Poslovni broj P-739/2025-8
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima Jurici Barbariću, odvjetniku u [adresa] i Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupan po punomoćniku Ivanu Dilberu odvjetniku iz OD Metelko, Knežević i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, temeljem odredbe čl. 331 a ZPP-a, izvan ročišta, 27. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103897878 zaključenog između tužitelja PC i tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d. Rijeka dana 27.03.2008. god., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Nikole Vulića dana 28.03.2008. god. pod brojem OV- 4094/08, a koja u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: „...CHF...protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“; u čl. 7. glasi: „Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik kredita upoznate s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“; a u čl. 16. glasi: „Za sve što ovim Ugovorom nije predviđeno, primjenjivat će se...opći akti Banke.“.
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.500,00 EUR /11.301,75 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15%, od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana, a svaki pojedinačni iznos na koji se obračunava zakonska zatezna kamata će tužitelj naknadno specificirati sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a, tj. nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan isplate kredita.“
II . Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom 27.03.2008. sklopio Ugovor o kreditu broj: 51401652-5103897878 (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) kojim mu je odobren stambeni kredit u iznosu 79.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti Tužitelj smatra kako je naplaćivanje ulazne naknade nepošteno i ništetno. Poziva se na na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je II tuženik Erste banka u razdoblju od 01. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.04.2004.-31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Stoga predlaže donošenje presude pobliže opisane u točki I izreke ove odluke uz naknadu troška.
U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbi u tužbeni zahtjev, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije , protivi se postavljanju tužbenog zahtjeva u vidu stupnjevite tužbe jer da za to nisu ispunjeni uvjeti, prigovora statusu potrošača, ističe kako je kredit konvertiran te tužitelj nema više pravni interes za podnošenje ove tužbe, jer je uspostavljena ravnoteža između tužitelja i tuženika, , u odnosu na valutnu klauzula ista je dopuštena čl. 22 ZOO-.a , te nije nepoštena, ističe i prigovor zastare, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
Zajedničkim podneskom stranaka zaprimljenim na sudu 10. veljače 2026.. tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva, ujedno su tužitelj i tuženik naveli su suglasni da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Odredbom čl. 331. a ZPP-a propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja), a za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.
Sud je stoga bez daljnjeg raspravljanja, a uz primjenu odredbe čl. 331.a ZPP-a donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja – presudu na temelju odricanja. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Rijeci 27. veljače 2026.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u RH.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
