REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-196/2026-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ĆV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Marti Licul, odvjetnici iz Labina, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB 90275854576, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola od 24. prosinca 2025., poslovni broj: P-707/2025-4., 27. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja AV, PV i ĆV se prihvaća, preinačava se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola od 24. prosinca 2025., poslovni broj: P-707/2025- 4, tako da se odbija kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb da tužiteljima nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Ovaj se sud proglašava mjesno nenadležnim.

II Nakon pravomoćnosti ovoga rješenja, predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

III Pripremno ročište zakazano za dan 4.03.2026. u 9,30 sati se odgađa."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobijaju tužitelji zbog žalbenih razloga iz članka 353. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). U žalbi navode da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 59. ZPP-a, jer je u konkretnom slučaju nadležan sud prema poslovnoj jedinici tuženika, odnosno Općinski sud u Puli- Pola, a sve iz razloga što je spor nastao u pogledu djelatnosti te poslovne jedinice obzirom da je Ugovor o kreditu broj 16314 zaključen u toj poslovnoj jedinici. Nadalje tužitelji tvrde da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Tužitelji u žalbi navode da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja propustio voditi računa i o članku 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju. U žalbi navode da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu ništetna, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a udaljenost tužitelja i njihovog pravnog prednika od suda u Zagrebu je preko 200 km. Predlažu da se žalba prihvati i da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj 16314 od 11. studenog 2005., te da se naloži tuženiku da isplati tužiteljima preplaćene iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Puli, navodeći da su ugovorne stranke odredbom članka 11.3. Ugovora o kreditu u slučaju spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.

7. Iz priloženog spisa predmeta i podnesene tužbe razvidno je da je pravni prednik tužitelja, otac MV, **.**.2005. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu br. 16314 radi financiranja troškova kupnje vozila od trgovca Grypon Auto d.o.o. iz Pule, da je iznos kredita 20.022,71 CHF, da je člankom 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, da je između stranaka isti dan sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini potvrđen 15. studenog 2005. kod javnog bilježnika Divne Perković iz Pule.

7.1. Razvidno je zatim da su tužitelji u tužbi naveli da je odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu nepoštena i ništetna, da se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već da je ona dio unaprijed formuliranih Općih uvjeta od strane tuženika, te da stoga prednik tužitelja nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj predmetne odredbe, da je udaljenost prebivališta tužitelja – [adresa] od ugovorenog mjesta nadležnost suda preko 200 km, da je time došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, jer je tuženik iskoristio svoj jači položaj za nametanje ovakve nepoštene odredbe.

7.2. Tuženik pak nije osporio tvrdnju tužitelja da se o članku 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu kojom je za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu nije pregovaralo, niti je u tom smislu ponudio dokaze.

8. Iz priloženog Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o tipskom ugovoru o kreditu u kojem je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu unaprijed formulirana od strane tuženika, a iz priloženog izlistanja duljine puta da je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja do [adresa] u Zagrebu 249,98 km, da put traje 2h i 55 minuta.

.

9. Člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – dalje ZZP), a koji se s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom stavka 2. istoga članka ZZP-a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, s tim što je odredbom stavka 4. istoga članka propisano da je trgovac, u slučaju ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to i dokazati, a što tuženik u ovom predmetu nije dokazao.

9.1. Člankom 82. stavkom 1. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. toga Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice, između ostalog, i odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

9.2. Člankom 87. stavkom 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9.3. Jednako je određeno i odredbama članka 3. Direktive Vijeća 93/13. EZ od 5. travnja 1993.

10. Sud Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku u spojenim predmetima C-240/98 i C-244/98 (Oceano Grupo Editorial i Salvat Editores) od 27. lipnja 2000. zauzeo je pravno shvaćanje da ugovornu odredbu o prorogaciji nadležnosti u potrošačkim ugovorima kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta prodavatelja robe ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i ako je takva odredba u suprotnosti sa zahtjevom o dobroj vjeri na štetu potrošača i stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Sud je u tom predmetu pojasnio da takva odredba potrošaču nameće obvezu podvrgavanja isključivoj nadležnosti suda koji može biti udaljen od njegova domicila, što može otežati njegovo pojavljivanje, tako da bi troškovi pojavljivanja potrošača mogli imati odvraćajući učinak i dovesti do toga da se potrošač odrekne svake pravne zaštite ili obrane.

11. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, da tužitelji kao i njihov pravni prednik koji je sklapao Ugovor imaju prebivalište u [adresa], udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika u Zagrebu, predvidivi broj ročišta u Zagrebu, trošak dolaska i vrijeme potrebno za dolazak na ročište kad bi se održavalo u Zagrebu, to ovaj sud nalazi suprotno shvaćanju suda prvog stupnja da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a koji bi radi ostvarenja svojih prava morali putovati u Zagreb i imati povećane troškove, te da se radi o ništetnoj odredbi ugovora i da se tužitelji opravdano sukladno praksi Suda Europske unije opredijelili za nadležnost suda u kojem imaju prebivalište, ali i u kojem je imao prebivalište i njihov pravni prednik koji je Ugovor sklopio.

12. Pravo potrošača da može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane u sporu koji nastane u vezi s ugovorom o kreditu proizlazi i iz članka 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju( "Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15. i 102/15. (tako i Gr1 143/2019-2).

13. Stoga je žalba tužitelja prihvaćena i preinačeno je rješenje suda prvog stupnja, tako da je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola.

14. Tužiteljima je dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 100, 00 eura, sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) i članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 380. točka 3. ZPP- a).

Slavonski Brod, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić