REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-100/2025-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Lovri Badžimu, odvjetniku iz Zagreba, Kaptol 11 te suprugu CV, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Dom zdravlja ZAGREB – ZAPAD, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 11, OIB: 66896155710, zastupan po punomoćnici Tini Čemerika, odvjetnici iz Zagreba, 12. Podbrežje 10, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Lovre Badžima, odvjetnika, supruga tužiteljice CV, odvjetnika te punomoćnice tuženika Tine Čemerika, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 27. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Utvrđuje se da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme, Klasa: 112-03/22- 01/1, Ur.broj: 251-12-02-22-179 od 19. kolovoza 2022. zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme između tužiteljice JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnice i tuženika Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 kao poslodavca.

II/ Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 da tužiteljici JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od petnaest dana izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova doktora dentalne medicine ili drugo odgovarajuće radno mjesto prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice u punom radnom vremenu, u protivnom će takvu potvrdu zamijeniti ova presuda.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 da u roku od petnaest dana tužiteljicu JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na rad u punom radnom vremenu, na poslove doktora dentalne medicine ili na drugo odgovarajuće radno mjesto prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice."

i istog dana

r i j e š i o  j e

I/Odbacuje se tužba tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da nije prestao Ugovor o radu na određeno vrijeme, Klasa: 112- 03/22-01/1, Ur.broj: 251-12-02-22-179 od 19. kolovoza 2022., sklopljen na neodređeno vrijeme između tužiteljice JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnice i tuženika Doma zdravlja ZAGREB-ZAPAD, Prilaz baruna Filipovića 11, Zagreb, OIB: 66896155710 kao poslodavca."

II/ Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica JV (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 3. listopada 2022. navodi da je zaposlena kod tuženika Dom zdravlja ZAGREB-ZAPAD (dalje u tekstu: tuženik), na temelju ugovora o radu od 19. kolovoza 2022., koji ugovor je tužiteljica potpisala 25. kolovoza 2022. na radnom mjestu doktora dentalne medicine, u kojem ugovoru nije naveden razlog zapošljavanja na određeno vrijeme. Navedeno je protivno čl. 12 st. 2 Zakona o radu te predstavlja pravnu podlogu za prerastanje tog ugovora u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužiteljica je kod tuženika zaposlena na temelju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme počevši od listopada 2021., međutim u ugovoru o radu od 19. kolovoza 2022., za razliku od prethodnih ugovora, nije naveden objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Iako tužiteljica nije imala obvezu podnošenja zahtjeva za zaštitu prava jer ustaje sa tužbom na utvrđenje, tužiteljica je to ipak učinila 5. rujna 2022. tražeći od tuženika da joj izda potvrdu o postojanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Takav zahtjev ponovila je i dopisom od 19. rujna 2022. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje, s obzirom da je predmet tužbe neodvojiv od materijalne egzistencije tužiteljice. Tužiteljica naglašava da je sporni ugovor o radu potpisala 25. kolovoza 2022. jer se 19. kolovoza 2022. nalazila na godišnjem odmoru i nije bila u Zagrebu. Tuženik je tužiteljicu 3. listopada 2022. premjestio na drugu lokaciju radi obavljanja poslova doktorice dentalne medicine, ali se oglušio na tužiteljičine zahtjeve iz ranije navedenih dopisa. Stoga tužiteljica traži da se utvrdi da je na temelju ugovora o radu od 19. kolovoza 2022. zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme te da joj tuženik izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odnosu na utvrđenje zaključenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a u odnosu na zahtjev za izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme tuženik predlaže tužbu odbaciti. Ne osporava činjenicu da je tužiteljica doista u više navrata zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme, međutim osporava da bi ugovor o radu od 19. kolovoza 2022. bio zaključen protivno odredbi čl. 12 Zakona o radu te da se isti smatra ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. Naime kod tuženika je proveden natječaj za zapošljavanje na određeno vrijeme koji je objavljen u Narodnim novinama broj 127/21 od 26. studenoga 2021. Natječaj je proveden radi potrebe za zapošljavanjem radnika na određeno vrijeme i to zbog zamjene za razna odsustva, bolovanje i rodiljni dopust. Dakle, u natječajnoj dokumentaciji je jasno naveden razlog zasnivanja ugovora o radu na određeno vrijeme i to zbog zamjene za razna odsustva, bolovanje i rodiljni dopust. Tužiteljica se javila na taj natječaj te se upoznala sa uvjetima zaposlenja na određeno vrijeme. Tužiteljica je imala saznanja da je tuženiku povremeno potreban radnik koji će mijenjati druge kolege koji iz određenog razloga nisu u mogućnosti pacijentima pružati zdravstvenu zaštitu. Nakon provedbe javnog natječaja s tužiteljicom je zasnovan radni odnos na određeno vrijeme i to zaključenjem ugovora o radu od 6. listopada 2021., odnosno 25. studenoga 2021., 16. prosinca 2021., 23. ožujka 2022. te 19. kolovoza 2022., pri čemu je zadnji ugovor zaključen na razdoblje do najkasnije 31. prosinca 2022. Svi navedeni ugovori o radu sadržavali su jasno utvrđenje prema kojem se radni odnos zasniva na određeno vrijeme te su navedeni razlozi zasnivanja radnog odnosa. U ugovoru o radu od 19. kolovoza 2022. tuženik je jasno uputio na natječajnu dokumentaciju od 26. studenoga 2021. koja predstavlja osnovu zasnivanja radnog odnosa, a u kojoj je navedeno da je to potrebno zbog zamjene za razna odsustva, bolovanje i rodiljni dopust. Tužiteljica u tužbi navodi da je rad obavljala na raznim mjestima rada, što znači da je bila upoznata sa činjenicom da je radni odnos zasnovala na određeno vrijeme. Iz natječaja za zapošljavanje koji je objavljen u Narodnim novinama proizlaze razlozi zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme, a na koji natječaj je tuženik uputio u čl. II ugovora o radu. Sve kada bi se uzelo da predmetni ugovor o radu ne sadrži objektivni razlog iz čl. 12 st. 2 Zakona o radu, isti ne bi ex lege prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme, već bi to bilo u slučaju da tužiteljica nije znala i nije mogla znati objektivni razlog za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme. Međutim, tužiteljici je čitavo vrijeme bilo poznato iz kojih objektivnih razloga tuženik zasniva predmetni radni odnos, tako da nije postojala suglasna volja ugovornih strana za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Tuženik je mišljenja da je tužiteljici bilo poznato da čitavo vrijeme svoj rad obavlja kao zamjena za odsutne kolege, a navedeno proizlazi iz natječajne dokumentacije koja je navedena u ugovoru o radu. Tvrdnje tužiteljice o tome da je ugovor o radu potpisan tek 25. kolovoza 2022. nisu relevantne za ovaj postupak, budući da je tužiteljica imala uvid u datum koji je naveden na ugovoru te nije morala potpisati ugovor, ukoliko to ne odgovara njenoj volji. Tuženik dalje smatra da tužiteljica nema pravni interes tražiti od tuženika da izda pisanu potvrdu o statusu radnog odnosa, budući da, u slučaju da sud usvoji točku I. tužbenog zahtjev, takva potvrda nije potrebna, jer istu zamjenjuje izrijeka presude. Stoga tuženik predlaže točku I. tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovanu, a u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva predlaže odbaciti tužbu.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica u svom podnesku od 22. studenoga 2022. ističe da tužiteljica počevši od 3. listopada 2022. radi poslove doktorice dentalne medicine u ordinaciji u Kustošiji gdje preuzima tim bez nositelja. U toj ordinaciji tužiteljica ne radi kao zamjena, te stoga ne postoji objektivan razlog za zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme. Tužiteljica je radila kao zamjena za dr. LV, međutim počevši od 3. listopada 2022. tužiteljica radi u timu bez nositelja, što znači da radi kao tuženikova zaposlenica u tuženikovom prostoru koji ne predstavlja ordinaciju drugog doktora ili doktorice dentalne medicine. Naime, u tom prostoru prethodno je radila dr. JVV, koja je otišla u mirovinu, a ranije je bila doktorica s privatnom ordinacijom koja je na temelju zakupa koristila tuženikov prostor. Stoga, tužiteljica počevši od 3. listopada 2022. više ne radi kao zamjena za odsutnu liječnicu već kao zaposlenica tuženika u timu bez nositelja. Upravo zato ne postoji objektivan razlog za zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme. Nadalje, tužiteljica ističe da u ugovoru o radu nije dovoljno pozvati se na natječajnu dokumentaciju kako bi se zadovoljio kriterij iz čl. 12 Zakona o radu, budući da je kroz sudsku praksu jasno utvrđeno da razlog zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme mora biti jasno naveden u samom ugovoru, bez iznimke, a u protivnom ugovor o radu smatra se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

4. Tužiteljica je u svom podnesku od 10. ožujka 2023. konačno uredila tužbeni zahtjev na način kako je to naznačeno u izrijeci ove presude, s obzirom da je u međuvremenu zaprimila obavijest od tuženika o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme te je odjavljena iz radnog odnosa 31. prosinca 2022.

5. Tuženik se u odnosu na novo postavljeni tužbeni zahtjev istom usprotivio kao i objektivnoj preinaci tužbe, navodeći da je i tužbeni zahtjev pod točkom I tužbe postao bespredmetan, budući da je u svakom slučaju tužiteljičin radni odnos prestao 31. prosinca 2022., istekom ugovora o radu na određeno vrijeme. Sve kada bi se utvrdilo da se radilo o radnom odnosu na neodređeno vrijeme, taj radni odnos u svakom slučaju je prestao 31. prosinca 2022., odjavom tužiteljice kod HZMO-a i HZZO-a, pa iako tužiteljici nije otkazan ugovor o radu, isti je otkazan konkludentnim radnjama te je došlo do prestanka radnog odnosa. Sudska praksa zauzela je stajalište da i u takvom slučaju radnik treba ustati sa zahtjevom za zaštitu prava, protiv svake povrede obveza iz radnog odnosa, a u protivnom da nema pravo na sudsku zaštitu. Budući da tužiteljica u odnosu na navedeno nije ustala sa zahtjevom za zaštitu prava, nema pravo tražiti vraćanje na rad niti se može utvrđivati nezakonitost prestanka radnog odnosa.

6. Tužiteljica u odnosu na navedeno ističe da su prema odredbi čl. 112 Zakona o radu jasno propisani načini prestanka radnog odnosa, te da se nije ostvario niti jedan od tih načina prestanka radnog odnosa, stoga tužiteljica nije bila dužna ustati sa zahtjevom za zaštitu prava, jer tuženik nikada nije tužiteljici otkazao ugovor o radu. Ugovor o radu može prestati jedino na način koji je naveden u Zakonu o radu, a koji se u odnosu na tužiteljicu nije ostvario. Činjenica je da je tuženik tužiteljici uskratio pravo na rad nakon 31. prosinca 2022., čemu je tužiteljica morala udovoljiti, međutim budući da tužiteljica ustaje sa tužbom na utvrđenje, ne postoji obveza da se podnese zahtjev za zaštitu prava.

7. Tuženik u odnosu na navedeno opetovano ističe da je radni odnos tužiteljice kod tuženika u svakom slučaju prestao 31. prosinca 2022., te da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan, odnosno u odnosu na točku I tužbe bespredmetan, jer se eventualno može utvrditi postojanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, koji je u svakom slučaju prestao 31. prosinca 2022., a u odnosu na koji prestanak tužiteljica nije stekla pravo tražiti sudsku zaštitu.

8. Dodatno, tuženik tijekom postupka ističe da nije moguće udovoljiti tužbenom zahtjevu tužiteljice, budući da se radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme zasniva isključivo putem natječaja, i to sukladno odredbi čl. 24 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, odnosno čl. 27 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a što je tužiteljica znala jer se i sama javljala na natječaje za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, tako da nije moguće prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, budući da je prethodno potrebno provesti javni natječaj. U odnosu na tužiteljicu nije proveden javni natječaj na kojem bi ista bila izabrana za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, radi čega tuženik ističe da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

9. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u zamolbe za zasnivanje radnog odnosa (str. 31-33, 123 spisa), u prijavu za natječaj za specijalizaciju (str. 34 spisa), u ugovor o radu od 6. listopada 2021. (str. 35-36 spisa), u ugovor o radu od 16. prosinca 2021. (str. 39-40 spisa), u ugovor o radu od 23. ožujka 2022. (str. 41-42 spisa), u ugovor o radu od 19. kolovoza 2022. (str. 43-44 spisa), u isplatne liste (str. 45, 113-115 spisa), u dopis tužiteljice od 5. rujna 2022. (str. 47 spisa), u dopis tužiteljice od 19. rujna 2022. (str. 49-51 spisa), u popis liječnika dentalne medicine (str. 98-108 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 109 spisa), u obavijest o rezultatu javnog natječaja (str. 118, 126, 161 spisa), u natječaj (str. 120-122 spisa), u obavijest tužiteljice od 19. listopada 2022. (str. 124-125 spisa), u prigovor tužiteljice od 16. studenoga 2022. (str. 127-132 spisa), u Pravilnik o provedbi natječaja (str. 133-135 spisa), u bodovanje (str. 136-138 spisa), u potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa (str. 157 spisa), u odjavu HZZO i HZMO (str. 158-160, 186 spisa), u presliku tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske (str. 180-185 spisa), u Pravilnik o radu (str. 273-304 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda posl. br. Pr-1918/2022 od 27. svibnja 2024. (str. 381-390 spisa), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-682/2024 od 08. listopada 2024. (str. 546-552 spisa), u natječaj od 26. studenog 2021. (str. 585-587 spisa), u dopis tuženika od 28. rujna 2022. (str. 588 spisa), u dopis tuženika od 22. studenog 2022. (str. 589 spisa), u dopis tuženika od 07. listopada 2021. (str. 590 spisa), u Odluku tuženika o izboru doktora dentalne medicine od 08. studenog 2022. (str. 591 spisa), u Odluku tuženika o potrebi zapošljavanja od 09. rujna 2022. (str. 592 spisa), u Odluku o raskidu ugovora o zakupu od 09. rujna 2022. (str. 593 spisa), u rješenje Ministarstva zdravstva od 05. rujna 2022. (str. 594 spisa), u prijavu na natječaj (str. 596 spisa).

10. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, djelomično neosnovan te djelomično nedopušten iz sljedećih razloga.

11. U ovom predmetu sud je donio presudu posl. br. Pr-1918/2022 od 27. svibnja 2024. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Zagrebu je svojim rješenjem posl. br. Gž R-682/2024 od 08. listopada 2024. ukinuo navedenu presudu te vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu proizlazi da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, budući da sud nije ispitao relevantnu okolnost je li tužiteljica na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2022. radila kao zamjena odsutne kolegice, odnosno je li u tom periodu popunjavala upražnjenu ordinaciju na adresi [adresa] u [adresa], u kojoj ordinaciji nije mijenjala kolegu koji bi bio bolestan, na rodiljnom dopustu ili odsutan iz drugog razloga, već je popunjavala upražnjenu ordinaciju, budući da je prethodna liječnica koja je bila u zakupu otišla u mirovinu. S obzirom da sud u prvostupanjskoj presudi nije utvrdio činjenicu je li tužiteljica radila kao zamjena odsutne djelatnice ili se radilo o zamjeni liječnice koja uopće nije bila liječnica tuženika, sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, radi čega prvostupanjska presuda ima nedostataka i nije ju moguće ispitati. Stoga je drugostupanjski sud ukinuo navedenu presudu te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

12. U odnosu na podnesak tužiteljice od 10. ožujka 2023. kojim je tužiteljica objektivno preinačila tužbu, sud je raspravnim rješenjem od 26. travnja 2023. dopustio preinaku tužbe, unatoč protivljenju tuženika jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga, predmet spora je zahtjev tužiteljice iz podneska od 10. ožujka 2023., a sve kako je to navedeno u izrijeci.

13. Uvidom u zamolbu za zasnivanje radnog odnosa od 31. kolovoza 2021. je utvrđeno da je tužiteljica dostavila svoju prijavu na natječaj za radno mjesto doktora dentalne medicine i to na neodređeno vrijeme i podredno na određeno vrijeme, koji natječaj je objavljen 27. kolovoza 2021. Nadalje, uvidom u zamolbu od 30. studenoga 2021. je razvidno da je tužiteljica podnijela prijavu na natječaj za radno mjesto doktora dentalne medicine koji je objavljen kod tuženika 26. studenoga 2021., na kojem natječaju podnosi prijavu na radno mjesto na neodređeno vrijeme te podredno na određeno vrijeme. Spisu također prileži zamolba tužiteljice od 13. srpnja 2022. kojom se tužiteljica prijavljuje na natječaj za prijem u radni odnos kod tuženika i to na neodređeno vrijeme, a podredno na određeno vrijeme, koji natječaj je objavljen 8. srpnja 2022.

14. Spisu prileže ugovori o radu koje je tužiteljica zaključila sa tuženikom na određeno vrijeme, iz kojih proizlazi da je na temelju ugovora o radu od 6. listopada 2021. tužiteljica zasnovala radni odnos na određeno vrijeme za obavljanje posla liječnika dentalne medicine. U čl. II. ugovora navedeno je da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme od 7. listopada 2021. sukladno odluci ravnatelja za zapošljavanje na određeno vrijeme i to zbog zamjene odsutnih liječnika, a koji ugovor će trajati do prestanka potrebe, odnosno do okončanja natječajnog postupka, a najkasnije do 30. studenoga 2021. Spisu također prileži ugovor o radu tužiteljice od 25. studenoga 2021. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica kod tuženika zasnovala radni odnos na određeno vrijeme. Iz čl. II. tog ugovora proizlazi da se radni odnos zasniva počevši od 1. prosinca 2021., sukladno odluci ravnatelja radi zamjene odsutnih liječnika, te da će isti trajati najkasnije do 31. prosinca 2021. Prema ugovoru o radu na određeno vrijeme od 16. prosinca 2021. tužiteljica je zasnovala kod tuženika radni odnos na određeno vrijeme. U čl. II. ugovora navodi se da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme od 1. siječnja 2022., sukladno provedenom natječaju za zapošljavanje na određeno vrijeme, (NN broj 127/21 od 26.11.2021.) zbog zamjene za razna bolovanja i ostala odsustva, te da će trajati do prestanka potrebe, a najduže do 31. ožujka 2022. Nadalje, spisu prileži ugovor o radu na određeno vrijeme od 23. ožujka 2022. kojim je tužiteljica zasnovala radni odnos na određeno vrijeme. U čl. II. tog ugovora navodi se da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme od 1.4.2022. sukladno provedenom natječaju za zapošljavanje na određeno vrijeme (NN broj 127/21 od 26.11.2021.) zbog zamjene za razna bolovanja i ostala odsustva i trajati će do prestanka potrebe, a najduže do 31. kolovoza 2022. Uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2022. tužiteljica je zasnovala kod tuženika radni odnos na određeno vrijeme od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2022., temeljem provedenog natječaja za zapošljavanje na određeno vrijeme (NN broj 127/21 od 26.11.2021.), sve sukladno odredbi čl. II. ugovora o radu. Uvidom u Ugovor o radu tužiteljice od 19. kolovoza 2022. je razvidno da u tom ugovoru nije naveden konkretan razlog zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme, već se u čl. II. Ugovora samo navodi to da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme do 31. prosinca 2022. na temelju provedenog Natječaja za zapošljavanje na određeno vrijeme. Dakle, u tom ugovoru o radu nije navedeno radi li se o zamjeni odsutnog djelatnika zbog bolovanja, rodiljnog dopusta, ili kojeg drugog razloga radi kojeg je zasnovan radni odnos na određeno vrijeme.

15. Spisu prileže dopisi tužiteljice od 5. rujna 2022. i 19. rujna 2022., u kojima tužiteljica traži da se njezin radni odnos utvrdi kao radni odnos na neodređeno vrijeme, budući da je ugovor o radu od 19. srpnja 2022. zaključen protivno čl. 12 Zakona o radu, te da se o tome tužiteljici izda potvrda.

16. Tužiteljica je dostavila u spis ispis web stranice tuženika iz koje proizlazi da je navedena kao doktor dentalne medicine u ordinaciji u [adresa], pri čemu u odnosu na tužiteljicu nije navedeno da se radi o zamjeni nekog drugog liječnika dentalne medicine, već je samo navedeno tužiteljičino ime i prezime i osobni podaci.

17. Spisu prileži obavijest o rezultatu javnog natječaja za prijem u radni odnos za radno mjesto doktora dentalne medicine od 14. prosinca 2021. iz kojeg proizlazi da je za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme izabrana dr. ĐV, dok je tužiteljica izabrana za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme zajedno sa dr. HV.

18. Nadalje, spisu prileži natječaj za prijem u radni odnos objavljen od strane tuženika, iz kojeg proizlazi da je tuženik tražio doktora dentalne medicine, i to jednog izvršitelja za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme te jednog izvršitelja za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme (zamjena za dopust trudne radnice i nastavno rodiljni dopust).

19. Spisu također prileži zamolba tužiteljice od 19. listopada 2022. kojom se ista prijavljuje na natječaj za prijem u radni odnos doktora dentalne medicine na neodređeno vrijeme, koji natječaj je objavljen na internetskoj stranici tuženika 12. listopada 2022. Nadalje, spisu prileži obavijest o rezultatu javnog natječaja od 9. studenoga 2022. iz koje proizlazi da je za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme izabrana dr. GV, a na određeno vrijeme dr. CVV.

20. Sud je izvršio uvid u natječaj za prijem u radni odnos koji je objavljen u Narodnim novinama broj 127/21 od 26. studenoga 2021., iz kojeg proizlazi da je tuženik otvorio natječaj za prijem u radni odnos za doktora dentalne medicine, i to 2 izvršitelja za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme (zamjena za razna odsustva, bolovanje i rodiljni dopust) te 1 izvršitelja za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Nije sporno da se tužiteljica prijavila na navedeni natječaj, budući da isto proizlazi iz zamolbe tužiteljice od 30. studenoga 2021., te također da je tužiteljica na tom natječaju izabrana za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, a kako to proizlazi iz obavijesti tuženika od 14. prosinca 2021.

21. Nadalje, među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis to da je tužiteljica u periodu od 01. listopada 2022. pa do 22. studenog 2022. obavljala posao liječnika dentalne medicine na lokaciji [adresa] u [adresa], na kojoj lokaciji nije mijenjala odsutnog djelatnika, odnosno nije bila zamjena za postojećeg djelatnika s obzirom da je ordinacija na toj lokaciji vraćena u sastav Doma zdravlja nakon raskida ugovora o zakupu s liječnicom koja je tamo obavljala poslove liječnika dentalne medicine, dr. JVV. Tuženik je u spis dostavio dopis upućen Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od 28. rujna 2022. u kojem navodi da dr. JVV prestaje pravo obavljanja privatne prakse na lokaciji [adresa] u [adresa], te se ta ordinacija vraća u sastav tuženika. Istim dopisom tuženik izvještava HZZO da će u navedenoj ordinaciji do završetka natječajnog postupka raditi tužiteljica. Nadalje, prema dopisu tuženika od 22. studenog 2022. je razvidno da tuženik istim dopisom izvještava HZZO kako će na lokaciji u [adresa] počevši od dana 22. studenog 2022. započeti s radom dr. ŠV, a radi se o timu bez nositelja, te se poziva HZZO da dr. ŠV postane nositelj tima počevši od 01. prosinca 2022.. Istim dopisom tuženik obavještava HZZO da će sada u ordinaciji nositeljice NV koja koristi bolovanje raditi tužiteljica počevši od 22. prosinca 2022., odnosno među strankama nije sporno da je to bilo odmah nakon dolaska dr. ŠV u ordinaciju na adresi [adresa] u [adresa], odnosno od 22. studenog 2022.. Isto tako tuženik je u spis dostavio i dopis od 07. listopada 2021. koji je upućen HZZO-u, a u kojem tuženik obavještava HZZO da će tužiteljica obavljati zamjenu u ordinaciji dr. LV počevši od 07. listopada 2021.. Nadalje, spisu prileži i Odluka tuženika od 08. studenog 2022. iz koje proizlazi da je dr. ŠV izabrana na radno mjesto doktora dentalne medicine za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Isto tako spisu prileži i Odluka tuženika od 09. rujna 2022. o raskidu ugovora o zakupu sa zakupcem dr. JVV s danom 30. rujna 2022.. Nadalje, iz rješenja Ministarstva zdravstva od 05. rujna 2022. proizlazi da je s danom 30. rujna 2022. utvrđen prestanak prava obavljanja privatne prakse od strane dr. JVV.

22. Iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis sud je utvrdio da je tužiteljica počevši od 01. listopada 2022. obavljala kod tuženika posao doktora dentalne medicine, ali ne kao zamjena odsutnog djelatnika koji se nalazi na bolovanju ili rodiljnom dopustu, već na adresi [adresa] u [adresa], u ordinaciji koja je od 01. listopada 2022. bez zakupnika, odnosno bez nositelja tima, te je vraćena u sastav tuženika. S obzirom na činjenicu da je u toj ordinaciji raskinut ugovor o zakupu s danom 30. rujna 2022., te da se ista od 01. listopada 2022. nalazi u sastavu tuženika bez nositelja i bez zaključenog ugovora o zakupu, tužiteljica nije mogla obavljati poslove kao zamjena odsutnog djelatnika koji je na bolovanju, već je izvorno obavljala poslove doktora dentalne medicine u ordinaciji koja se nalazi u sastavu tuženika. Stoga se tuženik na rad tužiteljice u periodu od 01. listopada 2022. pa do 22. studenog 2022. ne može pozvati na Natječaj koji je naveden u odredbi čl. II. Ugovora o radu od 19. kolovoza 2022., jer rad tužiteljice u tom periodu nije mogao biti zasnovan na temelju tog Natječaja, jer se u ovom slučaju nije radilo o zamjeni za odsutnog djelatnika koji se nalazi na bolovanju ili rodiljnom dopustu, a koje okolnosti su navedene u Natječaju kao razlog za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme.

23. Budući da u ugovoru o radu od 19. kolovoza 2022. za tužiteljicu više nije navedeno da se radni odnos na određeno vrijeme zasniva zbog zamjene za razna bolovanja i ostala odsustva, tužiteljica smatra da je time tuženik prekršio odredbu čl. 12 st. 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), te da se stoga njezin odnos ima smatrati radnim odnosom na neodređeno vrijeme.

24. Prema odredbi čl. 12. st. 2 ZR-a propisano je da poslodavac može s istim radnikom sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru iz čl. 14. st. 3 istog zakona mora navesti.

25. Tužiteljica tijekom postupka ističe da tuženik ne može zaobići kogentnu odredbu iz čl. 12. st. 2 ZR-a, te da se u svakom slučaju razlog zasnivanja ugovora o radu na određeno vrijeme mora navesti, a ako to nije slučaj da se automatski ugovor o radu ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. U prilog tih navoda tužiteljica ističe da se u stvarnosti dogodila promjena jer je tužiteljica počevši od 3. listopada 2022. obaviještena da će poslove doktora dentalne medicine obavljati na lokaciji u Kustošiji (na adresi [adresa]), za razliku od ranijeg razdoblja u kojem je bila zamjena za odsutnu dr. LV, te je poslove obavljala do njenog povratka na posao, što se dogodilo u rujnu 2022. Budući da je na lokaciji u [adresa] ([adresa]) ranija liječnica otišla u mirovinu, tužiteljica u stvari počevši od 3. listopada 2022. ne mijenja odsutnu kolegicu, već samostalno obavlja poslove doktora dentalne medicine, na upražnjenom radnom mjestu, na kojem je ranija liječnica otišla u mirovinu.

26. Tuženik tijekom postupka u više navrata ističe da nije prekršio kognetnu odredbu čl. 12. st. 2 ZR-a, s obzirom da se u ugovoru o radu na određeno vrijeme pozvao na Natječaj od 26. studenog 2021. u kojem je navedeno da se traži zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme i to radi zamjene za razna odsustva zbog bolovanja i rodiljnog dopusta. Tuženik stoga ističe da je dovoljno u Ugovoru o radu pozvati se na natječaj u kojem su navedeni razlozi za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, te da te razloge nije potrebno ponavljati u samom tekstu ugovora o radu da bi došlo do valjanog zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme.

27. S obzirom da iz dokaza koje je tuženik priložio spisu proizlazi da tužiteljica počevši od 01. listopada 2022. nije obavljala nikakvu zamjenu odsutnog djelatnika koji bi se nalazio na bolovanju, odnosno rodiljnom dopustu, pozivanje tuženika na Natječaj iz studenog 2021. nije dovoljan niti valjan razlog za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, koji radni odnos je nastao na temelju ugovora o radu od 19. kolovoza 2022.. Za zaključiti je stoga da tuženik nije imao niti je naveo objektivan razlog koji bi dopustio zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, koji predstavlja iznimku u odnosu na pravilo zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Prema odredbi čl. 12. st. 2 ZR-a prilikom zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme za to mora postojati objektivan razlog koji se mora navesti u Ugovoru o radu. U ovom slučaju je utvrđeno da počevši od 01. listopada 2022. nije bilo objektivnog razloga za zasnivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, niti je taj razlog naveden u ugovoru, odnosno natječajnoj dokumentaciji koja se spominje u čl. II ugovora o radu od 19. kolovoza 2022..

28. Sukladno odredbi čl. 12. st. 7 ZR-a ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga zakona i ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koji je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme. S obzirom da je ranije utvrđeno da je ugovor o radu tužiteljice od 19. kolovoza 2022. zaključen protivno odredbi čl. 12. st. 2 ZR-a, sud je primijenio odredbu čl. 12. st. 7 ZR-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojem se traži utvrđenje činjenice da je ugovor o radu od 19. kolovoza 2022. zaključen na neodređeno vrijeme i donio presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

29. Nadalje, sukladno odredbi čl. 14. st. 3 ZR-a ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Također, prema odredbi čl. 14. st. 4 ZR-a ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Budući da je ranije utvrđeno kako se tužiteljičin ugovor o radu od 19. kolovoza 2022. ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sud je postupio sukladno odredbi čl. 14. st. 3 i 4 ZR-a te je donio presudu kao pod točkom II/ izrijeke.

30. U odnosu na zahtjev tužiteljice koji se odnosi na utvrđenje činjenice da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te kojim tužiteljica predlaže vraćanje na rad, sud je izvršio uvid u odjavu tužiteljice iz radnog odnosa s danom 31. prosinca 2022., koje odjave kod HZZO-a i HZMO-a prileže spisu. Iz navoda tužiteljice u tužbi i tijekom postupka proizlazi da tužiteljica nakon 31. prosinca 2022. nije obavljala rad kod tuženika, odnosno da se više nije konzumirao ugovor o radu od 19. kolovoza 2022. . Tužiteljica je u svom podnesku od 23. siječnja 2023. navela da joj je tuženik nezakonito uskratio pravo na rad zabranivši joj da od 01. siječnja 2023. obavlja rad kod tuženika. Tužiteljica dalje u tom podnesku ističe da je obavijest o tome dobila 27. prosinca 2022. telefonskim putem, te ujedno tužiteljica obavještava sud da je tuženik tužiteljicu odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u siječnju 2023.. Tužiteljica također navodi da joj je tuženik u siječnju 2023. dostavio odjave kod HZZO-a i HZMO-a.

31. Sukladno odredbi čl. 133. st. 1 ZR-a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema odredbi čl. 133. st. 2 ZR-a ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Nadalje, prema odredbi čl. 133. st. 3 ZR-a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz čl. 133. st. 1 ZR-a, osim ako se radi o zahtjevu za naknadu štete ili drugom novčanom potraživanju iz radnog odnosa.

32. Budući iz navoda tužiteljice iz podneska od 23. siječnja 2023. proizlazi da je tužiteljica 27. prosinca 2022. saznala za povredu prava na rad koja je učinjena od strane tuženika, odnosno da u svakom slučaju od 01. siječnja 2023. više ne obavlja rad kod tuženika, za tužiteljicu je 02. siječnja 2023. počeo teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz čl. 133. st. 1 ZR-a. Tužiteljica u svom podnesku ne navodi da je podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv povrede prava na rad koje je počinio tuženik dana 01. siječnja 2023. zabranivši tužiteljici obavljati rad kod tuženika, te kasnije odjavom kod HZMO-a i HZZO-a, za koju odjavu je tužiteljica saznala u siječnju 2023.. Stoga, budući da tužiteljica niti ne navodi, niti dostavlja dokaz o tome da bi protiv povrede koju je tuženik počinio podnijela zahtjev za zaštitu prava, sud je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 3 ZR-a, te je odbacio tužbu tužiteljice u dijelu u kojem traži utvrđenje činjenice da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, koji tužbeni zahtjev je tužiteljica istaknula u svom podnesku od 10. ožujka 2023., bez da je prethodno u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva podnijela zahtjev za zaštitu prava. Stoga je sud donio rješenje o odbačaju tužbe kao u izrijeci.

33. S obzirom da je tužba tužiteljice odbačena u dijelu kojim se traži utvrđenje činjenice da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži vraćanje na rad, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 1 ZR-a. Slijedom navedenog donesena je odluka kao pod točkom III/ izrijeke ove presude.

34. Sukladno odredbi čl. 154. st. 4 ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, a djelomično nije, a da se postupak vodi radi utvrđenja, te se trošak određuje primjenom Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, sve primjenom odredbe čl. 154. st. 4 ZPP-a. Slijedom navedenog riješeno je kao pod točkom II/ izrijeke rješenja.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku