REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1780/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu Klasa: 112-01/25-02/137, URBROJ: 383-25-04 od 26. kolovoza 2025. Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 tužiteljici RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice RJ iz [adresa], kod tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, radi obavljanja poslova radnog mjesta Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I u Službi tehničke pripreme i proizvodnje, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 da tužiteljici RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“

II./ Nalaže se tužiteljici RJ iz [adresa], da tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 31. ožujka 2025., tužiteljica je kod tuženika obavljala poslove Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I u Službi tehničke pripreme i proizvodnje. Odlukom tuženika Klasa: 112-01/25-02/137, URBROJ: 383-25-04 od 26. kolovoza 2025. tužiteljici je otkazan Ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Protiv navedene Odluke tužiteljica je uložila zahtjev za zaštitu prava 12. rujna 2025., u odnosu na koji tuženik u zakonskom roku nije odgovorio. Odluka o otkazu je nezakonita. Tuženik se u obrazloženju Odluke o otkazu poziva na razloge otkazivanja zbog nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu u smislu čl. 53 st. 8 Zakona o radu. Međutim, u obrazloženju Odluke o otkazu nema niti jednog navoda iz kojeg bi proizlazilo da se radi o slučaju objektivnog nezadovoljavanja na probnom radu. Upravo suprotno, iz obrazloženja otkaza proizlazi da je tužiteljica …“neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koji je zadužena druga kolegica.“ Dakle, navedeno upućuje na počinjenje povrede radne obveze. Takve, iako potpuno neosnovane optužbe, iziskuju drugu vrstu otkaza, onu iz odredbe čl. 115 st. 1 podst. 3 Zakona o radu. No, u takvom slučaju poslodavac je dužan radnici omogućiti obranu, a prethodno izdati upozorenje. U ovom postupku to je izostalo, iz čega proizlazi da je tuženik otkaz donio protivno zakonom propisanoj proceduri za redovito otkazivanje ugovora o radu pa je otkaz tužiteljici od 26. kolovoza 2025. nedopušten. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 26. kolovoza 2025. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te da tuženik tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I u Službi tehničke pripreme i proizvodnje, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi tužitelja su neosnovani. U odnosu na navod da u obrazloženju Odluke o otkazu nema niti jednog navoda iz kojeg bi proizlazilo da se radi o slučaju objektivnog nezadovoljavanja na probnom radu, tuženik navodi da suprotno navodima tužitelja, tuženik je sukladno čl.53.st.9. Zakona o radu donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Što se tiče navoda o nezadovoljavanju na probnom radu, tuženik je jasno obrazložio isto te je naveo: «Radnica je protivno jasnim uputama nadređenih radila poslove za koje nije obučena te je time počinila niz grešaka. Nadalje, radnica je dana 14. kolovoza 2025. neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koje je zadužena druga kolegica. Iz svega navedenog poslodavac smatra da nakon primjerenog roka prilagodbe na novo radno mjesto i nove poslove način i rezultati rada radnice RJ nisu na zadovoljavajućoj razini potrebnoj za radno mjesto za koje je radnica sklopila ugovor o radu, te da stoga nastavak radnog odnosa nije moguć». S time u vezi, tuženik ukazuje na sudsku praksu – tako primjerice Vrhovni sud RH u presudi posl.br. Rev 2/2020, 11. srpnja 2023. navodi slijedeće: “Ovaj viši sud ukazuje, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, kako odredbu članka 53. stavka 4. ZR valja tumačiti smisleno, polazeći od istaknute svrhe (prirode) instituta probnog rada (budući za otkazivanje ugovora nisu potrebni razlozi kakvi su predviđeni za redovito ili izvanredno otkazivanje ugovora o radu) i na način da poslodavac nije dužan detaljno obrazložiti svoje nezadovoljstvo radom radnika na probnom radu, imajući u vidu diskrecijsko pravo poslodavca ocijeniti je li radnik, ovdje tužitelj, zadovoljio kriterije zbog provjere kojih je ugovoren probni rad. Svako drugo tumačenje ovog instituta bilo bi protivno svrsi instituta probnog rada.” Prema tome, tuženik je predmetnu Odluku o otkazu tužiteljici donio u pisanom obliku, obrazložio te uručio tužiteljici, a čime je udovoljio svim zakonskim uvjetima pa su prigovori tužitelja u c ijelosti pravno neosnovani. U odnosu na navod da se u Odluci o otkazu navodi kako je tužiteljica «neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koji je zadužena druga kolegica» pa da bi se onda radilo o drugoj vrsti otkaza. Prije svega, tuženik je u obrazloženju Odluke o otkazu naveo: «Radnica je protivno jasnim uputama nadređenih radila poslove za koje nije obučena te je time počinila niz grešaka. Nadalje, radnica je dana 14. kolovoza 2025. neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu (…)». Prema tome, iz teksta Odluke o otkazu jasno proizlazi kako se navedeni razlog navodi povrh razloga otkazivanja ugovora o radu tužiteljice. Uostalom, tuženik smatra kako je navedeno postupanje tužiteljice isto obuhvaćeno razlogom «nezadovoljavanja na probnom radu» jer tužiteljičin način rada i nakon primjerenog roka prilagodbe na novo radno mjesto i nove poslove nije bio na zadovoljavajućoj razini potrebnoj za radno mjesto za koje je sklopila ugovor o radu. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ranije citiranoj presudi posl.br. Rev 1403/2021 od 15. veljače 2022. godine u kojoj se navodi: “Prema daljnjem shvaćanju revizijskog suda sud se nema ovlast upuštati u poslodavčevu ocjenu, osim ako je riječ o diskriminaciji (tako u Revr-1432/14 od 25. kolovoza 2015., Revr-1445/13 od 30. rujna 2014., Revr-1299/14 od 9. rujna 2014. i dr.). Stoga je razlog zbog kojeg je Odluka o otkazu donesena potpuno irelevantan kada sud ne može ulaziti u ocjenu istoga jer se radi o diskrecionoj ocjeni poslodavca, kao što su irelevantni svi navodi vezano za tvrdnju tužiteljice da je dobro obavljala posao i da je imala dobru komunikaciju, kao i upiranje na potvrdu Zavoda za javno zdravstvo, kojom dokazuje svoju stručnost i sposobnost." Pored toga, činjenica da bi se u pobijanoj odluci o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu navodili različiti razlozi od kojih bi prema (pogrešnim) navodima tužitelja pojedini mogli biti svrstani i pod razloge za neki drugi otkaz, ne oduzimaju značaj tomu da je poslodavac otkazao ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu jer radnica nije pokazala sposobnost za pravilno i uredno obavljanje poslova i radnih zadataka, odnosno onako kako to od nje očekuje poslodavac. Svi navedeni razlozi se u svojoj biti svode na razlog nezadovoljavanja na probnom radu, a o čemu jedino i isključivo odluku može donijeti poslodavac, pa isto ne može predstavljati razlog zbog kojega bi takva odluka bila nedopuštena, odnosno nezakonita. Prema tome, i ovaj prigovor tužitelja ukazuje se u cijelosti neosnovanim. Imajući u vidu da prema odredbi čl. 53. st. 3. ZOR-u ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 4. ZOR-u, prvostupanjski sud, tijekom parničnog postupka, nije ovlašten ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje, pa stoga nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu od 31.3.2025. (list 4-7 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu od 26.8.2025. (list 8-9 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 12.9.2025. s povratnicom (list 10-12 spisa), sudsku praksu (list 19-30 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Sud je izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka na ročištu 17.2.2026. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 31. ožujka 2025. na radnom mjestu Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I u

Službi tehničke pripreme i proizvodnje,

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu na temelju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 26.8.2025.,

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu.

7. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 26.8.2025. proizlazi da je radnici RJ zaposlenoj na radnom mjestu Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I, Službi tehničke pripreme i proizvodnje otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31.3.2025. zbog nezadovoljavanja R na probnom radu. U obrazloženju je navedeno da su RJU i poslodavac Zagrebački holding d.o.o., podružnica Zagrebačke ceste sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg ugovora je Radnica zaposlena na radnom mjestu Suradnik za tehničku regulativu i projektiranje I s time da je ugovoren probni rad u trajanju od šest mjeseci. Na navedenom radnom mjestu Radnica je započela s radom dana 01. travnja 2025. Dana 25. kolovoza 2025. nadređene osobe Službe tehničke pripreme i proizvodnje obavijestile su Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima da radnica RJ nije zadovoljila na probnom radu. Radnica je protivno jasnim uputama. nadređenih radila poslove za koje nije obučena te je time počinila niz grešaka. Nadalje, RJU je dana 14. kolovoza 2025. neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koje je zadužena druga kolegica. Iz svega navedenog Poslodavac smatra da nakon primjerenog roka prilagodbe na novo radno mjesto i nove poslove način i rezultati rada radnice RJ nisu na zadovoljavajućoj razini potrebnoj za radno mjesto za koje je radnica sklopila ugovor o radu, te da stoga nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom članka 53. stavka 8. Zakona o radu i odredbom članka 11. stavka 5. Kolektivnog ugovora propisano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Obzirom da radnica RJ nije zadovoljila na probnom radu istoj je sukladno naprijed citiranim odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora otkazan ugovor o radu.

8. Prema čl. 53. st. 3. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17. i 98/19.) 151/22) i čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, te poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu), a prema čl. 53. st. 4. ZR na navedeni otkaz ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.

9. Svrha ugovaranja probnog rada prilikom sklapanja ugovora o radu između radnika i poslodavca jest omogućiti poslodavcu provjeru radnikovih stručnih i drugih sposobnosti za uspješno obavljanje određenoga posla za koji se sklapa ugovor o radu.

10. Obzirom da se probni rad ugovara radi provjere radnikovog stručnog znanja za obavljanje određenog posla, te provjera drugih radnih i osobnih kvaliteta radnika koje poslodavac očekuje da radnik posjeduje, to poslodavac može tijekom cijelog trajanja probnog rada sve do kraja probnog roka autonomno prosuđivati i ispitivati radnikove sposobnosti. Ako poslodavac ocijeni rad radnika u probnom roku nezadovoljavajućim, onda mu može otkazati ugovor o radu. Slijedom navedenog, poslodavac može sve do kraju probnog roka ocijeniti da radnik nije zadovoljio na probnom radu i zbog toga mu otkazati ugovor o radu.

11. Sukladno čl. 53. st. 4. ZR na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona. To znači da otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, sve sukladno čl. 120. ZR-a, otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu sukladno čl. 121.s t. 1. ZR-a, te ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete sukladno čl. 125. ZR-a.

12. U konkretnom slučaju, pobijani otkaz ugovora o radu tuženik je donio u pisanom obliku, te je u pisanom obliku obrazložen, te je dostavljen tužiteljici, a od kada joj je počeo teći otkazni rok.

13. Suprotno navodima tužiteljice, iz samog naziva pobijane odluke o otkazu, kao i iz njenog obrazloženja, jasno proizlazi da je otkaz donesen zbog toga što tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu sukladno čl. 53. st. 3. ZR i čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR. Naime, tuženik je u obrazloženju odluke o otkazu jasno naveo kako je ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu jer je protivno jasnim uputama nadređenih radila poslove za koje nije obučena te je time počinila niz grešaka, te je dana 14. kolovoza 2025. neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koje je zadužena druga kolegica, a zbog čega tuženik smatra da nakon primjerenog roka prilagodbe na novo radno mjesto i nove poslove, način i rezultati rada tužiteljice nisu na zadovoljavajućoj razini potrebnoj za radno mjesto za koje je radnica sklopila ugovor o radu, te stoga nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Dakle, kada je tuženik tijekom probnog rada ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu jer je tužiteljica postupala protivno jasnim uputama nadređenih i time počinila niz grešaka, te je dana 14. kolovoza 2025. neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koje je zadužena druga kolegica, te je temeljem toga tuženik ocijenio da nakon primjerenog roka prilagodbe na novo radno mjesto i nove poslove, način i rezultati rada tužiteljice nisu na zadovoljavajućoj razini potrebnoj za radno mjesto za koje je radnica sklopila ugovor o radu, te stoga nastavak radnog odnosa nije moguć, to po ocjeni ovog suda, jasno proizlazi da je tuženik ocijenio kako tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, te joj je upravo zbog toga otkazao ugovor o radu, a što predstavlja opravdan razlog za otkaz sukladno odredbama ZR -a. Stoga su navodi tužiteljice da je tuženik trebao donijeti neku drugu vrstu otkaza potpuno neosnovani te nemaju uporište u odredbama ZR-a, te su proizvoljni i subjektivni. Stoga je tuženik donio pobijanu odluku o otkazu sukladno čl. 53. st. 3. ZR i čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR, te sukladno čl. 53. st. 4. ZR-a tuženik nije bio dužan tužiteljicu prethodno upozoravati na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza, a niti joj omogućiti iznošenje obrane.

15. Prema ocjeni ovog suda, a koje stajalište je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-889/17 od 19. prosinca 2017., poslodavac koji donese odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, tijekom parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti takvog redovitog otkaza nije dužan dokazivati iz kojih razloga je ocijenio da radnik nije zadovoljio na probnom radu. Naime, budući da je odredbom čl. 53. st. 3. ZR propisano da ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovor o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. točka 4. ZR, to sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Dakle, autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate i pokazuje li kvalitete i sposobnosti koje su dostatne za nastavak radnog odnosa ili ne, pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada i sposobnostima, rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu, te predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu.

16. Dakle, tuženik je ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom roku, a navedeno obrazloženje je u skladu sa čl. 120. st. 2. ZR. Naime, odredbu čl. 53. st. 4. ZR valja tumačiti smisleno, polazeći od istaknute svrhe (prirode) instituta probnog rada, (budući za otkazivanje ugovora nisu potrebni razlozi kakvi su predviđeni za redovito ili izvanredno otkazivanje ugovora o radu) na način da poslodavac nije dužan detaljno obrazložiti svoje nezadovoljstvo radom radnika na probnom radu, imajući u vidu diskrecijsko pravo poslodavca ocijeniti je li radnik, ovdje tužitelj ica zadovoljila kriterije zbog provjere kojih je ugovoren probni rad. Svako drugo tumačenje ovog instituta bilo bi protivno svrsi instituta probnog rada. Tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi broj Gž R-305/19 od 9. listopada 2019. te Vrhovni sud RH u presudama broj Revr-47/18 od 20.02.2019., Revr-437/18 od 27.02.2019. i Revr-516/17 od 31.01.2018. Međutim, to ne sprečava poslodavca da u obrazloženju odluke o otkazu pobliže navede razloge zbog kojih radnica nije zadovoljila na probnom radu, a što je tuženik učinio u konkretnom slučaju. Dakle, tuženik je u pobijanoj odluci o otkazu naveo da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, što je bilo dovoljno, međutim, legitimno je pravo tuženika da u odluci o otkazu navede i dodatne razloge zbog kojih tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, te takvo postupanje doista ne čini otkaz nedopuštenim.

17. Kako ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovor o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. točka 4. ZR, to sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu, već je bitno da otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan (zloupotrebom prava takvog ugovaranja).

18. Iako sud nije ovlašten ispitivati ocjenu poslodavca o nezadovoljavanju na probnom radu (budući to ocjenjuje poslodavac), ističe se da ovaj sud smatra da sve naprijed navedeno ukazuje da je tuženik pravilno ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu jer svojim odnosom prema radu i poslodavcu ne odgovara zahtjevima radnog mjesta za koje je sklopila ugovor o radu s tuženikom.

19. Tužiteljica nije ni tvrdila ni dokazala da je stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika, te tužiteljica niti nije navela zakonsku osnovu iz čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 - dalje: ZSD) po kojoj bi bila diskriminiran, već je na temelju izvedenih dokaza ovaj sud smatra da je upravo tuženikova ocjena o nezadovoljavanju na probnom roku razlog otkaza.

20. Dakle, kada je tuženik kao poslodavac ocijenio da tužitelj ica kao njegova radnica nije zadovoljila na probnom roku (jer je protivno jasnim uputama nadređenih radila poslove za koje nije obučena te je time počinila niz grešaka, te je dana 14. kolovoza 2025. neovlašteno ulazila i mijenjala podatke u programu kod predmeta za koje je zadužena druga kolegica), te kako iz provedenih dokaza ovaj sud nije našao da bi pobijani otkaz bio diskriminirajući ili šikanozan, to je po ocjeni ovog suda tuženik imao opravdan razlog za otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu sukladno čl. 53. st. 3. ZR i čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnome roku od 26. kolovoza 2025. Kako je sud utvrdio da je pobijani otkaz dopušten, to je valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za vračanjem na rad, a tome valja dodati da bi takav zahtjev bio neosnovan čak i u slučaju da je otkaz nedopušten (što sud nije utvrdio), jer je takav zahtjev protivan čl. 53. st. 4. ZR-a.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužna naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 - 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 625,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i na presudu jer isti niti nije nastao. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis