REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-1402/24-31

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba OIB:61817894937 iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku ĆD, dipl.iur., po generalnoj punomoći Su-925/13 i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 06. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika te punomoćnika umješača na strani tuženika, dana 27. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu OIB:61817894937 iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, platiti tužiteljici UD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 9.565,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 8.764,01 eura od 09. srpnja 2024. godine do isplate te na

- iznos od 801,00 eura od 01. siječnja 2024. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.324,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 8.764,01 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 08. srpnja 2024. godine do 09. srpnja 2024. godine kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2024. godine do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.033,03 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je tužiteljica teško ozlijeđena dana 28. rujna 2023. godine oko 13:30 sati dok se kao pješak kretala Livadićevom ulicom u Zagrebu iz smjera sjevera prema jugu te je kod kućnog broja Livadićeva 6 uslijed neravnog i udubljenog nogostupa pala zadobivši prijelom vrata bedrene kosti, femur. Nastavno punomoćnik tužiteljice je istaknuo da se odgovornost tuženika temelji na odredbi članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom je propisano da su jedinice lokalne samouprave dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti i održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, a sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 8. i stavka 9. Zakona o komunalnom gospodarstvu u komunalnu djelatnost ubraja se održavanje javnih površina, kao i održavanje pješačkih staza. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je ističući da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a ujedno je zbog zadobivenih ozljeda imala i troškove liječenja, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete i to po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja iznos od 8.600,00 eura te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 364,01 eura, a što ukupno iznosi 8.964,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekućom od 08. srpnja 2024. godine do isplate te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 801,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2024. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost, pa tako osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da ne postoji dokaz da se štetni događaj dogodio na način i na mjestu koje navodi tužiteljica, a ukoliko se i dogodio, za isti je isključivo odgovorna tužiteljica, odnosno tužiteljica je suodgovorna sukladno odredbi članka 1092. Zakona o obveznim odnosima, jer je eventualna oštećenja na kolniku primjenjujući običnu pažnju i to gledanjem ispred sebe prilikom hoda mogla vidjeti, uočiti na vrijeme i ta oštećenja na kolniku zaobići. Isto tako punomoćnik tuženika je osporio i uzročno- posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i navodnih ozljeda tužiteljice, kao i osnovu tužbe na ime naknade troškova liječenja, jer je liječenje zadobivenih ozljeda mogla provesti u sustavu HZZO-a. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Punomoćnik umješača na strani tuženika se očitovao na tužbu na način da se pridružio svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu te ostalim, tijekom postupka istaknutim navodima tuženika. Slijedom navedenog punomoćnik umješača na strani tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku fotografije mjesta događaja (list 5; stranica 70-73 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (list 6-7; stranica 80-81 spisa), u presliku računa Arithera – specijalne bolnice (list 8- 14; stranica 82-88 spisa), u presliku police osiguranja od odgovornosti (list 24 spisa), u presliku sudske prakse (list 26 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (list 37-65 spisa), u iskaz svjedoka DD (stranica 66-67 spisa), u iskaz svjedokinje UDR (stranica 67 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića (stranica 78-79 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještka dr. Miljenka Franića (stranica 111-112 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 113 spisa) te u presliku liječničke potvrde (stranica 118 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, dok je naprotiv sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i eventualno nastale štete, visina tužbenog zahtjeva, kao i osnova tužbe na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja, jer su tuženik i umješač na strani tuženika tijekom postupka isticali da je tužiteljica liječenje u predmetnom štetnom događaju eventualno zadobivenih ozljeda mogla obaviti u sustavu HZZO-a.

7. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 25. ožujka 2025. godine smanjio tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.033,03 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika, a niti punomoćnik umješača na strani tuženika, nisu očitovali pristaju li na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, pa se smatra da su pristali na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a uvijek potreban pristanak tuženika izrazio je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021. godine. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

8. U odnosu na spornu pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, što su punomoćnik tuženika, kao i punomoćnik umješača na strani tuženika, isticali tijekom postupka, sud je utvrdio slijedeće. Treba naglasiti da je odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/10 – u daljnjem tekstu ZKG-a) propisano da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture između ostalog održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a to su prema odredbi članka 60. stavka 2. ZKG-a između ostalih trgovi, pločnici, javni prolazi, prečaci, šetališta i slično, dok se pod održavanjem tih javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima prema odredbi članka 23. stavka 2. ZKG-a podrazumijeva održavanje i popravak tih javnih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. Inače prema odredbi članka 5. ZKG-a jedinice lokalne samouprave su dužne u donošenju i provođenju programa građenja i održavanja komunalne infrastrukture poštovati javni interes, jer se sukladno odredbi članka 8. ZKG-a i komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba i po načelu neprofitnosti. S obzirom da prema odredbi članka 33. stavka 1. ZKG-a komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, zatim služba, odnosno vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave te pravna ili fizička osoba na temelju ugovoa o koncesiji ili ugovora o obavljanju komunalnih djelatnosti, to navod punomoćnika tuženika kako je Grad Zagreb poslove održavanja predmetne javne površine povjerio na održavanje Zagrebačkom holdingu d.o.o., nikako ne rezultira time da Grad Zagreb nije pasivno legitimiran, jer je odgovoran za kontinuirano obavljanje komunalnih djelatnosti, odnosno za održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti kako bi se korisnicima komunalnih usluga pružile usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave.

9. Iskazu svjedoka DD (stranica 66-67 spisa), koji je u bitnom istaknuo da je na mjestu na kojem je tužiteljica pala, a u pitanju je Livadićeva ulica kod kbr. 6, postojalo udubljenje u samom asfaltu „otprilike 5 cm dubine i 10 cm širine“, koje nije bilo označeno, pa „ako se baš ne gleda dolje u pod ne može se to udubljenje odmah primijetiti pri hodanju“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv, suglasan iskazu svjedokinje UDR i tužiteljice, a proizlazi i iz preslika fotografija mjesta događaja (list 5; stranica 70-73 spisa). Nadalje sudu je uvjerljiv dio iskaza svjedoka da se u ovoj ulici, kada je tužiteljica pala, nisu obavljali nikakvi radovi, nego su ti radovi bili završeni, zbog čega je ovaj pločnik bio asfaltiran, ali neadekvatno, s obzirom na navedeno udubljenje, koje je tek naknadno sanirano.

10. Isto tako iskazu svjedokinje UDR (stranica 67 spisa) u dijelu kojim je opisujući mjesto na kojem je tužiteljica pala, naglasila da su na pločniku postajale „neravnine i udubljenja“ koje inače „nije jako vidljivo kada čovjek hoda“, a to udubljenje je bilo „dubine oko 2 cm“ te se protezalo cijelom širinom pločnika, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, u svim bitnim dijelovima suglasan iskazu svjedoka DD kao i iskazu tužiteljice, a proizlazi i iz preslika fotografija mjesta događaja. Nadalje sudu je uvjerljiv i dio iskaza svjedokinje da je tužiteljica, inače njezina teta, na nogama imala „mekane ravne cipele“ a pored sebe, jer ju je svjedokinja zatekla kako sjedi na pločniku nakon pada, imala je „samo svoju osobnu torbu“.

11. Nastavno iskazu tužiteljice (stranica 113 spisa) koja je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknula da je išla u dućan, na nogama je imala ravne tenisice, a preko tijela torbu, hodala je „normalnim, polaganim korakom, nigdje nije žurila“ da bi u jednom trenutku, kod kbr. 6 pala, noga ju je počela „boljeti i to užasno“ te je kasnije vidjela da se na tom dijelu, na asfaltu nalazi „udubljenje“, ne može reći kojih dimenzija, koje udubljenje, nije bilo označeno, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, životno uvjerljiv te suglasan iskazu svjedoka DD i svjedokinje UDR, a vezano uz sam izgled mjesta štetnog događaja proizlazi iz preslike fotografija mjesta događaja.

12. Nadalje treba naglasiti da je sud uvidom u presliku fotografije mjesta događaja (list 5; stranica 70-73 spisa) utvrdio da se na jednom dijelu asfalta predmetne ulice nalazi pukotina, udubljenje, kako su je opisali svjedoci, kao uostalom i tužiteljica. Inače sudu je razumljiv i opravdan dio iskaza svjedoka DD da „ako se baš ne gleda dolje u pod ne može se to udubljenje odmah primijetiti pri hodanju“, dakle ne djeluje da je veliko i široko, ali dovoljno da čovjek „zapne“ nogom i padne, što se i dogodilo tužiteljici.

13. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik, jer je propustio održavati predmetnu javnu površinu za sigurno i nesmetano kretanje pješaka, čemu i služi, dok je naprotiv tužiteljica pri hodanju primijenila dužan stupanj pažnje, hodala je „normalnim, polaganim korakom, nigdje nije žurila“, na nogama je imala ravne tenice, a preko tijela torbu, s time da se niti ne može očekivati da neprestano pri hodanju gleda ravno u pod, pa niti nije primijetila da se na jednom dijelu asfalta nalazi udubljenje, brazda, na koju je zapela nogom i pala.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, specijalist ortopedije i traumatologije (stranica 78-79 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lom vrata lijeve bedrene kosti, po ozljeđivanju provedeno je adekvatno liječenje, učinjena je operacija u smislu ugradnje totalne endoproteze, a provedena je i fizikalna terapija. Nadalje sudski vještak je istaknuo da se na pregledu dana 06. ožujka 2025. godine tužiteljica žalila na povremene bolove u lijevom kuku tijekom svakodnevnih obveza, ponekad uzima lijekove protiv bolova, lijeva noga je duža od desne zbog čega koristi uloške s povišenjem desno, dok je kliničkim pregledom utvrdio: pri dolasku diskretno šepa obzirom na dužu lijevu nogu od 2 cm; postoperacijski ožiljak u području lijevog kuka cca 11 cm; lijeva noga je duža za 2 cm; palpacijski bol sa stražnje strane lijevog kuka; kretnje lijevog kuka su slobodne i ograničene u slabijem stupnju bolne. Nastavno sudski vještak je ističući da prema zdravstvenom kartonu tužiteljice koji datira od 14. veljače 2012. godine do 06. studenog 2024. godine prije štetnog događaja nije bilo sličnih ozljeda lijeve bedrene kosti, naglasio da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 21. prosinca 2023. godine, s time da postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivene ozljede, koja je dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 25% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svakodnenom životu i radu, a očituju se bolovima i ograničenim bolnim kretnjama lijevog kuka slabijeg stupnja zbog ugradnje totalne endoproteze. Isto tako tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta još narednih 50 dana, s time da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta 30 dana. Nadalje tužiteljici je nakon predmetnog štetnog događaja tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana liječenja, a u narednom periodu od 50 dana pomoć druge osobe bila je potrebna u prosjeku 1 sat dnevno i to pomoć za održavanje osobne higijene, oblačenja, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično, a zbog ožiljka u području lijevog kuka postoji naruženje slabijeg stupnja. Isto tako sudski vještak je napomenuo da su troškovi liječenja u svezi štetnog događaja, ali se fizikalna terapija mogla obaviti u sustavu HZZO-a.

15. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića na način da punomoćnik tužiteljice nije imao nikakvih prigovora, osim što je predložio da sudski vještak utvrdi kada je tužiteljici bila potrebna fizikalna terapija i u kojem roku je ista bila svrhovita za liječenje i poboljšanje zdravlja u odnosu na operativni zahvat, dok su punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika prigovorili nalazu i mišljenju navodeći kako nije jasno da li je šepanje tužiteljice zbog nejednake dužine nogu izravna posljedica štetnog događaja, odnosno učinjene operacije ili je nejednakost postojala i prije štetnog događaja.

16. Sudski vještak dr. Miljenko Franić se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 28. listopada 2025. godine (stranica 111-112 spisa) navodeći da se nakon ovakve operacije, koju je obavila tužiteljica, uobičajeno provodi fizikalna terapija, stacionarno ili ambulantno, s time da tužiteljica nije poslana na stacionarnu rehabilitaciju, pa je provela ambulantu fizikalnu terapiju u Specijalnoj bolnici Arithera, koja je dakle uzročno posljedično povezana sa štetnim događajem, ali se ista mogla provesti u sustavu HZZO-a, a nema informacija koliko se dugo čeka na fizikalnu terapiju u sustavu HZZO-a, niti može odgovoriti na pitanje da li bi tužiteljica bila ovako rehabilitirana da je fizikalnu terapiju provela 4-5 mjeseci nakon štetnog događaja. Isto tako sudski vještak je istaknuo da u zdravstvenom kartonu tužiteljice nema podataka o sličnim ozljedama, pa je mišljenja da je zaostala nejednakost, odnosno zaostala duža operirana lijeva noga uzročno posljedično povezana sa štetnim događajem, pri čemu ujedno niti kliničkim pregledom tužiteljice nije utvrdio ništa što bi upućivalo na ranije ozljede ili bolesti lijeve bedrene kosti Naime u predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila lom vrata bedrene kosti, zbog čega je operacijski liječena te se nakon ovakvih operacijskih zahvata zna dogoditi da zaostaje skraćenje ili produženje operiranog ekstremiteta, iz kojeg razloga smatra da je nejednakost nogu posljedica ovog štetnog događaja. Treba naglasiti da iz preslike liječničke potvrde (stranica 118 spisa) proizlazi da osim već dostavljene preslike zdravstvenog kartona tužiteljice ne postoji nikakva druga medicinska dokumentacija tužiteljice.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući i presliku zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužiteljice te je logičan i obrazložen, a to tim više što nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka stranke nisu istaknule nikakve daljnje dokazne prijedloge.

18. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužiteljice, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta još narednih 50 dana, s time da su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 eura.

19. Nastavno, s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u pitanju je tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta 30 dana, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.500,00 eura.

20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića da je u predmetnom štetnom događaju zadobivena ozljeda loma vrata lijeve bedrene kosti, zbog čega je podvrgnuta operacijskom zahvatu ugradnje totalne endoproteze, dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 25%, a očituju se bolovima i ograničenim bolnim kretnjama lijevog kuka slabijeg stupnja zbog ugradnje totalne endoproteze te vodeći računa da je tužiteljica osoba životne dobi od 74 godine, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 4.000,00 eura.

21. Jednako tako u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Miljenka Franića da postoperacijski ožiljak u području lijevog kuka cca 11 cm predstavlja naruženje slabijeg stupnja, sud je utvrdio slijedeće. Imajući na umu da se kod dosuđivanja pravične novčane naknade zbog naruženja treba uzeti u obzir ne samo objektivne kriterije, odnosno koliko izmijenjena vanjština neke osobe izaziva negativne reakcije okoline, kao što su sažaljenje, gađenje i slično, već u određenoj mjeri i subjektivne kriterije o utjecaju izmijenjene vanjštine na psihičku ravnotežu te osobe, a tužiteljica je u iskazu (stranica 113 spisa) kojem je sud poklonio povjerenje, jer je logičan i životno uvjerljiv, naglasila da ju smeta kada ljudi gledaju u taj ožiljak, koji je dakako ponekad vidljiv trećim osobama, primjerice kada je tužiteljica u kupaćem kostimu na plaži, sud je utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura.

22. S obzirom da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja tuđa nestručna pomoć bila potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana liječenja, a u narednom periodu od 50 dana pomoć druge osobe bila je potrebna u prosjeku 1 sat dnevno i to pomoć za održavanje osobne higijene, oblačenja, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i slično, s time da je tužiteljica u iskazu (stranica 113 spisa) koji je logičan, istaknula da joj je potrebnu pomoć pružala sestra, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužiteljici za ukupno potrebnih 110 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u zatraženom iznosu od 364,01 eura, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice, u [adresa], u vrijeme kada je tužiteljici takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

23. Konačno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da iz preslike računa Arithera – specijalne bolnice (list 8-14; stranica 82-88 spisa) proizlazi da je tužiteljica platila fizikalnu terapiju u iznosu od 801,00 eura, a ujedno je sudski vještak dr. Miljenko Franić istaknuo da su ti troškovi liječenja u svezi štetnog događaja, sud je utvrdio da tužiteljica sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO- a može osnovano od zahtijevati naknadu troškova liječenja u iznosu od 801,00 eura. Naprotiv u odnosu na navode punomoćnika tuženika, kao i umješača na strani tuženika, da je tužiteljica fizikalnu terapiju mogla obaviti u sustavu HZZO-a, što je ujedno isticao i sudski vještak dr. Miljenko Franić, treba naglasiti da osim što je svaki oštećenik dužan poduzeti sve potrebne razumne mjere u cilju smanjenja štete, što znači da je vezano uz liječenje zadobivenih ozljeda dužan pridržati se liječničkih uputa, što je tužiteljica i učinila, ali isto tako ima pravo tražiti adekvatno, kvalitetno i sigurno liječenje, što uključuje provođenje fizikalne terapije, koja je nesporno bila potrebna nakon provedenog operativnog zahvata ugradnje totalne endoproteze, s time da je notorna činjenica da su tijekom 2023. godine u Zagrebu liste čekanja za fizikalnu terapiju u sustavu HZZO-a bile duge, nekoliko mjeseci, odnosno od tri do šest mjeseci. Drugim riječima tužiteljica je vodeći računa o ishodu svog liječenja, pri čemu treba naglasiti da fizikalna terapija predstavlja metodu liječenja sa svim indikacijama, kao i kontraindikacijama, što se odnosi i na samo vremensko razdoblje kada se provodi fizikalna terapija posebice nakon provedenog operativnog zahvata ugradnje totalne endoproteze, opravdano potrebnu fizikalnu terapiju provela u Specijalnoj bolnici Arithera, s obzirom na duge liste čekanja na fizikalnu terapiju u sustavu HZZO-a.

24. Imajući na umu da tužiteljici po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.400,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 364,01 eura, što ukupno iznosi 8.764,01 eura te na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja iznos od 801,00 eura, a što sveukupno iznosi 9.565,01 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 5. ZKG-a, odredbom članka 22. stavka 1. ZKG-a odredbom članka 33. stavka 1. ZKG-a, odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 9.565,01 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 200,00 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom III. izreke presude.

25. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 8.964,01 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekuće od 08. srpnja 2024. godine do isplate, kao i za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 801,00 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 01. siječnja 2024. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Iako je sudski vještak dr. Miljenko Franić istaknuo da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 21. prosinca 2023. godine, sud je utvrdio da tužiteljica na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon podnošenja tužbe do isplate, jer je danom podnošenja tužbe obveza naknade štete tek dospjela, s obzirom da se tužiteljica prije podnošenja tužbe nije obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom. Međutim u odnosu na dosuđeni iznos naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja sud je utvrdio da tužiteljica može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01. siječnja 2024. godine, jer se sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a iz preslike računa Arithera – specijalne bolnice (list 8-14; stranica 82-88 spisa) proizlazi da je zadnji račun tužiteljica platila 29. prosinca 2023. godine. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 8.764,01 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 09. srpnja 2024. godine do isplate, kao i tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 801,00 eura na ime naknade novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja od 01. siječnja 2024. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 8.764,01 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 08. srpnja 2024. godine do 09. srpnja 2024. godine, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 200,00 eura na ime naknade neimovinske štete od 08. srpnja 2024. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.

26. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.324,72 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 08. srpnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 31. kolovoza 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 15. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 25. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 28. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška pristupa na ročište 13. lipnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška pristupa na ročište 12. rujna 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 28. listopada 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 27. studenog 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 06. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 387,50 eura (Tbr. 46.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 87,22 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužiteljici dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 27. veljače 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

27. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženiku niti nije nastao nikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati, a ujedno tuženik niti nije određeno naveo troškove čiju naknadu zahtijeva. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

28. Nastavno zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva. zbog kojeg dijela umješaču na strani tuženika nije nastao nikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

29. Konačno, stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 144,10 eura

2. Tuženiku

3. Umješaču na strani tuženika po punomoćniku

U Zagrebu, dana 27. veljače 2026. godine