REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10948/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja GĆ, zaposlenice tužitelja, te punomoćnika tuženika Hrvoja Lui, odvjetnika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:

"Tuženik Triglav osiguranje d.d. dužan je platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 4.972,18 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 3.672,79 eur od 28. travnja 2023. do isplate, a na iznos od 1.299,39 eur od 21. prosinca 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Triglav osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica SĆ dana 29.11.2007. nastradala u prometnoj nesreći koju je skrivio FĆ upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika pa kako je istoj rješenjem tužitelja od 22.2.2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu 50% s osnove ozljede na radu (predmetna prometna nesreća) i 50% s osnove ozljede izvan rada, to tužitelj smatra da trpi štetu jer joj je u razdoblju od 1.11.2021. do 31.3.2023. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 7.345,57 eur pa od tuženika potražuje 50% toga iznosa tj. iznos od 3.672,79 eur zajedno sa zateznom kamatom od 28.4.2023. jer je tuženik za taj iznos zaprimio odštetni zahtjev 12.4.2023., a kako je tužitelj nastavio s isplatom invalidske mirovine u daljnjem razdoblju od 1.4.2023. do 30.11.2023., čime i dalje trpi štetu, to od tuženika potražuje i daljnji iznos od 1.299,39 eur jer je to 50% iznosa od 2.598,79 eur isplaćenog u tom razdoblju s time da na taj iznos potražuje zatezne kamate tek od podnošenja tužbe do isplate, a sve to temeljem odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svoga osiguranika kao i činjenicu da je radna nesposobnost osiguranice tužitelja uzrokovana predmetnim štetnim događajem u omjeru od 50%, ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj bi on bio u obvezi nadoknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine samo kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa kako tužitelj već isplaćuje svojoj osiguranici mirovinu koja je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći utvrđena za slučaj ozljede na radu, to ne postoji razlika koja bi se utvrđivala. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5- 63).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranica tužitelja SĆ nastradala u prometnoj nesreći dana 29.11.2007. do koje je došlo krivnjom osiguranika tuženika pa slijedom toga nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja broj 514720 od 22.2.2011. (stranica 17-19) navedenoj osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu i to 50% s osnova ozljede na radu, a 50% s osnova ozljede izvan rada. Također je nesporno da upravo predmetna prometna nesreća predstavlja ovu ozljedu na radu, kako je to i navedeno u priloženoj Prijavi o ozljedi na radu od 6.12.2007. (stranica 13-16).

6. Međutim, sporno je, je li tužitelju isplatom 50% ove invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj 514720 od 22.2.2011. (stranica 17-19) i to u utuženom razdoblju od 1.11.2021. do 30.11.2023. nastala šteta i u kojem iznosu te je li mu tuženik u obvezi istu nadoknaditi.

7. Naime, tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici u punom iznosu sukladno čl. 161. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da je njegovu obvezu potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u razmjernom iznosu ove mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

8. Ovaj sud smatra da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostaloga, u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa kako je odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano: da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te kako nije sporno da je ova invalidska mirovina zbog ozljeda iz predmetne prometne nesreće i utvrđena s osnove povrede na radu zbog čega niti ne postoji razlika koju bi tužitelj plaćao zbog predmetne prometne nesreće tj. razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, to ne postoji nikakav iznos koji bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju.

9. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

10. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 14.2.2024. i 27.3.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 13.9.2024. i 16.1.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 800,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 200,00 eur pa to sveukupno daje iznos od 1.000,00 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi i to zajedno sa zateznom kamatom od 27.2.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- punomoćnicima tuženika