REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-96/2025-86

U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, u pravnoj stvari tužitelja ANT - com d.o.o. Pula, Smareglina ulica 6, OIB: 24453198597, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Borovnica, odvjetnica u Puli, Monte Serpo 12, protiv tuženice BM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vlasnice obrta [obrt], vl. BM, [adresa], koju zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva 3, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Mirne Pliško, iz Pule, poslovni broj OVRV-74/2016-2, od 27. siječnja 2016., u dijelu u kojem je tuženici naloženo da u roku od osam dana tužitelju isplati iznos od 1.885,52 eura (tisućuosamstoosamdesetpeteuraipedesedvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos teku od dospijeća 27.06.2014. godine do isplate, i to od 27.07.2014. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 (osam) postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 8 (osam) postotnih poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana,

kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju naknadi nastale troškove u iznosu od 245,54 eura (dvjestočetrdesetpeteuraipedesetčetiricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku računajući od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 131,89 eura (stotridesetjedaneuroiosamdesetdevetcenti) zajedno sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate, pa se u navedenom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka

u

iznosu

od

1.524,63

eura (tisućupetstodvadesetčetirieuraišezdesettricenta).

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 645,37 eura (šestočetrdesetpeteuraitridesetsedamcenti) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, na temelju vjerodostojne isprave (računa tužitelja), javna bilježnica Mirna Pliško, iz [adresa] donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni broj OVRV-74/2016-2, od 27. siječnja 2016. (dalje u tekstu: rješenje o ovrsi) kojim je ovršeniku, ovdje tuženiku, naloženo da tužitelju u roku od osam dana namiri novčanu tražbinu u iznosu od 1.885,53 eura (ranije 14.206,50 kuna[1] ) sa zateznim kamatama (t. 1.), kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 245, 54 eura (ranije 1.850,00 kuna) (t. 3.) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 131,89 eura (ranije 993,89 kuna) (t. 4.), oboje sa pripadajućim zateznim kamatama, a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha općenito na imovini tuženika (t. 2.).

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženica je izjavila dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor u kojem je osporila predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti. U prigovoru je navela da ugovorni odnos između stranaka nije nikada postojao. Tuženica da nije naručila predmetni materijal od tužitelja te je tužitelj račun trebao ispostaviti ZM. Istaknula je i prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Sud je rješenjem poslovni broj 8 Povrv-169/2016-8, od 8. ožujka 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom pogledu ukinute sve provedene radnje, dok je u odnosu na ostali dio postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični.

4. Na pripremnom ročištu 5. srpnja 2017. tužitelj je naveo da je tuženica bila u poslovnom odnosu s ZM te da je tužitelj bio podizvođač radova na fasadi. Tuženica da je sve račune do utuženog računa uredno podmirila, a tuženici je ZM isplatio iznos koji se odnosi na taj račun, no tuženica ga tužitelju nastavno nije platila. Pojasnio je da se predmetni radovi iskazani na računu odnose na dobavu i ugradnju materijala za fasadu. Tužitelj je istaknuo kako je tuženica ZM potpisala i ovjerila okončanu situaciju u kojoj su između ostalog bili popisani radovi koji su predmet ovoga spora, a isto tako, iz dijela građevinske knjige koja je potpisana i ovjerena od strane tuženice prema stavu tužitelja proizlazi da tuženica priznaje predmetne radove.

1 Fiksnitečaj konverzije 7,5345

5. Tuženica je na naprijed navedenom ročištu istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da račun koji je predmetnom ovog postupka treba glasiti na ZM. Tuženica da nije naručivala materijal niti je ugovarala cijenu materijala, a niti joj je račun dostavljen. Ovaj račun da nije zaveden u njezinoj knjigovodstvenoj evidenciji niti je korišten pretporez. Radovi u svezi farbanja izvršeni su od strane tuženice, što nije sporno, a račun se odnosi na kupljeni materijal, a ne na radove.

6. U ovom postupku sud je na suglasan prijedlog stranaka odredio prekid postupka do izrade financijskog nalaza i mišljenja vještaka u predmetu koji se kod Općinskog suda u Puli – Pola vodi pod poslovnim brojem P-3110/2015 (rješenje naslovnog suda Povrv-318/2020-43, od 25. ožujka 2021.).

7. Sud je po službenoj dužnost izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-148/2023 (ranije P-3110/2015) (stranica 84-98 spisa) te je utvrdio da je financijski nalaz i mišljenje vještaka izrađen, slijedom čega su se ostvarili uvjeti za nastavak postupka pa je postupak nastavljen rješenjem naslovnog suda poslovni broj Povrv-96/2025-48, od 9. rujna 2025. (članak 215. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje u tekstu: ZPP).

8. Na pripremnom ročištu 12. studenog 2025. tužitelj je pojasnio da se utuženi račun odnosi na materijal za izradu fasade.

9. Tuženik je, s druge strane, istaknuo da bi tužitelj po teretu dokaza, a budući se radi o trgovačkim odnosima, trebao dokazati da je upravo tuženik od tužitelja naručio materijal, da je izdao narudžbenicu i da ju je primio. Iz okončane situacije da je moguće samo utvrditi da li je taj materijal ugrađen i tko ga je ugradio ali ne i tko ga je naručio i tko ga je trebao platiti.

10. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem isprava koje se nalaze u spisu i to: računa – otpremnice od 20. lipnja 2014. (stranica 4 spisa), dio Ugovora o izvođenju radova (stranica 12 spisa), popis radova (stranica 13 spisa), okončana situacija fasaderskih radova (stranica 32-36 spisa), popratni dopis i očitovanje nadležne porezne uprave (stranica 40-41 spisa), e-mail korespondecija (stranica 111 spisa), pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka iz predmeta Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-3110/2015 (stranica 112-115 spisa), primopredajni zapisnik (stranica 116-117 spisa), presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-2484/15-14, od 7. lipnja 2016. (stranica 118-128 spisa), iskaz svjedoka ZM iz predmeta Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P- 2484/15 danog na ročištu glavne rasprave 25. travnja 2016. (stranica 129-130 spisa), okončana situacija za stambeno obiteljsku kuću u [adresa] (stranica 132-151 spisa), iskaz svjedoka VM iz predmeta Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-2484/15 danog na ročištu glavne rasprave 17. veljače 2016. (stranica 152-155 spisa), završna izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine te građevinskih radova (stranica 156-163 spisa), presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-148/2023 od 20. prosinca 2024. (stranica 163-177 spisa), okončana situacija kamenorezačkih radova (stranica 189-192 spisa), zapisnik o objavi presude u predmetu naslovnog suda Povrv-87/2023 od 15. listopada 2025. (list 193-194 spisa), presuda naslovnog suda Povrv-87/2023-98 od 15. listopada 2025. (stranica 195-202 spisa), saslušani su svjedoci FM (stranica 223 spisa), GM (stranica 223-224 spisa), EM (stranica 224-225 spisa), ZM (stranica 261-262 spisa) i svjedok ŽM (stranica 262 spisa).

11. Sud u ovom postupku nije saslušavao zastupnika po zakonu tužitelja, a ni tuženicu jer isti, iako uredno pozvani nisu pristupili na ročište na kojem je bilo određeno njihovo saslušanje, a svoj nedolazak nisu opravdali (članak 265. stavak 2. ZPP).

12. Sud nije vršio uvid u predmete Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-3110/2015 i P-2484/2015, nije provodio građevinsko vještačenje i saslušanje svjedoka PM jer je tužitelj odustao od tih dokaznih prijedloga na pripremnom ročištu 12. studenog 2025.

13. Dokazi koje je tuženik predložio u prigovoru od 14. travnja 2016. (uvid u predmete Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-3110/2015 i P-2484/2015, uvid u građevinske dnevnike i građevinsku knjigu, uvid u ugovor o izvođenju radova koji se nalaze u naprijed navedenim sudskim spisima Općinskog suda u Puli – Pola sud) sud nije proveo jer su ti dokazi predloženi na okolnosti izvođenja i načina plaćanja građevinskih radova, što nije predmet ovog postupka, odnosno navedene činjenice nisu odlučne činjenice u ovom postupku s obzirom na to da je predmet ovog postupka postojanje ili nepostojanje ugovora o kupoprodaji građevinskog materijala za izradu fasade između tužitelja i tuženice. Također, za korištenje bilo kakvih dokaza provedenih u tim postupcima za potrebe ovog postupka, potrebna je suglasnost ovdje stranaka, što u konkretnom slučaju ne postoji budući da je tužitelj na pripremnom ročištu 12. studenog 2025. odustao od dokaznog prijedloga da sud izvrši uvid u ta dva predmeta i umjesto toga predložio je uvid u određene isprave iz predmeta naslovnog suda poslovni broj Povrv-87/2023 koje su za potrebe ovog postupka preslikane i prileže spisu. Sud nije proveo financijsko vještačenje i saslušanje svjedoka IM jer je tuženik odustao od tih dokaznih prijedloga.

14. Tuženik se protivio da se u ovom postupku za utvrđivanje činjenica koristi provedeno građevinsko vještačenje i financijsko vještačenje (stranica 112-115 spisa) iz predmeta Općinskog suda u Pula-Pola, poslovni broj P-3110/2015, stoga se ista nisu koristila za potrebe utvrđivanja odlučnih činjenica u ovom postupku. Iz istog razloga sud nije uzeo u obzir ni iskaze koje su svjedoci ZM (stranica 129-131 spisa) i VM (stranica 152-155 spisa) dali u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-2484/15.

15. Isprave na stranici 178-188 spisa (koje su preslikane iz spisa naslovnog suda Povrv-87/2023) bile su nečitljive te je sud raspravnim rješenjem (točka I. raspravnog zapisnika o održanoj glavnoj raspravi 16. prosinca 2025.) pozvao tužitelja da dostavi čitljiv primjerak tih isprava. Tužitelj je umjesto tih isprava 28. siječnja 2026. dostavio isprave koje se nalaze na stranici 248-259 spisa. Međutim, kako se radi o ispravama koje se očito razlikuju od onih koje je tuženik predložio da se ulože u ovaj spis iz spisa naslovnog suda poslovni broj Povrv-87/2023 do zaključenja prethodnog postupka, to sud iste u skladu s adekvatnom primjenom odredbe iz članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP nije uzeo u obzir, budući su iste predane u fazi glavne rasprave pa je tužitelj prekludiran u podnošenju istih (isprava je iz 2012., a prethodi postupak je zaključen 12. studenog 2025.).

16. Sud nije dopustio pitanje koje je postavio punomoćnik tuženice i kojem se usprotivila punomoćnica tužitelja svjedoku ZM, a glasi: „Za koji iznos ste prodali predmetnu kuću u [adresa]“ jer ta okolnost nije u vezi s predmetom ovog spora i nije važno za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku (članak 302. stavak 3. ZPP).

17. Tužitelj je u podnesku od 28. siječnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev s valutom euro, stoga se ne radi o preinaci iz članka 191. stavak 1. ZPP za koju bi bio potreban pristanak tuženika.

18. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja s osnova ugovora o kupoprodaji materijala za izradu fasade u iznosu od 1.885,52 eura sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2014. do isplate.

19. Tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan.

20. Sud je od nadležne porezne uprave zatražio podatak da li je tuženik po utuženom računu (stranica 4 spisa) koristio pravo na odbitak pretporeza te je iz očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula - Pola od 4. rujna 2017. (stranica 41 spisa) utvrđeno da tuženica nije zavela predmetni račun u svoje poslovne knjige te da nije koristila pravo na odbitak pretporeza po tom računu. Iz navedenog, u skladu s adekvatnom primjenom članka 221.b stavak 1. ZPP proizlazi da je teret dokaza da ovdje utuženo potraživanje, kako po pravnoj osnovu, tako i po visini postoji, na tužitelju.

21. Iz sadržaja računa-otpremnice na stranici 4 spisa utvrđeno je da je tužitelj izdao račun koji glasi na tuženicu, a odnosi se na kupoprodaju materijala Unigrund 18 kg, Kulirplast 25 kg, Unigrund 18 kg, Unigrund 5 kg, Akrl. zagl. žbuka bijela 25 kg i Akr. zagl. žbuka 25 kg. Navedena isprava predstavlja jednostranu izjavu tužitelja, odnosno poziv na plaćanje tuženice, a iz sadržaja računa nije utvrđeno da je tuženica potvrdila primitak materijala i/ili samog računa.

22. Člankom 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

23. Člankom 249. ZOO propisano je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (stavak 1.), volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava (stavak 2.), izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno (stavak 3.).

24. Sud je raspravnim rješenjem (točka I.) iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 12. studenog 2025. pozvao tužitelja da u roku od osam dana dostavi poslovnu dokumentaciju vezanu uz narudžbu i dostavu materijala iskazanog u utuženom računu, međutim, tužitelj to nije učinio.

25. Iz odredbi naprijed citiranih članaka ZOO proizlazi da je ugovor o kupoprodaji sklopljen kada se stranke (kupac i prodavatelj) usuglase o predmetu i cijeni, a prodavatelj može zahtijevati plaćanje kupoprodajne cijene ukoliko je stvar predao kupcu u vlasništvo.

26. U ovom postupku nije sporno da je materijal iz utuženog računa dostavljen na gradilište u [adresa] za potrebe gradnje kuće investitora ZM, da su fasaderski radovi izvršeni od strane tuženice odnosno da je utuženi materijal ugrađen u kuću u [adresa] te da predmetni račun tuženica nije podmirila tužitelju. Nije sporno ni da je u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P- 860/2016 FM, vlasnica obrta „ [obrt]“, [adresa] kao tužiteljica vodila postupak protiv ZM kao tuženika te je donijeta pravomoćna presuda u kojem je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 73.957,29 kuna sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2015. do isplate te da je to potraživanje naplatila izravno od ZM, međutim, te okolnosti nisu odlučne činjenice u ovom postupku s obzirom na to da je navedeni pravni odnos (isto ugovor o kupoprodaji građevinskog materijala između FM i ZM) odnos koji se odnosi na drugi predmet i subjekte od ovdje spornog pravnog odnosa tužitelja i tuženice.

27. Sporno je da li je tuženica od tužitelja naručila materijal koji je naveden u utuženom računu te, u vezi s tim, da li se tužitelju obvezala podmiriti kupoprodajnu cijenu (sporna je pasivna legitimacija). Ugovor o kupoprodaji je u ovom slučaju mogao biti sklopljen i usmenim putem jer zakonom nije propisana pisana forma. Teret dokaza navedenih spornih činjenica je na tužitelju. Podredno, sporno je i da li je potraživanje tužitelja u zastari te tijek zateznih kamata na utuženo potraživanje.

28. Iz isprava koje prileže spisu (dio Ugovora o izvođenju radova, stranica 12 spisa, popis radova, stranica 13 spisa, okončana situacija fasaderskih radova, stranica 32-36 spisa, popratni dopis i očitovanje nadležne porezne uprave, stranica 40-41 spisa, e-mail korespondecija, stranica 111 spisa, primopredajni zapisnik iz predmeta naslovnog suda, stranica 116-117 spisa, presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-2484/15-14, od 7. lipnja 2016., stranica 118-128 spisa, okončana situacija za stambeno obiteljsku kuću u [adresa], stranica 132-151 spisa, završna izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine te građevinskih radova, stranica 156-163 spisa, presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-148/2023 od 20. prosinca 2024., stranica 163-177 spisa, okončana situacija kamenorezačkih radova, stranica 189-192 spisa, zapisnik o objavi presude u predmetu naslovnog suda Povrv-87/2023 od 15. listopada 2025., list 193-194 spisa, presuda naslovnog suda Povrv-87/2023-98 od 15. listopada 2025., stranica 195-202 spisa) nemaju dokaznu snagu da je upravo tuženica od tužitelja naručila predmetni građevinski materijal te da se isti obvezala podmiriti tužitelju. To što je između svjedoka ZM i tuženice postojao ugovorni odnos u kojem su oni definirali njihova međusobna prava i obveze po pitanju izvođenja radova i dobave materijala samo po sebi ne znači da tužitelj od tuženice ima pravo potraživati isplatu kupoprodajne cijene za predmetni materijal, prvenstveno iz razloga jer su ZM, tužitelj i tuženica različiti subjekti, a ugovor o izvođenju radova i predmetna kupoprodaja materijala su dva potpuno različita i odvojena pravna odnosa. Uvidom u prvu stranicu ugovora o izvođenju radova (stranica 12 spisa) utvrđeno je da su ZM kao investitor i tuženica kao izvoditelj radova imali sklopljen ugovor kojim su regulirali međusobne odnose glede izvođenja građevinskih radova na stambenoj građevini u [adresa] (članak 1. tog ugovora). Dakle, iz navedenog slijedi da stranka tog ugovora nije ovdje tužitelj pa se onda ugovorne obveze iz ugovora o izvođenju radova ne mogu na njega niti primjenjivati. Popis radova, stranica 13 spisa, okončana situacija fasaderskih radova, stranica 32-36 spisa, primopredajni zapisnik iz predmeta naslovnog suda, stranica 116-117 spisa, okončana situacija za stambeno obiteljsku kuću u [adresa], stranica 132-151 spisa, završna izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine te građevinskih radova, stranica 156-163 spisa, okončana situacija kamenorezačkih radova, stranica 189-192 spisa su isprave koje su nastale povodom sklopljenog ugovora o izvođenju radova između ZM i tuženice, i kojima su se utvrđivale određene činjenice vezano za izvođenje radova (vrste izvedenih radova, količine i ugrađeni materijal) na nekretnini u [adresa]. Međutim, iz tih isprava nije uopće moguće utvrditi izjavu tuženice (nje osobno ili osoba koje su bile ovlaštene sklapati ugovore u njezino ime i za njezin račun) upućenu tužitelju na temelju koje bi se moglo utvrditi da je ona naručila materijal iz utuženog računa i da se obvezala platiti cijenu, a da je tužitelj na to pristao (postojanje, sadržaj i identitet volje tužitelja i tuženice u skladu s člankom 249. ZOO), slijedom čega bi došlo i do sklapanja ugovora o kupoprodaji između ovdje stranaka.

29. Iako je na temelju presuda koje prileže spisu utvrđeno da je u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-148/2023 (ranije P-3110/2015) donijeta nepravomoćna presuda te da se postupak vodio između ovdje tuženice (u navedenom predmetu tužiteljice) i ZM kao tuženika vezano za isplatu iznosa 27.487,26 eura sa zateznim kamatama koji iznos se odnosi na izvođenje radova i ugrađeni materijal u kuću u [adresa], a u predmetu naslovnog suda Povrv-87/2023 koji se vodio između tužitelja PM, kao vlasnika obrta „ [obrt]“, B i ovdje tuženice da je donijeta nepravomoćna presuda kojom je održan na snazi platni nalog javne bilježnice Mirne Pliško iz [adresa], poslovni broj Ovrv-75/2016-2, od 27. siječnja 2016. kojim je naloženo plaćanje iznosa naknade za radove koje je izvodio navedeni obrt u iznosu od 4.665,30 eura sa zateznim kamatama, svojstvo pravomoćnosti u smislu odredbi članka 333. stavak 1. i 3. ZPP stječe samo izreka presude, a ne i ostali njeni dijelovi (takav pravni stav zauzet je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-177/82 od 13. ožujka 1984., Rev-112/83 od 15. studenog 1983. i Rev-525/84 od 28. lipnja 1984.). Dakle, niti obrazloženje sudske odluke niti išta od onoga što je u njemu sadržano ne postaje pravomoćno, a naročito ne stječu svojstvo pravomoćnost činjenična utvrđenja suda sadržana u obrazloženju sudske odluke, slijedom čega te presude nemaju dokaznu snagu u pogledu spornih okolnost u ovom postupku. Postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli – Pola, poslovni broj P-2484/2015, u kojem je donijeta pravomoćna presuda između ZM kao tužitelja i ovdje tuženice odnosi se na obvezu dostave građevinske knjige i građevinskog dnevnika od strane tuženice (tužbeni zahtjev je u tom dijelu prihvaćen) te dostavu pripadajućih certifikata za izgradnju građevine u [adresa] te po zahtjevu IPARD-a ovjera građevinske i druge dokumentacije (tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen) i također ni ta presuda nema dokaznu snagu u smislu spornih okolnosti da je tuženica od tužitelja naručila predmetni materijal i obvezala mu se na plaćanje kupoprodajne cijene.

30. Iskazi saslušanih svjedoka FM, GM i ŽM nemaju dokaznu snagu u smislu spornih okolnosti u ovom postupku. Navedeni svjedoci nisu imali relevantnih saznanja o eventualnom pravnom odnosu između ovdje stranaka, već su u svojim iskazima opisivali poslovni odnos kojeg su imali s ZM ili s trgovačkim društvom Brid d.o.o. [adresa] u kojem je on zastupnik po zakonu ili s tuženicom (svjedok EM je u opisanim poslovnim odnosima uvijek ugovarao u ime i račun tuženice).

31. Kao što je već rečeno, tužitelj nije u prilog svojim tvrdnjama da je ugovor o kupoprodaji materijala iz utuženog računa sklopio upravo s tuženicom dostavio bilo kakve isprave, a niti je došao na ročište glavne rasprave na kojem je bilo određeno njegovo saslušanje. Te okolnosti, kao što je već obrazloženo, ne proizlaze niti iz isprava koje se nalaze u spisu (popis radova, stranica 13 spisa, okončana situacija fasaderskih radova, stranica 32-36 spisa, e-mail korespondecija, stranica 111 spisa, primopredajni zapisnik, stranica 116-117 spisa, okončana situacija za stambeno obiteljsku kuću u [adresa], stranica 132-151 spisa, završna izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine te građevinskih radova, stranica 156-163 spisa, okončana situacija kamenorezačkih radova, stranica 189-192 spisa). Ono što se iz tih isprava može zaključiti, a to je potvrdio u svom iskazu i svjedok ZM i EM (koji iskazi su u tom dijelu ocijenjeni vjerodostojnim jer su u tom dijelu međusobno suglasni), jest da su fasaderski radovi izvršeni od strane tuženice (što su tuženica i svjedok ZM ugovorili ugovorom o izvođenju radova) te da je materijal iz utuženog računa bio dostavljen na gradilište i ugrađen u kuću u [adresa] (naprijed navedene okolnosti nisu niti sporne u ovom postupku).

32. Na temelju iskaza svjedoka EM i ZM koji su u naprijed navedenom dijelu nadopunjavaju, međusobno su suglasni, životni i logični pa su ocijenjeni vjerodostojnim utvrđeno je da je građevinski materijal i boju iz utuženog računa odabrao i naručio svjedok ZM u poslovnim prostorijama tužitelja u Puli, u centru, a ne EM ili tuženica. Svjedok ZM je to učinio jer tužitelj nije htio dati materijal svjedoku EM. Nadalje, iz navedenih iskaza je utvrđeno da se upravo svjedok ZM prilikom naručivanja obvezao da će platiti predmetni račun ako to svjedok EM odnosno tuženica ne podmiri tužitelju, a materijal da se odnosio na završni sloj fasade i boju unutarnjih zidova.

33. Iako je svjedok ZM naveo da je cijenu materijala iz utuženog računa trebao platiti izvođač odnosno firma EM s obzirom da je s njima imao ugovorenu gradnju „ključ u ruke“, sud citirani dio iskaza nije ocijenio vjerodostojnim jer je i sam svjedok u svom iskazu naveo da je upravo on bio u poslovnim prostorijama tužitelja (a ne RM ili tuženica) te da je upravo on odabrao i naručio predmetni građevinski materijal i boju te se prilikom naručivanja obvezao da će platiti predmetni račun ako to svjedok EM odnosno tuženica ne podmiri tužitelju. Njegov stav da je tuženica zbog postojanja ugovora o izvođenju radova između njega i tuženice bila dužna podmiriti materijal iz računa tužitelju nije osnovan jer su tim ugovorom regulirani odnosi između njega i tuženice, a ne ovdje stranaka u postupku. Tuženica i svjedok ZM su dvije različite osobe i tužitelj je u skladu s odredbom članka 376. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 249. ZOO-a trebao dokazati da se upravo s tuženicom sporazumio oko bitnih sastojaka ugovora o kupoprodaji (predmet i cijena), što nije uspio dokazati u ovom postupku. Okolnost da su tuženica i ZM imali sklopljen ugovor o izvođenju radova ne ovlašćuju svjedoka ZM da u ime i za račun tuženice ulazi u pravne poslove jer su tuženica i ZM različiti pravni subjekti u pravnom prometu. Tuženicu je netko treći mogao zastupati samo uz njezino ovlaštenje (to u ovom postupku nitko nije ni isticao, a niti je to utvrđeno iz provedenih dokaza).

34. Dio iskaza svjedoka EM i CM u kojima su iskazivali o eventualnim drugačijim sporazumima (popis radova na stranici 13 spisa) od onih ugovorenih ugovorom o izvođenju radova (na stranici 12 spisa), načinu sklapanja ugovora o izvođenju radova na nekretnini u [adresa], načinu plaćanja ugovorene naknade iz tog ugovora, načinu komunikacije između tužiteljice, EM i ZM nisu relevantni i nemaju dokaznu snagu u pogledu spornih okolnosti u ovom postupku jer se to sve odnosi na poslovni odnos između ZM i tuženice, a iz iskaza svjedoka ZM i EM je utvrđeno da je ZM sklopio ugovor o kupoprodaji materijala iz utuženog materijala s tužiteljem. Iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku nije utvrđeno da su tuženica ili EM davali bilo kakve izjave tužitelju da se obvezuju navedeno potraživanje podmiriti tužitelju.

35. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je prigovor pasivne legitimacije tuženika osnovan u cijelosti pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

36. Cijeneći da je prigovor pasivne legitimacije osnovan u cijelosti, to je bespredmetno obrazlagati da li je potraživanje tužitelja eventualno u zastari, kao što je bespredmetno obrazlagati i eventualnu osnovanost naznačenog tijeka zateznih kamata na utuženo potraživanje.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se odredbi članka 154. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 151. ZPP.

39. Tuženiku je kao osnovano zatraženi trošak priznat iznos za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 eura u skladu s Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife, za pristup na dva pripremna ročišta održana 5. srpnja 2017. i 12. studenog 2025. u iznosu od po 125,00 eura za svako ročište u skladu s Tbr. 9. t. 2. Tarife, Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima te se nisu izvodili dokazi, tj. ukupno 250,00 eura (pa je s tog osnova odbijen njegov zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 250,00 eura), za pristup na ročišta 29. siječnja 2018. i 11. ožujka 2020. koja su bila odgođena prije početka raspravljanja iznos od po 62,50 eura u skladu s Tbr. 9. t. 5. Tarife, Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54.Tarife, tj. ukupno 125,00 eura (pa je s tog osnova odbijen njegov zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 375,00 eura), za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi 7. rujna 2016., 16. prosinca 2025. i 30. siječnja 2026. u skladu s Tbr. 9. t. 1. Tarife, Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54.Tarife iznos od po 250,00 eura, tj. ukupno 750,00 eura, putni troškovi svjedoka EM u iznosu od 20,00 eura i ŽM u iznosu od 50,00 eura, sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 79,63 eura u skladu s rješenjem naslovnog suda Povrv-169/2016-9, od 8. ožujka 2017. i potvrdi o plaćanju na stranici 28 spisa (pa je s tog osnova odbijen daljnji iznos od 20,37 eura kao neosnovan). Slijedom navedenog, tuženiku su priznati kao osnovano zatraženi troškovi u ukupnom iznosu od 1.524,63 eura pa je odlučeno kao u točki II. Izreke presude, dok je njegov zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa troškova od 645,37 eura odbijen kao neosnovan pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

40. Platni nalog je ukinut na temelju članka 451. stavak 3. ZPP.

41. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog zakona.

Protiv ove presude žalba ne odgađa ovrhu.

DNA:

1/ Pun. tužitelja

2/ Pun. tuženika