REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2666/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupan po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, isplatiti tužitelju AS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, iznos od 4.183,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.983,61 EUR od 23. rujna 2021.,

- na iznos od 1.200,24 EUR od 21. siječnja 2026., do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, isplatiti tužitelju AS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 93,05 EUR koja teče:

- na iznos od 14,14 EUR od 03.10.2021.,

- na iznos od 5,46 eur od 06.10.2021.,

- na iznos od 27,26 EUR od 24.01.2022.,

- na iznos od 46,19 EUR od 07.01.2022., sve do 17.05.2023., po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 17.5.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, isplatiti tužitelju AS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 32,71 EUR za period od 24.02.2022. do 07.11.2022. po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 352,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2021. do isplate, kao i za iznos zakonske zatezne kamate koja teče:

- na iznos od 1.200,24 EUR od 23.09.2021. do 20.01.2026.,

- na iznos od 5,46 EUR od 03.10.2021. do 05.10.2021.,

- na iznos od 27,26 EUR od 03.10.2021. do 23.01.2022.,

- na iznos od 46,19 EUR od 03.10.2021. do 06.01.2022.,

- na iznos od 0,01 EUR od 03.10.2021. do 17.05.2023.,

- na iznos od 364,06 EUR od 03.10.2021.do 17.05.2023.,

- na iznos od 32,71 EUR od 22.09.2021. do 23.02.2022.,

- na iznos od 1.082,33 EUR od 22.09.2021. do 07.11.2022., kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, naknaditi tužitelju AS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.140,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 21. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 9. rujna 2021. u Virovitici, došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali RS, vozačica osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], da je navedenu prometnu nezgodu uzrokovala RS na način da je oduzela prednost prolaska vozilu tužitelja, uslijed čega je došlo do sudara dvaju vozila te do prevrtanja vozila kojim je upravljao tužitelj, da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo nezgodu osigurano kod tuženika policom broj: [broj police], da je u opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, da su navedene ozljede kod tužitelja dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, da, s lijedom navedenog, potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenog straha, duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti i radne sposobnosti te duševn ih boli zbog naruženosti. Tužitelj nadalje navodi da je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao i izgubljenu zaradu radi korištenja bolovanja, da uzimajući u obzir sve navedeno, na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njegovoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi potražuje:

- na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 55.000,00 kuna,

- na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos od 246,43 kuna.

- na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade iznos od 13.554,82 kuna. Nadalje navodi da je postupio sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete, da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio ukupan iznos od 32.520,00 kn na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege , te slijedom navedenog, predlaže da temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi s čl. 19., 1046. i 1103. ZOO-a, donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 22.480,00 kn s naslova neimovinske štete i imovinske štetu po osnovi tuđe pomoći i njege zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2021., iznos od 246,43 kn s naslova troškova liječenja, iznos od 13.554,82 kn s naslova izgubljene zarade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 02.10.2024. i na ročištu od 21.01.2026., po provedenom medicinskom vještačenju, tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.183,85 eur s naslova neimovinske štete i imovinske štetu po osnovi tuđe pomoći i njege zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2021., zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 93,06 eur od 03.10.2021. do 17.05.2023., iznos od 352,64 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2021., zakonsku zateznu kamatu na iznos od 364,06 od 03.10.2021. do 17.05.2023., zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.115,04 eur od 22.09.2021. do 07.11.2022., kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim pasivnu legitimaciju, odgovornost osiguranika tuženika, te nastanak štetnog događaja, opreza radi osporava tužbeni zahtjev u cijelosti obzirom smatra da je nesporno isplaćenim iznosom koji je naveden u tužbi (32.520,00 kn ukupno ) u cijelosti nadoknadio štetu i izvršio svoju obvezu. U odnosu na zahtjev za naknadu štete s naslova izgubljene zarade (8.154,82 kn) te troškova liječenja (246,43 kn) tuženik ističe da je dana 07.11.2022. isplatio kao nesporno za ove vidove štete naknadu u iznosu od 8.401,25 kn, napominje da tužitelj nema pravo potraživati kao izgubljenu zaradu i iznos koji mu je za vrijeme rada isplaćivan kao putni trošak (mjesečno 900 kn), jer putnog troška nije imao za vrijeme bolovanja. Slijedom navedenoga, predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženika s zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.1. Na ročištu održanom 21. siječnja 2026. tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, a ukoliko sud istu dopusti ističe da zakonska zatezna kamata na preinačeni iznos zahtjeva počinje teći od dana postavljanja takvog zahtjeva.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid nagodbeni prijedlog od 26.07.2022. (list 5 spisa), odštetni zahtjev od 22.09.2021. (list 6 -7 spisa), potvrdu od 09.05.2022. (list 8 spisa), potvrdu MUP-a Klasa: 211-04/21-K/1038, Ur.br.: 511-16-09/06-K-23-1/2021 od 30.08.2022. (list 9-10 spisa), račune iz ljekarne (list 12-13, 57-59 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 14-19 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 20-31, 60-78 spisa), obračune isplaćene plaće

– obrasce IP1 (list 32-45 spisa), potvrde o isplaćenom iznosu naknade štete (list 52, 80-81, 85-86 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 93-163 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću (list 166-168 spisa), te je isti saslušan na ročištu dana 17.09.2024. (list 176-77), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 189-191 spisa), te je dipl. ing. Zrinko Ručević, vještak, usmeno saslušan na ročištu dana 21.01.2026. (list 213-214 spisa), saslušan je tužitelj (list 214 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I., II. i III. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom IV. izreke ove presude.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, dok je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

6. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću.

7. Stalni sudski vještak dr. August Mijić u svom nalazu i mišljenju navodi da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 7% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, da je kod tužitelja bio prisutan tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) jakog intenziteta kratkog trajanja, da je tzv. sekundarni stran (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu trajao 23 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 1 mjesec, da je kasni strah trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću kod sudjelovanja u prometu, da je bol jakog intenziteta trajala oko 5 dana, srednjeg oko 25 dana, manjeg još oko 30 dana, da su zaostale manje boli trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore , da je naruženost manjeg stupnja radi zaostalog ožiljka vanjske strane lijevog gležnja , da je tužitelju tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 2 mjeseca po 4 sata dnevno; nakon toga 2 mjeseca po 2 sata dnevno, da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove, a pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba, da je liječenje završeno 05.05.2022.

8. Na ovako dani nalaz i mišljenje tuženik je istaknuo prigovor u odnosu na utvrđene bolove i strah, dok je tužitelj istome prigovorio u cijelosti.

9. Na naprijed navedene prigovore stranaka stalni sudski vještak očitovao se usmeno na raspravi održanoj 17. rujna 2024. te u svom očitovanju navodi u odnosu na primjedbu tuženika koja se odnosi na ocjenu jakog straha , kako je tuženik u pravu jer je zabunom pri ocjeni jakog straha napisao 23 dana, a trebalo je biti 3 dana, a prema toj korekciji, ocjena sekundarnog straha iznosila bi: jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta mjesec dana , da tuženik također prigovara ocjeni bolova srednjeg intenziteta od 25 dana, pa vještak navodi kako je ova ocjena po njemu ispravna budući da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu prijeloma lijeve goljenične kosti, da kod prve hospitalizacije nije operiran te je 8 dana nakon prve hospitalizacije operiran tijekom druge hospitalizacije, da s obzirom na težinu ozljede, tijek liječenja te prema medicinskoj dokumentacij i smatra primjerenu ocjenu boli i jakog i srednjeg i manjeg stupnja. Na upit koja medicinska dokumentacija opravdava ocjenu bola srednjeg stupnja od 25 dana vještak navodi kako je tužitelj nakon ozljeđivanja prvi puta konzervativno liječen, 8 dana kasnije pristupa se operativnom zahvatu, da se skoro 2 mjeseca nakon prijeloma u nalazu fizijatra navodi sekrecija na ranu blažeg stupnja uz kretnje koje su bile polovične, to je bilo 07.12.2021., tako da se u periodu od ozljeđivanja do pregleda fizijatra 07.12.2021. daje ocjena za taj cjelokupni period kumulativno 25 dana bolova srednjeg intenziteta. Na upit da li negdje u medicinskoj dokumentaciji piše propisivanje analgetika, vještak navodi kako u medicinskoj dokumentaciji već 09.09.2021. piše upotreba analgetika, isto tako da se nakon otpusta 10.09.2021. u daljnjoj medicinskoj dokumentaciji, po hospitalizaciji u Osijeku, na kontrolama kirurga indicira upotreba analgetika, u 03. mjesecu 2022. u nalazu fizijatra opet se spominje upotreba analgetika, da iz svega naprijed navedenog proizlazi da su tužitelju propisivana sredstva protiv bolova, možda ne u svakom nalazu, ali su propisivana. U odnosu na prigovor tužitelja o ocjeni trajnih posljedica vještak navodi da je ocjena trajnih posljedica cijenjena temeljem medicinske dokumentacije, posebno zadnjeg nalaza fizijatra od 5. mjeseca 2022., te nakon samog pregleda tužitelja. U zadnjem nalazu fizijatra gotovo 6 mjeseci iza nezgode isti navodi poboljšanje, pun opseg pokreta uz bol povremeno u ramenu, da je nakon pregleda tužitelja utvrdio u području lijevoga gležnja manji otok, kretnje u području gležnja bile su minimalno ograničene i bolne, a bio je vidljiv i manji ožiljak nakon operativnog zahvata , pa stoga vještak smatra da ovakva klinička slika na njegovom pregledu, a kad se uzme u obzir i nalaz fizijatra, predstavlja trajnu posljedicu od 7% i pri tome ostaje u cijelosti. Nadalje navodi da je ocjena straha, boli i tuđe pomoći utvrđena temeljem medicinske dokumentacije, te ostaje u cijelosti kod ocjene koju je na naprijed navedenom ročištu korigirao vezano za strah, za bol i potrebu tuđe pomoći kako je rađeno u vještvu.

10. Na ovako dano usmeno očitovanje tužitelj je opreza radi ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje, dok je tuženik ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje, pritom niti jedna stranka nije isticala nikakve dokazne prijedloge na navedenu okolnost. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića, kao i njegovo usmeno očitovanje obzirom se zasnivaju na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužitelja, te ovaj sud za iste drži da su jasni, dosljedni i stručno obrazloženi, te nemaju proturječnosti niti nedostataka. Vještak je svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonio prigovore stranaka na pisani nalaz i mišljenje, tako da stranke svojim načelnim i uopćenim prigovorima nisu nalaz i mišljenje vještaka doveli u sumnju. Tužitelj je na ročištu od 21. siječnja 2026. (list 214 spisa) odustao od prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), čime mu je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO -a.

12. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti te duševne boli zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 7%, u kojem omjeru će tužitelj još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a imao je u vidu i duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka u trajanju od 360 sati, te odmjerenu cijenu od 5,00 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do siječnja 2026. (zaključenje glavne rasprave) iznosila od 30% do 35%. Sukladno svemu naprijed navedenom, ovaj sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini od 8.500,00 eur. Budući je tužitelju od strane tuženika nesporno isplaćen iznos od 4.316,15 eur s naslova neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) nakon pokretanja postupka, istom s navedenih osnova pripada daljnji iznos od 4.183,85 eur.

13. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od 23.09.2021., odnosno dan nakon što je podnio odštetni zahtjev, ista mu je tako i dosuđena na iznos od 2.983,61 eur, odnosno na iznos prije nego je preinačio tužbeni zahtjev.

13.1. Nadalje, u odnosu na iznos od 1.200,24 eur sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu od 21. siječnja 2026., koji iznos predstavlja povišeni dio tužbenog zahtjeva, koji tužbeni zahtjev je tužitelj povisio na ročištu održanom 21. siječnja 2026., a obzirom je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako i VSRH u odluci posl. br. Rev-1133/21).

13.2. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

14. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Tužitelj temeljem predmetnog štetnog događaja potražuje i izgubljenu zaradu za period od studenog 2021. do svibnja 2022. tvrdnjom da je zbog štetnog događaja bio na bolovanju, te da mu je za navedeno razdoblje isplaćena umanjena plaća u odnosu na onu koju bi primio da je radio.

16. Sud je na okolnost visine izgubljene zarade u naprijed navedenom razdoblju izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je prema svoj dostupnoj dokumentaciji u spisu predmeta, posebno obračunskim ispravama za isplatu plaće i izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad, tužitelj bio na bolovanju uslijed štetnog događaja u razdoblju od 10. rujna 2021. do zaključno 6. svibnja 2022., da tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak tužitelja od 15. listopada 2024; list 179. – 181. spisa), tužitelj specificira tužbeni zahtjev te s osnova izgubljene zarade potražuje iznos od ukupno 352,64 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje navodi kako je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana naknada za bolovanje u neto iznosu (bolovanje na teret HZZO- a), da je potrebno sačiniti izračun pretpostavljene neto plaće u utuženom razdoblju jer se izračuni razlika primanja u situacijama kada se ostvaruje neko neto primanje, mogu napraviti isključivo na način da se pretpostavljeni neto iznos uspoređuje s isplaćenim neto iznosom, jer bi svaka druga razlika bila temeljena na međusobno neusporedivim iznosima, da na osnovu navedenog, u tabelarnom pregledu u nastavku (Tabela 1) daje izračun neto plaće tužitelja koja bi tužitelju pripadala da u navedenom razdoblju nije bio na bolovanju i to kao prosjek isplaćenih neto plaća u razdoblju koje je prethodilo štetnom događaju, a za razdoblje za koje su u spisu predmeta priložene obračunske isprave isplate plaće (lipanj do kolovoz 2021.), da je iz Tabele 1 razvidno kako je prosječna isplaćena neto plaća tužitelja u razdoblju koje je prethodilo štetnom događaju iznosila 4.603,82 kn, odnosno 611,03 EUR, pa da će se ista uzeti kao pretpostavljena neto plaća koju bi tužitelj primao u utuženom razdoblju da nije bilo štetnog događaja, te će se od tako dobivenih iznosa umanjiti iznosi isplaćene neto plaće / naknade za bolovanje tužitelja u utuženom razdoblju, da se izračun daje u Tabeli 2 u nastavku. Na temelju naprijed navedene analize vještak daje mišljenje da su u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a prema dokumentaciji koja je priložena spisu predmeta, mišljenja da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od studenoga 2021. do zaključno svibnja 2022. iznosi ukupno 995,64 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), kao i da su pojedini mjesečni iznosi razlika kao i dospijeća istih dani su u stupcu ‘f’, odnosno 'g' Tabele 2 iz nalaza.

17. Na ovako dani nalaz i mišljenje tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore dok je istome u cijelosti prigovorio tužitelj te u prigovoru u bitnom navodi da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir iznos putnog troška, slijedom čega je pogrešan i izračun visine izgubljene zarade. Predlaže pozvati vještaka da u odnosu na navedenu okolnost pozove vještaka da dopuni nalaz i mišljenje.

18. Sukladno naprijed navedenom prigovoru stalni sudski vještak se i usmeno očitovao na ročištu održanom 21. siječnja 2026. te u svom očitovanju navodi da prije očitovanja na prigovore tužitelja može reći kako je u danom mišljenju očito omaškom iskazao da se razlika primanja tužitelja, odnosno izgubljena zarada izražava u kunama, jer ispravno treba stajati da se radi ukupno o 995,64 EUR neto. U odnosu na prigovor, odnosno prijedlog tužitelja da se u izračune u obzir uzmu i troškovi prijevoza koji su tužitelju isplaćivani u razdoblju prije nastanka predmetnog štetnog događaja, a za koje tužitelj navodi da se radi o 900,00 kn mjesečno, vještak navodi kako iz dokumentacije priložene spisu predmeta proizlazi da je na obračunskim listama plaća tužitelja navedeno kako je tužitelju putni trošak isplaćen u visini od 900,00 kn i to u svakom mjesecu od lipnja 2021. do zaključno listopada 2021., a tužitelj predlaže da se i taj iznos uzme u obzir kod izračuna izgubljene zarade, da u odgovoru na navedeno može reći kako se putni troškovi isplaćuju radnicima kao refundacija stvarno nastalih troškova dolazaka na posao i odlazaka s posla, i isti se kao takvi uobičajeno ne uzimaju u obzir prilikom izračuna izgubljene zarade, upravo iz razloga što su povezani sa stvarno nastalim troškovima kojih troškova nema kad je radnik na bolovanju. S obzirom da tužitelj tvrdi da mu je tim isplatama jednim dijelom namirivana plaća, vještak navodi kako se radi o pravnom pitanju o kojem će odlučiti sud, a ako bi sud utvrdio da i taj iznos treba uzeti u obzir prilikom izračuna izgubljene zarade tužitelja, može reći kako se radi o 119,45 eur mjesečno, odnosno za predmetnih 7 mjeseci ukupno 836,15 eur, za koje iznose bi po pojedinim mjesecima odnosno ukupno bila veća izgubljena zarada od one koju je iskazao u pisanom nalazu i mišljenju.

19. Na ovako dano usmeno očitovanje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto, kao i pisani nalaz i mišljenje, u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom su isti jasni, dosljedni i stručno obrazloženi. Sud u cijelosti prihvaća navod vještaka kako se putni troškovi isplaćuju radnicima kao refundacija stvarno nastalih troškova dolazaka na posao i odlazaka s posla, i da se isti kao takvi uobičajeno ne uzimaju u obzir prilikom izračuna izgubljene zarade, upravo iz razloga što su povezani sa stvarno nastalim troškovima kojih troškova nema kad je radnik na bolovanju, a koji navod je u skladu sa odredbama čl. 90 i čl. 90a Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) koji plaću definiraju kao primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu , pa kako tužitelj zbog bolovanja nije putovao na posao za to vrijeme nije niti imao pravo na putni trošak.

20. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je kod njegovog poslodavca primao troškove za troškove puta, koji su koji puta bili i veći od naknade koju je primao, kao i da je bio i još uvijek jest upravo on osnivač i direktor firme u kojoj je zaposlen.

20.1. Upravo zbog navedenog, ovaj sud smatra da sudska praksa na koju se poziva tužitelj presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-994/16-2 od 03.10.2016. nije primjenjiva na predmetni slučaj jer tužitelj u svom iskazu nigdje ne navodi da je dio plaće dobivao kroz putne troškove, a piritom sve i da je tome tako, a što je utvrđeno da nije, sud je imao u vidu činjenicu i da je tužitelj ujedno sam sebi bio poslodavac. Naime, sukladno naprijed navedenoj praksi na koju se poziva tužitelj, upravo bi on bio taj koji je nezakonitim poslovanjem prikazivao dio plaće kao putni trošak, iako je bio sastavni trošak plaće radi određenih financijskih koristi poslodavca za takvim prikazivanjem zarade radnika, a što nikako ne smije biti na štetu ovdje tuženika.

21. Slijedom navedenoga, imajući u vidu činjenicu da je tuženik tužitelju dana 07.11.2022. s naslova izgubljene zarade isplatio iznos od 1.082,33 eur/8.154,82 kn, zatim dana 17.05.2023. daljnji iznos od 364,06 eur, te da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od studenoga 2021. do zaključno svibnja 2022. iznosi ukupno 995,64 EUR neto, za utvrditi je da je zahtjev za naknadu imovinske štete – izgubljene zarade u iznosu od 352,64 eur neosnovan u cijelosti obzirom je tuženik tužitelju već 07.11.2022. po ovoj osnovi isplatio više nego što mu pripada. Sukladno navedenom neosnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 346,06 eur od 03.10.2021. do 17.05.2023. jer je plaćanjem navedenog iznosa tuženik tužitelju dodatno isplatio više nego što je trebao.

21.1. Sud je ocijenio neosnovanim i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.082,33 EUR od 22.09.2021. do 07.11.2022., a koja se unatoč činjenici što to tužitelj nije precizirao, odnosi na nesporno plaćeni iznos izgubljene zarade. Naprijed navedeno iz razloga što je tužitelj u tužbi s naslova izgubljene zarade potraživao isplatu iznosa od 13.554,82 kn/1.799,03 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to počevši od studenoga 2021. do svibnja 2022., a tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži kamatu na nesporno plaćeni iznos s naslova izgubljene zarade od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 22.09.2021. Prvenstveno valja navesti da primjenom odredbe iz čl. 1086 ZOO zakonsku zateznu kamatu na mjesečne iznose izgubljene zarade tužitelj ima pravo potraživati od isplate pojedine mjesečne plaće budući je u tom trenutku zahtijevana šteta po mjesecima i dospjela, a u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva ista još nije bila niti dospjela. Nadalje, kako je tuženik izvršio plaćanje ovog dijela štete 07.11.2022., a koja šteta je dospijevala po mjesecima, ostaje nejasno i nedokazano, kraj već naprijed utvrđene činjenice da zakonska zatezna kamata ne teče od podnošenja odštetnog zahtjeva, od kada bi kamata na nesporno plaćeni iznos trebala teći, zbog čega je ovaj sud navedeni dio tužbenog zahtjeva također ocijenio neosnovanim.

22. Nadalje tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 93,06 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03.10.2021. do 17.05.2023., za koji ponovno nije precizirao niti naveo na što se navedeni iznos odnosi, a temeljem dokumentacije u spisu sud je utvrdio da se navedeni iznos odnosi na troškove liječenja i to:

- iznos od 14,14 eur/106,55 kn dana 02.10.2021.

- iznos od 5,46 eur/41,14 kn dana 06.10.2021.,

- iznos od 27,26 eur/205,41 kn dana 24.01.2022.,

- iznos od 46,19 eur/348,02 kn dana 07.01.2022. Sukladno navedenom, a kako isplata navedenog iznosa nije među strankama sporna, tužitelju je temeljem odredbe iz čl. 1095 st. 1. u svezi s čl. 1086 ZOO-a dosuđena zakonska zatezna kamata na nesporno plaćeni iznose troškova liječenja za period od dana kada su isti nastali do trenutka plaćanja, odnosno do 17.05.2023., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

22.1. Nadalje, tuženik je tužitelju dana 17.05.2023. isplatio iznos od 93,06 eur, dok računi koji prileže spisu (list 57-59 spisa) u zbroju daju iznos od 93,05 eur, stoga je valjalo odbiti tužitelja za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 0,01 eur za period od 03.10.2021. do 17.05.2023. kao neosnovan.

22.2. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na nesporno plaćene troškove liječenja u iznosu od 32,71 EUR za period od 24.02.2022. do 07.11.2022., a koji se nalazi u zbroju sa nesporno isplaćenim iznosom s naslova izgubljene zarade pod točkom V. petita tužbe jer je navedenu činjenicu bilo moguće utvrditi temeljem dokumentacije u spisu sukladno datumu plaćanja, neovisno o činjenici što to tužitelj nigdje ne navodi. Tužitelju je tako temeljem odredbe iz čl. 1095 st. 1. u svezi s čl. 1086 ZOO-a dosuđena zakonska zatezna kamata na nesporno plaćeni iznos troškova liječenja od 32,71 eur za period od dana kada su isti nastali 24.02.2022. do trenutka plaćanja, odnosno do 07.11.2022., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

23. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe koju je tužitelj učinio na ročištu od 21. siječnja 2026. (kojim konačno precizira tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege) valja reći da je tužitelj doista povisio tužbeni zahtjev i to s utuženih 2.983,61 eur na konačno postavljenih 4.183,85 eur. Opisano povišenje zahtjeva, po mišljenju ovog suda, predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP, međutim budući da je ista posljedica rasta opće razine cijena dobara i usluga u periodu od utuženja do zaključenja glavne rasprave, to sud uz primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP smatra da je tužitelj osnovano uskladio tužbeni zahtjev, pa je na temelju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP sud preinaku dopustio smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), prema priloženom troškovniku i vrijednosti predmeta spora (4.536,49 eur) priznat trošak za: sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 28.04.2023., 22.01.2024. i 17.04.2025. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 06.06.2023., 02.10.2024. i 07.05.2025. u iznosu od po 25 bodova svaki (Tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima od 19.10.2023., 17.09.2024., 21.11.2024. i 21.01.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 975 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.950,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 2.437,50 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 199,08 eura s naslova troška medicinskog vještačenja, za iznos od 300,00 eur s naslova troška financijskog vještačenja, za iznos od 65,00 eur s naslova predujma za pristup vještaka na ročište, za iznos od 47,30 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i iznos od 91,82 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 3.140,07 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

25. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 91,82 eur

- pun. tuženika