REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3350/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Tihomir Zebec iz Zagreba, protiv tuženika DOMPASZ jd.o.o. iz Paruževine, Marochinijev put 16, OIB 76990132874, koje zastupa odvjetnik Stjepan Babić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 3. veljače 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DOMPASZ j.d.o.o. platiti tužitelju PH 2.208,73 eura s zateznim kamatama na 442,70 eura tekućim od 1. siječnja 2023. godine, na 442,70 eura tekućim od 1. veljače 2023. godine, 442,70 eura od 1. ožujka 2023. godine, 200,00 eura od 6. ožujka 2023. godine i 680,63 eura od 6. ožujka 2023. godine sve do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka od 914,30 eura s zateznim kamatama od 27. veljače 2026. godine do isplate, i to do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja PH u svoti od 1.331,90 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. svibnja 2023. tvrdi da je tuženik 3. svibnja 2022. godine dostavio svoju ponudu radi adaptacije tužiteljeva stana, koju je tužitelj prihvatio te mu isplatio 7.299,75 eura ili 55.500,00 kn te je tako sklopljen ugovor sukladno odredbi čl. 252. i čl. 262. Zakona o obveznim odnosima te je tuženik bio obvezan započeti radove 1. listopada 2022. godine, što je započeo istom 25. listopada 2022. godine dočim je rok završetka radova ugovoren 1. prosinca 2022. godine, preostali iznos ugovorene cijene od 13.272,28 eura ili 100.000,00 kn je tužitelj trebao isplatiti nakon dovršetka i primopredaje radova. No, premda je tužitelj ispunio svoju obvezu djelomičnog plaćanja i omogućavanja uvjeta za pravodoban početak i dovršetak radova, tuženik je kasnio s početkom obavljanja radova, a zatim je radove napustio uz napomenu da ih neće dovršiti bez obrazloženja, a također nije izdao ni račun za uplaćene svote. Tako je tuženikovom krivnjom nastala šteta tužitelju jer nije tuženik završio radove do 1. prosinca 2022. godine pa tužitelj nije mogao staviti svoj stan na tržište te je morao pronaći drugog izvođača budući tuženik nije izvršio dio obveza poput postavljanja laminata i lajsna, keramike i fugiranja u kupaonici i na balkonu, hidroizolacije u kupaonici u drugoj i trećoj ruci, montaži klima uređaja i puštanja u pogon, demontaže željezne konstrukcije na balkonu i odvoza, montaže utičnica i rasvjetnih tijela, spajanje elektroinstalacija, TV kabela i optike, termostata za grijanje i portafona, postavljanje prozorskih klupčica izvana i iznutra te komarnika na prozore i balkonska vrata, montažu radijatora u stanu i puštanja u pogon centralnog grijanja, odvoza otpada, završnog čišćenja i odvoza stare kade i kupaonske opreme, te gletanje i bojanje svih zidova i balkona u dijelu kuhinje i hodnika s perivom bojom unatoč tužiteljevim pozivima da dovrši radove. Za izvođenje naknadnih radova je tužitelj angažirao Vedo d.o.o. koji je dokumentirao štetu, te od prosinca 2022. godine do zaključno ožujka 2023. godine potražuje naknadu štete izmakle koristi u vidu nemogućnosti iznajmljivanja svaki mjesec po 665,00 eura, zahtjeva i naknadu od 200,00 eura koji uključuje u PDV za neotpremljeni otpad koji je zbrinuo sam tužitelj, a kako je dao izraditi kuhinju po mjeri, ugradbenu bijelu tehniku te postelje, a nije ih mogao ugraditi u stanu zbog tuženikova postupanja, morao ih je uskladištiti od prosinca 2022. godine do ožujka 2023. godine ukupno 680,63 eura s uključenim PDV-om te zahtjeva kao u tužbi tj. nalaganje tuženiku neka mu plati 3.540,63 eura sa zateznim kamatama na 665,00 eura od 1. prosinca 2022., na 665,00 eura od 1. siječnja 2023., na 665,00 eura od 1. veljače 2023., na 665,00 eura od 1. ožujka 2023., 200,00 eura od 6. ožujka 2023. i 680,63 eura od 6. ožujka 2023. sve do isplate i naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28. lipnja 2023. godine osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da:

- tuženik je obavljao radove i pruža građevinske usluge tužitelju

- tuženik nije kasnio sa radovima, a rokovi koje je tužitelj naveo kao i početka i završetka obavljenih radova nisu bili dogovoreni na načini u rasponu kako je to navedeno u tužbi

- tuženik je osim prvotno dogovorenih radova, po želji i nalogu tužitelja obavio i dodatne radove i to:

1. postave elektroinstalacija u kupaoni, spavaćoj sobi, dnevnom boravku, kuhinji (35 rasvjetnih mjesta), vrijednost radova 1050,00 Eur

2. zatvaranje šliceva od električnih kablova (gruba i fina obrada)- vrijednost radova 400,00 Eur

3. produženje zida spavaće sobe za 1 m knauf konstrukcijom sa izolacijom-vrijednost radova 200,00 Eur

4. zidanje dijela zida kod balkonskih vrata sa grubom i finom obradom i nabava i ugradnja balkonskih vrata sa roletom (PVC) vrijednost radova 700,00 Eur 5. dovoz i transport keramike u stan na 1. kat, demontaža radijatora i dovoz i odvoz istih radi bojanja – vrijednost radova 300,00 Eura

Ukupna vrijednost izvedenih dodatnih radova 2.650,00 Eur

- tužitelj nije pravovremeno podmirivao niti je podmirio svoje financijske obaveze prema tuženiku

- netočno je da je bi plaćanje usluga bilo dogovoreno po završetku poslova, već je bilo dogovoreno po etapama izvođenja radova, a čega se tužitelj nije pridržavao

- tuženik nije zaprimio video snimke koje se navode u tužbi

- tuženik nema saznanja da bi tužitelj kupovao ikakvu bijelu tehniku-kuhinju niti da bi se bavio najmom stana kao djelatnošću, no isto nije niti važno jer tuženik nije svojim ponašanjem prouzročio tužitelju nikakvu štetu jer nije bilo probijanja dogovorenih rokova, a koje tužitelj u tužbi pogrešno navodi

- nejasno je na koje odredbe uzanci se tužitelj poziva u tužbi

- podredno tuženik osim osnova osporava i visinu tužbom potraživanih iznosa Tuženik se slaže sa prijedlogom tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost količine i vrijednosti izvršenih radova od strane tuženika. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te odredi tužitelju obvezu plaćanje parničnih troškova tuženiku.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u elektroničko dopisivanje od 3. i 4. svibnja 2022. godine, potvrda o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke d.d. od 20. lipnja 2022. godine, tuženikovu ponudu za adaptaciju stana, račun broj 4-1-1 trgovačkog društva Vedo d.o.o., fotografije priložene uz tužbu na listovima 17-31 spisa, tužiteljev poziv na naknadu štete od 8. veljače 2023. godine s povratnicom, tuženikovu obavijest stanarima, tužiteljev poziv na naknadu štete od 25. siječnja 2023. godine s povratnicom, preslušao tužitelja i tuženikova zakonskog zastupnika, svjedoke MH i ZH te razgledao video zapis list 191 spisa, i odredio građevinsko vještačenje.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o djelu sukladno odredbi čl. 590, st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), glede uređivanja tužiteljeva stana u [adresa], što proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka te svjedoka ZH i ispisa elektroničkih poruka od 3. i 4. svibnja 2022. godine sukladno i ponudi za adaptaciju stana tuženikovu.

6. Također nije prijeporno da su radovi trebali početi u listopadu 2022. tj. početkom tog mjeseca i trajati 30 dana kako opet proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka i svjedoka ZH, kao što nije prijeporno da su radovi počeli 25. listopada 2022. godine sukladno tuženikovoj obavijesti stanarima koji je naveo u njoj upravo taj nadnevak početka te je u tom dijelu prihvatljiv tužiteljev iskaz kao sukladan ovoj tuženikovoj obavijesti.

7. Prijeporno je jesu li se ovi radovi produžili i nakon 1. prosinca 2022. godine kada su trebali biti dovršeni sukladno iskazima stranaka i svjedoka ZH te navedenoj tuženikovoj obavijesti.

8. Sud ne prihvaća tuženikov iskaz i onaj svjedoka ZH da je tužitelj zahtijevao dodatne radove i da su oni uzrok produžetka rokova za izvedbu djela kao neuvjerljive, budući nisu predložili ni jedan dokaz o tomu poput elektroničkih poruka kao što je tužitelj priložio iste kao dokaz ugovorenih radova tj. djela te bi bilo logično da je tuženik predložio ili priložio bilo kakav pisani dokaz ili predložio vještačenje o tomu, što nije učinio, a iskaz svjedoka ZH nije prihvatljiv u tom dijelu jer je otac tuženikovog zakonskog zastupnika i bio je voditelj gradilišta te primao djelomične isplate od tužitelja na ruke pa je logično da ima izravan interes za tuženikov uspjeh u postupku. Samim tim nije prihvaćen ni tuženikov iskaz u tom dijelu kao nedokazan ispravama, vještacima ili svjedocima, a u odnosu na navodne dodatno ugovorene radove nije postavio ni protutužbeni zahtjev ni prigovor radi prebijanja.

9. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz kojem je suglasan i iskaz svjedoka MH koji je pak prihvatljiv jer je samo u poslovnim odnosima s tužiteljem te je ispunio ugovor o djelu s tužiteljem u odnosu na adaptaciju predmetnog stana nakon što to nije učinio tuženik i nema nekog interesa za bilo čiji uspjeh u postupku te je tako utvrđeno dokazanim da je tuženik otpočeo radove s zakašnjenjem od 25 dana u odnosu na početno ugovoreni 1. listopada 2022. godine te je prekoračio ugovoreni rok za ispunjenje do početno ugovorenog 1. prosinca 2022. godine pa ni 30. dana od 25. listopada 2022. godine, nakon što je tužitelj po svojem iskazu pristao na odgodu od dva tjedna pa bi radovi trebali biti gotovi oko 15. prosinca 2022. godine, a nema dokaza tužiteljeve odgovornosti ili suodgovornosti za to, već je na osnovi provedenih, ocijenjenih i prihvaćenih dokaza isključivo odgovoran tuženik.

10. Ono što tužitelj prvenstveno zahtjeva je izmakla korist tj. izgubljena zarada za iznajmljivanje ovog stana u [adresa], koji iskaz u tom dijelu sud prihvaća kao životan i uvjerljiv budući ima prebivalište u [adresa], a ni tuženik ne dokazuje suprotno tj. da tužitelj nije vlasnik stana u [adresa] i da ga ne bi iznajmljivao radi zarade.

11. Slijedom toga, kako je tuženik odgovoran zato j er nije izveo radove u roku, a tužitelj je po svom iskazu raskinuo predmetni ugovor o djelu s njim tako što nije htio platiti ostatak ugovorene cijene, budući ugovoreni radovi nisu bili gotovi ni 17. siječnja 2023. godine to je očito ispunjena odredba čl. 599, st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer tuženik nije izveo djelo u roku od 30 ugovorenih dana za završetak radova ni po prvobitnom ugovoru ni po odgođenom početku radova, ali je bitan sastojak rok od 30 dana za ispunjenje obveze te tužitelj ima pravo na naknadu ovakve štete.

12. No, sam tužitelj iskazuje da je htio iznajmiti ovaj stan od siječnja 2023., što bi i mogao po redovitom tijeku stvari da je tuženik poštivao ugovoreni rok od 30 dana za dovršetak djela, a to i u slučaju prve odgode početka radova oko 15. listopada 2022. godine, jer bi ih onda završio do 15. studenog 2022. godine kako iskazuje tužitelj, koji iskaz u tom dijelu sud ocjenjuje kao prihvatljiv, jer je naručio i kuhinju tj. elemente kako pak suglasno iskazuje svjedok MH da je izmjerio prostor u studenom 2022. godine, a trebao je postaviti elemente u prosincu 2022. godine te bi tako stan bio spreman za najam u siječnju 2022. godine.

13. Stoga sud odbija dio tužbenog zahtjeva z a 655,00 eura za prosinac 2022. godine na ime izmakle dobiti za neostvareni najam stana, jer tada tužitelj sam iskazuje da nije htio u tom mjesecu iznajmljivati stan, a opet ne bi bio ni gotov tj. svjedok MH bi istom u prosincu 2022. godine postavio kuhinju do kraja.

14. Glede ostalog dijela tužbenog zahtjeva za naknadu štete za izgubljenom zaradom u vidu neostvarene najamnine za predmetni stan, građevinskim vještačenjem od 17. veljače 2025. godine je utvrđeno da bi vrijednost tržišne najamnine na adresi u [adresa], I. kat površine 42 m2 i spremišta 2,5 m2, koliko je neprijeporno velik tužiteljev stan, ista bila 1.761,23 eura od 1. prosinca 2022. godine do 31. ožujka 2023. godine, a vezano za kvalitetu izvedenih radova po tuženiku, nema podataka o osiguranju dokaza tih radova, priložene fotografije i video zapis pokazuju nestručno izvedene radove i nedovršene radove, bez podatka u kojoj fazi djela su snimani te o vremenu i mjestu snimanja, a stanje prikazanih radova bi onemogućavalo redovito korištenje stana, čemu prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 4. ožujka 2025. godine, a vještak otklanja na ročištu 3. veljače 2026. godine budući je nalaz i mišljenje te izračun radio usporednom metodom pribavljanja podataka o registriranim i realiziranim ugovorima u najmu u istom bloku tj. objektu pa je na osnovi toga izračunao očekivani tržišni najam koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo, zasnovano na bitnim podacima u spisu i podacima o registriranim i realiziranim ugovora o najmu u istom bloku tj. objektu na osnovi čega je moguće jedino utvrditi visinu izgubljene zarade za neostvareni najam u tužiteljevu stanu tj. na osnovi usporednih podataka za iste ili slične nekretnine.

15. Tako je za vrijeme od siječnja do ožujka 2023. godine sud tužitelju za ovu osnovu dosudio po 442,70 eura mjesečno, kako proizlazi iz vještakova izračuna u nalazu točka 1. 8. 1. zadnja tablica, a odbio je razliku do zahtijevanih 665, 00 eura za svaki taj mjesec tj. 222,30 eura mjesečno ili ukupno 666,90 eura, što zbrojeno s 665,00 eura koje je tužitelj zahtijevao za prosinac 2022. godine iznosi 1.331,90 eura, koja svota je odbijena, a dosuđeno je ukupno 1.328,10 eura.

16. Točno je da vještak svojim nalazom i mišljenjem nije mogao utvrditi nedostatke na osnovi priloženih fotografija i video zapisa, a tužitelj n ije predložio očevid. No, tužitelj u činjeničnom dijelu tužbe, kojim je sud vezan, navodi da zahtjeva naknadu štete zbog zakašnjenja u izvedbi ugovora o djelu s tuženikom u vidu izgubljene zarade nastale zbog ne iznajmljivanja stana i obične štete zbog skladištenja stvari i odvoza otpada. Samim tim taj dio mišljenja ovog vještaka nije odlučan kao ni fotografije i video snimke stana koje tužitelj prilaže uz tužbu.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva od 680,63 eura, uvidom u račun trgovačkog društva Vedo d.o.o. broj 4-1-1 je utvrđeno da je odvoz građevinskog otpada 160,00 eura, a skladištenje namještaja, uređaja i ostale opreme 544,50 eura ili ukupno 704,50 eura uz PDV od 176,13 eura ili ukupno 880,63 eura, a što je sukladno tužiteljevom iskazu i svjedoka MH da je tuženik ostavio građevinski otpad u tužiteljevom stanu i da je ovaj svjedok putem ovog trgovačkog društva skladištio namještaj i uređaje te opremu izrađene za tužiteljev stan i nakon prosinca 2022. godine, kada ih je trebao postaviti u tužiteljevu stanu da je tuženik izveo djelo u ugovoreno vrijeme te sud ocjenjuje i ovaj dio zahtjeva osnovanim.

18. Naime, odvoz građevinskog otpada je 160,00 eura uz PDV od 40,00 eura je 200,00 eura, a trošak skladištenja je 544,50 eura uz PDV od 136,12 eura je 680,63 eura.

19. Zatezne kamate na mjesečne svote izgubljene zarade teku od 1. u tekućem mjesecu, jer je logično kao uobičajeno u takvom poslovanju iznajmljivanja stanova da se najamnina plaća unaprijed, a na običnu štetu teku od 6. ožujka 2022. godine kada je izdan predmetni račun sve primjenom odredbe čl. 1086, st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. istog Zakona dočim na parbeni trošak teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku.

20. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s 62%, tužbenog zahtjeva, tuženik s 38%, a razlika je 24%, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja, uzevši u obzir da je tuženik s uspjehom osporio dio osnove tužbenog zahtjeva i to za tužbu, podnesak 25.9.2023., ročišta 10.5.2024. i 5.11.2024., ročište 18.9.2025., 3.2.2026. po 200,00 eura svako, podnesak 7.3.2025. 50,00 eura, što je ukupno 1.250,00 eur, uvećano za PDV od 312,50 eur, što je 1.562,50 eur, sudsku pristojbu na tužbu 81,86 eura te presudu od 81,86 eura, što je ukupno 1.726,22 eur, a 24% toga je 414,30 eur, uvećano za trošak vještačenja od 500,00 eur, što je 914,30 eur, budući je vještaku isplaćeno 500,00 eura, a razlika od 300,00 eura će biti vraćena tužitelju, a trošak ročišta za objavu nije priznat primjenom odredbe čl. 155, st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku tuženika