Pr-2001/2023-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste NO, u pravnoj stvari tužiteljice OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate-KU, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10.veljače 2026., u nazočnosti pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 27.veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju OO, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 106,75 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,86 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,04 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,24 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,52 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. studeni 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. svibanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 29,64 EUR teče od 15. lipanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,90 EUR teče od 15. srpanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,15 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 21,93 EUR teče od 15. studeni 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,60 EUR teče od 15. siječanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 35,20 EUR teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,85 EUR teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,58 EUR teče od 15. svibanj 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 421,25 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 348,57 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 5.prosinca 2023. tužitelj navodi da je bio zaposlen kod tuženika do 18.10.2022. na radnom mjestu pomoćnog radnika pri Klinici za unutarnje bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da nezdravstveni radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 11%, odnosno 14% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine, te u pogledu priložene punomoći navodeći da je ista priložena u ranije pokrenutom sudskom postupku Pr-1985/2023. U daljnjem tijeku postupka navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 19.rujna 2025. sukladno rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 528,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.11.2018. do 18.10.2022. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i svim navodima i prijedlozima iz istoga kao neosnovanim posebice u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 6.lipnja 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 106,75 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev tuženik se usprotivio iz slijedećih razloga. Prvenstveno navodi da je tužitelj utužio po osnovi neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; svih drugih primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad; razlike između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, za razdoblje od 01.11.2018.-18.10.2022, ukupno 48 mjeseci u iznosu od 528,00 eura. Posljednjim podneskom, tužitelj da utužuje samo iznos od 106,75 eura i to za razdoblje od ukupno 17 mjeseci na ime neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, manje obračunatih iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, manje obračunate naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad, čime da povlači tužbu i tužbeni zahtjev za iznos od 421,43 eura i to na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, svih drugih primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, za ukupno 31 mjesec. Tuženik ističe kako se protivi takvom povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu visine i u pogledu razdoblja, te ujedno ističe prigovor zastare kao i da se trošak parničnog postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe prigovor preinake u odnosu na tužbeni zahtjev koji je tužiteljica postavila u posljednjem podnesku nakon provedenog vještačenja jer da iz istog proizlazi kako razlika naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje nije posljedica prekovremenog rada.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćene razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmor i bolovanje za razdoblje od 01.11.2018. do 18.10.2022.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 6.lipnja 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). 8.7.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje 01.11.2018. do 18.10.2022. Vještak navodi da je uvidom u platne liste razvidno da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno jesu li odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.11.2018. na dalje utvrđeno je da dodatak koji je predmet ove tužbe (dodatak za posebne uvjete rada) u razdoblju do zaključno 3/2020. nije obračunat na sate koji su obračunati kao prekovremeni. Naime, navedeni dodatak obračunat je na sate rada iskazane kao redovni rad, a nije obračunat na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. U Tabeli 1., koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, iskazana je visina potraživanja tužitelja po osnovi dodatka za posebne uvjete rada na način da su utvrđeni sati na koje je navedeni dodatak obračunat na obračunskim listama te preostali efektivno odrađeni sati na koje predmetni dodatak nije obračunat. Naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje izračunavaju se na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odnosno od 01.05.2022. ako je u prethodna tri mjeseca za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvareno pravo na naknadu plaće, tada se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek. Zaključno, za razdoblje od 01.11.2018. do 18.10.2022. tužitelju da nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020., dok su od 04.2020. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Stoga, za razdoblje od 01.11.2018. do 18.10.2022. potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 7,52 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad da iznosi 3,14 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad da iznosi 10,66 EUR, a manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 95,91 EUR.

10.1.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 106,57 eura.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je prvim određenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 528,00 eura za razdoblje od 01.11.2018. do 18.10.2022., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 106,57 eura.

13.Tako uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio na način kako je to već navedeno pod 3.3. ovog obrazloženja.

14.Tužitelj je podneskom od 19.rujna 2024. postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 528,00 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 01.11.2018. do 18.10.2022. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev. Iako tužiteljica nema financijskog i računovodstvenog znanja da bi mogla postaviti približno određen tužbeni zahtjev u smislu matematičkog izračuna, podneskom od 19.09.2024. zahtjev je postavljen u visokom iznosu s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka i utvrđenja koja iznosi vještak.

15.Ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu navodi, a nakon pregleda njemu dostupne dokumentacije za tužitelja, jest da za razdoblje od 01.11.2018. do 18.10.2022. tužitelju da nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020., dok su od 04./2020. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka; da ne postoji potraživanje za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom; te da od ukupno utuženih 48 mjeseci, tužiteljica bi imala pravo na isplatu potraživanja za posebne uvjete rada te manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad za samo 17 mjeseci u ukupnom bruto iznosu od 106,57 eura. Isto tako je razvidno da od tih 17 mjeseci za čak 5 mjeseci je potraživanje iskazano u bruto iznosu od 0,01 odnosno 0,02 eura pa se potraživanje za određene mjesece ne bi moglo niti iskazati u neto iznosu.

16.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

17.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 528,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 106,57 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

18.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (528,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (106,57 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.

18.1.Nadalje, netočni su navodi tuženika iz podneska od 13.lipnja 2025. da je tužitelj utužio neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za životi zdravlje ljudi ta da je za tu osnovu povukao tužbu. Tužiteljica je tužbom potraživala dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te pogrešno obračunatu i isplaćenu naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, a vještak je utvrdio da ima potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Stoga se u tome dijelu prigovor tuženika smatra neosnovan.

18.2.Što se pak tiče prigovora preinake u odnosu na tužbeni zahtjev koji je tužiteljica postavila u posljednjem podnesku nakon provedenog vještačenja s obzirom da iz istog proizlazi kako razlika naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje nije posljedica prekovremenog rada, navodi se slijedeće. Tužiteljica je tužbom tražila isplatu neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama iz zatraženih osnova, odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, dok je podneskom kojim se prvi put postavlja određeni tužbeni zahtjev zatražena isplata naknade plaće na način da se temelju razlika zatraženih osnova utvrdi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim da se utvrdi razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Tuženik se upustio u raspravljanje po tako preciziranom i uređenom tužbenom zahtjevu protiveći se isplati troška postupka na račun punomoćnika tužitelja te objedinjenju odnosno zbrajanju svih potraživanja po različitim osnovama. Dakle, budući iz historijata tužbe te kasnije uređenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužiteljica zatražila i isplatu neisplaćene razlike za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje, posljedično čemu je to vještačio i sam sudski vještak, a prema čemu je tužiteljica i uredila svoj tužbeni zahtjev podneskom od 6.lipnja 2025., izneseni prigovor tuženika smatra se neosnovanim.

18.3.Nadalje, ne bi bio ni osnovan ni prigovor zastare. Kako je tužba podnesena dana 5.prosinca 2023., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.veljače 2019., prigovor zastare je neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno.

19.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 106,75 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 421,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

21.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

21.2.Prema odredbi članka 154. stavak 2., ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21.3.Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

21.4.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj s istom nije uspio u cijelosti. Naime, tužiteljica je tužbom potraživala isplatu neisplaćenih bruto razlika za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, neisplaćenih bruto razlika za otežane uvjete rada, te razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, sve to za razdoblje od 01.11.2018.-18.10.2022., dakle za ukupno 48 mjeseci. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljici u utuženom razdoblju nisu obračunata i isplaćena potraživanja za posebne uvjete rada, te naknade za godišnji odmor odnosno bolovanje, i to za ukupno 17 mjeseci. Dakle, tužitelj nije uspio u cijelosti u svim utuženim osnovama u utuženom razdoblju budući je vještak utvrdio da nije imao neisplaćene razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom odnosno, a da su nakon 04/2020. na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka, pa je djelomično uspio kako u osnovi tako i u visini. Time se uspjeh tužitelja umanjuje, pa kad se uzme u obzir osnova (ono što je tužbom traženo na ime neisplaćenih dodataka kao i razdoblja za koje je traženo) i visina, tužitelj je u postupku uspio sa 36%, dok bi uspjeh tuženika s druge strane onda bio 64%. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

21.5.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-25 bodova, sastav podneska od 19.09.2024.-25 bodova, zastupanje na ročištu od 10.07.2025. i 26.11.2025.- svako po 25 bodova, sastav podneska od 5.11.2025. i 10.02.2026.-po 25 bodova, sastav podneska od 06.06.2025. -6,25 bodova (Tbr.8. toč.4-nije obrazloženi podnesak), pristup na ročište za objavu presude-12,5 bodova, ukupno 118,75 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 237,50 eura+PDV=296,87 eura. S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 28%, tužiteljici pripada 28% od 296,87 eura što iznosi 83,12 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 348,57 eura.

22.Navedeni stav vezano za izračun uspjeha i troškova postupka zauzet je u odlukama Županijskog suda u Vukovaru (Gž R-55/2025, Gž R-57/2025), a upravo u odnosu na (djelomični) uspjeh stranaka (protiv istog tuženika u istoj vrsti radnih sporova), a glede izjavljenih žalbi na parnični trošak. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

23.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

24.Što se tiče osporavanja punomoći, navedeni prigovor je neosnovan. Naime, uz tužbu koja je dostavljena ovom sudu dana 5.prosinca 2023. priložena je punomoć tužiteljice datirana s 1.prosinca 2023. pa ovaj sud nema razloga sumnjati da je tužiteljica naznačenoj odvjetnici ispustila punomoć za zastupanje u ovom radnom sporu zbog čega se sud neće upuštati u ispitivanje niti obrazlaganje navoda tuženika vezano za punomoć. Naime, sud nema razloga sumnjati u istinitost pismene punomoći u ovom predmetu i kako je punomoć dostavljena uz tužbu (čl.98. st.1. ZPP), postupljeno je sukladno odredbama čl.89-101 ZPP.

24.1.Upravo s obzirom na navedeno, bespredmetan je zahtjev tužitelja kojim se traži kažnjavanje tuženika za zlouporabu prava, budući je sud stajališta da nema mjesta zlouporabi pa shodno tome ni kažnjavanju prema čl.10 i čl.110 ZPP.

25.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu točke koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

26.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na račun pun.tužitelja, odlučeno je kao u toč.II izreke rješenja sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž R-224/25 od 1.10.2025.).

27.S obzirom na sve gore navedeno odlučeno je kao u izreci.

Split, 27.veljače 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun.tužitelja

- pun.tuženika