Poslovni broj: P-147/2025-16
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić-Grad, Športska 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice LKJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić- Gradu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima LK, Sanji Porobiji i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku 27. veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da u roku od 15 dana tužiteljici LKJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.959,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče na iznos od 2,10 EUR počev od 01.09.2006. do isplate
na iznos od 2,39 EUR počev od 01.10.2006. do isplate
na iznos od 8,12 EUR počev od 01.11.2007. do isplate
na iznos od 2,05 EUR počev od 01.12.2007. do isplate
na iznos od 10,57 EUR počev od 01.01.2008. do isplate
na iznos od 10,66 EUR počev od 01.02.2008. do isplate
na iznos od 35,44 EUR počev od 01.03.2008. do isplate
na iznos od 31,57 EUR počev od 01.04.2008. do isplate
na iznos od 24,86 EUR počev od 01.05.2008. do isplate
na iznos od 24,69 EUR počev od 01.06.2008. do isplate
na iznos od 23,42 EUR počev od 01.07.2008. do isplate
na iznos od 21,92 EUR počev od 01.08.2008. do isplate
na iznos od 22,34 EUR počev od 01.09.2008. do isplate
na iznos od 36,14 EUR počev od 01.10.2008. do isplate
na iznos od 41,39 EUR počev od 01.11.2008. do isplate
na iznos od 33,49 EUR počev od 01.12.2008. do isplate
na iznos od 59,51 EUR počev od 01.01.2009. do isplate
na iznos od 61,71 EUR počev od 01.02.2009. do isplate
na iznos od 53,64 EUR počev od 01.03.2009. do isplate
na iznos od 53,20 EUR počev od 01.04.2009. do isplate
na iznos od 54,09 EUR počev od 01.05.2009. do isplate
na iznos od 49,78 EUR počev od 01.06.2009. do isplate
na iznos od 51,60 EUR počev od 01.07.2009. do isplate
na iznos od 60,99 EUR počev od 01.08.2009. do isplate
na iznos od 64,06 EUR počev od 01.09.2009. do isplate
na iznos od 61,41 EUR počev od 01.10.2009. do isplate
na iznos od 64,95 EUR počev od 01.11.2009. do isplate
na iznos od 63,47 EUR počev od 01.12.2009. do isplate
na iznos od 74,04 EUR počev od 01.01.2010. do isplate
na iznos od 77,58 EUR počev od 01.02.2010. do isplate
na iznos od 76,78 EUR počev od 01.03.2010. do isplate
na iznos od 83,55 EUR počev od 01.04.2010. do isplate
na iznos od 95,64 EUR počev od 01.05.2010. do isplate
na iznos od 95,88 EUR počev od 01.06.2010. do isplate
na iznos od 105,18 EUR počev od 01.07.2010. do isplate
na iznos od 104,50 EUR počev od 01.08.2010. do isplate
na iznos od 124,95 EUR počev od 01.09.2010. do isplate
na iznos od 113,35 EUR počev od 01.10.2010. do isplate
na iznos od 117,38 EUR počev od 01.11.2010. do isplate
na iznos od 111,83 EUR počev od 01.12.2010. do isplate
na iznos od 115,31 EUR počev od 01.01.2011. do isplate
na iznos od 103,88 EUR počev od 01.02.2011. do isplate
na iznos od 111,58 EUR počev od 01.03.2011. do isplate
na iznos od 105,59 EUR počev od 01.04.2011. do isplate
na iznos od 118,28 EUR počev od 01.05.2011. do isplate
na iznos od 141,30 EUR počev od 01.06.2011. do isplate
na iznos od 153,84 EUR počev od 01.07.2011. do isplate
na iznos od 176,47 EUR počev od 01.08.2011. do isplate
na iznos od 138,84 EUR počev od 01.09.2011. do isplate
na iznos od 126,10 EUR počev od 01.10.2011. do isplate
na iznos od 127,00 EUR počev od 01.11.2011. do isplate
na iznos od 128,08 EUR počev od 01.12.2011. do isplate
na iznos od 137,97 EUR počev od 01.01.2012. do isplate
na iznos od 141,50 EUR počev od 01.02.2012. do isplate
na iznos od 138,37 EUR počev od 01.03.2012. do isplate
na iznos od 140,22 EUR počev od 01.04.2012. do isplate
na iznos od 143,63 EUR počev od 01.05.2012. do isplate
na iznos od 140,84 EUR počev od 01.06.2012. do isplate
na iznos od 140,85 EUR počev od 01.07.2012. do isplate
na iznos od 138,40 EUR počev od 01.08.2012. do isplate
na iznos od 133,91 EUR počev od 01.09.2012. do isplate
na iznos od 133,91 EUR počev od 01.10.2012. do isplate.
na iznos od 140,99 EUR počev od 01.11.2012. do isplate
na iznos od 136,88 EUR počev od 01.12.2012. do isplate
na iznos od 141,38 EUR počev od 01.01.2013. do isplate
na iznos od 133,57 EUR počev od 01.02.2013. do isplate
na iznos od 136,57 EUR počev od 01.03.2013. do isplate
na iznos od 141,09 EUR počev od 01.04.2013. do isplate
na iznos od 137,04 EUR počev od 01.05.2013. do isplate
na iznos od 129,40 EUR počev od 01.06.2013. do isplate
na iznos od 126,11 EUR počev od 01.07.2013. do isplate
na iznos od 127,84 EUR počev od 01.08.2013. do isplate
na iznos od 131,61 EUR počev od 01.09.2013. do isplate
na iznos od 138,42 EUR počev od 01.10.2013. do isplate
na iznos od 135,83 EUR počev od 01.11.2013. do isplate
na iznos od 139,25 EUR počev od 01.12.2013. do isplate
na iznos od 134,91 EUR počev od 01.01.2014. do isplate
na iznos od 93,00 EUR počev od 01.02.2014. do isplate
na iznos od 94,26 EUR počev od 01.03.2014. do isplate
na iznos od 92,35 EUR počev od 01.04.2014. do isplate
na iznos od 91,74 EUR počev od 01.05.2014. do isplate
na iznos od 89,58 EUR počev od 01.06.2014. do isplate
na iznos od 91,84 EUR počev od 01.07.2014. do isplate
na iznos od 93,92 EUR počev od 01.08.2014. do isplate
na iznos od 96,77 EUR počev od 01.09.2014. do isplate
na iznos od 95,65 EUR počev od 01.10.2014. do isplate
na iznos od 99,59 EUR počev od 01.11.2014. do isplate
na iznos od 100,84 EUR počev od 01.12.2014. do isplate
na iznos od 100,01 EUR počev od 01.01.2015. do isplate
na iznos od 91,97 EUR počev od 01.02.2015. do isplate
na iznos od 94,97 EUR počev od 01.03.2015. do isplate
na iznos od 91,97 EUR počev od 01.04.2015. do isplate
na iznos od 91,97 EUR počev od 01.05.2015. do isplate
na iznos od 91,97 EUR počev od 01.06.2015. do isplate
na iznos od 91,97 EUR počev od 01.07.2015. do isplate
na iznos od 91,97 EUR počev od 01.08.2015. do isplate
na iznos od 91,97 EUR počev od 01.09.2015. do isplate.
II Nalaže se tuženici Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da u roku od 15 dana tužiteljici LKJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 3.077,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od donošenja ove presude 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.1 Tužiteljica LKJ podnijela je u ovoj parnici tužbu protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. radi isplate, i u tužbi navodi da je kao korisnica kredita 25. srpnja 2006. zaključila sa tuženicom ugovor o namjenskom kreditu broj 3207095800. Ugovorom je tuženica odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 78.510,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4% i kamatu na zakašnjela plaćanja.
1.2 Tužiteljica dalje navodi da je tijekom vraćanja kredita tuženica bez pregovora i bilo kakovog utjecaja tužiteljice jednostrano mijenjala kamatnu stopu, što je dovelo do očigledne neravnopravnosti ugovornih stranaka, i to na štetu tužiteljice. Ugovorna obveza tužiteljice odnosno cijena kredita kao bitan sastojak ugovora zajedno s kamatama nije bila precizno definirana, niti je bila odrediva, pa je takova ugovorna odredba nepoštena i ništetna u smislu čl. 3 st. 1 Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. i jednako tako u smislu čl. 84 i čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača. Tužiteljica se pri tome poziva na istovjetan pravni stav izražen u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a koja je pak na koncu potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015.
1.3 Dakle, pozivom na pravni stav izražen u citiranim judikatima tužiteljica ističe da je ugovaranje promjenjive kamatne stope kao u ovom konkretnom slučaju ugovorom o kreditu od 25. srpnja 2006. u formi tipskog ugovora dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Ova se neravnoteža ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa tijekom vraćanja kredita na štetu korisnika kredita kao potrošača. Takovo postupanje tuženice u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. protivno je odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 7. kolovoza 2007. pa na dalje protivno odredbama čl. 96 i čl. 97 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i također protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
1.4 Prema odredbama čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 tog Zakona svojim pravnim stavom obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene osobno radi naknade štete uzrokovane ponašanjem druge ugovorne stranke.
1.5 Prema pravnom stavu tužiteljice, neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka u konkretnom slučaju postoji i u pogledu tečaja kao bitnog sastojka ugovora o kreditu, jer je tijekom otplate kredita tečaj CHF neočekivano i nesrazmjerno narastao. Ta promjena bila je potpuno neočekivana i o tečaju odnosno promjenama tečaja tuženica tužiteljicu nije obavještavala, nego je od tužiteljice potraživala i naplaćivala iznose obračunate i utemeljene na takovom porastu tečaja. O valutnoj klauzuli stranke također uopće nisu pregovarale, a velikim porastom tečaja CHF u odnosu na domaću valutu (i time izravno povezanih većih obroka otplate kredita) tuženica se neosnovano bogatila. Ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF tužiteljica smatra ništetnom.
1.6 Tužiteljica također navodi kako su stranke primjenom odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) zaključile dodatak ugovoru o kreditu radi konverzije kredita uz valutnu klauzulu u valuti EUR. Tužiteljica smatra da i nakon toga ima pravo na vraćanje neosnovano stečenog odnosno svih iznosa plaćenih primjenom nepoštenih i ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjenom valutne klauzule u CHF. Tvrdi da je ispunjavajući svoje obveze iz osnovnog ugovora od 25. srpnja 2006. po osnovi promjene kamatne stope i tečajnih razlika tuženici platila iznos od 40.000,00 kn, pa tužbenim zahtjevom potražuje od tuženice isplatu tog iznosa, uz sporedna potraživanja po osnovi zateznih kamata i troškova postupka. Nakon podnesene tužbe (a prije upuštanja tuženice u raspravljanje) tužiteljica je podneskom od 21. lipnja 2019. (list 11) povisila tužbeni zahtjev na iznos od 75.000,00 kn, sa sporednim potraživanjima po osnovi zateznih kamata i troškova postupka, zatim podneskom od 30. kolovoza 2019. (list 79) na iznos od 87.448,39 kn sa sporednim potraživanjima. I konačno, nakon provedenog vještačenja po vještaku knjigovodstvene struke RK tužiteljica je u podnesku od 13. srpnja 2025. definitivno formulira la tužbeni zahtjev (list 394-396), na način da potražuje od tuženice isplatu iznosa od 8.959,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljica potražuje i naknadu troškova postupka.
1.9 U prilogu tužbe tužiteljica je dostavila ugovor o namjenskom kreditu od 25. srpnja 2006. kreditna partija broj 7103238290 (list 4-9), naknadno i Dodatak tom ugovoru od 27. siječnja 2016. solemniziran 28. siječnja 2016. (list 13 -21, 81-91), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu tužiteljice (list 22, 80), i pregled efektivnih kamatnih stopa i realnih godišnjih kamatnih stopa (list 23-30).
2.1 U opširnom odgovoru na tužbu (list 33-42) tuženica je osporila pravno shvaćanje tužiteljice, činjenice i razloge kojima tužiteljica obrazlaže tužbu, i osporila je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Smatra da se radi o sporu o pravnom pitanju, pa da zbog toga dokaz financijskim vještačenjem uopće nije potreban. Isto tako, tuženica je istaknula i prigovor zastare.
Tuženica zatim dalje ističe:
da je predmetni ugovor o kreditu konvertiran uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) na način da su parnične stranke 27. siječnja 2016. zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom,
da su pri konverziji uzete u obzir sve uplate tužiteljice izvršene tijekom otplate (kako po osnovi povišenja CHF kamatne stope, tako i po osnovi povišenja CHF tečaja) i uračunate kao otplata usporednog EUR kredita, pri čemu se presumira da je izračun konverzije potvrdio neovisni revizor,
da je na taj način tužiteljica došla u pravni položaj kao da je od početka koristila kredit denominiran u EUR, a potpisivanjem Dodatka Ugovoru tužitelj ica se sa time svojom slobodnom voljom suglasila,
da je tužiteljica od tuženice primila sve zakonom propisane iscrpne podatke kao temelj za donošenje odluke hoće li prihvatiti konverziju, što uključuje i podatak o preplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, sve u brojčanom iznosu,
da su parnične stranke opisanim slijedom događaja razriješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom, pa su Dodatkom Ugovoru stranke kreirale posve novu pravnu osnovu, različitu od pravne osnove osnovnog ugovora,
a to stoga što su parnične stranke pri konverziji ugovorile promjenu valute kredita iz CHF u EUR, ugovorile promjenjivu kamatnu stopu kakvu je tuženica primjenjivala kod kredita u EUR, utvrdile preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR, i sporazumjele se o raspolaganju preplatom odnosno o podmirenju manje uplaćenog iznosa,
da primjenom kogentnih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju drugačija konverzija nije uostalom niti bila moguća, pa nakon opisanog slijeda događaja odnosno nakon što su uklonjene nepoštene odnosno ništetne odredbe osnovnog ugovora, tužiteljica više ne može s uspjehom bilo što potraživati,
da ugovor o kreditu koji je predmet spora nije potrošački ugovor.
2.2 Tuženica je u svrhu argumentacije svojeg pravnog stava tijekom postupka uputila na veliki broj judikata, te (kako je već navedeno) prigovorila i zastaru. Pri tome tuženica drži da tužba podnesena u citiranom kolektivnom sporu potrošača nije prekinula zastaru, a podredno naglašava da je presuda donesena u tom kolektvnom sporu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Stoga smatra da su svi zahtjevi podneseni nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka 13. lipnja 2019. u zastari, pa tako i tužbeni zahtjev tužiteljice u ovoj parnici.
2.3 U prilogu odgovora na tužbu tuženica je dostavila dopis od 12. studenoga 2015. upućen tuženici u vezi dokumentacije vezane za konverziju kredita (list 45), prijedlog izmjene ugovora o kreditu (list 59), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 47-53), informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 55), pregled otvorenih stavki na dan 30. rujna 2015. (list 57), pregled prometa po kreditu (list 60-74), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita (list 75-77).
3.1 Saslušana kao stranka, tužiteljica LKJ navodi (list 286- 287, 403) da je kredit trebala radi kupnje stana. U banci su joj ponudili kredit koji je za nju bio najpovoljniji obzirom na njenu plaću i otplatu, a to je bio kredit u švicarskim francima (CHF). Službenica banke joj je pokazala isplatne liste u valuti EUR i u valu ti CHF, pa je ispalo da su povoljniji iznosi u valuti CHF. Službenica banke nije joj posebno objašnjavala pojedine odredbe ugovora, ali joj je objašnjeno da će u ugovoru biti promjenjiva kamatna stopa, jer tada druge mogućnosti nije niti bilo. Konkretno, ponuđen joj je kredit u određenom iznosu u domaćoj valuti kunama kao protuvrijednosti valute CHF ili u određenom iznosu u domaćoj valuti kunama kao protuvrijednosti valute EUR, u oba slučaja sa promjenjivom kamatnom stopom. Nitko je nije posebno nagovarao da uzme kredit sa protuvrijednošću u CHF, ali iz razgovora sa bankaricom zaključila je da je nešto povoljnije zaključiti ugovor sa protuvrijednošću u CHF. Nitko joj nije objasnio kada se i zbog čega mijenja kamatna stopa. Prije potpisivanja pročitala je ugovor. Za kredit se nije zanimala u drugim bankama jer je kod tuženice već imala svoj račun. Tijekom otplate kredita krajem svake godine dobivala je izvješće o plaćenim iznosima otplate u toj godini, a dobivala je i obavijesti o kamatnom stopama. Bila je svjesna da je podigla kredit vezan za promjenjivu kamatnu stopu i da iznosi rata mogu rasti ovisno o tečaju. Obroke otplate plaćala je mjesečno ustegama sa njenog računa. Prvi obroci otplate kretali su se između 1.800,00 kn i 2.000,00 kn, da bi kasnije porasli na 2.800,00 kn, tako da joj je u to vrijeme cijela porodiljna naknada išla u otplatu kredita. U banci se raspitivala za moratorij otplate odnosno mogu li se nekako umanjiti anuiteti. Upravo zbog visine obroka otplate odlučila se za konverziju kredita u valutu EUR.
3.2 Iskaz tužiteljice sud prihvaća kao istinit. Rješavanje stambenog pitanja bankovnim kreditom u Republici Hrvatskoj je notorna činjenica, pa tužitelj ica u opisu takve svoje situacije ni u čemu nije izuzetak. Tužiteljica je kod tuženice koristila kredit radi rješenja svojeg stambenog pitanja, odnosno prema čl. 6 ugovora radi kupnje „apartmana“. S tako reguliranom namjenom stranke su 25. srpnja 2006. zaključile ugovor o namjenskom kreditu. Kao doktorica medicine tužiteljica nije imala niti je morala imati bilo kakva šira znanja o kreditima, ili bankarstvu i ekonomiji općenito, pa je o konkretnom spornom kreditu saznanja stekla u razgovoru sa službenicom tuženice. Logičan je i vjerodostojan iskaz tužiteljice i u dijelu kada opisuje kako je u vrijeme zaključenja osnovnog ugovora o namjenskom kreditu pazila hoće li moći podmirivati mjesečne obroke otplate, jer je logično da je željela izbjeći situaciju da zbog visokih anuiteta otplate dođe u stanje insolventnosti. Pa ipak, u vrijeme porodnog dopusta tužiteljica je cijelu svoju naknadu plaće davala u otplatu kredita. Upravo visina mjesečnih obroka otplate motivirala ju je za konverziju.
3.3 Iz navoda tužiteljice kao stranke sud zaključuje da je tužiteljica potrošač upravo u smislu legalne definicije tog pojma sadržane u čl. 3. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), zatim u čl. 3 st. 1 al. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07), i konačno u čl. 3 toč. 1 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16), pa se suprotan navod tuženice ne može prihvatiti kao istinit. Sporni ugovor o namjenskom kreditu je potrošački ugovor. 4 Prigovor zastare nije osnovan. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda zastara je počela teći na dan pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. a koja je pravomoćnost nastupila 13. lipnja 2014. donošenjem presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž -7129/13. U konkretnom slučaju tužba je podnesena 13. lipnja 2019. preporučenom poštanskom pošiljkom (list 10) prema odredbama čl. 113 st. 2 Zakona o parničnom postupku . To znači da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima do podnošenja tužbe nije istekao.
5 Uzevši u obzir gore iznesene navode stranaka, iskaz tužiteljice i dokumentaciju koja prileži spisu, sud nalazi nespornim da su stranke 25. srpnja 2006. zaključile (osnovni) ugovor o namjenskom kreditu broj partije 7103238290 (list 4-9) u kunskoj protuvrijednosti 78.510,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz obvezu tužiteljice kao korisnika kredita da kredit vrati, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama. Redovna kamatna stopa ugovorena je kao promjenjiva, regulirana je Odlukom o kamatnim stopama tuženice, a u vrijeme zaključenja ugovora bila je 4,40% godišnje. Rok otplate ugovoren je kroz 20 godina. Dodatkom tom ugovoru kojeg su zaključile 27. siječnja 2016. (list 13-21) stranke su ugovorile konverziju iz valute CHF u valutu EUR, slijedeći kogentne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kako je tuženica objasnila u odgovoru na tužbu. Sporno je među strankama koji je zapravo učinak ovog dodatka ugovoru, odnosno da li je osnovano potraživanje tužiteljice kako je obrazloženo u tužbi, i to u iznosu koji tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom. 6 Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi saveza udruga za zaštitu potrošača protiv (među ostalima) Zagrebačke banke d.d. na način da su ugovornim odredbama kakve sadrži u ovom konkretnom slučaju ugovor o namjenskom kreditu od 25. srpnja 2006. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita kao potrošača, i da su takve ugovorne odredbe ništetne. Ovo stoga što je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom vremena odnosno izvršavanja ugovornih obveza podložna promjeni u skladu s jednostranom odlukom tuženice odnosno njenim internim aktima, pri čemu u pregovorima ili pri zaključenju ugovora stranke nisu ugovorile egzaktne parametre niti metodu izračuna tih parametara. Zbog neravnoteže prava i obveza ugovornih (ovdje parničnih) stranaka to je imalo za posljedicu imalo jednostrano povećanje kamatnih stopa voljom tuženika. Zbog toga tužiteljica ističe tužbeni zahtjev uzimajući kao da te ništetne odredbe uopće ne postoje, i potražuje ono što je vraćajući kredit plati la više od prvotno ugovorene kamate. Tužiteljica se poziva na zaključak sudova izražen u citiranim judikatima o nepoštenoj i ništetnoj odredbi, prema kojoj će se kamatna stopa mijenjati temeljem jednostrane odluke banke o kamatnim stopama, bez prava odnosno stvarne mogućnosti tužitelja da u tom pitanju o bilo čemu odlučuje.
7.1 Radi utvrđenja preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope i tečajnih razlika, koliko je trebala iznositi mjesečna rata kredita kada bi se primjenjivala ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita, koliko bi iznosila rata kredita kada bi tečaj CHF kroz cijelo vrijeme otplate bio isti, zatim koliko je tužiteljica u svakom pojedinom mjesečnom obroku otplate preplatila na ime povećanog tečaja CHF, sve to u odnosu na početne parametre koji su postojali prilikom zaključenja ugovora o kreditu, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstvene struke Tomi Dlaki. Vještak Tomo Dlaka je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 11. svibnja 2024. (list 297-3099, i još je dopunski usmeno vještačio na ročištu za glavnu raspravu
9. listopada 2025. (list 402).
7.2 Upisanom nalazu i mišljenju od 11. svibnja 2024. vještak Tomo Dlaka prvo nabraja koju je dokumentaciju analizirao pri vještačenju, pa onda donosi zaključke koji proizlaze iz te analize. Pri tome je vještak prije svega analizira ugovora o namjenskom kreditu i pojedine odredbe ugovora relevantne za predmet vještačenja. Zatim vještak daje pregled promjena kamatne stope i promjena visine anuiteta u CHF, pa konstatira da je prema stanju na dan 30. rujna 2015. izvršena konverzija kredita iz kredita u CHF u kredit u EUR. Zbog toga je vještak u ovom konkretnom slučaju preplatu po osnovi kamate i tečaja izračunao do 30. rujna 2015. godine.
7.3 Nakon toga vještak je u tablici prikazao izračun preplate u anuitetima, koje je izračunao po osnovi promjene kamatne stope i po osnovi razlike tečaja, sve u hrvatskim kunama (kn). Preplaćeni iznosi anuiteta izračunati su kao razlika između povećanog iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženice prema tečaju na dan uplate i iznosa obveze prema tečaju na dan korištenja kredita. Kod plaćanja nekih anuiteta tužiteljica je platila iznos niži od tečaja na dan korištenja kredita, pa u tim slučajevima nije bilo preplate, tako da vještak posebno precizira kod kojih je anuiteta zaista došlo do preplate (pozitivne vrijednosti). Vještak posebno konstatira da je prema početnim parametrima (kamata 4,40%, tečaj 4,617124) rata kredita iznosila 2.256,99 kn. U mišljenju vještak u novoj tabeli daje prikaz preplata, počev od prve s dospijećem 1. rujna 2006. do posljednje s dospijećem 1. rujna 2015. i to preplate po osnovi kamate u ukupnom iznosu od 2.270,25 EUR (17.104,99 kn), i preplate po osnovi tečaja u ukupnom iznosu od 6.688,95 EUR (50.398,15 kn), ili sve u zbroju 8.959,20 EUR. Upravo ovaj iznos tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom (list 394 - 396).
7.4 Tuženica je nalazu i mišljenju vještaka prigovorila (list 312) navodeći da vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužiteljici kod konverzije u iznosu od 15.701,78 kn. Vještak je u dopunskom usmenom vještačenju na ročištu za glavnu raspravu 9. listopada 2025. (list 402) tu primjedbu otklonio, jer je preplata u iznosu od 15.701,78 kn uzeo u obzir te je sadržana odnosno ubrojena u ukupnu vještačenjem izračunatu preplatu. Prema tome, primjedba tuženice nije osnovana.
7.5 Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka Tome Dlake, jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke kao i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao. U svim svojim dijelovima nalaz i mišljenje je jasno i nedvosmisleno. Na izračunima vještaka tužitelj temelji svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Prigovor tuženice nije osnovan, i tuženica ničim nije dovela u pitanje matematičku točnost nalaza i mišljenja.
8 Tužbeni zahtjev je osnovan primjenom odredaba o o djelomičnoj ništetnosti (ništavosti) iz čl. 324 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Naime prema do sada izloženom, u spornom ugovoru o kreditu ništetne su samo odredbe koje dopuštaju promjene u izvršavanju ugovornih obveza (nakon zaključenja ugovora) već i samo temeljem jednostrane odluke tuženice, odnosno suglasno njezinim jednostrano donesenim internim aktima, pri čemu ugovorne stranke nisu pregovarale niti se sporazumjele o egzaktnim parametrima, niti metodama izračuna tih parametara. Zbog neravnoteže prava i obveza ugovornih stranaka to je za posljedicu imalo jednostrano povećanje kamatnih stopa isključivo samo voljom tuženice. Sporni ugovor o kreditu može opstati i bez tih odredaba. Tako uostalom proizlazi i iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
9.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti.
9.2 Tužiteljica je troškovnikom (list 425) potraživala trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.077,95 EUR, od čega po osnovi pristojbe na tužbu i na presudu 250,00 EUR, po osnovi vještačenja 265,45 EUR, i po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife 2.562,50 EUR, polazeći od vrijednosti predmeta spora. Trošak zastupanja uvećan je za porez na dodanu vrijednost temeljem Tbr. 42 odvjetničke Tarife.
9.3 Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tužbe 250,00 EUR po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog obrazloženog podnesaka 250,00 EUR po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, dolaska na sedam ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 250,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife, i sastavljanja žalbe 312.50 po Tbr. 10.1 odvjetničke Tarife, sve prema aktualnoj vrijednosti predmeta spora.
9.4 Primjenom odredaba čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud je tužiteljici sve ove zatražene troškove priznao kao potrebne jer se radi o troškovima koji su učinjeni izravno u toku i u vezi s ovom parnicom, te su bili potrebni za uspjeh u sporu.
U Ivanić Gradu, 27. veljače 2026.
Sudac:
Nenad Tudor
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude.
Žalba se podnosi putem ovoga suda.
