REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1514/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice SK, i punomoćnice tuženika zaposlenice ŽKL, Su-501/2025, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 6.275,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja tužbe 11. kolovoza 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.630,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova troškova liječenja naknadi štetu u iznosu od 4.264,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 100,00 eura od dana plaćanja računa 20. srpnja 2023., na iznos od 70,00 eura od dana plaćanja računa 10. listopada 2024., na iznos od 134,00 eura od dana plaćanja računa 4. studenog 2024., na iznos od 120,00 eura od dana plaćanja računa 5. studenog 2024. na iznos od 3.700,00 eura od dana plaćanja računa 22. studenog 2024. i na iznos od 140,00 eura od dana plaćanja računa 12. veljače 2024., do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.274,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 13. prosinca 2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, u Šumariji Duga Resa prilikom obavljanja poslova sječe i izrade doznačenih stabala na predviđenom prostoru. Nakon izrade završnog reza pri obaranju stabla, tužitelj je krenuo na izmak pri čemu se poskliznuo i pao sa motornom pilom u rukama i ozlijedio se. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete.

S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 3. lipnja 2025., a tuženik mu je u predmetu broj: 70 IMOD 2416 2025 isplatio dana 27. lipnja 2025. iznos od 3.500,00 eura koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj je prilikom poskliznuća pao na kamen bočnim dijelom tijela i zbog nastale boli u rebrima nije se mogao dignuti već su ga na nosilima prenijeli u vozilo HMP koja su ga prevezla u Centar za hitnu medicinu Opće bolnice Karlovac gdje su mu dijagnosticirali ozljede Fractura ossis metatarsali II., III. et IV. pedis sin i Contusio hemithoracis sin., a naknadno i ozljedu Fractura condylusa medialis femoris l.dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada udario lijevom stranom prsnog koša i stopala pri čemu se jako natukao te je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je u bolnici napravljen RTG lijevog stopala te mu je stavljena potkoljenična longeta i propisano mirovanje, držanje noge na povišenom i uzimanje analgetika, a naknadno i tutor longeta na desnu nogu. Tužitelj je podvrgnut operativnom zahvatu zatvorene repozicije i perkutane fiksacije II. – IV. MT kosti lijevog stopala nakon kojeg zahvata je hodao uz pomoć štaka te je morao nositi dugu zglobnu ortozu za koljenu. Tužitelj je odlazio na previjanje i toalet rane liječniku obiteljske medicine. Tužitelj je proveo više ciklusa fizikalne terapije i postepeno odbacivao štake i ortozu ali unatoč tome imao je bolne i ograničene pokrete u desnom koljenu i lijevom gležnju uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Zbog bolova u desnom koljenu tužitelju je u Općoj bolnici u Karlovcu preporučen konzultativni pregled u ortopedskoj klinici, pa je u Specijalnoj bolnici Ž podvrgnut operativnom zahvatu Arthroscopia genus dex. i Reconstructio LCM sec S et fixatio cum Fibertape et F No II facta. Na mjestima operativnih zahvata zaostali su ožiljci koji naružuju tužitelja pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Tužitelj je tijekom liječenja pretrpio i imovinsku štetu u vidu plaćanja troškova liječenja u iznosu od 564,00 eura. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 23. prosinca 2025. potražuje ukupan iznos od 12.169,00 eura, i to za pretrpljene bolove 4.180,00 eura, za pretrpljeni strah 3.350,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.800,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 650,00 eura, za tuđu pomoć 1.425,00 eura te za troškove liječenja 4.264,00 eura, ukupno 15.669,00 eura umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 3.500,00 eura, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima te se priznaje i odgovornost. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava.

Nesporno je kako se tužitelj tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom te mu je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda utvrdio visinu štete u iznosu od 3.500,00 eura koji iznos se sastoji od naknade neimovinske štete u iznosu od 1.754,00 eura te naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.746,00 eura. Isplaćeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu te je isplatom navedenog iznosa tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u svezi s predmetnim štetnim događajem slijedom čega osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, smatrajući istu previsoko određenom, a sve s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima.

Jednako tako tuženik osporava i zatražene troškove liječenja budući da tužitelj u tužbi nije obrazložio niti dokazao da iste preglede i zahvate ne bi mogao obaviti i u ustanovama javne zdravstvene službe u kojem slučaju ne bi nastali nikakvi dodatni troškovi već bi tužitelj iste mogao obaviti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz kojeg razloga tuženik smatra kako tužitelj nema pravo na naknadu troškova liječenja.

Uvažavajući navedeno tuženik predlaže da se vještak očituje na okolnost jesu li zatraženi troškovi liječenja opravdani te jesu li se navedene usluge mogle obaviti u javnim zdravstvenim ustanovama u kojima liječenje pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Nadalje, ukoliko bi sud odlučio utvrđivati činjenice koje se odnose na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja da se u tijeku postupka provede medicinsko vještačenje na okolnost visine štete, svih kvalifikatornih okolnosti i završetka liječenja, ali na trošak tužitelja i o njegovu riziku . Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata budući da ih tužitelj ne potražuje u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja, a na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći s obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik osporava i zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 3.500,00 eura koji je isplaćen u mirnom postupku budući da tuženik nije došao u zakašnjenje iz razloga kako slijedi. Naime, odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako zatezne kamate duguje samo dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze. Odredbom čl. 33. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti propisana je supsidijarna primjena Općih uvjeta za osiguranje imovine, a kojim je u čl. 31. propisano kako je tuženik dužan osigurninu isplatiti u roku od 14 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva. Uzimajući u obzir činjenicu kako je tuženik nesporni iznos isplatio u navedenom roku jasno je kako tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Rješenje HZZO-a od 02.12.2024., medicinsku dokumentaciju, dopis tuženika od 27.06.2025., fotografije ožiljaka tužitelja, račune liječenja tužitelja (str. 6-72, 98 spisa), Policu br. [broj police], s prilozima (str. 82-92 spisa), sudsku praksu (str. 115-121), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 20.11.2025. (str. 104-106 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od med icinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno, potom operacijski u dva navrata te se ozlijeđeni držao uputa liječnika.

U početku nije otkriveno otrgnuće kolateralne sveze l. koljena. Koljeno je zbrinjavanjo imobilizacijom. Naknadno, na preporuke više ortopeda (i iz privatnih klinika) učinjenim MR snimanjem je ustanovljena dg otrgnuća sveze koljena te je indicirana operacija. Odlučio se na operaciju u privatnoj klinici. Obzirom na više različitih stavova specijalista iz sustava, odgađanja i duljeg čekanja na hospitalizaciju, razumljivo je kako se je odlučio na obradu u privatnim klinikama. To čini račune iz privatnih klinika opravdanima.

Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato.

Liječenje je završeno krajem 7. mjeseca 2025. godine.

Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti te prama priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 12% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog smanjene pokretljivosti l. koljena u manjem stupnju i manje kontrakture prstiju l. stopala (od 2. - 4.) nakon prijeloma zastopaljnih kostiju i operacije.

Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 18 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede i posebno neizvjesnost ishoda oko 90 dana. Fizička bol (kumulativno - obzirom na više operacija) jakog intenziteta trajala je 4 dana, srednjeg intenziteta oko 28 dana, te manjeg intenziteta još oko 120 dana. Tuđu pomoć je trebao po 2 sat dnevno kroz 120 dana (vrijeme mirovanja, hoda uz štake bez oslanjanja) potom po 1 sat dnevno kroz još 45 dana, dok je naruženje u manjem stupnju radi povremeno vidljivih ožiljaka.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zah tjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

13. S obzirom na utvrđeno trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti od 12%, sud je ocijenio da tužitelju s tog osnova pripada iznos od 1.800,00 eura.

14. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 3.800,00 eura.

15. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 2.200,00 eura.

16. S obzirom na utvrđeno naruženje u manjem stupnju radi povremeno vidljivih ožiljaka sud je ocijenio da tužitelju s tog osnova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 550,00 eura.

16. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 8.350,00 eura.

17. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 285 sati. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu, a koji iznos ovaj sud smatra primjerenim kada tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani. Dakle, tužitelju s tog osnova pripada iznos od 1.425,00 eura.

18. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 9.775,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 3.500,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 6.275,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

19. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 11.08.2025. (datum podnošenja tužbe) pa do isplate sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22). Na neimovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu uobičajeno zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Međutim, u ovom slučaju kada je tuženik u mirnom postupku isplatio dio naknade štete i na ime tuđe pomoći i njege i zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu teku od podnošenja tužbe.

20. Slijedom navedenog, tužitelju je s osnova nematerijalne štete te materijalne štete (tuđe pomoći i njege) dosuđen iznos od 6.275,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je u preostalom dijelu odnosno za iznos od 1.630,00 eura odbijen, a što predstavlja razliku između zatraženog iznosa od 7.905,00 eura (s osnova neimovinske i imovinske štete – tuđe pomoći i njege) i dosuđenog iznosa od 6.275,00 eura s iste osnove.

21. Tužitelju također pripada i s naslova troška liječenja naknada u iznosu od 4.264,00 eura, a koji iznos predstavlja zbroj računa izdanih s tog osnova od strane specijalne bolnice i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana izdavanja svakog pojedinog računa, a sve sukladno odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO. Pri tome je važno istaknuti kako prema nalazu i mišljenju vještaka svi predmetni računi opravdani. Nadalje, u tom kontekstu je važno istaknuti i da je sud na ročištu održanom dana 10. listopada 2025. dopustio preinaku tužbe odnosno povećanje tužbenog zahtjeva u tom smislu budući je istu preinaku smatrao svrsishodnom u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a iako se tuženik protivio preinaci odnosno povećanju tužbenog zahtjeva prije zaključenja prethodnog postupka.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 86,60 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 13,40%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 86,60% = 186,60% / 2 = 93,30%, a za tuženika: 0% + 13,40% = 13,40% / 2 = 6,70%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 86,60% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

23. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

24. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav tužbe od 11.08.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 10.10.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 23.12.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 06.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 27.02.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 450 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 900,00 eura, odnosno iznos od 779,40 eura za omjer uspjeha od 86,60%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.274,25 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od od 21.08.2025. budući istim uređuje tužbeni zahtjev na način na koji je to mogao učiniti već u tužbi. Također tužitelju nije priznat niti podnesak od 10.10.2025. budući istim dostavlja dokumentaciju koju je mogao dostaviti već uz tužbu dok mu trošak podneska od 23.10.2025. nije priznat budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

25. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku