Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-513/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Lucije Lasić predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 11 Pr-12/23-31 od 14. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 11 Pr-12/23-31 od 14. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je točki I. izreke naložio tuženici da s osnove plaće isplati tužitelju za razdoblje od siječnja 2014. do prosinca 2018. bruto iznos od 17.561,19 eura/132.314,77 kuna[1] sa zateznim kamatama osim kamata koja teku na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su iznosi sadržani u dosuđenom bruto iznosu. Također, prvostupanjski je sud pobijanom presudom odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju 6.020,09 eura/ 45.358,34 kune sa pripadajućim zateznim kamatama.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 155/23. i 146/25. dalje ZPP). Tuženica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 17.561,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018.

6. Prije svega je za reći kako je Općinski sud u Dubrovniku u ovom predmetu prvotno donio presudu 27. srpnja 2021. pod poslovnim brojem 11 Pr -55/19, kojom je naložio tuženici da isplati tužitelju bruto iznos od 132.314,77 kuna (sada 17.561,19 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka (tužitelj je podnio žalbu samo na odbijajući dio odluke o parničnom trošku) Županijski je sud u Splitu dana 15. veljače 2023., pod poslovnim brojem Gž R - 1199/2021-3 donio rješenje kojim je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu od 27. srpnja 2021. (u pobijanom dijelu) i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U obrazloženju navedene drugostupanjske presude od 15. veljače 2023. pored ostalog navedeno je i slijedeće:

„11. S tim u svezi je za reći kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim svojim odlukama, primjerice u odluci Revr 753/09-2 od 17. studenoga 2009. naveo kako prekovremeni rad od 24 sata dnevno tijekom rada na terenu nije životno prihvatljiv. Naime kako je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom.

12. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 25. travnja 2019. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: "U situaciji kada je tužitelj upućen na višednevne službe na moru (4-7 dana), isti ima pravo na isplatu plaće po cijeni sata redovnog rada za 8 sati rada, na isplatu uvećane plaće po cijeni sata prekovremenog rada za 8 sati, dok za preostalih 8 sati nema pravo na isplatu plaće ni po cijeni sata redovnog ni po cijeni sata prekovremenog rada jer se radi o „odmoru“, osim ako je utvrđeno da je i to vrijeme proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta." S tim u svezi za reći je kako je odredbom članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20.), pored ostalog propisano kako pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela županijskog suda, obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odijela.

13. Iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno na koji je način prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u predmetnom razdoblju, pored redovnog rada od 8 sati, radio prekovremeno, također u trajanju od 8 sati dnevno, a na što s pravom ukazuje tuženica u žalbi.

14. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud propustio valjano raspraviti pitanje koliko je tužitelj stvarno odradio sati preko redovnog radnog vremena od 8 sati, to je činjenično stanje u ovom predmetu ostalo nepotpuno utvrđeno, na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

15. Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 370. ZPP-a.“

9. Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud raspravio sva sporna pitanja na koja je u svom rješenju od 15. veljače 2023. upozorio drugostupanjski sud, te je na taj način prvostupanjski sud postupio u suglasju sa odredbom članka 377. stavak 2. ZPP-a.

10. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući predmetnu prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se pobijana presuda može ispitati, ona nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi, a sadrži i razloge o odlučnim činjenicama.

11. Prvostupanjski je sud nakon provedenog ponovljenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno iz rezultata dokaznog postupka proizlaze slijedeće činjenice:

- da je tužitelj u predmetnom vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. radio kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko - neretvanskoj, Postaji pomorske policije u Dubrovniku,

- da je tuženica izdavala tužitelju za sporno razdoblje, višednevne radne naloge,

- da je tuženica na temelju izvještaja sastavljenih na temelju navedenih radnih naloga, vodila evidenciju rada tužitelja i izdavala naloge za obračun plaće,

- da tuženica nije donijela rješenje o preraspodjeli radnog vremena tužitelja o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu,

- da je unatoč tome tuženica obračunavala tužitelju odrađene radne sate za rad u turnusu, smjenski rad, rad blagdanom, subotom i nedjeljom, noćni rad, i redovan rad, te mu evidentirala slobodne dana, iz kojeg razloga da je prekovremeni rad tužitelju bio obračunavan u znatno manjem obujmu, jer da se prerasporedio na navedene ostale vidove rada,

- da je tuženica upućivala tužitelja kao pomorskog policajca detaljno opisanim radnim nalozima na višednevne plovidbe, za koje vrijeme da je tužitelj morao biti na brodu,

- da je tužitelj za vrijeme višednevnih plovidbi brodom, boravio na brodu dnevno po 24 (dvadeset i četiri) sata, od kojeg vremena se 8 sati odnosilo na njegov redovni rad, 8 sati na prekovremeni rad, a 8 sati na dnevni odmor,

- da tužitelju s obzirom na njegov navedeni rad na brodu u predmetnom razdoblju , a uzimajući u obzir odgovarajuće odredbe Zakona o radu, Zakona o policiji, i Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, tuženica nije isplatila ukupnu plaću koja bi mu na temelju navedenog pripadala i to baš da mu s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom nedjeljom i blagdanom tuženica nije isplatila iznos od 17.561,19 eura/ 132.314.,77 kuna, bruto, koji je iznos prvostupanjski sud i dosudio tužitelju u pobijanoj presudi.

12. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tuženica drugačijom interpretacijom izvedenih dokaza i drugačijim stavovima oko primjene materijalnog prava nije uspješno dovela u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Posebno je za istaknuti kako je visinu potraživanja koje je pobijanom presudom dosuđeno tužitelju, prvostupanjski sud valjano utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financijsko – računovodstvene poslove Jelene Ćurlica dipl. oec. od 26. veljače 2021. (posebno stranice od 1518. do 1522. predmetnog spisa). Za napomenuti je kako se vještak Ćurlica na ročištu za glavnu raspravu od 8. srpnja 2021. očitovala i otklonila sve primjedbe tuženice koje je istaknula na navedeni pisani stručni nalaz i mišljenje vještaka od 26. veljače 2021. Nakon toga tuženica nije predlagala eventualne dokaze novim računovodstveno – financijskim vještačenjem.

13.1. Vještak Ćurlica je u svom stručnom, logičnom i dostatno obrazloženom nalazu i mišljenju od 26. veljače 2021. zaključila da uzimajući u obzir kako je tužitelj u predmetnom razdoblju boravio na plovilu i 24 (dvadeset i četiri) sata dnevno, ovo u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana, te uzimajući u obzir da se za vrijeme njegovog boravka na brodu, 8 sati odnosilo na njegov redovni rad, 8 sati na prekovremeni rad, a 8 sati na dnevni odmor, to da proizlazi kako je tužitelj u predmetnom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario ukupnu naknadu u bruto iznosu od 132.314,77 kuna bruto (sada 17.561,19 eura bruto), a koji iznos da mu tuženica nije isplatila. Prilikom izrade predmetnog nalaza i mišljenje vještak Ćurlica je uzela u obzir: obračunske liste tužitelja za predmetno razdoblje, te radne naloge i izvješća koji se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja u predmetnom razdoblju.

13.2 Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je vještak Ćurlica prilikom izračuna ukupnog dugovanja tuženice spram tužitelja s predmetnih pravnih osnova u spornom razdoblju uzela u obzir da je tuženica isplaćivala tužitelju plaću po osnovi pasivnog dežurstva, smjenskog rada i rada u turnusu, za koje je isplaćene iznose umanjila dodatke na plaću koji bi tužitelju pripali u predmetnom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

13.3. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni razlozi tuženice kako je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku trebao naložiti vještaku dopunu nalaza i mišljenja.

14. Na navedeno točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je tužitelju dosudio bruto iznos od 17.561,19 eura, a što je u suglasju sa odredbama članaka 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.), odredbi članka 41.,44. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 93/08., 89/12. i 104/13.), odredbi članka 35., 38. i 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17. i 12/18.), odredbi članka 42.,43., 82. i 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.) kao i odredbi članka 60., 61., 90. i 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.).

15. Nadalje je za reći kako to što tuženica u žalbi sugerira kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenice u svezi sa razdobljem prekovremenog rada tužitelja i njegovog dnevnog odmora ne dovodi u konkretnom slučaju u pitanje pravilnost ocjene dokaza odnosno zaključaka prvostupanjskog suda. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja eventualno bila moguća i drugačija utvrđenja od onih koje utvrđuje prvostupanjski sud ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji bi govorili u prilog tuženici, nije dovoljna da bi u konkretnom slučaju ukazala na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Naprotiv, bit je slobodne ocjene dokaza, načela koje vrijedi u hrvatskom procesnom pravu, da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih izvedenih dokaza i da im se u svakom pojedinom slučaju ocjeni pripadajuća dokazna snaga (vrijednost).

16. Pored toga za istaknuti je kako su pravni stavovi iskazani u pobijanoj prvostupanjskoj presudi, a u svezi sa prekovremenim radom tužitelja odnosno potrebnim dnevnim odmorom službenika koji je upućen na višednevne službe na brodu, u suglasju sa pravnim mišljenjem iskazanim od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice u rješenju br. Revr 394/14 - 2 od 8. studenoga 2016.

17. S tim u svezi za ponoviti je kako je Županijski sud u Splitu na sjednici Građanskog odjela održanoj 25. travnja 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „U situaciji kada je tužitelj upućen na višednevne službe na moru (4-7 dana), isti ima pravo na isplatu plaće po cijeni sata redovnog rada za 8 sati rada, na isplatu uvećane plaće po cijeni sata prekovremenog rada za 8 sati, dok za preostalih 8 sati nema pravo na isplatu plaće ni po cijeni sata redovnog ni po cijeni sata prekovremenog rada jer se radi o "odmoru", osim ako je utvrđeno da je i to vrijeme proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta.“

18. Odluka o parničnom trošku iz točke izreke II. presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

19. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženica kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a., to je žalbu tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Lucija Lasić