Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P Ob-246/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punom. Sari Lacko, odvjetnici u ZOU Ana Čopor i Sara Lacko, u Varaždinu, protiv tuženog EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punom. KI, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave 27. siječnja 2026. održane u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, te 27. veljače 2026. donesene i objavljene presude
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnica nekretnine upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj kat. čestice [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor, ukupne površine 110 čhv sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, zk odjel Čakovec i to u ½ djela i tuženik EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti da tužiteljica ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju ove presude ishodi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, zk odjel Čakovec uknjižbu svog suvlasništva u ½ djela na svoje ime na nekretnini upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj kat. čestice [katastarska čestica], u naravi kuća, dvor, ukupne površine 110 čhv.
II. Nalaže se tuženiku EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.106,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je po svojoj punomoćnici podnijela kod ovog suda tužbu u kojoj navodi da su ona i tuženik sklopili brak 11. siječnja 2005. godine u Virju, a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Molve za 2005. godinu, pod rednim brojem 00001. Brak je razveden presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-453/2023-5 od dana 22. travnja 2024. godine, kojom je presudom određeno da će zajedničko dijete stranaka stanovati s ocem, ovdje tuženikom, a da će majka, ovdje tužiteljica plaćati mjesečni iznos uzdržavanja u visini od 223,46 eura. U tužbi se nadalje navodi da bračnu stečevinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i koja potječe iz te imovine predstavlja nekretnina upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj kat. čestice [katastarska čestica], u naravi KUĆA, DVOR, ukupne površine 110 čhv, sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, z-k odjel [adresa]. Predmetna je nekretnina u zemljišnim knjigama uknjižena isključivo na tuženika, iako ista predstavlja bračnu stečevinu u kojoj su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima, odnosno tužiteljica u ½ djela i tuženik isto tako u ½ djela.
Predmetna je nekretnina uknjižena kao isključivo vlasništvo tuženika nakon provedenog pojedinačnog zemljišno-knjižnog ispravnog postupka od strane Općinskog suda u Čakovcu rješenjem donesenim dana 23. kolovoza 2013. godine, dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika.
Gore navedena nekretnina uknjižena je kao isključivo vlasništvo tuženika, unatoč činjenici da je sve stečeno radom stranaka za vrijeme braka, te ista ne predstavlja vlastitu imovinu tuženika. Riječ je o nekretnini koja je građena za vrijeme trajanja bračne zajednice, a u koju su nekretninu bračni drugovi ulagali novčana sredstva preko 20 godina zajedničkog života te je ista u potpunosti opremljena za život, ima sve priključke, namještena je i prikladna za život.
Naime, sukladno članku 36. Obiteljskog zakona navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu iz razloga što je riječ o imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno koja potječe iz te imovine.
Nakon razvoda braka tužiteljica je odselila iz nekretnine gore navedene te je u istoj nastavio živjeti tuženik sa njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom za kojeg tužiteljica uredno plaća sudskim putem utvrđeni iznos uzdržavanja.
Punomoćnica tužiteljice obratila se tuženiku sa prijedlogom da se imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i tuženika podijeli mirnim putem, ali tuženik je to odbio.
Obzirom da je nedvojbeno da je nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika, kao i da na strani tuženika ne postoji volja za sporazumnim uređenjem imovinskih odnosa nakon prestanka braka razvodom, tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženi se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, jer je tuženi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka pri Općinskom sudu u Čakovcu u kojem je rješenjem RZ-190/12 od 23. kolovoza 2023. utvrđeno da je upravo tuženi vlasnik te nekretnine i to pravomoćno rješenje je provedeno u zemljišnim knjigama pod brojem RZ-267/13.
Tuženi ističe da je ovo presuđena stvar, jer već postoji pravomoćno rješenje koje utvrđuje vlasnika predmetne nekretnine, a tužiteljica kojoj je gore navedeni postupak bio poznat nije u zakonskom roku predala prigovor, niti uknjižbu pobijala brisovnom tužbom u dozvoljenom roku.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmet RZ-190/12 i RZ-267/13 Općinskog suda u Čakovcu, presudu P Ob-453/2023 (str. 6-7 spisa), zk. izvadak (str. 8 spisa), saslušani su svjedoci ŽI, FI i JI te stranke u svrhu dokazivanja.
4. Druge dokaze sud nije provodio jer ih prije svega stranke nisu predlagale, a sud smatra da na temelju provedenih dokaza može donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
5. Sud za donošenje odluke u ovom predmetu primjenjuje u pogledu bračne stečevine stranaka odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 25/13, 05/15, 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23) i to čl. 248 koji propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a sukladno čl.249 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine.
Sud u ovom slučaju primjenjuje i odredbe Obiteljskog zakona( NN 103/15,98/19,47/20 i 49/23) koji u čl.36 na isti način propisuje bračnu stečevinu kao i čl.248 , a prema st.3.bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako se nisu drugačije dogovorili.
6. Nije sporno da je presudom P Ob-453/2023 od 22. travnja 2024. razveden brak između ovdje tužiteljice i tuženika, a koji je bio sklopljen 11. siječnja 2005. u Virju, a isto tako nije sporno da je kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvor sa 110 čhw, upisan ovdje tuženi EI u 1/1 djela, a temeljem rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj: RZ- 190/12 od 23. kolovoza 2013.
Dakle, prilikom gruntovnog sređenja nekretnine dan je prijedlog od strane predlagatelja EI radi uknjižbe svojeg vlasništva čemu je udovoljeno rješenjem RZ-190/12 Općinskog suda u Čakovcu te je isti upisan kao isključivi vlasnik navedene nekretnine od 23. kolovoza 2013.
Sporno je da li tužiteljica koja je bila u braku sa tuženikom od 2005. do 2024. ima pravo potraživati na ime bračne stečevine suvlasništvo na navedenoj nekretnini, jer kao što je već navedeno tuženi smatra da je on isključivi vlasnik navedene nekretnine s obzirom da ovdje tužiteljica prilikom donošenja odluke da se isti upiše kao vlasnik nije stavila nikakav prigovor, niti uknjižbu pobijala prije pravnim lijekovima.
7. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke i stranke u svrhu dokazivanja.
8. Svjedok ŽI svojem iskazu navodi da je on brat tužiteljice, i s njom je kao i sa tuženikom u normalnim i dobrim odnosima i zna gdje se nalazi kuća koja je predmet ovog spora, jer mu je iz tog sela supruga. Koliko je njemu poznato radi se o kući koja je izgrađena, početa je gradnja negdje 1999., kada su EI i ĐI počeli živjeti zajedno, te se ta kuća uređivala više godina. On je osobno sam postavljao keramiku u toj kući, ne zna točno kada je to bilo, ali to je bilo sigurno kad su ĐI i EI još uvijek bili zajedno. Zadnji puta je bio u toj kući prije otprilike dvije godine, a pretpostavlja da u toj kući živi i dalje EI. Koliko je njemu poznato ĐI i EI su bili zajedno od 1999., prvo su bili u izvanbračnoj zajednici, 2005. su se vjenčali , a nisu više zajedno otprilike dvije godine, te su u njihovoj zajednici rođena djeca. Osim keramike on je sam postavljao i knauf, zamolio ga je da to napravi EI, a on mu je platio i putne troškove
Svjedok FI u svojem iskazu navodi da je njezin suprug koji je prije nje saslušan brat ovdje tužiteljice ĐI i ona sama je s njom u dobrim odnosima, dok se sa EI družila dok su oni bili zajedno. Koliko se ona može sada sjetiti ĐI i EI su zajedno sigurno bili oko 26 godina odnosno započeli su vezu prije 26 godina, a prekinuli su prije otprilike tri godine, u braku su rođena djeca, troje djece. Ona je bila više puta u kući u [adresa] koja je predmet ovog spora , jer u [adresa] žive njezini roditelji, pa kad su ĐI i EI bili zajedno znala ih je posjetiti. Ta kuća koja je predmet spora je u tijeku njihove zajednice sagrađena, oni su prvo živjeli samo u jednoj prostoriji i tijekom godina je ona građena i uređivana. Ona osobno nije pomagala odnosno nešto radila vezano uz gradnju i uređivanje kuće, međutim zna da je njezin brat ŽI pomagao. U vrijeme njihove zajednice zna da je ĐI radila, a privremeno je radio i EI.
Svjedok JI u svojem iskazu navodi da je brat tužiteljice, i s njom je u normalnim odnosima pa mu je poznato gdje se nalazi kuća koja je predmet ovog spora te može izjaviti da kad su oni počeli živjeti zajedno da je to bila samo jedna šupa i tijekom trajanja njihove zajednice napravljena je kuća. On sam bio je više puta u toj kući, a zadnji puta je bio prije 2-3 godine. On osobno nisam ništa radio u toj kući ali zna da brat ŽI je vršio neke radove u toj kući, ne zna točno tko je financ irao radove u kući ali zna da je u vrijeme trajanja njihove bračne zajednice ĐI radila, a da li je radio EI to mu nije poznato.
9. Saslušane su i stranke u svrhu dokazivanja.
10. Tužiteljica ĐI u svojem iskaz navodi da je ona bila prvo u izvanbračnoj, a nakon toga u bračnoj zajednici s EI od 1999. do 2023. godine iako je njihov brak službeno razveden 2024., no živjeli su zajedno do 2023. u [adresa], na adresi [adresa] i tada je otišla iz te kuće, jer je morala, a sada u toj kući živi EI i njihov sin Đ, kao Biserkova sadašnja partnerica ili žena. Kad su oni započeli njihovu vezu prvo su živjeli nekoliko mjeseci kod njezinih, onda kod njezine bake i onda su počeli živjeti u šupi koja se nalazila u [adresa] odnosno gdje se sad nalazi kuća na adresi [adresa], to je bilo 2001. godine. Dakle te 2001. godine u tom objektu bila je struja, ali voda je bila vani odnosno imali su pumpu, a unutra su imali samo jedan krevet i peć. Nakon nekoliko mjeseci tuženi je počeo graditi kuću i zajedno su ju gradili dugi niz godina postepeno i kako smo mogli, zna da je zadnja renovacija bila prije korone, odnosno prije 7 godina. Dakle, od početka gradnje odnosno 2001. godine konkretno na kući se je napravilo odnosno izgradilo 4 prostorije, dvije sobe, dnevni boravak, kuhinja, kupaona, hodnik i predhodnik, uredili su se zidovi i podovi, u objektu se je uvela voda, plina nema, na podovima u kupaoni su pločice, a u ostalim prostorima laminat, a pločice su i u kuhinji, i to se sve financiralo od zajedničkih sredstava. U vrijeme kada su bili zajedno rođeno je troje djece, E 2000., AI 2002. i Đ 2007. godine, a o toj djeci se ona uglavnom brinula. U početku kad je rodila prvo dijete ona nije bila zaposlena, ali kad je najmlađe dijete napunilo 8 godina je počela raditi na više mjesta, prvo javni radovi na Općini, nakon toga i zaposlenje u tvornici Pipo, radila je u hotelu u Prelogu u kuhinji, dakle radila je sve ovo od 2015. godine pa nadalje. Što se tiče EI on je cijelo vrijeme radio mada ne zna da li je bio prijavljen, a radio je različite poslove na građevini.
Što se tiče postupka koji je pokrenut kod zemljišno knjižnog odjela suda u [adresa] ona za taj postupak uopće nije znala niti nije znala da je on upisan u cijelosti kao vlasnik kuće sve dok nije pokrenula zapravo ovaj postupak radi ostvarenja svojih prava. Postupak razvoda braka je pokrenuo EI i u trenutku početka tog postupka i razvoda braka ponavlja da ona još nije znala da je samo on upisan kao vlasnik kuće nego tek nakon razvoda kada je htjela ostvariti svoja prava, vidjela je da je on upisan kao isključivi vlasnik.
11.Tuženik EI u svojem iskazu navodi da je on dobio darovanjem parcelu na kojoj se sada nalazi kuća od svoje bake ČI negdje 1997. ili 1998. godine, i to usmenim ugovorom, točno je da su oni započeli njihovu zajednicu 1999. i po njemu bili su zajedno do 14.1.2023. godine, a tužbu za razvod braka podnio je te godine, ali nešto kasnije. Vjenčali su se 2005. godine, te je točno da se je prije službenog vjenčanja rodilo dvoje djece, a poslije se je rodio jedan sin 2007. godine. Dakle u posjed nekretnine ušli su zajedno 1999. kada su počeli živjeti i kada je napravio na toj nekretnini jednu prostoriju koja je bila površine dvadesetak kvadrata, a nakon toga su napravili jedan sličan objekat koji smo nakon toga spojili. Sada na adresi [adresa] je nekretnina odnosno kuća koja ima prizemlje i potkrovlje, s time da je potkrovlje uređeno prije godinu dana za potrebe sina. Kuća kao kuća je stavljena pod krov negdje 2007. godine, i u prizemlju su dvije spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinja kupaona, hodnik i prethodnik, a u nekretnini se nalazi od priključaka struja, voda, a grijanje je na drva. 2014. godine on je uzeo kredit od 35.000 kuna i od tog novca se je uredila unutrašnjost kuće kao i fasada, 2017. godine je otišao raditi u Njemačku, a po povratku je napravljeno centralno grijanje na drva. Što se tiče zemljišnoknjižnog postupka kod Općinskog suda u Čakovcu nije točno da s time ĐI nije bila upoznata jer se je radilo o projektu kojim će se legalizirati naši objekti u romskom naselju u [adresa], to je bio postupak koji je trajao jedno vrijeme i ĐI je bila i s time upoznata i suglasna da ja budem predlagatelj jer je prvo bio dogovor da ta kuća bude vlasništvo našeg najmlađeg sina ali koji je u tom trenutku bio maloljetan pa je iz tog razloga nekretnina upisana samo na mene, odnosno to je bio dogovor između mene i ĐI. Ono što smatra bitnim je da je ĐI u međuvremenu i isplaćena iz te nekretnine, jer je na prevaru od sina AI dobila ukupan iznos od 17.000 eura jer mu je obećala da će zajedno živjeti u mjestu Virje gdje je ona sada kupila nekretninu, taj sin Đ sada živi sa njim i za njega je uređivao j gornji kat kuće. Dakle iz tog razloga između ostalog smatra da tužiteljica nema pravo na polovicu kuće u [adresa]. U vrijeme trajanja naše zajednice ja sam cijelo vrijeme radio na poslovima u građevini a ĐI se je zaposlila negdje 2019. ili 2020. godine i to je radila sa prekidima. Na posebno pitanje punom. tužitelja odgovara da je on radio i privređivao a ĐI je brinula o djeci, nebitno da li je radio prijavljen ili ne ali novac je zarađivao za potrebe kuće, jedan dio uređenja i izgradnje kuće je izgrađen u vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice a jedan dio nije, prvi objekat odnosno prednji dio kuće je napravljen 2006. ili 2007. godine,isplata 17.000 eura je bila dogovor između majke ĐI i sina ŠI jer je majka rekla sinu da će zajedno živjeti, međutim sin Đ je od majke izigran i sad živi s njim u kući,on osobno nije isplatio tužiteljici nikakav iznos na ime bračne stečevine
12. Dakle, predmet ovog postupka je utvrđenje (su)vlasništva tužiteljice i tuženika kao bivših bračnih drugova na nekretnini s obzirom da je u zemljišnim knjigama kao samovlasnik upisan tuženi, a tužiteljica traži da se ona upiše kao suvlasnik u ½ djela, čemu se on protivi.
13. Prije svega sud smatra potrebnim istaknuti da pojedinačni ispravni postupak nije postupak u kojem se utvrđuje pravo vlasništva, već je to postupak u kojem se na temelju određene isprave ispravljaju zemljišnoknjižni upisi pa je tuženi koji je u to vrijeme bio u bračnoj zajednici pokrenuo takav postupak i upisan je kao vlasnik, međutim to ne znači da tužiteljica koja se razvela od tuženika 2024.g., a tuženi je upisan kao samovlasnik od 2013.g. ,da tužiteljica ne bi imala pravo tražiti utvrđenje bračne stečevine odnosno svojeg suvlasništva na predmetnoj nekretnini ,i da bi se radilo o presuđenoj stvari.
Naime ,svjedoci koji su gore saslušani potvrdili su da je nekretnina koja se nalazi na predmetnoj čestici građena kada su tužiteljica i tuženi bili zajedno, u izvanbračnoj ili bračnoj zajednici, a to niti sam tuženi ne osporava.
U posjed nekretnine stranke su ušle zajedno 1999. kada su počeli i zajedno živjeti (iskaz tuženika) i tada su postepeno gradili nekretninu odnosno kuću u kojoj sad živi tuženi sa sinom.
Navodi tuženika da je tužiteljica u međuvremenu isplaćena iz nekretnine, jer da je na prevaru od sina dobila 17.000,00 eura nije od utjecaja na odluku o ovom predmetu, jer i sam tuženi navodi u svojem iskazu da se radilo o određenim dogovorima između ovdje tužiteljice i sina ŠI, a što ne utječe na utvrđenje (su)vlasništva stranaka u ovom postupku na ime bračne stečevine.
14. S obzirom na iznijeto sud smatra da nekretnina koja je predmet ovog spora predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer je nesporno stečena za vrijeme trajanja bračne i izvanbračne zajednice ovdje tužiteljice i tuženika, a sukladno zakonu oni su suvlasnici na jednake dijelove jer se nisu drugačije dogovorili, pa uz primjenu gore citiranih zakonskih propisa donosi odluku kao pod točkom I. izreke.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 i 80/22), a koji se supsidijarno primjenjuje temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona. Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela priznaje se trošak sastava tužbe Tbr. 7/1 100 bodova odnosno 200,00 eura, isto toliko za očitovanje na odgovor na tužbu prema Tbr. 8/1, pristup ročištima 2. srpnja 2025. i 3. studenog 2025., svako po 50 bodova, jer se je raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pristup ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2026. 100 bodova, odnosno 200,00 eura što znači ukupno 800,00 eura, PDV 25% 200,00 eura, sudska pristojba na tužbu i presudu 106,20 eura, odnosno ukupno 1.106,20 eura, a što je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zakonom o sudskim pristojbama, a potrebno za uspješno vođenje postupka.
U Varaždinu 27. veljače 2026.
S U D A C
Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1. punom. tužitelja Sari Lacko, odvjetnici u ZOU Ana Čopor i Sara Lacko, u Varaždinu
2. punom. tuženog KI, odvjetniku u [adresa]