Poslovni broj: Us I-1910/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, radi upisa u maticu rođenih, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 6. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 27. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Klasa: UP/II-223-01/24-01/05, Urbroj: 514-07-03-01/2-24-2 od 05. lipnja 2024. i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za osobna stanja građana, Klasa: UP/I-223- 02/23-0101/0002, Urbroj:2181/1-12-01/20-24-0010 od 12. travnja 2024. i da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-223-01/24-01/05, Urbroj: 514- 07-03-01/2-24-2 od 05. lipnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za osobna stanja građana, Klasa: UP/I-223- 02/23-0101/0002, Urbroj: 2181/1-12-01/20-24-0010 od 12. travnja 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za upis u maticu rođenih matičnog područja [adresa] za dijete Bay VĆ, rođene **.**.2012. u [adresa]. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u izvršenju rješenja tuženika Klasa: UP/II-223-01/23-01/19, Urbroj: 514-07-03-01/2-24-6 od 13. ožujka 2024.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobijajući navedeno rješenje tuženika u bitnome navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu; da su donošenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja povrijeđena prava djeteta ĆĆB zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj, 18/97,6/99,14/02,13/03,9/05,1/06,2/10), prava zajamčena Konvencijom za zaštitu prava djeteta, Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90,135/97, 08/98,113/00, 124/00, 28/01, 55/01,76/10, 85/10, 05/14), Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91,70/91, 28/92,113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19), te Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola ("Narodne novine, broj: 92/14,98/19); da drugostupanjsko rješenje ponavlja razloge iz prvostupanjskog rješenja u bitnom navodeći da nema govora o diskriminirajućem postupanju i kršenju propisa te da se na upis činjenice rođenja u maticu rođenih djeteta isključivo primjenjuju propisi koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i u skladu s Ustavom Republike Hrvatske; da tužitelj smatra da je maloljetna ĆĆB, kći hrvatskog državljanina, koja je rođenjem po Zakonu stekla hrvatsko državljanstvo; da navedena hrvatska državljanka ne može steći hrvatski rodni list, osobnu iskaznicu ili putovnicu zbog čega joj je oduzeto prava na hrvatsko državljanstvo i to isključivo zbog toga što je mldb ĆĆB dijete životnih, a ne bračnih partnera, što predstavlja nedopuštenu diskriminaciju; da je neosnovano djetetu oduzeti pravo na upis u maticu rođenih isključivo zbog toga što nadležna tijela gramatički tumače zakone a da zanemaruju upute Ustavnog suda Republike Hrvatske, Upravnih sudova i Zakona o životnom partnerstvu; da je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola donesen upravo s namjerom da se pravni i upravni status životnog partnerstva izjednači s pravnim statusom braka, a samim time i njihova roditeljska skrb sa statusom roditeljstva kako je predviđeno Obiteljskim zakonom. Nadalje, ukazuje se na članak 37. stavak 4. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola te ističe da prvostupanjsko tijelo navodi da upis u maticu rođenih nije moguće izvršiti prema rodnom listu djeteta jer se u maticu rođenih upisuju podaci o roditeljima djeteta, majci (žena koja ga je rodila) i ocu, a da u rodnom listu maloljetne ĆĆB podaci o majci nisu upisani. Međutim, da rodni list maloljetne ĆĆB sadrži podatke o roditeljima
– očevima djeteta, te da nije potrebno niti oportuno u interesu djeteta daljnje dokazivanje majčinstva ili pozivanje na presumpciju majčinstva; da su tužitelj i njegov životni partner u Sjedinjenim Američkim Državama priznati i upisani kao očevi/roditelji maloljetne ĆĆB pa da nije dopušteno tražiti podatke o ženi koja je dijete rodila kao majci, niti su isti poznati; da se osporenim rješenjem osim djetetu, uskraćuju prava i tužitelju, tako što je njemu i njegovom životnom partneru oduzeto pravo na roditeljsku skrb koju su priznale Sjedinjene Američke Države odnosno Savezna država Kalifornija; da je djetetu oduzeto pravo na roditelje, koje mu je priznato u SAD; da je potpuno životno i pravno nelogično da u Republici Hrvatskoj dijete može imati dva oca ili dvije majke s pravima pune roditeljske skrbi putem instituta partnerske skrbi predviđene Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola, ali se ne može upisati niti činjenica rođenja djeteta zbog toga što u nadležnim tijelima ne postoji obrazac u koji bi se takvo što upisalo; da nesporno postoji zakonska osnova za upisivanje roditelja koji su osobe istog spola u matice ali da nadležna tijela odbijaju provesti takve upise te zakone tumače isključivo gramatički, a ne u skladu sa smislom i legitimnom svrhom istih; da se navedenim postupanjem upravnih tijela dijete, mldb. Bay, tužitelj i njegov životni partner stavljaju u nepovoljniji položaj isključivo po osnovi bračnog i obiteljskog statusa te spolne orijentacije tužitelja, što je suprotno članku 14. Ustava Republike Hrvatske, članku 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola te odredbi Konvencije o pravima djeteta; da Zakon o državnim maticama nadležnim tijelima daje osnovu za upisivanje životnih partnera u maticu rođenih s obzirom na to da se kod temeljnog upisa ne navode podaci o ocu i majci već podaci o roditeljima, a što tužitelj i njegov životni partner svakako jesu, obzirom da su o istome priložili vjerodostojnu dokumentaciju; da maloljetna ĆĆB ne može biti diskriminirana niti joj može biti uskraćeno pravo da bude hrvatska državljanka samo zato što je rođena u obitelji životnih, a ne bračnih partnera; da je dokaz o roditeljstvu nad maloljetne ĆĆB rodni list, kao što je to i svakom drugom djetetu, pa da je nejasno radi čega nadležna tijela inzistiraju na presumpciji majčinstva kada je jasno da su u rodnom listu upisani roditelji; da dijete nije imalo pravo izbora u kakvoj će zajednici njegovi roditelji živjeti i da ono treba imati jednaka prava kao i druga djeca u Republici Hrvatskoj. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ujedno traži da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba tužitelja sadržajno identična izjavljenoj žalbi na prvostupanjsko rješenje te da sadrži identične navode koji su istaknuti i u žalbi te stoga ukazuje da nema pravnog temelja da se na temelju trenutno dostavljenih inozemnih isprava izvrši upis činjenice rođenja maloljetne ĆĆB u maticu rođenih u [adresa], ponavljajući, u bitnome, razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
4. Tužitelj se podneskom od 17. veljače 2025. očitovao na navode odgovora na tužbu u bitnome ponavljajući navode iz tužbe dodatno se pozivajući na odluku Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1558/21 od 11. siječnja 2024. godine (nepravomoćna odluka), koju je priložio navedenom podnesku.
5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
6.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika.
7.Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na raspravi ostao pri navodima u tužbi i tužbenom zahtjevu.
8.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za upis u maticu rođenih djeteta – maloljetne ĆĆB, rođene **.**.2012. u [adresa].
12.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:
-da je tužitelj ĆĆ, prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za naknadni upis činjenice rođenja maloljetnog djeteta - ĆĆB u maticu rođenih;
-da je iz ovjerenog preslika inozemnog rodnog lista, koji je izdala [adresa] za godinu 2013. pod rednim brojem 1201237046266 od 26. rujna 2022., ovjeren od javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj pod brojem OV- 7579/2022 dana 10. studenog 2022., razvidno da su u rubrici "Roditelji djeteta" upisani
VĆB i ĆĆ;
-da je u matici rođenih Matičnog ureda Zabok, MP Zabok za godinu 1975. pod rednim brojem 405, a koja se odnosi na činjenicu rođenja ĆĆ, roditelja maloljetne ĆĆB, upisano da je isti muškog spola.
-da je u presliku inozemne putovnice br. 512533865 Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, za drugog roditelja GĆB, rođenog u mjestu Lytham St. Annes 13. ožujka 1970., upisano da je isti muškog spola;
-da je prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja odbijen uz obrazloženje da u inozemnoj ispravi o rođenju djeteta nema podataka o majci djeteta već da su upisana dva roditelja muškog spola;
-da je tužitelj na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje, u bitnome, da nema pravnog temelja da se na temelju dostavljenih inozemnih isprava izvrši upis činjenice rođenja maloljetne ĆĆB u maticu rođenih u [adresa], jer se u maticu rođenih u [adresa] prilikom upisa činjenice rođenja djeteta uz podatke o djetetu upisuju i podaci o roditeljima, sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama, da je prema odredbama Obiteljskog zakona, kojeg je obavezno primijeniti u konkretnom slučaju, propisano da su roditelji djeteta osobe različitog spola te da Obiteljski zakon izrijekom govori o majčinstvu i očinstvu kao elementima roditeljskog odnosa.
13.Sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama ("Narodne novine", broj: 96/93,76/13,98/19. i 133/22) prilikom upisa činjenice rođenja djeteta uz podatke o djetetu upisuju se i podaci o roditeljima.
14.Odredbom članka 58.a. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15,98/19,47/20,49/23. i 156/23) propisano je da je djetetova majka žena koja ga je rodila.
15.Odredbom članka 61. Obiteljskog zakona propisano je da se djetetovim ocem smatra majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka.
16.Dakle, iz navedenih odredbi Obiteljskog zakona proizlazi da su roditelji djeteta osobe različitog spola te da Obiteljski zakon govori o majčinstvu i očinstvu, kao elementima roditeljskog odnosa.
17.Polazeći od prednjih utvrđenja, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari.
18.Naime, ovaj sud drži neosnovanim navode tužitelja da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Obiteljskog zakona kao i da se takvim postupanjem oduzima tužitelju i njegovom životnom partneru pravo na roditeljsku skrb koja je priznata u SAD-u, a djetetu da se oduzima pravo na roditelje koje mu je priznato u SAD-u. Ovo stoga što se, kao što to i tuženik pravilno navodi, na tužitelja, kao hrvatskog državljanina, u Republici Hrvatskoj primjenjuje propis koji je na snazi u Republici Hrvatskoj. Jedini propis koji regulira pravni odnos između roditelja i djece je Obiteljski zakon. Iz navedenog proizlazi da tužitelj neosnovano traži da se na njega ne primjenjuje Obiteljski zakon, iako želi regulirati svoj roditeljski odnos u Republici Hrvatskoj.
19.Nisu osnovani ni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju treba primijeniti isključivo Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, i to članak 37. stavak 4. tog Zakona, uz navod da je taj Zakon donesen upravo s namjerom da se pravni i upravni status životnog partnerstva izjednači s pravnim statusom braka, a smamim time i njihove roditeljske skrbi sa statusom roditeljstva kako je predviđeno Obiteljskim zakonom. Naime, tužitelju je za ukazati da navedeni Zakon uređuje životno partnerstvo osoba istog spola, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupke nadležnih tijela u vezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravne učinke životnog partnerstva. Navedeni Zakon se, kako tuženik pravilno navodi, ne može primjenjivati na rješavanje pitanja upisa podataka o majci i ocu odnosno, upisa tužitelja i njegovog partnera kao roditelja jer to nije predmet navedenog Zakona već Obiteljskog zakona. Suprotno tvrdnjama tužitelja u konkretnom slučaju se ne može isključiti primjena odredbi Obiteljskog zakona obzirom da je to jedini propis u Republici Hrvatskoj koji regulira pravne odnose između roditelja i djece. Na primjenu Obiteljskog zakona upućuju i odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u dijelu odredbi o roditeljskoj i partnerskoj skrbi. Činjenica što je tužitelju u SAD priznat određeni status sukladno propisima te države ne znači da se takav odnos može automatski priznati i u Republici Hrvatskoj posebno kad zasnivanje i ostvarivanje takvog odnosa nije regulirano u hrvatskom zakonodavstvu niti ga mogu drugi hrvatski državljani ostvariti u Republici Hrvatskoj.
20.Suprotno navodima tužitelja, po ocjeni ovoga suda, u postupku donošenja osporavanih rješenja nije došlo do kršenja propisa u donosu na prava djeteta odnosno prava utvrđena Konvencijom o pravima djeteta. Naime, u konkretnom slučaju radi o tome da se na teritoriju Republike Hrvatske primjenjuju hrvatski propisi na isti način na tužitelja, koji je hrvatski državljanin, kao i za sve druge hrvatske državljane, a ne propis koji je na snazi u SAD-u. Odredbama Obiteljskog zakona se definira pojam majke te tko se smatra ocem djeteta čime se djetetu u Republici Hrvatskoj jamči pravo da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje biološko podrijetlo, što je i sukladno članku 7. Konvencije o pravima djeteta, čija je potpisnica i Republika Hrvatska, dok u SAD nije ratificirana navedena Konvencija.
21.Iz svih gore navedenih razloga, suprotno navodima tužitelja, nema diskriminacije u postupanju u konkretnom slučaju a osim toga je za reći da tuženik pravilno ukazuje na odredbu članka 9. stavak 2. točke 10. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/2008, 112/2012). Naime, odredbom članka 9. stavak 1. tog Zakona je propisano da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena. Stavkom 2. je propisano da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj, između ostalog, kod stavljanja u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveza uređenih Obiteljskim zakonom, a osobito u svrhu legitimne zaštite prava i dobrobiti djece, zaštite javnog morala i pogodovanja braku, pri čemu upotrijebljena sredstva moraju biti primjerena i nužna.
22.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, osporavana rješenja su pravilna i zakonita obzirom da u upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
23.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
24.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 27. veljače 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenice,
-tuženiku,
-u spis.