Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-640/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HČ iz [adresa], rođenog **.**.2000. u [adresa], Islamska Republika Pakistan, državljanina Islamske Republike Pakistan, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Hebrangova 15/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 27. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-11 od 27. siječnja 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Sandri Dimitrijević, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.000,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I- 216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-11 od 27. siječnja 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance (točka 1. izreke) za razdoblje od dva mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Dalje je naveo kako je pobijano rješenje nezakonito, protivno načelu zakonitosti, načelu materijalne istine i načelu slobodne ocjene dokaza, te ne sadrži obrazloženje u smislu čl.98.st.5. Zakona o općem upravnom postupku.
2.1. Istaknuo je kako tuženik tužiteljevo lišenje slobode temelji na ponašanju druge osobe, vozača u čijem je automobilu bio putnik, a što je pravno nedopustivo. Zadiranje u temeljno pravo na slobodu ne može se temeljiti na objektivnoj odgovornosti, a tuženik samo paušalno navodi kako je mjera nužna radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a pozivanje na rizik od bijega svodi samo na pretpostavku bez ijedne konkretne okolnosti vezane uz tužitelja osobno jer iz rješenja ne proizlazi da je pokušao pobjeći ili izbjegavao suradnju s tijelima vlasti. Pobijanje na prethodna rješenja navedena u obrazloženju osporavanog rješenja u kojima se navodi da je tužitelj prije pola godine zatečen u nezakonitom prelasku granice bez dokumenata, te da m uje već bila ograničena sloboda kretanja na 3 mjeseca, a koji razlozi su otpali također govore u prilog nezakonitosti ove konkretne upravne stvari.
2.2 U konkretnoj stvari tužitelj je u zakonitom boravku, imao je dokumente i kretao se na području RH što ne predstavlja opasnost za pravni poredak RH, te ne postoji niti jedan od zakonskih razloga za donošenje pobijanog rješenja
2.3 Nadalje, podredno, navodi da obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da nije obrazložena primjena najteže moguće mjere ograničenja kretanja.
2.4. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da tužitelju odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da je osporeno rješenje doneseno temeljem čl.54.st.2.toč.1.ist.8te čl.54.st.5.Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, nakon što je u upravnom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje uz primjenu čl.42.Zakoan o općem upravnom postupku
3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja , opunomoćenika tužitelja, i tumača za ruski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je saslušao tužitelja na engleskom jeziku, utvrdivši prethodno da je na engleskom jeziku ispitan i pred upravnim tijelom kada je iskazao da razumije taj jezik.
7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u PP Dugo Selo tražio policajce da mu pozovu prijatelje koji bi objasnili njegovu situaciju, a naveo je kako nije znao da mu dokumenti nisu u redu što je htio objasniti, a radilo se o dokumentima koji se odnose na traženje azila u RH. Nejasno mu je zašto je uhićen, jer se samo nalazio kao putnik u vozilu, kod sebe je imao iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite, a kretali su se unutar granica Republike Hrvatske iz Zagreba prema Sisku. U Hrvatskoj nije imao nikakvih problema s policijom niti sa sudovima.
8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).
9. Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 1., 3. i 7.).
10. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).
11. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).
12. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
13. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
14. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj 21.travnja 2025.zatečen u nezakonitom prelasku državne granice te je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon čega je smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite. Službenom bilješkom utvrđeno je kako se dana 27.ožujka 2025. nije vratio u Prihvatilište, niti je prijavio novo boravište u zakonskom roku, te je 18. srpnja 2025.ponovno zatečen u nezakonitom prelasku državne granice, nakon čega mu je rješenjem nadležne policijske postaje određena mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, a dana 17.listopada 2025.pušten je iz prihvatilišta. Dana 27.siječnja 2026.ponovno je zatečen na području Republike Hrvatske kao suvozač u osobnom automobilu kojim je upravljao državljanin Indije, kretao se izvan mjesta boravka, a i ranije je kršio obveze vezane uz boravak i poštivanje propisa .
14.1. Navedene okolnosti ukazuju na postojanje rizika od bijega u smislu čl.54.Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
14.2 Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja (više puta nezakonito prelazio državnu granicu, nije se vraćao u Prihvatilište niti je prijavio boravište, te je nakon prethodnog smještaja ponovno zatečen u situaciji koja upućuje na izbjegavanje postupanja nadležnih tijela), ograničenje slobode kretanja potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
15. Tuženik je također na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da s obzirom na prethodno navedene okolnosti, postoji rizik od bijega te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.
16. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima. Ponašanje tužitelja, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance.
16.1. Navodi tužbe o povredi načela razmjernosti i nedostatku individualne procjene nisu osnovani, budući je upravo dosadašnje ponašanje bilo odlučno za donošenje osporavanog rješenja. Ograničavanje slobode kretanja određeno je radi osiguranja provođenja postupka i sprječavanje daljnjeg izbjegavanja nadležnih tijela.
16.2. Tuženik je naveo razloge koji upućuju na rješenje koje je dano čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 98.st.5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj:47/09)
17. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
19. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2. i 46.) umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.
U Zagrebu 27. veljače 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. odvjetnica Sandra Dimitrijević, Hebrangova 15/I, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, [adresa] Dugo Selo
3. U spis
