REPUBLIKA HRVATSKA

P-1850/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NRP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica iz Osijeka protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb, zastupani po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 3. prosinca 2025 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja NR, odv. u OD Ivančić i Čulić iz Splita i zamjenika punomoćnika tuženika FR., odv. vježbenice kod OD Hanžeković i Partneri, te na ročištu za objavu 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-397/2020 od 19. ožujka 2020. godine donesena po prijedlogu za promjenu sredstava ovrhe od strane ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka. ", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju NRP, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, u roku od 15 dana parnični trošak od 776,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja ( 27. veljače 2026.) do isplate određenoj po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 12. svibnja 2022. protiv tuženika navodeći temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 397/2020 od dana 27. travnja 2022. godine, kojim se tužitelj upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Naslovnog suda broj Ovrv-397/2020 od 19.03.2020. godine, nedopuštenom, a koju ovrhu je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika radi namirenja svoje tražbine.

1.1. Tuženik svoju tražbinu u Prijedlogu za promjenu sredstava ovrhe temeljem kojeg je Naslovni sud donio Rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovr-397/2020 od 19. ožujka 2020. godine, temelji na pravomoćnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1510/99 od 18.08.1999. godine te na pravomoćnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1302/99 od 18.03.1999. godine.

1.2. Tužitelj u prvom redu ističe kako su oba navedena rješenja pravomoćna i ovršna postala prije više od 22 godine, te je zbog toga, a temeljem članka 233. Zakona o obveznim odnosima za navedena rješenja nastupila zastara, a slijedom toga, zastara je nastupila i za tražbine o kojima je u rješenjima odlučeno, te stoga tuženik kao ovrhovoditelj na osnovi takvih tražbina nema pravo tražiti ovrhu.

1.3. Nadalje, tužitelj ističe kako tražbina tuženika koju je kao ovrhovoditelj potraživao Rješenjem o ovrsi Naslovnog suda, poslovni broj: Ovr-397/2020, više ne postoji jer je tužitelj navedeni iznos tuženiku isplatio u svibnju 2021. godine.

1.4. Slijedom navedenog, a s obzirom da je prije svega nastupila zastara potraživanja tuženika, a zatim i da je tužitelj tražbinu tuženiku isplatio, tužitelj smatra tuženikov prijedlog za promjenu sredstava ovrhe sadržan u rješenju o ovrsi Ovr-397/2020 neosnovanim a ovrhu nedopuštenom. Radi navedenog, a s obzirom da se ispunili uvjeti iz članka 55. Ovršnog zakona, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da donese presudu kojom bi se proglasila nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-397/2020 od 19. ožujka 2020. godine donesena po prijedlogu za promjenu sredstava ovrhe od strane ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Roberta Frangeša Mihanovića 9, 10000 Zagreb, te da tuženika obveže na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe da je nesporno da je naslovni sud dana 18.03.1999. godine na temelju ovršnog prijedloga tuženika (tada ovrhovoditelja) donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1302/99, a kojim je bila određena ovrha na pokretninama tužitelja (tada ovršenika). Nesporno je i da je naslovni sud dana 18.08.1999. godine na prijedlog tuženika donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-1510/99 kojim je bila određena ovrha na plaći tužitelja, a budući da se tuženik nije uspio naplatiti na pokretninama tužitelja. Budući da je ovrha na plaći tužitelja također bila bezuspješna, tuženik je naslovnom sudu podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, a koji je naslovni sud usvojio te je dana 19.03.2020. godine donio rješenje o ovrsi na računima tužitelja, posl.br. Ovr-397/20.

2.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelja, tuženik ističe da je isti u cijelosti neosnovan. Ovo stoga što je tuženik podnošenjem prvotnog ovršnog prijedloga prekinuo zastaru, a sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Uzimajući u obzir da se predmetni postupak još uvijek vodi, odnosno nije okončan, zastara nije niti počela ponovno teći, a sukladno čl. 245. st. 3. ZOO-a kojim je propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. U prilog navedenom tuženik se poziva na odluku VSRH u odluci Rev- 781/2011 od 12.10.201. Zaključno, tuženik ističe da je kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama te da je činjenica da se tuženik, unatoč svim poduzetim radnjama, u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti, u cijelosti izvan tuženikove kontrole.

2.2. Tuženik ističe da je nesporno da je tražbina tuženika podmirena, no iz specifikacije Financijske agencije koju je dostavio tužitelj razvidno je da je naplata nastupila 13.05.2022.godine, dakle, nakon donošenja rješenja o ovrsi naslovnog suda posl.br. Ovr-397/20. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. Tužitelj u odnosu da tuženikove navode o zastari ističe kako je zakonski regulirano da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a najdulje zakonom određeno vrijeme zastare je 10 godina za tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom što je slučaj u predmetnoj stvari, no od pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1510/99 od 18.08.1999. godine, te pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1302/99 od 18.03.1999. godine, pa do Prijedloga za promjenu sredstava ovrhe temeljem kojeg je Naslovni sud donio Rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovr-397/2020 od 19. ožujka 2020. godine, odnosno temeljem čega je tuženik kao vjerovnik tražio ispunjenje obveze prošlo je čak 22 godine. Jednako tako, navodi tuženika u kojima ističe da je došlo do prekida zastare su bespredmetni, jer dovode do pravnog nonsensa da bi se mogla prekinuti zastara za potraživanja koja više ne postoje jer je zastara za njih već nastupila.

4. Tuženik ističe kao što je već istaknuto u odgovoru na tužbu, nesporno je da je naslovni sud dana 18.03.1999. godine na temelju ovršnog prijedloga tuženika, tada ovrhovoditelja, donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1302/99, a kojim je bila određena ovrha na pokretninama tužitelja, tada ovršenika. Obzirom da je ovrha na pokretninama ostala nemoguća, tuženik je sukladno čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12.; dalje u tekstu: OZ) podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, a koji je usvojen rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl.br. Ovr-1510/99. Naime, čl. 5. st. 3. OZ—a propisuje da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Slijedom navedenog, rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl.br. Ovr-1510/99 određena je ovrha na plaći ovršenika Dakle, rješenjem pod posl. br. Ovr-1510/99 ovrha je nastavljena sukladno, čl. 5. st.3. OZ-a, a nije započeo novi ovršni postupak kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Budući da je ovrha na plaći tužitelja također bila bezuspješna, tuženik je naslovnom sudu podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, a koji je naslovni sud usvojio te je dana 19.03.2020. godine donio rješenje o ovrsi na računima tužitelja, posl.br. Ovr- 397/20. Slijedom navedenog, u potpunosti su nejasni navodi tužitelja da je za ovrhu pod posl. br. Ovr-1380/99 i Ovr-1510/99 nastupila zastara potraživanja, dok potraživanje za ovrhu s posl. br. Ovr-397/20 navodi da ne postoji jer je isto podmireno kada se tijekom cijelog ovršnog postupka radi o jednom potraživanju tuženika, a koje tuženik nastoji naplatiti tijekom istog ovršnog postupka podnoseći prijedloge za promjenu predmeta i sredstva ovrhe jer je na ranijem sredstvu ovrhe, ovrha nemoguća. Uzimajući u obzir gore navedeno, jasno je da se radi o jednom ovršnom postupku koji se vodi radi naplate iste tražbine ovrhovoditelja, sada tuženika, pa su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

4.1. U odnosu prigovor zastare tužitelja, tuženik ponovno ističe da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tuženik je podnošenjem prvotnog ovršnog prijedloga prekinuo zastaru, a sukladno čl. 241. ZOO-a kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, uzimajući u obzir da se predmetni postupak vodio sve do potpunog namirenja ovrhovoditelja, zastara nije niti počela teći sve do dovršetka ovršnog postupka, a sukladno čl. 245. st. 3. ZOO-a kojim je propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

4.2. Budući da je nesporno da je tužitelj tražbinu radi koje se vodio ovršni postupak pod posl. br. Ovr-397/20 podmirio, tuženik ističe kako nisu ispunjeni temeljni procesni uvjeti za vođenje ovog parničnog postupka, budući da pravni interes tužitelja ne postoji. Naime, tužba je dopuštena samo ako tužitelj ima pravni interes za njezino podnošenje. Pravni interes u procesno-pravnom smislu podrazumijeva postojanje stvarne i konkretne potrebe za sudskom zaštitom, odnosno da bi nečinjenje suda dovelo do povrede ili ugrožavanja tužiteljevih subjektivnih prava ili pravnih koristi. U predmetnoj situaciji, budući da je tužitelj podmirio tražbinu radi koje se vodio ovršni postupak, ne postoji više spor između stranaka koji bi zahtijevao sudsku intervenciju. Drugim riječima, više ne postoji pravni odnos koji bi se ovom tužbom mogao urediti, niti je tužitelj izložen bilo kakvoj pravnoj šteti, obvezi ili pravnoj neizvjesnosti koja bi opravdavala potrebu za sudskim postupkom, a što i sam navodi na raspravnom zapisniku od 07. studenog 2025. Stoga tuženik smatra da je predmetna tužba nedopuštena zbog nepostojanja pravnog interesa. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbu radi nedostatka pravnog interesa, podredno predlaže naslovnom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

5. Tužitelji tijekom postupka ističe kako je za potraživanja tuženika koja proizlaze iz rješenja ovog suda br. Ovr-1510/99 od 18.8.1999. te rješenja br. Ovr-1380/99 od 18.3.1999. nastupila zastara te kako potraživanje koje proizlazi iz rješenja Ovr-397/20 ne postoji iz razloga što je tužitelj istoga podmirio.

6. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa ovoga suda br. Ovr- 397/2020. i spisa broj Ovr 1510/99.

7. Parnične stranke popisale su parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Među strankama nije sporno:

- da je Općinski sud u Splitu 18.03.1999. godine na temelju ovršnog prijedloga tuženika, tada ovrhovoditelja, donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1302/99, a kojim je bila određena ovrha na pokretninama tužitelja, tada ovršenika;

- da je ovrha na pokretninama postala nemoguća pa je tuženik sukladno čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12.; dalje u tekstu: OZ) podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, a koji je usvojen rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl.br. Ovr-1510/99.

- rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl.br. Ovr-1510/99 određena je ovrha na plaći ovršenika koja je bila bezuspješna;

- da je tuženik naslovnom sudu podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, a koji je naslovni sud usvojio te je dana 19.03.2020. godine donio rješenje o ovrsi na računima tužitelja, posl.br. Ovr-397/20;

- da je na temelju rješenja o ovrsi br. Ovr-397/2020 tužitelj u cijelosti namirio potraživanje tuženika te je ovrha dovršena, kako je to sve razvidno iz uvida u spis ovoga suda br. Ovr-397/2020 ranije Ovr-1510/99,

- da je ovršenik a tužitelj u ovom predmetu rješenjem Općinskog suda u Splitu br. Ovr- 397/2020 od 27. travnja 2022. upućen u parnicu koju je pokrenuo tužbom u ovoj pravnoj stvari.

10. Među strankama je sporno, je li potraživanje tuženika, koje je tužitelj u cijelosti isplatio kako to proizlazi iz uvida u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr- 397/2020-2 temeljem rješenja o ovrsi koji je zaprimljen kod FINE 31.07.2020. a plaćen 15.09.2021., zastarjelo, kao i postoji li pravni interes tužitelja za vođenjem ovog postupka.

11. Naime, odredbom članka 50. st.1. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,

2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

12. Tužitelj je u parnicu upućen radi istaknutih žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96 i 29/99, dalje: OZ), dakle, radi toga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i zbog toga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare.

13. Odredbom čl. 245. st. 3. ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23 - dalje ZOO/05) propisano je da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način dok je st.5. propisano da sve propisano u stavcima od 1 do 4 vrijedi kad je prekid zastare nastavo zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

13.1. Uvidom u spis ovoga suda br. Ovr 397/2020. rješenjem od 26. svibnja 2022. ovrha je dovršena, time da je ovršni postupak pokrenut prijedlogom za donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 10.03.1999 pod br. Ovr -1510/99 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi br. Ovr-1510/99 od 18.03.1999. time da je tuženik a ovrhovoditelj u tom postupku tijekom vremena mijenjao sredstva ovrhe da bi se isti tek namirio temeljem rješenja o ovrsi br. Ovr-397/2020 od 19.03.2020. prisilnim putem FINE.

13.2. Kraj ovakvog činjeničnog stanja ovaj sud drži kako zastara predmetnog potraživanja je temeljem odredbe članka 388. (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO/91) je prekinuta danom podnošenja prijedloga za ovrhu od 10.03.1999. za potraživanja od ožujka 1998. do listopada 1998. dok zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi ranije oznake Ovr-1510/99 sada Ovr-397/2020 u smislu odredbe članka 379.st.1. ZOO/91 još nije počela teći time da je ovršni postupak trajao sve do 26. svibnja 2022. ( ovako i VSRH u odluci br. Rev. 781/2011 od 12.10.2011. ) kada je utvrđeno da je ovrha dovršena.

13.3. Radi navedenog, prigovor zastare tužitelja nije osnovan.

U odnosu na prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja za vođenjem postupka radi toga što je potraživanje isplaćeno.

14. Obzirom da je tužitelja rješenjem ovoga suda pravovremeno podnio tužbu na koju je upućen rješenjem ovoga suda br. Ovr-397/2020 od 27. travnja 2022. isti je imao pravni interes poradi istaknutog prigovora zastare i činjenice isplate potraživanja od 15.09.2021. podnijeti predmetnu tužbu a upravo iz razloga iz čl. čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona.

15. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

15.1.Obzirom da tužitelj u ovoj parnici nije uspio to je tuženik uspio u cijelosti pa ga pripada priznati parnični trošak koji se sastoji od odgovora na tužbu od 15.06.2022. od 100 bodova, zastupanje na ročištima od 03.11.2025. i od 03.12.2025. za svaku radnju od po 100 bodova, što ukupno iznosi 300 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak tuženika iznosi 600,00 eura koji uvećan za 25% PDV-a od 150,00 eura ukupno iznosi 750,00 eura koji valja uvećati za troškove pristojbe odgovora na tužbu od 26,54 eura to ukupan parnični trošak tuženik iznosi 776,54 eura, za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu.

15.2. Tuženika pripada i tražena zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a koja je određena odredbom članka 29.st.2. ZOO-a.

15.3. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika

- u spis