REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-85/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Katarini Mikulić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb, kojeg zastupa ravnatelj OD i generalni punomoćnik ŽD, dipl.iur., zaposlenik, protiv tuženika KLAPEŽ d.o.o., OIB 93103245630, Ulica Kneza Domagoja 57, Dugopolje, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Vujčić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Ane Zavorović iz Splita poslovnog broja Ovrv-16189/2024 od 15. srpnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku KLAPEŽ d.o.o., OIB 93103245630, Ulica Kneza Domagoja 57, Dugopolje, da u roku od 8 dana plati tužitelju Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb:

- iznos od 3.450,79 eura sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- te mu naknaditi ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja 27. veljače 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR33, s pozivom na broj 329534-6890134-377712.

II. Ukida se platni nalog platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Ane Zavorović iz Splita poslovnog broja Ovrv-16189/2024 od 15. srpnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku KLAPEŽ d.o.o., OIB 93103245630, Ulica Kneza Domagoja 57, Dugopolje isplatiti tužitelju zatezne kamate obračunate na iznos od 3.450,79 eura po stopi koja prelazi stopu dosuđenu pod točkom I. izreke ove presude, te se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 6. rujna 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka otvorenih stavaka koji je prijedlog automatski povjeren u rad javnoj bilježnici u Splitu Ani Zavorović kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku sada tuženiku da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 3.450,79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2020. do isplate po stopi propisanoj za ugovorne odnose, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka povodom prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Splitu.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovnog broja Ovrv-16189/2024 od 8. listopada 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučio da će se nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja spis dostaviti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka II. izreke).

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-85/2025-4 od 18. srpnja 2025. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu naveo da ovrhovoditelju ne duguje ništa. Naime, ovrhovoditelj je 2020. objavio natječaj za Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 (koronavirusom), s trajanjem od 1. ožujka 2020. do 31. studenog 2021., a na koji natječaj se ovršenik prijavio te u okviru kojega je ovršeniku dodijeljena potpora za travanj i svibanj 2020. Da je tome tako proizlazi i iz Ugovora o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest - COVID-19), Klasa: 103-05/20-01/8244, Urbroj: 2181-34-11/31-22-9, od 19. siječnja 2022., a koji ugovor je naknadno zaključen između ovrhovoditelja i ovršenika. Međutim, u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj u opisu tražbine navodi da se predmetno potraživanje odnosi na: „Dug temeljem Ugovora za potporu za očuvanje radnih mjesta KLASA: 103-05/20-01/8244 (povrat nepripadno isplaćenih sredstava za ožujak 2020.). Tražbina dospjela 09.04.2020.“ Stoga se ovdje opravdano postavlja pitanje kako ovrhovoditelj potražuje navodni iznos za ožujak 2020. kad je samim ugovorom jasno i precizno definirano da se isti odnosi na potpore za očuvanje radnih mjesta za travanj i svibanj 2020.? Prema tome, očito je da je ovrhovoditeljevo potraživanje neosnovano i ničim potkrijepljeno. Tuženik je priložio Ugovor o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest - COVID-19), Klasa: 103-05/20-01/8244, Urbroj:

2181-34-11/31-22-9 od 18. siječnja 2022. i potvrdu o zaprimljenoj uplati

6. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporavao sve navode iz tuženikova prigovora. Navodi da je Odlukom tužiteljevog Upravnog vijeća, dana 20. ožujka 2020. godine je nova mjera pod nazivom „Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (COVID-19)“ (dalje u tekstu: Potpore) koja je uključivala financiranje 100% troška neto minimalne plaće radnika u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. Visina potpore je iznosila 3.250,00 kuna za mjesec ožujak po radniku koji radi u punom radnom vremenu, odnosno, srazmjerni dio po radniku prema broju sati rada u nepunom radnom vremenu. Na svojoj web stranici, tužitelj je objavio i dokument pod nazivom „Mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini“. Na stranicama 90 – 96 tog dokumenta sadržani su kriteriji, uvjeti i načini korištenja potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19), koji u svemu sadržajno odgovaraju onima koji se nalaze u Potporama. U cilju odabira korisnika, tužitelj je na svojim internetskim stranicama objavio javni poziv i tako omogućio svim poslovnim subjektima pogođenim novonastalom pandemijom da apliciraju za navedenu Potporu. Poslovni subjekti koji su podnijeli ponudu (u konkretnom slučaju – zahtjev za dodjelu potpore) – a kao što je to učinio i tuženik – prihvatili su, stoga, sadržaj i uvjete tog javnog poziva. Sukladno navedenom, predani zahtjev za mjeru očuvanja radnih mjesta od strane poslodavca sukladno zakonskim propisima se tretira kao ponuda korisnika za sklapanjem ugovora o korištenju potpore te je rečeni Zahtjev podložan naknadnoj obradi i reviziji te traženju povrata ukoliko se naknadnom obradom zahtjeva utvrdi da su navedena sredstva nepripadno isplaćena. Naime, u cilju očuvanja radnih mjesta i pravovremenih isplata plaća, sprečavanja rasta nezaposlenosti i urušavanja gospodarskih djelatnosti (što su, uostalom, i bili glavni ciljevi Potpora), a s obzirom na to da je u razdoblju pandemije mjesečno zaprimano više desetaka tisuća zahtjeva – tužitelj je odlučio da će se sredstva za Potporu automatski isplaćivati te se naknadno vršiti kontrola zahtjeva. Tužitelj je pri tome posebice cijenio okolnost i u dobroj vjeri smatrao da su poslodavci

– potpisom izjave o točnosti podataka – zahtjev podnijeli iz opravdanih razloga i da su u svom zahtjevu prikazali stvarne podatke. Naknadnom revizijom, tužitelj je analizirao sadržaj zaprimljenih zahtjeva te utvrđivao: - solventnost poslodavca i valjanost zahtjeva, - status radnika pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u razdoblju za koje se isplaćuje potpora te - udovoljava li poslodavac jednom od kriterija za dodjelu Potpora Sukladno uvjetima potpore, za zahtjeve za dodjelu potpore zaprimljene zaključno s 7. travnja 2020. odobravala se isplata troškova plaća za mjesece ožujak, travanj i svibanj 2020. Slijedom gore navedenog, tuženik je, putem on-line aplikacije na tužiteljevoj web stranici, 1. travnja 2020. podnio Zahtjev za dodjelu potpore (dalje u tekstu: Zahtjev). Tuženiku je na temelju predanog Zahtjeva automatizmom dana 9. travnja 2020. uplaćen iznos od 26.000,00 kuna (3.450,79 eura) za ožujak 2020., dana 18. svibnja 2020. iznos od 24.000,00 kuna (3.185,35 eura) te dana 29. svibnja 2020. iznos od 4.000,00 kuna (530,89 eura) za travanj 2020., a dana 12. lipnja 2020. iznos od 28.000,00 kuna (3.716,24 eura) za svibanj 2020., sveukupno 82.000,00 kuna (10.883,27 eura). Naknadnom revizijom Zahtjeva tuženika utvrđeno je da tuženik ne udovoljava svim traženim kriterijima za dodjelu Potpore za sve mjesece za koje je podnio Zahtjev budući da nije imao traženi pad prihoda u ožujku 2020. u odnosu na ožujak 2019. Naime, u Potpori za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) od ožujka do svibnja 2020. jasno je naznačeno da poslodavci iz Prihvatljivih sektora trebaju opisati razloge zbog kojih traže potporu za očuvanje radnih mjesta i isto potkrijepiti dokazima te potvrditi potpisanom Izjavom o točnosti podataka i razloga, a koju daju pod materijalnom i kaznenom odgovornošću te navesti aktivnosti koje su poduzeli u svrhu očuvanja radnih mjesta. Također su taksativno pobrojani opravdani razlozi za dodjelu potpore: pad prometa, otkazivanje rezervacija, evenata, kongresa, seminara i sl., otkazivanje ugovornih poslova i narudžbi, nemogućnost isporuke gotovih proizvoda ili ugovorenih i plaćenih sirovina, repromaterijala, strojeva, alata i sl., nemogućnost novih narudžbi sirovina, repromaterijala, alata i strojeva neophodnih za rad. Za dodjelu potpore bilo je potrebno ispuniti i dokazati jedan od navedenih razloga. Nije bilo potrebno dostavljati dokaze za više razloga te je navedeno činilo sastavni dio Zahtjeva za dodjelu potpore. Tuženik je uz svoj Zahtjev dostavio tablicu pada prihoda u svrhu dokazivanja opravdanosti dodjele Potpore. Sukladno uvjetima Potpore, bilo je potrebno dostaviti tabličnu usporedbu prihoda mjeseca za kojeg traži Potporu sa istim mjesecom prethodne godine, uz projekciju prihoda u narednom razdoblju za tri mjeseca s usporedbom istog razdoblja prethodne godine. Prihvatljiv je pad veći od 20%. Iz tablice pada prihoda dostavljene od strane tuženika jasno proizlazi da tuženik u ožujku 2020. nije imao pad prihoda veći od 20 % u odnosu na ožujak 2019., dapače, tuženik je ostvario rast prihoda od 4,72%. Slijedom navedenog, tužitelj je dana 14. siječnja 2022. putem e- maila navedenog kao kontakt u Zahtjevu tuženika ([adresa elektroničke pošte]) istome dostavio poziv na povrat nepripadno isplaćenih sredstava za ožujak 2020. u iznosu od 26.000,00 kuna (3.450,79 eura) budući da tuženik nije imao traženi pad prihoda u ožujku 2020. u odnosu na ožujak 2019. Po zaprimanju navedene obavijesti, tuženik je s tužiteljem dana 18. siječnja 2022. sklopio Ugovor o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest- COVID 19), KLASA: 103-05/20-01/8244, URBR.: 2181-34-11/31-22-9 (dalje u tekstu: Ugovor). U članku 1. stavak 2. citiranog Ugovora je uglavljeno da se prihvaća zahtjev tuženika za dodjelu potpore za 7 radnika za vremensko razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 56.000,00 kuna (7.432,48 eura). Slijedom navedenog, proizlazi da je iznos od 26.000,00 kuna (3.450,79 eura) za ožujak 2020. nepripadno isplaćen, odnosno stečen bez osnove. Tužitelj stoga ustraje u zahtjevu za povrat sredstava isplaćenih za 3. mjesec 2020. budući da je razvidno kako tuženik nije udovoljio kriterijima za dodjelu potpore za navedeno razdoblje. Tužitelj također želi istaknuti da bez obzira što je u prijedlogu za ovrhu naveo da svoje potraživanje temelji na Ugovoru, tužitelj zapravo svoje potraživanje temelji na nepripadnoj isplati, odnosno, stjecanju bez osnove kako je i ranije u ovom podnesku pojašnjeno, a što je dozvoljeno sukladno članku 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji navodi da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Štoviše, sukladno članku 186. st. 3. istog zakona sud nije ni vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

7. Na navedeni podnesak tužitelja tuženik se iako mu je isti uredno dostavljen, nije očitavao.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.450,79 eura isplaćenih na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID-19) za mjesec ožujak 2020. s pripadajućim zateznim kamatama.

11. S tim u vezi, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP-a.

12. Odredbom članka 461.a stavka 4. ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

13. Sud je proveo pisani postupak s obzirom na to da se upravo radi o postupku u sporu male vrijednosti te budući nijedna strana nije obrazloženo predložila održavanje ročišta, a sud je utvrdio s obzirom na okolnosti slučaja da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, sukladno odredbi članka 461., stavka 4. ZPP-a.

14. Tuženik osporava potraživanje tužitelja za isplaćenu potporu za ožujak 2020., budući da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu naveo da se dug temelji na Ugovoru Klasa: 103-05/20-01/8244 od 19. siječnja 2022., a da je upravo taj Ugovor sklopljen za potpore za travanj i svibanj 2020., pa da mu za ožujak 2020. ne duguje ništa.

15. Uvidom u Zahtjev razvidno je da ga je tužitelj zaprimio 1. travnja 2020. i evidentirao pod Klasa: 103-05/20-01/8244, da ga je tuženik podnio zbog pada prometa, da je tužitelj rezervirao sredstva, a potom i isplatio ta rezervirana sredstva u iznosu od 82.000,00 kuna za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. svibnja 2020. Navedeni Zahtjev tuženik je podnio temeljem objavljene mjere pod nazivom „Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom“ u kojoj su navedene ciljane skupine poslodavaca, razdoblje i trajanje od 1. ožujka 2020. i dalje, a najduže 3 mjeseca, način odabira korisnika, kriterije pa tako su poslodavci trebali opisati razloge zbog kojih traže potporu za očuvanje radnih mjesta i isto potkrijepiti dokazima, potpisati Izjavu o točnosti podataka i razloga, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, navesti aktivnosti koje je poduzeo u svrhu očuvanja radnih mjesta. Kao opravdani razlozi za dobivanje potpore su bili navedeni: pad prometa, otkazivanje rezervacija, eventa, kongresa i sl, otkazivanje ugovorenih poslova, a za dodjelu potpore trebalo je ispuniti jedan od navedenih razloga, pa je tako za pad prometa trebalo dostaviti tablični prikaz prihoda do kraja mjeseca u kojem je podnesen zahtjev sa istim mjesecom prethodne godine te uz projekciju prihoda u narednom razdoblju za tri mjeseca s usporedbom istog razdoblja prethodne godine a prihvatljiv pad je veći od 20%.

16. Tuženik je uz zahtjev tužitelju dostavio Izjavu o točnosti podataka i razloga za korištenje potpore, te tablicu projekcije prihoda u 2020. godini sa prihodom ostvarenim u 2019., pa se iz tablice utvrđuje da je u ožujku 2020.ostvaren prihod od 64.809,00 kuna a što je u odnosu na ostvareni prihod u 2019. za isti mjesec rast veći za 4,72%, dok za preostale mjesece projekcija prikazuje pad prometa veći od 20% u odnosu na iste mjesece u 2019.

17. Iz izvatka HFZR (Hrvatski fond za razvoj) proizlazi da je tuženiku isplaćeno na ime potpore za zapošljavanje 9. travnja 2020. 26.000,00 kuna, 18. svibnja 2020. 24.000,00 kuna, 29. svibnja 2020. 4.000,00 kuna, 12. lipnja 2020. 28.000,00 kuna. Budući da je izvadak HFZR vjerodostojni dokaz da je isplata izvršena i za ožujak u iznosu od 26.000,00 kuna/3.450,79 eura, a tuženik ne dokazuje suprotno, ovaj sud nalazi da je tuženiku isplaćena potpora za ožujak 2020. temeljem Zahtjeva Klasa: 103- 05/20-01/8244 iako naknadno u siječnju 2022. kada je pisani ugovor sklopljen ona nije bila predmet ugovora.

18. Navod tuženika da tužitelj u uvodu Prijedloga za ovrhu u opisu tražbine iz vjerodostojne isprave navodi da potražuje iznos od 3.450,79 eura za ožujak 2020. temeljem Ugovora Klasa: 103-05/20-01/8244, a da je Ugovor sklopljen za potpore u travnju i svibnju 2020., nije od utjecaja na donošenje odluke o prihvaćanju tužbenog zahtjeva, jer je navedena potpora za ožujak 2020. isplažena automatizmom temeljem podnesenog zahtjeva od strane tuženika.

19. Logični su i životno uvjerljivi navodi tužitelja, koji tvrdi da je isplatu predmetnih potpora organizirao na način da je, po zaprimanju zahtjeva korisnika, isplate vršio u kratkom roku, kako bi se svrha potpore mogla ostvariti, pridržavajući si pravo vraćanja, ako naknadno, po provjeri dokumentacije koju korisnici dostavljaju, utvrdi da uvjeti za isplati nisu zadovoljeni i Zahtjev za isplatu ocijeni neosnovanim, dakle zadržavajući si pravo na povrat plaćenog u skladu s odredbom članka 1112. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO).

20. Budući da su kriteriji za dodjelu potpore tuženiku bili poznati, da je potporu tražio radi pada prometa i koji pad prometa je morao biti 20% veći za svaki zatraženi mjesec u 2020. u odnosu na isti mjesec u 2019., a sam je tuženik u tablici pada prihoda naveo da je za ožujak imao zapravo rast prometa, a ne pad, onda je i tuženiku već kod podnošenja zahtjeva bilo poznato da ne ostvaruje uvjete za dobivanje potpore za ožujak 2020., ali je usprkos tome podnio Zahtjev i za ožujak 2020. Isto tako, time što je tužitelj pozvao elektroničkom poštom tuženika na vraćanje dužnog iznosa za ožujak 2020., a nakon toga sklopio Ugovor sa tuženikom za mjesece travanj i svibanj 2020. ukazuje da je isplata potpore za ožujak 2020. bila i ostala sporna, i da baš iz tog razloga tuženiku nije bilo ponuđeno sklapanje ugovora i za potporu za ožujak 2020.

21. Tuženik u ovoj parnici nije iznio činjenice ni predložio dokaze radi dokazivanja osnovanosti prigovora, a niti tvrdio da je ispunjavao uvjete za isplatu predmetne potpore, pa se utvrđuje da je tuženik dužan vratiti nepripadno isplaćena sredstva po osnovi Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 (koronavirusom) za ožujak 2020., a koja mu je tužitelj isplatio automatizmom 9. travnja 2020.

22. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Stoga se zaključuje da je pravna osnova za isplatu navedene potpore za ožujak 2020. tuženiku kasnije otpala slijedom čega je pravna priroda tužiteljeve tražbine stjecanje bez osnove pa je sukladno pravilima o stjecanju bez osnove, ista dužan vratiti.

24. Osim toga, s obzirom da se ne radi o tražbini koja proizlazi iz ugovora, već o zahtjevu za vraćanje nepripadno isplaćene potpore, neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje po višoj stopi, već mu pravo na zatezne kamate pripada po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

25. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.450,79 eura sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 10. travnja 2020. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose, dok je ukinut i tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate po stopi koja prelazi stopu dosuđenu pod točkom I. izreke ove presude.

26. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi s odredbom članak 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak ovršnog postupka, kako je određen rješenjem o ovrsi. Tužitelju je stoga, temeljem odredbe čl. 5. mjerodavnog Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi, u ukupnom iznosu od 25,00 eura. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U Splitu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Katarina Mikulić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a)

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis