REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2619/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na promet nekretnina, 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/23-01/629, URBROJ: 513-04-24-3 od 26. ožujka 2024. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA: UP/I-410-20/2023- 001/01859, URBROJ: 513-007-01-06-2023-0004 od 28. rujna 2023., za rješavanje stvari te za povrat stvari.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/23-01/629, URBROJ: 513- 04-24-3 od 26. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republiku Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01859, URBROJ: 513-007-01- 06-2023-0004 od 28. rujna 2023. kojim joj je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 124.812,60 eura te na tu osnovicu porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 3.744,38 eura.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da joj je u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina, prvostupanjsko tijelo dostavilo poziv za dostavu podataka i obrazloženje za pravilnost utvrđivanja poreza na promet predmetne nekretnine, a u svrhu dokazivanja svih činjenica bitnih za provođenje predmetnog postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina. Dodaje da je podneskom od 22. rujna 2023. dostavila podatke (rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 1 R1 Ob-497/2020-5 od 1. listopada 2020. - razvrgnuće braka) te obrazloženje za oslobađanje od plaćanja predmetnog poreza. Ističe da je iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 1 R1 Ob-497/2020-5 od 1. listopada 2020. razvidno da je predmetnim rješenjem razveden brak između ugovornih strana iz isprave o stjecanju nekretnine, u kojem postupku nije raspravljena niti podijeljena imovina bračnih drugova, pa da su radi toga ugovorne strane iz isprave o stjecanju nekretnine sporazumno podijelile zajedničku bračnu imovinu. Nastavlja da su uzimajući u obzir vrijednost nekretnine te doprinos obje strane u stjecanju imovine, u ispravi o stjecanju nekretnine ugovorne strane sporazumno utvrdile navedeni iznos. Opisuje da se, s obzirom na činjenicu da je bivši bračni drug bio nositelj prava u zemljišnoj knjizi (formalni vlasnik) i u drugim javnim očevidnicima u cijelosti (1/1), ispravom o stjecanju nekretnine nije uređivalo stjecanje nekretnine djelomično (1/2) nego je provedenim postupkom u zemljišnoj knjizi (na temelju isprave o stjecanju nekretnine u cijelosti) predmetna nekretnina u cijelosti (1/1) uknjižena s jednog bivšeg bračnog druga na drugog bivšeg bračnog druga. Iznosi da su ugovorne strane iz isprave o stjecanju nekretnine, kao bivši bračni drugovi, navedenom ispravom uredili svoje imovinske odnose u potpunosti. Poziva se na Ovršni zakon ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) te navodi da je njime propisano oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina kada dužnik (u ovom slučaju porezni obveznik, koji u postupku razvrgnuća braka nije podijelio bračnu imovinu i dužan je vjerovniku) i vjerovnik (u ovom slučaju bivši bračni drug, koji u postupku razvrgnuća braka nije podijelio bračnu imovinu i potražuje od dužnika) sklapaju ispravu o stjecanju nekretnine u obliku koji se može smatrati kao osiguranje za uređenje imovinskih odnosa bivših bračnih drugova. Dodaje da je, premda u navedenoj ispravi dolazi do prijenosa vlasništva, odnosno prometa nekretnina, navedenim Zakonom (članak 324.) propisano da se na prijenos vlasništva na stvari radi osiguranja ne plaća porez na promet, porez na dodanu vrijednost ili bilo koji drugi porez ili javno davanje koji se inače plaća prigodom prijenosa vlasništva na stvari. Iznosi da je člankom 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23.) propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Smatra da, s obzirom da imovina, koju su ona i njezin bivši bračni drug spomenutom ispravom podijelili, potječe iz imovine stečene tijekom trajanja njihove bračne zajednice te okolnost što je brak u međuvremenu razveden nije od utjecaja niti mijenja pravnu prirodu imovine koja se sporazumom stranaka dijeli, pa dogovor bivših supružnika o podijeli imovine stečene u braku ili imovine koja potječe iz bračne stečevine, ne može podlijegati oporezivanju. Nastavlja da su nastavno na navedeno, prvostupanjsko tijelo i drugostupanjsko tijelo rješavajući u predmetnom upravnom postupku, u svojim obrazloženjima propustili obrazložiti, niti su uzeli u obzir činjenice navedene u njenom podnesku, a koje se tiču gore opisanih posebnih propisa kojima se porezni obveznik oslobađa plaćanja poreza. Zaključuje da pravna sigurnost, zajedno s načelom supremacije prava, podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Konstatira da je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava. Smatra da međutim, kategoričnost objektivnog prava nikako ne podrazumijeva da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5989/2014 od 9. veljače 2016.). Predlaže poništiti drugostupanjsko rješenje, prvostupanjsko rješenje, da ju se oslobodi od plaćanja poreza na promet predmetne nekretnine te da se joj izvrši povrat uplaćenih sredstava.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je poreznim rješenjem Ministarstva financija Republiku Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA:
UP/I-410-20/2023-001/01859, URBROJ: 513-007-01-06-2023-0004 od 28. rujna 2023. tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 124.812,60 eura te na tu osnovicu porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 3.744,38 eura.
7. Sporno je, je li pravilno tužiteljici u upravnom postupku utvrđen taj porez na promet nekretnina.
8. Člankom 4. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 115/16. i 106/18.) propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) /stavak 1. točka 1.), a da se stjecanjem nekretnine smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba (stavak 1. točka 2.).
9. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su 28. srpnja 2023., sklopili TP kao prodavatelj i tužiteljica kao kupac, a koji je bio osnova za predmetno oporezivanje, utvrđeno je da stanke ugovaraju da je nekretnina koja je predmet tog ugovora isključivo vlasništvo prodavatelja, da je za nekretninu ugovorena kupoprodajna cijena od 73.600,00 eura te da se kupac obvezuje cjelokupni iznos kupoprodajne cijene isplatiti prodavatelju odmah nakon ovjere tog ugovora kod javnog bilježnika (ovjeren je 28. srpnja 2023.), a najkasnije do 28. srpnja 2023.
10. Imajući u vidu da su stranke nazvale taj ugovor ugovor o kupoprodaji nekretnine, da su ga sklopili kao prodavatelj i kupac te da se je kupac obvezao isplatiti prodavatelju kupoprodajnu cijenu od 73.600,00 eura prema mišljenju ovog suda pravilno je tužiteljici kao kupcu u upravnom postupku utvrđen porez na promet nekretnina.
11. Naime, člankom 15. točkom 3. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose. Kako je predmetni ugovor o kupoprodaji od 28. srpnja 2023. naplatni pravni posao te kako je njime ugovoreno da će tužiteljica isplatila bivšem suprugu kupoprodajnu cijenu od 73.600,00 eura tužiteljica nije oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina.
12. Pozivanje tužiteljice na članak 324. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) kojim je propisano da se na prijenos vlasništva na stvari ili na prijenos prava radi osiguranja ne plaćaju porez na promet, porez na dodanu vrijednost ili koji drugi porez ili javno davanje koji se inače plaćaju prigodom prijenosa vlasništva na stvari ili prijenosa prava u druge svrhe (stavak 1.) te da se porezi i druga javna davanja ne plaćaju ni u slučaju vraćanja vlasništva na stvari odnosno vraćanja prava (stavak 2.) nije osnovano, a imajući u vidu da je tužiteljica sa bivšim suprugom sklopila ugovor o kupoprodaji prema kojem je predmet tog ugovora isključivo vlasništvo prodavatelja te je ugovorena kupoprodajnu cijenu od 73.600,00 eura.
13. Vezano za pozivanje tužiteljice na članak 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23.) nije osnovano, jer je njime uređeno što predstavlja bračnu stečevinu, dok je porez na promet nekretnina uređen posebnim zakonom i to Zakonom o porezu na promet nekretnina.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 27. veljače 2026.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. ŠP (kod Š), [adresa]
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43
3. U spis
