Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-44/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Zagreb, Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv ovršenika Kera Term d.o.o., OIB: 42570728116, Zagreb, Jadranska avenija 9, zastupanog po punomoćnici Silviji Marasović Bajuk, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1075/2025-11 od 26. siječnja 2026., 27. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika Kera Term d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1075/2025-11 od 26. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbijen je kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je pogrešno postupio sud prvog stupnja kada je odgodu ovrhe uvjetovao time je li šteta bila predvidiva jer čak i takva šteta može biti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Također, ukazuje da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da bi šteta bila posljedica tržišnih okolnosti, a ne provedbe ovrhe jer će upravo provedbom ovrhe doći do obustave njegovog poslovanja na koji način će mu nastati nenadoknadiva šteta. Zaključno, ističe da odgodom ovrhe ovrhovoditelj ne bi trpio nikakvu štetu, dok bi za ovršenika mogla potencijalno nastati trajna šteta.
3. Žalba je neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ). Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
6. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima.
7. Naime, ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe te sada u žalbi navodi da bi se provedbom ovrhe obustavilo poslovanje prodajnog prostora preko kojeg ovršenik ostvaruje gotovo 50% prihoda na području grada Zagreba, da se u predmetnom prostoru nalazi skladište na koji način su i druge poslovnice ovršenika vezane za rad ovog prodajnog prostora, da bi se za 13 zaposlenika koji su zaposleni u predmetnom prodajnom prostoru obustavio rad, a da bi ovršenik i dalje imao obvezu isplate plaća te da, osim toga, ovršenik ima obveze i prema svojim klijentima, pružateljima usluga i kupcima koje uslijed obustave rada predmetnog prodajnog centra neće biti u mogućnosti podmiriti, pa će mu nastati nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta.
7.1. Ovršenik je uz prijedlog za odgodu dostavio kontne kartice iz kojih je razvidan iznos ulaganja u poslovnice ovršenika na adresi [adresa] i na adresi [adresa], promet za 2024., popis 13 imena za koje ovršenik tvrdi da su zaposlenici koji rade u predmetnom prodajnom prostoru, rekapitulaciju plaće (prema navodima ovršenika mjesečni trošak za 13 djelatnika) te dnevnik skladišta.
7.2. Ovdje prvenstveno u odnosu na kontne kartice iz kojih proizlaze određeni iznosi ulaganja u poslovne prostore ovršenika na različitim adresama, valja reći da takva ulaganja nisu relevantna za osnovanost prijedloga za odgodu ovrhe, već se o eventualnom pravu na naknadu tih ulaganja može odlučivati u zasebnom parničnom postupku. Također, što se tiče popisa 13 imena za koje ovršenik tvrdi da su njegovi zaposlenici koji rade u predmetnom prodajnom prostoru te rekapitulacije plaće, koji navodno predstavlja trošak ovršenika za 13 djelatnika, valja reći da iz tih isprava nije razvidno da se radi o trošku ovršenika upravo za 13 djelatnika, a niti koji bi to bili djelatnici. Isto tako, isprave iz kojih je razvidan promet za 2024. godinu, te dnevnik skladišta iz kojeg je vidljivo stanje na dan 11. lipnja 2025., same po sebi ne ukazuju na to da bi provedbom ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a.
7.3. Pritom, ovaj sud napominje da bi prihvaćanje navoda ovršenika koji se tiču nastanka štete uslijed nemogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti dovelo do nemogućnosti provedbe ovrhe na bilo kojem poslovnom prostoru koji zakupcu donosi značajnije prihode ili u kojem na obavljanju djelatnosti radi veći broj radnika. Prema ocjeni ovog suda, radi se o posljedici koja po redovitom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku radi ispražnjenja i predaje nekretnina koji se provodi na temelju ugovora o zakupu, odnosno ugovora o privremenom korištenju poslovnog prostora.
8. Također, pravilno ukazuje sud prvog stupnja da je ovršenik od trenutka isteka ugovora o zakupu pa do danas imao dovoljno vremena za prilagodbu svog poslovanja novonastaloj situaciji i nalaženju zamjenskog poslovnog prostora, jer navedeni poslovni prostor sasvim sigurno nije jedina lokacija na kojoj ovršenik može obavljati svoje poslovanje.
9. Osim toga, ukazuje se da ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da eventualnu štetu, koja bi mu nastala prestankom obavljanja poslovne djelatnosti, ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi naknađivanje te štete bilo povezano s iznimnim teškoćama, što je nužan uvjet za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a. Dakle, kako je nužna posljedica svake ovrhe radi iseljenja i predaje u posjed i prestanak poslovne djelatnosti u tom prostoru, a što svakako podrazumijeva i gubitak prihoda od te djelatnosti, ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim da u situaciji ukoliko bi se prihvatila njegova tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom da njemu nastalu štetu provedbom ovrhe neće moći naknaditi od ovrhovoditelja.
10. Stoga, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kao što je odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Velikoj Gorici 27. veljače 2026.
Sudac
Nikola Ramušćak
