REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Labinu
Broj: Pp-1814/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, Prekršajni odjel, po sutkinji Loreni Frančula Marinović, uz sudjelovanje zapisničarke Daniele Husić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SF i KF zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske postaje Labin, po zaključenju glavne i javne rasprave dana 06.veljače 2026. u nazočnosti branitelja okrivljenika Gorana Jovanovića, odvjetnika iz Labina i u odsutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, dana 10.veljače 2026. u odsutnosti okrivljenika, branitelja i predstavnika tužitelja objavio je i
p r e s u d i o j e
Temeljem čl.182.tč.1. i 3.Prekršajnog zakona okrivljenici:
SF dj. SF, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca KF i majke S, rođena **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prekršajno i kazneno neosuđivana
KF, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca K i majke P, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, konobar, oženjen, otac jednog djeteta, pismen, sss, zaposlenik i vlasnik tvrtke Vila Alvona d.o.o., s mjesečnim prihodima od 1.500,00 eura, prekršajno i kazneno neosuđivan
oslobađaju se optužbe
da bi:
dana 16.rujna 2024. oko 08,50 sati došlo do narušavanja javnog reda i mira svađom i vikom u naselju Sveta Marina, Općina Raša na način da je PF, rođena 1989.godine, iz Zagreba, Vončinina ulica 6, šetala svoga psa mješanca navedenim naseljem, te da su dolaskom iste do kućnog broja Sveta Marina 41 iz dvorišta obiteljske kuće na navedenoj adresi na ulicu istrčala dva psa pasmine "Vajmarski ptičar" vlasništvo okrivljene SF, te krenula prema psu u vlasništvu PF koja je tada počela vikati, te je maknula svoga psa a u tom trenutku da je na balkon kuće izašao okrivljenik KF i upitao PF u čemu je problem, na što da mu ona odgovorila neka drži svoje pse pod nadzorom a KF da je tada sa terase kuće na kojoj se nalazio uzeo plastičnu stolicu i bacio je u smjeru PF, što je bilo vidljivo i čujno na neograničenom javnom mjestu, pa da je PF svojim mobitelom slikala tu stolicu a iz kuće da je izašla okrivljena SF i vikala na nju govoreći joj da se pokupi dalje od njene kuće jer da će i nju i mobitel baciti u more, nakon čega da je PF sa psom otišla svojoj kući gdje boravi u [adresa] čime da je prestalo daljnje narušavanje javnog reda i mira,
pa da bi time okrivljenici SF i KF počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira a okrivljenica SF i prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Temeljem čl.140.st.2.Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
1.Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava istarska, Policijska postaja Labin je aktom kl: 211-07/24-5/25376, ur.br.511-08-25-24-1 od 16.09.2024. podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika SF i KF zbog prekršaja iz čl. 13.Zakona o prekršajima protiv javnog reda, te protiv okrivljenice SF zbog prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanih u izreci presude.
2.Okrivljenici su porekli prekršaje za koje se terete.
3.Okrivljenica SF je u nemogućnosti pristupanja sudu u spis dostavila pisanu obranu u kojoj je, u bitnome, navela da se kritične prigode u jutarnjim satima nalazila u obiteljskoj kući u [adresa] i da su dva psa pasmine "Vajmarski ptičar" u njenom vlasništvu bila unutar ograđenog dijela obiteljske kuće i pod nadzorom. Po dolasku ženske osobe koja je šetala svog psa koji nije bio na uzici isti se lajući prednjim nogama popeo na ogradu/vrata dvorišta obiteljske kuće i uslijed pritiska otvorio dvorišna vrata, pa su njeni psi izašli na ulicu. Čim je to primijetila ona je pozvala svoje pse da se vrate u dvorište i oni su to učinili, te nisu agresivno reagirali ni prema njoj nepoznatoj ženskoj osobi a ni prema njenom psu. Zbog toga osporava da su njeni psi bili bez nadzora. Tvrdi da istoj nije uputila riječi koje se navode u optužnom prijedlogu, već navodi da je isključivo pozivala svoje pse imenom i izdavala im naredbe da se vrate u ograđeno dvorište.
4.U odnosu na navodno postupanje suokrivljenika koji je njen otac okrivljenica je iskazala da nema nikakvih saznanja o radnjama koje se istome stavljaju na teret optužnim prijedlogom, te da može reći samo to da je on stajao na terasi obiteljske kuće i razgovarao sa vlasnicom psa koji je otvorio dvorišna vrata. Nema saznanja o čemu su razgovarali i nije ni vidjela a ni čula da bi bila bačena bilo kakva stolica.
5.Okrivljenik KF je iskazao da se kritične prigode nalazio na terasi na prvom katu svoje kuće koja se nalazi u [adresa] u [adresa]. Do te kuće vodi neasfaltirani javni put koji je zapravo slijepa ulica i koji je prvenstveno namijenjen stanarima četiri kuće koje se uz taj put nalaze. Na početku toga puta nalazi se tabla sa natpisom "za stanare" međutim, pristup je moguć pješacima, prolaznicima itd. Dok se nalazio na terasi uočio je da opisanim putem dotrčava jedan pas mješanac srednje veličine. Za njim je dolazila jedna žena čije ime ne zna a koja je od psa bila udaljena oko 100 m. Njegova kćerka SF ima 2 psa koje oni tretiraju kao kućne pse s obzirom da uvijek budu u kući ili u ograđenom dvorištu. Pas mješanac je dotrčao do dvorišnih vratiju i popeo se šapama na njih a kako su njihovi psi bili u dvorištu dotrčali su sa dvorišne strane do vratiju i vrata su se uslijed pritiska sva tri psa otvorila, te su njihovi psi izašli van dvorišta. Psi su lajali, te je SF odmah reagirala i pozvala svoje pse i dala im naredbu da uđu u dvorište. Prišla je do dvorišnih vratiju gdje je u međuvremenu pristigla i vlasnica psa mješanca. Psi su trčali jedan za drugim i vrtjeli se pred ulazom u dvorište. Tada je vlasnica psa mješanca jednog njihovog psa udarila nogom, te joj je on sa terase normalnim tonom prigovorio. Ona je na to stala vikati i nije prestajala 20-tak minuta. Nakon maksimalno minute SF je svoje pse opet uvela u dvorište i zatvorila dvorišna vrata a gospođa je ostala s vanjske strane dvorišta i dalje vičući da će ih tužiti, da drže pse pod nadzorom i sl. On joj nije ništa odgovarao i nije bacio nikakvu u stolicu prema njoj kako stoji u optužnom prijedlogu. SF nije kontaktirala sa gospođom tako da on nije čuo da bi joj uputila riječi navedene u optužnom prijedlogu. Vlasnica psa mješanca je otišla a nakon 10-tak minuta je došao njemu nepoznati muškarac koji je počeo snimati kako on ide prema svom autu s namjerom odlaska na posao. On ga je upozorio da to ne čini a nepoznati muškarac je rekao da će ih čuvati do dolaska policije. Okrivljenik je na upit suda iskazao da svjedoka događaja nema.
6.Na upite branitelja okrivljenik je iskazao da su dvorišna vrata namijenjena za pješake i da čine veći dio vratiju koja služe i za ulaz vozila. Vrata imaju visinu od 1,60 metara. Vrata namijenjena za pješake se otvaraju prema vani tj. prema putu i u pravilu se zaključavaju a kritičnog dana nisu bila zaključana jer su prethodno pse vodili u šetnju. Carlini psi su srednje veličine i miroljubive pasmine.
7.Svjedokinja PF je prilikom zamolbenog ispitivanja pred Prekršajnim sudom u Zagrebu tj. sudom nadležnim prema mjestu njenog prebivališta iskazala da je kritičnog dana u [adresa] šetala sa svojim psom, te da je prolazila ispred kuće u kojoj žive dva "Vajmarska ptičara" koji cijelo vrijeme laju na prolaznike. Kada se približila ta dva psa su istrčala iz dvorišta koje nije bilo zaključano, te su agresivno počeli skakati na nju i njenog psa koji se prestrašio i počeo cviliti, te je pobjegao. Ona je uhvatila jednog psa i krenula ga je odvesti u dvorište. Tada je iz kuće izašla ženska osoba, uhvatila drugog psa i uvela ga u dvorište. Dok joj je govorila kako moraju paziti na pse i da ih moraju držati pod kontrolom a u protivnom da ih ne bi trebali imati na balkon na prvom katu je izašao okrivljenik koji je poludio i stao vikati, te je sa balkona podigao plastičnu fotelju i bacio je prema njoj na cestu. Ona se izmaknula tako da je fotelja pala na mjesto gdje je prethodno stajala. Tada je i okrivljenica stala vikati na nju jer je uzela mobitel i snimala. Vikala je da šta snima, da će razbiti i nju i mobitel. Tada se njen pas vratio do nje i oni su otišli.
8.Svjedokinja je navela da je u trenutku kada je snimala na mjesto događaj naišao jedan automobil vozač kojeg je stao, te je policiji pokazala tu fotografiju.
9.U vezi obrane okrivljenika svjedokinja je navela da nije točno da je njen pas skočio na dvorišna vrata i otvorio ih pritiskom jer se radi o malom psu od 18 kg koji se boji svih drugi pasa. Kad se približavala djelovalo joj je da su dvorišna vrata zatvorena ali možda nisu bila zatvorena do kraja pa su ih psi možda zbog toga uspjeli otvoriti iako se radi o teškim željezni vratima. Istaknula je da okrivljenik nije mogao vidjeti kako su psi izašli na cestu, ni da su napali nju i njenog psa jer je na balkon izašao nakon što je ona već razgovarala sa okrivljenicom.
10.Branitelj okrivljenika je iskazao da osporava navode svjedokinje u dijelu u kojem su suprotni navodima obrane okrivljenika.
11.U dokaznom postupku su nadalje pročitani izvadi iz prekršajne evidencije na listovima 14-17 spisa, te je izvršen uvid u fotografije na listovima 27-29 spisa koje je u spis dostavio okrivljenik. Fotografije koje navodi svjedokinja ista a ni tužitelj u spis nisu dostavili.
12.Branitelj okrivljenika je u završnoj riječi, u bitnome naveo da okrivljenici i ispitana svjedokinja o okolnostima navodnog prekršaja iskazuju različito, te da slijedom toga obrana smatra da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaje za koje se tereta, kao i da mjesto navodnog počinjenja prekršaja nije javno mjesto jer da se radi o putu kojeg smiju koristiti samo stanari.
13.Nakon ovako provedenog postupka, polazeći od obrane okrivljenika i ostalih provedenih dokaza, ocjenjujući pritom svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te dovodeći utvrđene činjenice u međusobnu vezu, sud nalazi da nije utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
14.Naime, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da prekršaj čini osoba koja se na javnom mjestu svađa, viče, tuče ili na drugi način narušava javni red i mir.
15.Cijeneći raspravni materijal sud je našao da se predmetni događaj odigrao u [adresa] na neasfaltiranom javnom putu koji vodi do kuće na adresi [adresa] kb.r 41 i do još tri kuće, te koji predstavlja slijepu ulicu i koji je prvenstveno namijenjen stanarima tih kuća. Na početku toga puta se nalazi stup sa dva prometna znaka ("Zabranjeno zaustavljanje i parkiranje" i "Slijepa ulica") i dopunskom tablom "Osim za stanare" ali je pristup na put moguć i pješacima, prolaznicima itd.
16.Sve navedeno proizlazi i iz fotografija koje je u spis dostavio okrivljenik s tim da se iz fotografije na listu 27 spisa može zaključiti da je opisani neasfaltirani put , pa i dio istoga ispred kbr. 41, vidljiv s asfaltirane ceste koja do njega vodi tj. od postavljenog stupa s prometnim znakovima i dopunskom tablom "Osim za stanare".
17.Slijedom iznesenog sud je izveo zaključak da su navedene okolnosti predmetnu radnju okrivljenika činile dostupnom javnosti tj. da se navodno ponašanje okrivljenika opisano u optužnom prijedlogu moglo reflektirati na javnom mjestu, odnosno da je moglo biti vidljivo i čujno na neograničenom javnom mjestu tj. na asfaltiranoj cesti i da je time ostvaren element javnosti.
18.Međutim, u konkretnom slučaju sa potpunom izvjesnošću nije utvrđena odlučna činjenica da li su okrivljenici narušavali javni red i mir na način da je okrivljenik KF sa terase kuće bacio plastičnu stolicu prema PF i da li je okriv ljenica SF vikala na imenovanu govoreći joj riječi navedene u optužnom prijedlogu.
19.Naime, okrivljenici to kategorički poriču a svjedokinja PF s druge strane okolnosno opisuje kako je okrivljenik prema njoj bacio plastičnu fotelju i kako je okrivljenica na nju vikala a raspoloživih dokaza za utvrđivanje pravnog stanja stvari nije bilo.
20.Svjedoka spornog događaja nema a na navodna fotografija snimljena na mjestu događaja sudu nije dostavljena ni od strane svjedokinje, ni od strane tužitelja, tako da nije nepobitno dokazano da su okrivljenici narušili javni red i mir na način kako je opisano u optužnom prijedlogu.
21.S obzirom da Prekršajni zakon propisuje da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane s potpunom izvjesnošću a da je činjenice koje okrivljeniku idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim sud je našao da u konkretnom slučaju treba primijeniti načelo "in dubio pro reo", te je zbog sumnje odlučio u korist okrivljenika.
22.Stoga su okrivljenici, sukladno odredbi čl. 182.tč.3. Prekršajnog zakona, oslobođeni optužbe jer nije dokazano da su počinio prekršaj iz čl. 13.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
23.Ispitujući optužni prijedlog u odnosu na prekršaj iz čl. 30.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji se tereti okrivljenica SF sud je našao da u optužnom prijedlogu nije sadržan konkretan činjenični opisa predmetnog prekršaja.
24.Naime, čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da prekršaj čini osoba koja bez nadzora ili neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane ili osoba koja na javnom mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa.
25. Iz predmetnog optužnog prijedloga se može iščitati da su "… iz dvorišta obiteljske kuće na navedenoj adresi na ulicu istrčala dva psa pasmine "Vajmarski ptičar" vlasništvo okrivljene SF, te krenuli prema psu vl. PF" ali nije navedeno da li je okrivljenica kao vlasnica tih pasa iste držala bez nadzora ili neoprezno, kao ni u čemu se sastojalo eventualno neoprezno držanje pasa, odnosno držanje istih bez nadzora. Isto tako nije navedeno ni da li je takvo držanje pasa imalo negativne posljedice na javnom mjestu, odnosno da li su njeni psi povrijedili ili ugrozili građane.
26.Suština i smisao zakonske odredbe čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je da je držanjem životinja, pa i pasa bez nazora na javnom mjestu došlo do povrede ili ugrožavanja građana, tako da držanje pasa bez nadzora bez da je nastupila posljedica u vidu povrede ili ugrožavanja građana ne predstavlja prekršaj iz citirane zakonske odredbe.
27. S obzirom na činjenicu da sud ne može mijenjati činjenični opis prekršaja i budući da opis djela iz izreke presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja odnosno, odlučne činjenice iz kojih proističe zakonsko obilježje prekršaja iz čl.30.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predmetno djelo kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu po propisu nije prekršaj, radi čega je okrivljenica SF , sukladno odredbi čl. 182.tč.1. Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe za taj prekršaj.
28.Budući da su okrivljenici oslobođeni optužbe troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Labinu, 10.veljače 2026.
Zapisničarka :
Sutkinja :
Daniela Husić,v.r.
Lorena Frančula Marinović,v.r.
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.
Dostaviti :
- okrivljenicima
- branitelju
- tužitelju
- spis