REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7591/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 178-50- 4382418, sklopljenog između tužitelja EC i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. dana 14. rujna 2007., ovjerenog po javnoj bilježnici Milki Čergar dana 14. rujna 2007., pod poslovnim brojem OV-24313/2007, u dijelu koji glasi: "NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".

II. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj 178-50- 4382418, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 14. rujna 2007., ovjerenog po javnoj bilježnici Milki Čergar dana 14. rujna 2007. pod poslovnim brojem OV- 24313/2007, u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.".

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 454,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 257,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 214,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. studenoga 2025. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je 14. rujna 2007. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 178-50-4382418 (dalje: Ugovor o kreditu), kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.323,90 CHF obračunato prema kupovnom tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja. Nadalje je naveo da je kredit bio namjenski, za kupnju automobila, te da je korišten isključivo za osobne potrebe tužitelja, kao i da je tužitelj predmetni iznos kredita u cijelosti isplatio tuženiku sukladno Ugovoru. Isto tako tužitelj je naveo da se u odredbi čl. 3. Ugovora korisnik kredita obvezao kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita od 3,30% jednokratno, na iznos odobrenog kredita, te smatra da je navedena odredba ništetna. Pojasnio je da je tuženik navedenom odredbom obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini od 3,30 % bez da mu je prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, a niti zašto je baš određena naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita. Istaknuo je da takva obveza u potpunosti neodređena i neodrediva, te posljedično nepoštena i ništetna. Tužitelj je napomenuo da je predmetni Ugovor o kreditu standardni unaprijed formulirani Ugovor i da se o odredbi čl. 3. istog nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj. Dakle, tužitelj smatra da je tuženik svojim postupanjem nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog Ugovora, te da se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Isto tako smatra da mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku - trgovca kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Tužitelj je još naveo da u Ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada, te da nije precizirano ni hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja Ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Tužitelj je, također, naveo da mu je tuženik 18. rujna 2007. naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.424,29 kn/454,48 EUR. Konačno, tužitelj je naveo i da nije jasno koji bi to pravedni i objektivni eventualno nastali troškovi koje bi kreditor imao bili u izravnoj korelaciji sa sklapanjem Ugovora o kreditu, pa makar oni bili i točno u postotnom dijelu navedeni.

2. U tužbi je tužitelj, nadalje, naveo da je u odredbi čl. 9. Ugovora o kreditu, propisano je da korisnik kredita – tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor – tuženik, te tužitelj smatra da je navedena odredba ništetna. Pojasnio je Ugovorom o kreditu, koji je sastavljen i pripremljen od strane tuženika po principu „uzmi ili ostavi“, u čl. 9. ugovorena i naknada u slučaju prijevremene otplate kredita, no da ista nije određena ni fiksno tj. u nominalnom iznosu, a niti u postotku. Tužitelj je isto tako naveo da je 10. veljače 2012. izvršio prijevremenu konačnu otplatu kredita, te da je istog dana tuženiku platio naknadu za konačnu otplatu kredita u iznosu od 1.941,18 kn/257,64 EUR. Isto tako tužitelj je naveo da mu je navedena naknada naplaćena bez ikakvog posebnog obrazloženja ili pozivanja na odluku i parametre na temelju kojih je takva izlazna naknada određena, te tužitelj smatra da je predmetna odredba ništetna jer nije određena, niti odrediva. Tužitelj je još naveo da je protiv tuženika već vodio postupak kod ovog suda, poslovni broj P-970/2024, a koji je proizašao iz predmetnog Ugovora o kreditu, te da je u istom pravomoćno utvrđeno da tužitelj ima status potrošača i da se o odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Budući su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka o naplati naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu isplatu kredita, ništetne, tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti ono što je na temelju ništetnih odredaba od njega naplatio i primio, jer je tako naplaćene novčane iznose tuženik stekao bez osnove.

3. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita" (t. I. tužbenog zahtjeva), te da se utvrdi ništetnom i ugovorna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor." (t. II. tužbenog zahtjeva). Tužitelj, nadalje, tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 454,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2007. do isplate (t. III. tužbenog zahtjeva), te isplatu iznosa od 257,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2012. do isplate (t. IV. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. V. tužbenog zahtjeva).

4. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana iako je uredno pozvan rješenjem od 7. siječnja 2026.

5. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 9. siječnja 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I.-IV. izreke ove presude zbog ogluhe.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 712,12 EUR (454,48 EUR + 257,64 EUR). Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, odnosno isplatu (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž- 69/2026-2 od 20. siječnja 2026. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr-774/2005-2 od 13. prosinca 2005., te u rješenju poslovni broj Revr- 475/2008-2 od 27. listopada 2008.). Stoga, kako je u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev iz t. I. i II. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita, tako se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud odluku o troškovima parničnog postupka donio prema vrijednosti predmeta spora u visini zahtjeva za isplatu, koju tužitelj potražuje u t. III. i IV. tužbenog zahtjeva (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž-1313/2023-2 od 27. studenoga 2023.).

7. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

8. Tužitelju je tako s osnove troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 187,50 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe 27. studenoga 2025. u iznosu od 150,00 EUR (50 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV-a na istu radnju (25%) u iznosu od 37,50 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR. Stoga su tužitelju ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od ‭214,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 27. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.). ‭‭

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. V. izreke.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 EUR

- tuženiku