REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-617/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutk inji BBI, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja DOKA Hrvatska d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 173G, OIB: 25940944046, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Aralica Lalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, OIB: 17491977848, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Valentine Žugec iz Velike Gorice, jedinstveni identifikator prijedloga: 48392- 2025, sudski predmet: Ovrv-434/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 73/2025, od 26. veljače 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.815,26 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-3.478,06 EUR od 17. veljače 2023. do isplate,

-1.364,96 EUR od 18. ožujka 2023. do isplate,

-496,08 EUR od 23. ožujka 2023. do isplate,

-476,16 EUR od 23. ožujka 2023. do isplate, po kamatnog stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, uvećanim za zatezne kamate koje teku od 26. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 604,60 EUR, uvećanim za zatezne kamate koje teku od 19. veljače 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, jedinstveni identifikator prijedloga: 48392-2025, protiv tuženika, tada ovršenika javnoj bilježnici Valentini Žugec iz Velike Gorice. Povodom tog prijedloga, javna bilježnica donijela je rješenje o ovrsi (jedinstveni identifikator prijedloga: 48392-2025, sudski predmet: ovrv-434/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-73/2025), od 26. veljače 2025. Tim je rješenjem naloženo tuženiku, tada ovršeniku, da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 5.815,26 eura i ovršni trošak u iznosu od 266,65 eura eura sa zateznim kamatama.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a sada odgovoru na tužbu, tuženik je 7. ožujka 2025. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao o vjerodostojnost isprave.

3. Povodom tuženikova prigovora, Trgovački sud u Zagrebu donio je 20. kolovoza 2025. rješenje poslovni broj Povrv-617/2025-4. Tim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, odnosno ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj, tvrdi da potražuje neplaćeni dug koji je proizašao iz Ugovora o najmu br. 131/22 od 23. svibnja 2022. godine za potrebe gradilišta Regionalnog transfuzijskog centra KBC Split. Iako je nad tuženikom, Elektrocentar Petek d.o.o., bio otvoren predstečajni postupak 16. studenoga 2022. godine, tužitelj naglašava da su utuženim iznosom obuhvaćene isključivo nove obveze nastale nakon tog datuma, nužne za redovito poslovanje dužnika. Ukupni utuženi iznos od 5.815,26 EUR temelji se na četiri vjerodostojne isprave, od kojih se najveći dio od 3.478,06 EUR odnosi na preostali neplaćeni dio računa br. 519000077 od 31. siječnja 2023. godine. Iako je taj izvorni račun za najam iz siječnja 2023. iznosio 4.664,34 EUR, tužitelj u postupku precizira potraživanje upravo na preostalih 3.478,06 EUR za taj dokument, dok ostatak duga čine računi br. 519000273 (1.364,96 EUR), br. 519300523 (496,08 EUR) te br. 519300522 (476,16 EUR). Kao ključne dokaze tužitelj prilaže Ugovor o najmu, Listu pojedinačnih stavki kupaca od 17. siječnja 2025. godine te preslike navedenih računa. Dodatno, tužitelj ističe da je tuženik izrijekom priznao dug kroz e-mail korespondenciju od 19. srpnja 2024. godine, u kojoj je BB predložila plan otplate 50% duga odmah, a ostatak u roku od mjesec dana, što je djelomično i ispunjeno uplatom od 5.815,27 EUR (točno polovica ukupnog tadašnjeg duga) dana 30. kolovoza 2024. godine. Pravno uporište tužitelj nalazi u članku 69. stavku 2. Stečajnog zakona, koji omogućuje naplatu tražbina nastalih nakon otvaranja predstečajnog postupka. Od suda se traži da održi na snazi platni nalog te da naloži tuženiku naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

5. Tuženik, podnio je prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim u cijelosti osporava tužiteljeve navode, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine duga. Tuženik izričito tvrdi da nema nikakvu novčanu obvezu prema tužitelju. U prigovoru se navodi da iz rješenja o ovrsi nije razvidna pravna osnova međusobnog odnosa iz koje bi proizlazila obveza plaćanja, te da tužitelj nije dokazao osnovu priloženih računa niti uvjete pod kojima su oni izdani. Nadalje, tuženik smatra da se pobijano rješenje ne može ispitati u odnosu na eventualni nastanak obveze, njezino dospijeće niti tijek zateznih kamata. Kao dokazni prijedlog, tuženik predlaže isključivo saslušanje stranaka. Iako se ne poziva na specifične brojčane zakonske odredbe u samom tekstu prigovora, tuženik osporava zakonitost rješenja o ovrsi. Od suda tuženik traži da se rješenje o ovrsi ukine u cijelosti, a prijedlog za ovrhu odbaci kao nedopušten.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao otvorene stavke (str. 26 spisa), račun siječanj 2023. najam (str. 27 spisa), račun veljača 2023. najam (str. 28 spisa), račun oštećeni materijal (str. 29 spisa), račun otkup iz najma (str. 30 spisa), ugovor o najmu (str. 63 do 67 spisa), rješenje o prihvaćenom i izmijenjenom planu restrukturiranja od 6. lipnja 2024. (str. 72 do 237 spisa), potvrda uplate 5.815,27 EUR (str. 239 spisa), potvrda uplate 4.628,99 EUR (str. 240 spisa), potvrda uplate 4.479,67 EUR (str. 241 spisa), e-mail korespondencija (str. 242 do 248 spisa) i opomena (str. 249 do 250 spisa).

7. Sud je odustao od provođenja dokaznih prijedloga tužitelja koji su uključivali dostavu zadužnica i dokumentacije iz poslovnog odnosa , pribavu spisa od Fine u vezi s postupkom prisilne naplate , saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja i voditelja prodaje AB te saslušanje povjerenika predstečajne nagodbe ABI. Razlog za takvu odluku leži u činjenici da u spisu već postoji dovoljno drugih relevantnih dokaza za donošenje odluke o meritumu stvari, a svi su ti dokazi zajedno s utvrđenim činjenicama koje iz njih proizlaze detaljno i iscrpno izloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je dug od 5.815,26 EUR po Ugovoru br. 131/22 za najam oplate KBC Split nakon otvaranja predstečaja. Tužitelj traži preostalih 50% duga po računima: 519000077 (ostatak 3.478,06 EUR), 519000273 (1.364,96 EUR), 519300523 (496,08 EUR) i 519300522 (476,16 EUR).

10. Nesporno je da postoji ugovor o najmu te da je tuženik priznao dio duga elektroničkom poštom i uplatio njegovu polovicu 30. kolovoza 2024. godine.

11. Sporno je što tuženik u prigovoru osporava osnovu i visinu duga uz tvrdnju da nema novčanu obvezu te da osnova računa nije dokazana.

12. Na temelju cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik zasnovali poslovni odnos temeljem Ugovora o najmu broj 131/22 koji je zaključen 23. svibnja 2022. godine. Predmet navedenog ugovora bio je najam oplate za gradilište Regionalnog transfuzijskog centra KBC Split čime je uspostavljena pravna osnova za sve kasnije ispostavljene račune. Činjenica da je nad tuženikom 16. studenoga 2022. godine otvoren predstečajni postupak pod poslovnim brojem St - 3077/2022 ne oslobađa ga obveze plaćanja jer dokazi u spisu potvrđuju da je tuženik nastavio koristiti opremu tužitelja i nakon otvaranja tog postupka za svoje tekuće poslovanje. Sud je utvrdio da su utužena potraživanja nastala upravo u tom razdoblju. Tužitelj svoje navode o visini duga potkrepljuje vjerodostojnim ispravama u obliku računa koji su izdavani tijekom 2023. godine pri čemu se ističe račun broj 519000077 od 31. siječnja 2023. godine na kojem je ostao neplaćen iznos od 3.478,06 EUR. Uz taj dokument priložen je i račun broj 519000273 od 28. veljače 2023. godine u iznosu od 1.364,96 EUR koji se odnosi na najam za veljaču te računi broj 519300523 i 519300522 od 8. ožujka 2023. godine koji obuhvaćaju otkup materijala iz najma i oštećeni materijal u iznosima od 496,08 EUR i 476,16 EUR. Svi ti pojedinačni iznosi objedinjeni su u dokumentu pod nazivom Lista pojedinačnih stavki kupaca od 17. siječnja 2025. godine koji predstavlja izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i potvrđuje ukupnu dospjelu tražbinu. Sud je utvrdio da je tuženik izvansudski priznao dug što je vidljivo iz elektroničke korespondencije od 19. srpnja 2024. godine kada je BB u ime tuženika zatražila dogovor o otplati. U tom dopisu tuženik je predložio plan prema kojem bi odmah uplatio 50% iznosa dok bi ostatak duga podmirio u roku od mjesec dana što u suprotnosti kasnijeg navoda tuženika iz prigovora da ne postoji pravna osnova duga. Dokaz da je tuženik bio svjestan svoje obveze proizlazi i iz potvrde o transakciji internetskog bankarstva Raiffeisen banke od 30. kolovoza 2024. godine kojom je tuženik tužitelju doznačio iznos od 5.815,27 EUR uz opis plaćanja da se radi o pedeset postotnom iznosu dugovanja. Navedena uplata predstavlja točno polovicu tadašnjeg ukupnog duga koji je iznosio 11.630,53 EUR čime je tuženik konkludentnom radnjom priznao cijeli dug. Tužitelj je u spis dostavio i dokaze o ranijim plaćanjima iz 2023. godine u iznosima od 4.479,67 EUR i 4.628,99 EUR što dodatno potvrđuje kontinuitet poslovnog odnosa po Ugovoru broj 131/22 i tuženikovo uredno ispunjavanje obveza u ranijim fazama. Sud je utvrdio iz dopisa povjerenika predstečajnog postupka ABI od 5. prosinca 2024. godine da je predstečajni sporazum postao pravomoćan 8. srpnja 2024. godine te da su njegove dužnosti prestale čime je tuženik kao dužnik izašao iz postupka i postao izravno odgovoran za ovrhu predmetnih potraživanja bez potrebe za dodatnim suglasnostima. Tužitelj je kroz podnesak od 15. rujna 2025. godine detaljno obrazložio da se utuženih 5.815,26 EUR odnosi na preostalih 50% duga koji tuženik nije platio do obećanog roka od 15. rujna 2024. godine. Činjenično stanje koje proizlazi iz ovih dokaza ukazuje na to da je tužitelj u potpunosti dokazao postojanje ugovornog odnosa isporuku robe i usluge izdavanje valjanih računa te tuženikovo izričito i prešutno priznanje duga kroz djelomičnu isplatu. Nasuprot tome tuženik u svom prigovoru od 7. ožujka 2025. godine iznosi samo općenite tvrdnje o nepostojanju obveze i nepoznavanju pravne osnove bez prilaganja ijednog materijalnog dokaza koji bi pobio vjerodostojne isprave tužitelja. Zbog svega navedenog sud na temelju priloženog Ugovora računa broj 519000077, 519000273, 519300523 i 519300522 te potvrde o uplati polovice duga zaključuje da je potraživanje tužitelja u preostalom iznosu od 5.815,26 EUR u cijelosti osnovano i dokazano.

13. Na temelju materijalnih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud je utvrdio da je pravni odnos između tužitelja i tuženika definiran Ugovorom o najmu broj 131/22 od 23. svibnja 2022. godine, što u smislu članka 550. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. – dalje u tekstu: ZOO), predstavlja valjanu pravnu osnovu kojom se najmodavac obvezao predati, a najmoprimac primiti na uporabu oplatu za projekt Regionalnog transfuzijskog centra KBC Split uz obvezu plaćanja ugovorene najamnine. Iako je nad tuženikom 16. studenoga 2022. otvoren predstečajni postupak pod poslovnim brojem St-3077/2022, ključna činjenica koja proizlazi iz priloženih računa broj 519000077, 519000273, 519300523 i 519300522 jest da su oni ispostavljeni tijekom siječnja, veljače i ožujka 2023. godine, što nepobitno dokazuje da je potraživanje nastalo nakon otvaranja predstečajnog postupka. Ovakve obveze, prema članku 69. stavku 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 71/2015, 104/2017, 36/2022, 27/2024 – dalje u tekstu: SZ), smatraju se novim obvezama dužnika nastalima nakon otvaranja postupka koje je on, sukladno članku 67. st. 2. SZ, bio ovlašten i dužan podmirivati kao troškove redovnog poslovanja radi održavanja svoje gospodarske djelatnosti. Tužitelj je vjerodostojnim ispravama, napose Listom pojedinačnih stavki kupaca od 17. siječnja 2025. godine koja predstavlja izvadak iz poslovnih knjiga, dokazao da tuženik nije u potpunosti ispunio svoju osnovnu ugovornu obvezu plaćanja, čime je povrijedio opće načelo iz članka 9. ZOO-a koje nalaže da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Osobito je pravno relevantno da je tuženik, unatoč kasnijem općenitom osporavanju duga u prigovoru, dana 19. srpnja 2024. godine putem elektroničke pošte odaslao konkretan prijedlog plana otplate, što predstavlja izvansudsko priznanje duga u smislu članka 240. stavka 2. ZOO-a, jer se prema zakonu dug može priznati ne samo izričitom izjavom već i konkludentnim radnjama poput prijedloga nagodbe ili davanja otplate. Daljnji materijalni dokaz, potvrda o transakciji Raiffeisen banke od 30. kolovoza 2024., potvrđuje da je tuženik uplatio iznos od 5.815,27 EUR, što predstavlja točno polovicu tadašnjeg ukupnog duga od 11.630,53 EUR, čime je tuženik sukladno članku 161. st. 1. ZOO-a ispunio dio obveze, ali je tom radnjom istodobno potvrdio postojanje i dospjelost preostalog dijela glavnice od 5.815,26 EUR. Dopisom povjerenika predstečajnog postupka od 5. prosinca 2024., povjerenik je potvrdio pravomoćnost predstečajnog sporazuma od 8. srpnja 2024., čime prestaju procesna ograničenja iz članka 68. st. 4. SZ glede zabrane ovrhe za tražbine nastale nakon otvaranja postupka. Stoga, sud je utvrdio da je tuženik nastavio koristiti zakupljenu opremu nakon 16. studenoga 2022., da je o dospijeću svakog pojedinog računa postao dužnik nove obveze koja ne podliježe predstečajnim ograničenjima namirenja, te da je tu obvezu priznao plaćanjem prve polovice duga, dok za neisplatu utuženog iznosa nema nikakvu zakonsku osnovu niti valjan dokaz .

14. Stoga je sud održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

15. Tuženik je, na temelju članka 29. st. 1. i članka 183. st. 1. ZOO, dužan platiti zatezne kamate jer obveze nije ispunio u rokovima određenima za ispunjenje. Sud je utvrdio da je tuženik dospio u zakašnjenje prvoga sljedećeg dana nakon proteka rokova za ispunjenje, i to po računu br. 519000077 dana 17. veljače 2023., po računu br. 519000273 dana 18. ožujka 2023. te po računima br. 519300523 i 519300522 dana 23. ožujka 2023., od kada na navedene iznose teku zatezne kamate do isplate.

16. Na dosuđeni iznos glavnice sud je dosudio stopu zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose među trgovcima, odnosno u visini od osam postotnih poena, kako je to i tužitelj zatražio svojim prijedlogom, a na temelju odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

17. Sud je dosudio i troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR i zateznu kamatu koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 26. veljače 2025. pa do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a, i to po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, odnosno u visini od tri postotna poena, a kako je to tužitelj zatražio u svom prijedlogu, i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO -a. Sud je također odredio rok za izvršenje činidbe, i to osam dana, sukladno prijedlogu tužitelja i sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a.

18. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (5.815,26 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

19.1. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav obrazloženog podneska od 16. rujna 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 100 bodova), zastupanje na ročištu 14. siječnja 2026. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova. Umnožak bodova – 2x100 – iznosi 200, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 400 EUR. Na navedeni iznos obračunat je PDV 25% (100 EUR), tako da je ukupni iznos 500 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na presudu od 104,60 EUR (Tar. br. 2.1. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 604,60 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

19.2. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 19. veljače 2026., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, u visini osam postotnih poena, kako je to i zatražio tužitelj, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Iva Karin Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak