovosudnim rješenjem broj Povrv-81/2025-2 od 3. rujna 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Petra Kvakana iz [adresa] broj: Ovrv-4110/2025, UPP/OS-Ovrv-513/2025 od 5. lipnja 2025. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj se očitovao na prigovor tužene podneskom od 24. rujna 2025. u kojem navodi kako je Multitude Bank p.l.c. (ranije naziv: Ferratum Bank p.l.c.) s tuženicom, 9.10.2024. sklopio Ugovor o kreditu broj: 2087690, i to Potrošački kredit Plus kredit osiguran jamstvom treće osobe s iznosom glavnice kredita: 3.000,00. Vjerovnik je bio spreman odobriti kredit jedino ako korisnikove obveze plaćanja na temelju Ugovora o kreditu budu osigurane jamstvom koje za to izda kreditno sposobna fizička ili pravna osoba, između tuženice i SIA DEP društva, u svojstvu jamca, došlo je do potpisivanja Općih uvjeta za davanje Jamstva. Sklapanjem navedenog Ugovora SIA DEP društvo se obvezalo prihvatiti i preuzeti osiguranja svih korisnikovih obveza plaćanja preuzetih na temelju sklopljenog Ugovora o kreditu. Nadalje, potpisom Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, tuženica kao korisnik, potvrđuje da je pročitala te da razumije i prihvaća sadržaj dokumenta, Standardnih uvjeta i Informativnog obrasca. Poziva se na Standardne uvjete Ugovora o kreditu, te na Opće uvjete za davanje jamstva SIA DEP. Tužena je uplatila samo prvu mjesečnu ratu naknade za jamstvo i to 12.11.2024., u iznosu od 195,83 eura, a nije podmirena i druga rata za mjesec prosinac 2024. Tužena jamca nije obavijestila o podmirenju duga prema Ugovoru o kreditu, te su dospjele na naplatu sve preostale nepodmirene mjesečne rate za naknadu za pružanje Jamstva u odnosu na kredit broj: 2087690, sve sukladno Općim uvjetima za davanje jamstva. Ugovorom o cesiji zaključenim između SIA DEP društva i trgovačkog društva Global Guarantee OÜ, trgovačko društvo Global Guarantee OÜ otkupilo je od SIA DEP društva tražbinu koju SIA DEP društvo ima prema ovršenici - ovdje tuženici. Nadalje, Ugovorom o cesiji zaključenim 17. travnja 2025. godine između tužitelja i trgovačkog društva Global Guarantee OÜ, tužitelj je otkupio od Global Guarantee OÜ, između ostalih i tražbinu koju Global Guarantee OÜ ima prema tuženiku. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Podneskom zaprimljenim 9. listopada 2025. tužena navodi kako je u cijelosti podmirila potraživanje po predmetnom ugovoru o kreditu. Osporava postojanje bilo kakvog ugovora sa SIA DEP jer je svu dokumentaciju dobila od Multitude Bank p.l.c. (prije Ferratum Bank p.l.c.). Navodi kako nije sklopila nikakav ugovor o jamstvu, već samo Ugovor o kreditu kojeg je u cijelosti vratila. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Na pripremno ročište održano 11. veljače 2026. pristupila je zamjenica punomoćnika tužitelja, te tužena uz punomoćnicu tužene. Na pripremnom ročištu zaključen je prethodni postupak i odmah je provedena glavna rasprava, kako se ne bi stvarali daljnji troškovi postupka. Na glavnoj raspravi saslušana je tužena, te je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu.
7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u spis broj Ovrv-4110/2025, u izvadak iz poslovnih knjiga na listu 7 spisa, u posebne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 09.10.2024. na listovima 45-46 spisa, u jamstvo sklopljeno na dan 09.10.2024. na listovima 48-52 spisa, u opće uvjete za davanje jamstva na listovima 53-63 spisa, u naknadu za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 2087690 na listovima 64-65 spisa, u e-mail korespondenciju na listu 66 spisa, u standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj na listovima 68-83 spisa, u ovjereni prijevod s engleskog jezika na listovima 84-128 spisa, u obavijest dužniku o kupoprodaji drugog potraživanja na listovima 130-131 spisa, u obavijest na listovima 132-133 spisa, u rješenje Hrvatske narodne banke od 13. lipnja 2024. na listovima 134-141 spisa, u priloženu sudsku praksu, te je saslušana tužena.
8. U svom iskazu tužena je navela kako je ugovor o kreditu sklopila s Ferratum bankom u listopadu 2024. i to elektroničkim putem. Radilo se o brzom kreditu bez ikakve papirologije te je sve riješeno putem interneta, odnosno putem linka kojeg je poslala banka. To je bio nenamjenski kredit u iznosu od 3.000,00 eura, a uzela ga je jer je imala obaveze za djecu. Preko linka poslali su iznos o kojem se radi i koliko iznosi naknada za kredit. Nije potpisala nikakve posebne uvjete, niti sklopila ugovor o jamstvu. Jamstvo se spominjalo kroz ugovor o kreditu, ali ugovor o jamstvu nije sklopila. Za mjesec dana nakon isplate kredita sve je otplatila, zvala je Ferratum banku da provjeri da li je sve plaćeno i rekli su da je preostao iznos od 180,00 eura. Zatim je i taj iznos platila i dobila potvrdu e-mailom da je kredit otplaćen. Nije mogla mijenjati nikakve ugovorne odredbe, niti su ugovorne odredbe kredita bile posebno pojašnjene. Prilikom sklapanja ugovora dobila je otplatni plan, ali nije bilo posebno pojašnjeno na koji način se vrši otplata kredita. Nakon što je u cijelosti otplatila kredit nije dobila nikakve posebne obavijesti, niti opomene. Prvo saznanje o tome da postoji još bilo kakav dug po osnovi jamstva dobila je tek nakon što je pokrenut ovaj ovršni postupak. Nije komunicirala ni s kim osim s Ferratum bankom, niti je potpisivala kakve druge dokumente osim s Ferratum bankom, vezanim za ugovor o kreditu. U tim dokumentima nije bilo ugovora o jamstvu. Ugovor o kreditu je pročitala.
9. Ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 84/2008.., 57/2011., 184/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. - dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku), ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.
11. Nesporno je kako je tužena s Ferratum bank p.l.c. 9. listopada 2024. sklopila ugovor o kreditu elektroničkim putem. Nesporno je kako je tuženoj isplaćen iznos od 3.000,00 eura.
12. Sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je sporna činjenica je li tužena sklopila Ugovor o jamstvu s pravnim prednikom tužitelja.
13. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
14. Predmet potraživanja tužitelja jest novčani iznos od 3.329,17 eura po osnovi sklopljenog Ugovora o jamstvu između tužene i pravnog prednika tužitelja, SIA DEP.
15. Sukladno čl. 80.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje Zakon o obveznim odnosima) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno čl. 81.st.1. Zakona o obveznim odnosima s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl. Sukladno čl. 82.st.1. Zakona o obveznim odnosima za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.
16. Iz dostavljene potvrde od 22. prosinca 2022. vidljivo je kako je trgovačko društvo Global Guarantee OÜ otkupilo potraživanje koje trgovačko društvo SIA DEP ima prema tuženoj. Nadalje, iz Ugovora o cesiji od 17. travnja 2025. vidljivo je kako je tužitelj od trgovačkog društva Global Guarantee OÜ otkupilo potraživanje koje ima prema tuženoj, a koje je predmet ovog postupka.
17. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok se sukladno čl. 286. Zakona o obveznim odnosima ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o zajmu u elektroničkom obliku, te je sukladno čl. 293. Zakona o obveznim odnosima takav ugovor sklopljen kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
18. Prema čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se prema čl. 500. Zakona o obveznim odnosima zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.
19. Sukladno čl. 53. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/2022., 59/2023. – koji se primjenjuje na predmetni ugovor o zajmu) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (čl. 53.st.2.) Čl. 56. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
20. Prema čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
21. Nadalje, čl. 3. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7. Zakona o obveznim odnosima sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. Zakona o obveznim odnosima propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
22. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
23. Sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.
24. Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima prema kojem ista ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, uvećana za polovinu te stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ukoliko su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.
25. Sud smatra kako utuženi iznos, a koji se odnosi na naknadu s osnove ugovora o jamstvu, zapravo predstavlja kamate, odnosno cijenu koju zajmoprimac plaća zajmodavcu temeljem sklopljenog ugovora o zajmu, te samim time predstavlja i bitan sastojak predmetnog ugovora o zajmu.
26. Također, sud smatra kako su pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu 2087690 stoga nejasne i nepoštene. O istima ugovorne strane nisu pregovarale, već su jednostrano sastavljene od strane zajmodavca – ovdje tužitelja. Tuženoj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije pojašnjen način otplate kredita, niti joj je pojašnjeno da mora platiti naknadu za izvršenu uslugu jamstva.
27. Iz iskaza tužene naime proizlazi kako ista prilikom sklapanja ugovora o zajmu na internetskoj stranici tužitelja nije bila posebno informirana na koji način se jamstvo, odnosno naknada obračunava. Također tužena nije bila informirana o načinu oplate kredita. Stoga sud smatra kako je tužitelj trebao tuženu informirati o tome na koji način se otplaćuje glavnično potraživanje, kao i jamstvo, odnosno naknada za izvršeno jamstvo, a koja predstavlja kamatu, odnosno profit tužitelja kao financijske institucije. Navedene odredbe ugovora o zajmu nisu u tom pogledu razumljive, te ne sadrže dovoljno informacija iz kojih bi bilo jasno vidljivo koja je ugovorena kamatna stopa, te kako se ista, obračunava, odnosno na koji način se uplatama u mjesečnim ratama zatvara potraživanje zajmoprimca. Navedeno proizlazi iz iskaza tužene. Valja napomenuti kako tužitelj nije niti dostavio u spis predmetni ugovor o kreditu, temeljem kojeg potražuje naknadu po osnovi jamstva.
28. Iz navedenog proizlazi kako je zajmodavac – ovdje tužitelj na opisani način ugovorio za sebe korist koja nije u srazmjeru s onim što je zajmodavcu dao. Čl. 329. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok je st.2. istog članka propisano kako se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.
29. Tužitelj nije dokazao da bi osnova po kojoj potražuje iznos od 3.329,17 eura, naknada za jamstvo, između parničnih stranaka bila pregovarana, odnosno da su se parnične stranke sporazumjele o ugovaranju takve naknade. Stoga je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako su pojedine ugovorne odredbe ništetne, a na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku platni nalog ukinut u cijelosti i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
30. Sukladno čl. 14. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.) troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a sukladno st. 4. istog članka ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. U navedeni trošak ulazi sukladno sudskoj praksi i trošak cjelokupnog postupka budući da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage, pa je ovršni postupak prešao u ovaj parnični postupak u okviru kojeg je obuhvaćen i trošak odvjetnika. Kada se ovršni postupak povodom prigovora ovršenika nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga tada se troškovi postupka obračunavaju jedinstveno bez razlučivanja istih na ovršne i parnične troškove postupka, time da zakonska zatezna kamata na iste teče od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana donošenja rješenja o ovrsi.
31. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na čl. 154. i čl.155. Zakona o parničnom postupku te je donijeta sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.- u daljnjem tekstu Tarifa).
32. Tuženoj su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi ovršnog postupka i to za sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8.toč.1. Tarife, sastav podneska od 9. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8.toč.1. Tarife, zastupanja na ročištu 11. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 9.toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu za objavu presude po Tbr. 9.toč.3. Tarife u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife u iznosu od 175,00 eura. Tuženoj nije priznat trošak sudske pristojbe na prigovor jer je sukladno uspjehu u sporu, tužitelj obveznik plaćanja navedene sudske pristojbe.
33. Tako ukupno priznati trošak tužene iznosi 875,00 eura, a na platež je pozvan tužitelj koji je izgubio spor.
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.
Čakovec, 27. veljače 2026.
Sutkinja:
Jasna Vehtersbah-Stojan
Viša sudska savjetnica:
Irena Hoblaj
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
O tome obavijest:
1. Tužitelj po pun.
2. Tužena po pun.