Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-350/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: EJ, E, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Ilić, odvjetnik iz Umaga, kao preuzimatelj ureda Janje Tremski, odvjetnice iz Buja, protiv 1.-tuženika: Zef Pasulji, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i protiv 2. -tuženika: VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik iz Pule, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 03. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenske punomoćnice tužitelja TJ, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 27. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Ugovor o darovanju sklopljen između RJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dana 22. studenog 2021. godine, ovjeren od strane Javnog bilježnika Marije Blečić iz Pazina, Jože Šurana 6, Broj: OV-6168/2021 od 22.11.2021. godine, gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 24.000,00 (dvadesetčetiritisuće) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 6.500,00 (šesttisućapetsto) eura počev od 16.08.2021. godine pa do isplate, a na iznos od 17.500,00 (sedamnaesttisućapetsto) eura počev od 16.08.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, odnosno u skladu sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

II 2.-tuženik VJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je dopustiti da tužitelj EJ, Kaštel, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu prema 1. tuženiku RJ u iznosu od 24.000,00 (dvadesetčetiritisuće) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 6.500,00 (šesttisućapetsto) eura počev od 16.08.2021. godine pa do isplate, a na iznos od 17.500,00 (sedamnaesttisućapetsto) eura koja teče od 16.08.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stopa za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, odnosno u skladu sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, namiri prodajom nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća od 71 m[2] , upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i stana u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u Novigradu, ulica J. Milovac 28, upisan u knjizi položenih ugovora Knjiga PU: Novigrad, broj [broj poduloška], opisan kao Stan-kuća koji se sastoji od dvije sobe i hodnika u ukupnoj površini od 108,50 m[2] .

III Nalaže se tuženicima ĆJ iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) i VJ iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), da tužitelju EJ, Kaštel, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.957,18 (tisućudevetstopedesetsedam eura i osamnaest centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke 27. veljače 2026. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužitelj odbija s razlikom zatraženih troškova od 14,28 (četrnaest eura i dvadesetosam centi) eura kao neosnovanom,

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1.-tuženiku RJ, dana 13.11.2020. godine dao u zajam iznos od 35.000,00 eura, a 1. -tuženik se obvezao vratiti navedeni iznos u dva obroka i to tako da će prvi obrok u iznosu od 17.500,00 eura vratiti najkasnije do 15.08.2021. godine, a drugi obrok u iznosu od 17.500,00 eura vratiti najkasnije do 15.08.2022. godine, te je 1. -tuženik istog dana 13.11.2020. godine potpisao potvrdu, koja je ovjerena od strane Javnog bilježnika, kojom potvrđuje da je od tužitelja, na ime zajma, primio iznos od 35.000,00 EUR, te se obvezuje isti vratiti u dva obroka, kako je navedeno.

Tužitelj dalje navodi kako 1. -tuženik nije ispunio svoju obvezu, te nije u cijelosti vratio pozajmljeni iznos, odnosno vratio je iznos od 11.000,00 eura, tako da tužitelj po osnovu zajma ima tražbinu prema 1.-tuženiku u iznosu od 24.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog obroka pa do isplate.

Tužitelj dalje navodi kako 1. -tuženik ĆJ je sa 2- tuženikom VJ, dana 22. studenog 2021. godine sklopio Ugovor o darovanju, temeljem kojega je 1- tuženik darovao 2.-tuženiku nekretninu opisanu kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća površine 71 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te stan u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u [adresa], upisano u knjizi položenih ugovora Knjiga PU NOVIGRAD, Broj [broj poduloška], opisan kao stan - kuća koji se sastoji od dvije sobe i hodnika u ukupnoj površini od 108,50 m2, te je navedeno darovanje poduzeto na štetu tužitelja budući da se u konkretnom slučaju radi o raspolaganju koje je poduzeto besplatno, pa se u skladu sa odredbom članka 67. Zakona o obveznim odnosima neoborivo presumira da je 1.-tuženiku bilo poznato da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju, a za pobijanje tih radnji se ne zahtijeva da je trećoj osobi tj. 2. -tuženiku to bilo poznato ili moralo biti poznato, te kako je tužitelj još dana 22. veljače 2024. godine. je pred istim sudom podnio tužbu protiv 1.-tuženika, radi isplate.

Kako je pravna radnja 1.-tuženika odnosno besplatno raspolaganje nekretninama, usmjereno na onemogućavanje naplate, tužitelj predlaže da sud, po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženici u zajedničkom odgovoru na tužbu, kojeg su pravovremeno podnijeli, navode da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev, a sve iz temeljnog razloga što prvotuženik ĆJ nije sklopio nikakav ugovor o zajmu s tužiteljem niti je ikada primio navedeni novac od tužitelja, a što je vidljivo iz odnosa tužitelja i sina prvotuženika i drugotužene, IJ odnosno novac je od tužitelja zaprimio IJ, sin tuženika.

Tuženici dalje tvrde kako su neosnovani navodi tužitelja da je namjera tuženika da oštete tužitelja prema zajedničkom dogovoru budući da tuženici imaju stalna primanja i prihode putem kojih se mogu namiriti eventualna potraživanja, stoga smatraju neosnovanim tužiteljev zahtjev da se pobijaju pravne radnje tuženika odnosno ugovor o darovanju nekretnine.

Tuženici su više od 40 godina u braku i interes je stranaka da riješe imovinsmopravne odnose za trajanja života, to se odnosi na njihovu imovinu koju su stjecali, te je potpuno i životno logično da imovinu koju su stekli i za života darovali i djeci, žele se sporazumjeti o bračnoj stečevini.

Tuženici predlažu da sud odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu u svojem podnesku od 17. siječnja 2025. godine (stranica 39-40) u kojem od bitnoga navodi kako je podnio tužbu protiv 1.-tuženika ĆJ, radi isplate koji postupak se vodio pod poslovnim brojem: P-351/2024, te je isti postupak u međuvremenu postupak pravomoćno okončan pravomoćnom i ovršnom presudom poslovni broj: P - 351/2024-12, od 30. rujna 2024. godine, iz koje slijedi da se 1.-tuženiku ĆJ nalaže da tužitelju isplati iznos od 24.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da naknadi troškove parničnog postupka.

4. Tužitelj se u svojem podnesku od 14.03.2025. godine (stranica 59) dodatno očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu kako tužitelj može naplatiti svoju tražbinu na stalnim primanjima tuženika prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Pazinu- Stalna služba u Bujama poslovni broj: P-351/2024-12, od 30. rujna 2024. godine, te tužitelj navodi kako je iz Potvrde Financijske agencije o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje, broj osnove: P- 351/24-12-IZ.NA., Ovršenik: ĆJ, Ovrhovoditelj EJ, razvidno da tužitelj ne može naplatiti svoju tražbinu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi:

Potvrda (stranica 6-7), opomene tužitelja (stranica 8-9), Ugovor o darovanju od 22.11.2021. (stranica 10-12), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz (stranica 13-17), izvadak iz knjige položenih ugovora-povijesni prikaz (stranica 18-22), izvadak iz knjige položenih ugovora (stranica 23), Presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br.: P-351/2024-12, od 30.09.2024. (stranica 41-47), Potvrda od 20.03.2023. (stranica 48), Zahtjev za izravnu naplatu (stranica 49-51), Zahtjev za izdavanje podataka iz očevidnika Fine (stranica 52-53), Potvrda o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje (stranica 61).

6. Tužitelj je svojim podneskom od 24.10.2025. godine (stranica 71-72) sa svoje strane odustao od prijedloga za saslušanjem stranaka u ovom predmetu, dok je s druge strane sud raspravnim rješenjem od 03. veljače 2026. godine odlučio da se u postupku neće izvoditi dokazi saslušanjem parničnih stranaka, budući jer se parnične stranke nisu odazvale pozivu suda radi njihovog saslušanja, te nisu dostavile vjerodostojan dokaz o opravdanim razlozima radi kojih se nisu odazvale pozivu suda.

7. Sud je raspravim rješenjem od 03. veljače 2026. godine odlučio temeljem čl.311. st.1. u svezi s čl.299.st.2. ZPP-a da se neće uzeti u obzir prijedlog tuženika da se u postupku provede dokaz saslušanjem svjedoka BJ, a to iz razloga jer su tuženici navedeni dokaz predložili nakon zaključenja prethodnog postupka tijekom glavne rasprave na način koji je suprotan čl. 299. st.2. ZPP -a jer nisu dokazali da bez svoje krivnje taj novi dokaz nisu mogli iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, posebno imajući u vidu da su tuženici zastupani po profesionalnom punomoćniku kojemu su poznata postupovna pravila.

8. Sud je raspravim rješenjem od 03. veljače 2026. godine odlučio temeljem čl.311. st.1. u svezi s čl.292.st.6. ZPP-a da se u postupku neće izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka IJ, a to iz razloga jer iz podneska tuženika od 02.02.2026. godine (stranica 86) proizlazi kako je taj svjedok omaškom predložen za saslušanje jer da umjesto tog svjedoka u postupku treba biti saslušan svjedoka ZJ, koji nije predložen do zaključenja prethodnog postupka.

9. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da Ugovor o darovanju sklopljen između 1.-tuženika RJ i 2.-tuženika VJ **.**.2021., gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 24.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s osnova zajma, te da je 2. -tuženik dužan trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema 1.-tuženiku namiri prodajom nekretnina koje su bile predmetno navedenog ugovora o darovanju.

11. Između parničnih stranaka je sporno ispunjenje pretpostavki za pobijanje pravne radnje darovanja poduzete od strane 1. -tuženika, kao i osnovanost prigovora pasivne legitimacije na strani tuženika.

12. Sud ne prihvaća kao osnovan tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika koji tvrdi da 1. -tuženik nije sklopio nikakav ugovor o zajmu s tužiteljem niti je ikada primio navedeni novac od tužitelja, već da je novac od tužitelja zaprimio IJ, sin 1.-tuženika.

13. Iz sadržaja pročitane Potvrde od 13.11.2020. (stranica 6-7) utvrđeno je da je upravo 1.-tuženik primio navedeni novčani iznos od 35.000,00 eura od tužitelja, te mu se isti iznos obvezao vratiti u dva jednaka obroka svaki u visini od 17.500,00 eura, te je iz javnobilježničke ovjere utvrđeno da je 1.-tuženik u nazočnosti javnog bilježnika potpis na navedenoj potvrdi priznao kao svoj, slijedom čega sud zaključuje kako imenovani IJ, sin 1. -tuženika, nije bio ugovorna strana predmetnog novčanog zajma.

14. Nadalje, iz sadržaja pročitane Potvrde od 20.03.2023. (stranica 48) utvrđeno je da je tužitelj upravo od 1.-tuženika primio povrat dijela duga u visini od 3.000,00 eura iz čega sud zaključuje kako je 1.-tuženik kao dužnik započeo i ispunjenje dijela svoje obveze za povratom zajma.

15. Isto tako, iz pročitane Presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama- Buie posl.br.: P-351/2024-12, od 30.09.2024. (stranica 41-47) utvrđeno je da se nalaže upravo 1.-tuženiku da tužitelju izvrši povrat novčanog iznosa od 24.000,00 eura po osnovi zajma od 13.11.2020. na koji i glasi Potvrda od 13.11.2020. (stranica 6-7).

16. Slijedom prethodnih utvrđenja sud zaključuje kako je upravo 1. -tuženik ugovorna strana koja je primila navedeni novčani iznos u zajam, a ne njegov sin IJ, te kako je tužitelj sukladno čl.69.st.2. ZOO-a tužbu podnio upravo protiv 1.- tuženika, kao dužnika, i protiv 2.-tuženice, kao treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, pa je stoga prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika neosnovan.

17. Opće pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svojeg dužnika propisane su u čl.66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO): 1. dospjelost tražbine, 2. insolventnost dužnika, 3. pravna radnja dužnika i 4. postojanje oštećenje vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

18. Kao što je prethodno navedeno ove opće pretpostavke moraju postojati kumulativno zajedno s posebnom pretpostavkom ovisno o tome radi li se o naplatnom ili besplatnom raspolaganju.

19. Ugovor o darovanju nekretnine predstavlja dužnikovo besplatno raspolaganje svojom imovinom pa se za taj ugovor smatra da je dužnik znao da tim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku sukladno čl.67.st.3. ZOO-a.

20. S obzirom da se radi o ugovoru o darovanju, dakle besplatnom raspolaganju, prekluzivni rok za podnošenje takve tužbe je tri godine, a koji rok se računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju sukladno čl.71. ZOO-a.

Radi se o prekluzivnom roku materijalnopravne prirode na koji sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Trogodišnji prekluzivni rok u kojem se može podnijeti tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u slučaju besplatnog raspolaganja, računa se od dana kad je dužnik poduzeo pravnu radnju koja se pobija, a ako se takva radnja sastoji od više odvojenih radnji, tada se smatra da je dužnikova radnja poduzeta u trenutku kada je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava, a koji stav je iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 03. srpnja 2014. godine broj U- III/5050/2011.

22. U konkretnom slučaju posljednji akt kojim se okončala radnja darovanja predmetnih nekretnina je upis prava vlasništva na 2. -tuženika KJ u zemljišnim knjigama, te je iz izvatka iz zemljišne knjige-povijesni prikaz (stranica 13-17), izvatka iz knjige položenih ugovora-povijesni prikaz (stranica 18-22), te iz izvatka iz knjige položenih ugovora (stranica 23), utvrđeno je da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana na 2.-tuženika dana 22.11.2021., a stan u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u knjizi položenih ugovora Knjiga PU: Novigrad, broj [broj poduloška], opisan kao Stan-kuća koji se sastoji od dvije sobe i hodnika u ukupnoj površini od 108,50 m2, upisan na 2. -tuženika dana 28.03.2023.

23. Obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 22.02.2024. godine sud utvrđuje da je ista pravovremena odnosno unutar trogodišnjeg prekluzivnog roka propisanog čl.71. ZOO-a.

24. Uvidom i čitanjem Potvrde od 15.08.2022. (stranica 6-7) utvrđeno je kako je rok dospijeća tužiteljeve tražbine za povrat ukupnog iznosa od 35.000,00 eura ugovoren u dva dijela i to za povrat prve polovice iznosa od 17.500,00 eura do 15.08.2021. godine, a za povrat druge polovice iznosa od 17.500,00 eura do 15.08.2022. godine, slijedom čega sud zaključuje da je rok za ispunjenje obveze ugovoren sukladno čl.173.st.1. ZOO-a.

25. Nadalje, uvidom i čitanjem opomena tužitelja (stranica 8-9) utvrđeno je da 1.- tuženik, kao dužnik, nije ispunio svoju obvezu u cijelosti, već je istu ispunio djelomično na način da je vratio dio duga od 11.000,00 eura, te da mu je preostao za vratiti dug od 24.000,00 eura.

26. Uvidom i čitanjem Presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br.: P-351/2024-12, od 30.09.2024. (stranica 41-47) utvrđeno je kako je tužitelj, kao vjerovnik, pokrenuo protiv 1.-tuženika parnicu radi ostvarivanja predmetne novčane tražbine od 24.000,00 eura, međutim tužitelj, kao vjerovnik, može podnijeti tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i u slučaju da nije prethodno pokrenuo parnicu radi ostvarivanja svoje tražbine, na koji zaključak upućuje pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj: Rev- 900/2013-3, od 16. srpnja 2019., prema kojem za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji vjerovnikova tražbina ne mora biti utvrđena pravomoćnom presudom, već je dovoljno da je tražbina dospjela.

27. Posebno vezano uz dospjelost tužiteljeve odnosno vjerovnikove tražbine ovaj prvostupanjski sud se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 24. svibnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-11 po kojem dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.

Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 22.02.2024. godine sud utvrđuje da je u trenutku podnošenja tužbe tužiteljeva preostala tražbina od 24.000,00 eura dospjela za isplatu.

28. Uvidom i čitanjem Ugovora o darovanju od 22.11.2021. (stranica 10 -12) utvrđeno je da se radi o pravnoj radnji dužnika odnosno 1.-tuženika koja se pobija tužbom u ovoj pravnoj stvari, te da je zaključenjem ugovora 1.-tuženik prenio na 2.-tuženika vlasništvo 2 nekretnine i to

- k. č. br. [katastarska čestica] kuća, površine od 71 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- stan u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u Novigradu, ulica J. Milovac 28, upisan u knjizi položenih ugovora Knjiga PU: Novigrad, broj [broj poduloška], opisan kao Stan-kuća koji se sastoji od dvije sobe i hodnika u ukupnoj površini od 108,50 m2.

29. Nadalje, iz pročitanog ugovora u čl.2.st.2 utvrđeno je da je da su 1. -tuženik i 2.- tuženica bračni supružnici, a isto proizlazi i iz odgovora na tužbu u kojem tuženici navode kako su predmetni ugovor sklopili jer su više od 40 godina u braku i u interesu im je da za trajanja života riješe imovinsmopravne odnose.

30. Međutim, prema ocjeni ovog prvostupanjskog suda, razlozi zbog kojih je predmetna pravna radnja poduzeta nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

31. Budući da se radi o besplatnom raspolaganju, stoga u tom slučaju, sukladno odredbi čl.67.st.3. ZOO-a, smatra da je 1.-tuženik, kao dužnik, znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku tj. tužitelju, a obzirom da je raspolaganje izvršeno u korist bračnog druga 1. -tuženika, stoga se sukladno čl.67.st.2. ZOO-a smatra se da je i 2.-tuženici bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku tj. tužitelju, budući da u postupku nije dokazano suprotno.

32. Vezano uz insolventnost 1. -tuženika, kao dužnika, sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao da je 1.-tuženik insolventan odnosno da nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine budući da uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu (stranica 49-51), Zahtjev za izdavanje podataka iz očevidnika Fine (stranica 52-53), te Potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje (stranica 61) proizlazi zaključak kako je tužitelj protiv 1.-tuženika podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br.: P-351/2024-12, od 30.09.2024. (stranica 41-47), te da provedba ovrhe na novčanim sredstvima nije uspjela i da je navedena pravna osnova tj. presuda na dan 31.01.2025. godine evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 2. mjestu, te da iznos evidentiranih obveza prije te osnove iznosi 2.948,45 eura.

33. Tuženici u ovom postupku tvrde da imaju dovoljno druge imovine iz koje bi se tužitelj kao vjerovnik mogao namiriti odnosno da imaju stalna primanja i prihode. Sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

34. Isto tako, teret dokaza da je 1. -tuženik solventan je upravo na njemu, što je sukladno pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev-3245/2015, od 30. listopada 2018. godine.

35. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju to je 1.-tuženik koji tijekom postupka nije dokazao da je solventan, odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja, niti je predlagao ikakve dokaze u tom smislu.

36. Nakon provedenog postupka sud smatra kako su ispunjenje sve pretpostavke koje su zakonom predviđene za pobijanje dužnikove pravne radnje, te kako je 1.-tuženik poduzetom pravnom radnjom darovanja predmetnih nekretnina u korist 2. -tuženice koja mu je bračni drug, a koje nekretnine su bile u vlasništvu 1. -tuženika, oštetio tužitelja kao vjerovnika, s obzirom da 1. -tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine odnosno da nema drugih novčanih sredstava, te je sud temeljem čl.66. i čl.67. ZOO-a u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I i točkom II izreke ove presude.

37. Vezano uz tijek zateznih kamata tužitelj ima pravo tražiti zatezne kamate od dana dospjelosti svoje tražbine budući da čl.183.st.1. ZOO-a propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, te sukladno čl.29.st.1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

38. Po pravilu reda uračunavanja ispunjenja iz čl.171. ZOO-a, budući da ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, niti dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje tako da se smatra da je djelomičnim ispunjenjem odnosno povratom iznosa od 11.000,00 eura 1. -tuženik, kao dužnik, podmirio prvi dio zajma koji je trebao biti vraćen do 15.08.2021. godine, pa mu stoga na ostatak nepodmirenog dijela prvog dijela zajma u visini od 6.500,00 eura zatezna kamata teče od 16.08.2021., a na cijeli nepodmireni drugi dio zajma od 17.500,00 eura zatezna kamata teče od 16.08.2022., slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I i točkom II izreke ove presude.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

40. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 5.000,00 eura, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

41. U postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji dužnik i treća osoba u odnosu na koju je poduzeta pravna radnja imaju položaj jedinstvenih suparničara u smislu čl.201. ZPP-a, pa budući da su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani u slučaju tužiteljevog uspjeha u parnici sukladno čl.161.st.3. ZPP-a.

42. Obzirom da su tuženici izgubili parnicu, isti su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini 200,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za sastav 2 obrazložena podneska od 17.01.2024. i od 24.10.2025. u ukupnom iznosu od 400,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja dana 21.01.2025. 50,00 eura po Tbr.9.st.5. Tarife;

- za zastupanje na 4 održana ročišta dana 07.04.2025., 16.07.2025., 26.11.2025. i 03.02.2026. što ukupno iznosi 800,00 eura po Tbr.9. toč.1Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 987,50 eura po Tbr.46. Tarife;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 48,23 eura Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023 – dalje: Uredba);

- za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 96,45 eura po Tbr.2.st.1. Uredbe.

43. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 1.957,18 eura, dok ej tužitelj odbijen s razlikom zatraženih troškova od 14,28 eura kao neosnovanom, slijedom čega je sud je temeljem čl.154 st.1., čl.155.st.1. i čl.161. st.3. ZPP-a odlučio kao pod točke III izreke ove presude.

44. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

45. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl.29.st.2. ZOO-a.

46. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem su tuženici dužni dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 27. veljače 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženicima, putem punomoćnika.