REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1430/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Palinić-Čulin, odvjetniku iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenicu punomoćnika odvjetnicu Zoranu Živković, i punomoćnika tuženika ŽU, zaposlenika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 635,40 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućom od 15. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, u roku od 15 dana“, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi navodio da je bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da je tuženik 24. siječnja 2022. dostavio tužitelju Obavijest o rasporedu korištenja godišnjeg odmora za 2022. godinu sukladno kojoj tužitelj ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 31 dan.

Tuženik nije tužitelju isplatio cjelokupnu naknadu za godišnji odmor, već samo za 21 dan od ukupno 31 dan na koliko je tužitelj imao pravo sukladno Obavijesti o rasporedu korištenja godišnjeg odmora za 2022. godinu.

Slijedom navedenog tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. svibnja 2025. zahtjeva da mu tuženik isplati na ime razlike naknade za godišnji odmor bruto iznos od 635,40 eura kao i parnični trošak, sve sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti te ih pobija kao neosnovane. Tužitelj je kod naslovnog suda ustao tužbom radi isplate iznosa od 3.664,65 kn na ime naknade za dane godišnjeg odmora u 2022. godini, odnosno za razliku od 10 dana za koju tvrdi da mu nije isplaćena, jer je imao pravo na 31 dan godišnjeg odmora, a tužitelj tvrdi da mu je isplaćena naknada za 21 dan.

Nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika, na radnom mjestu „Samostalni kontrolor“, Ured za praćenje i osiguranje sustava kvalitete, temeljem zadnjeg sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. siječnja 2009., do odlaska u mirovinu dana 23. ožujka 2022., odnosno zadnji radni dan mu je bio 22. ožujka 2022. godine. Također, nesporno je da tužitelj kao radnik tuženika u 2022. godini ostvarivao pravo na ukupno 31 dan godišnjeg odmora.

Međutim, u potpunosti su netočni navodi tužitelja iz tužbenog zahtjeva kojima tvrdi da mu tuženik nije isplatio u cijelosti naknadu za godišnji odmor, odnosno da mu je od ukupnih 31 dan isplaćena naknada za 21 dan. Tome u prilog, tuženik je dostavio dvije Obavijesti o rasporedu korištenja godišnjeg odmora za 2022. godinu iz kojih je razvidno da se izdaje Rješenje o korištenju godišnjeg odmora tužitelja, jedno u trajanju od 10 dana (od 27. siječnja - 9. veljače 2022.) i drugo u trajanju od 21 dan (od 27. veljače – 23. ožujka 2022.), odnosno u ukupnom trajanju od 31 dana.

Nadalje, u prilogu tome da je poslodavac, ovdje tuženik, ispunio svoju obvezu prema tužitelju, kao dokaz priložio je platne liste tužitelja za mjesece siječanj, veljaču i ožujak 2022. iz kojih je razvidno da je radniku isplaćena naknada za ukupno 248 sati, odnosno 31 dan godišnjeg odmora. Također, korištenje dana godišnjeg odmora razvidno je i iz evidencije radnog vremena tužitelja od 1. siječnja do 22. ožujka 2022. godine.

Slijedom navedenog, tužba i tužbeni zahtjev tužitelja ukazuju u cijelosti neosnovanim te se predlaže da sud donese presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u isplatne liste, Obavijest o rasporedu korištenja godišnjeg odmora od 24.01.2022., 13.09.2023. i 15.02.2022., evidenciju radnog vremena (str. 4-6, 12-18, 23-24, 35-36, 49-50 spisa), preslike e-mail poruka (str. 22, 37, 51 spisa), izračun od strane tuženika (str. 30 spisa), saslušao je tužitelja te svjedoka RU, oboje na ročištu od 16.09.2024. (str. 33-34 spisa) kao i dopunski na ročištu od 10.02.2026. (str. 69-71 spisa), a saslušao je i svjedoka TU na ročištu od 03.02.2025. (str. 45-46 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za cjelokupni godišnji odmor za 2022. godinu.

6. Svjedok RU u svom iskazu danom na ročištu od 16. rujna 2024., kao i dopunski na ročištu od 10. veljače 2026., navodi da je u uredu Uprave Voditelj službe tehničke kontrole te da Obavijesti o rasporedu korištenja godišnjeg odmora potpisuje rukovoditelj, a to je za tužitelja bio ZU, kao neposredni rukovoditelj, ali moglo se dogoditi da je i on sam potpisao ako dotičnog nije bilo. Kada mu se predočava Obavijest od 24. siječnja 2022. koja je predana na ročištu izjavljuje da se nalazi na njoj njegov potpis, i da je tu Obavijest on potpisao, a što se tiče Obavijesti od 15. veljače prepoznaje potpis rukovoditelja ZU. Ističe da radnik zatraži korištenje godišnjeg odmora i mora dostaviti pisani zahtjev, koji dostav lja osobno ili preko rukovoditelja, no može i usmeno i onda se to unosi u sustav Argosi i bitno je da je tamo evidentirano. Navodi da je on osoba koja odobrava korištenje godišnjeg odmora ali on isto tako u praksi prihvaća zahtjeve radnika s kojima su suglasni neposredni rukovoditelji. Ove Obavijesti o rasporedu korištenja godišnjeg odmora morale su biti evidentirane u Argosi sustavu jer su iz njega izašle i onda potpisane. Ako nije evidentirano u sustavu i ako nije isprintana Obavijest onda znači da nije bilo korištenja godišnjeg odmora. Ne zna je li tužitelj u siječnju ili veljači 2022. koristio slobodne dane, to odobrava neposredni rukovoditelj, no to se mora javiti administratoru da on to dokumentira. I slobodni dani se evidentiraju u Argosi sustavu, i to radi gđa. TU. Po njegovom saznaju tužitelju je evidentiran i plaćen godišnji za 31 dan. U sustavu Argosi piše godišnji odmor ako je isti odobren. Ne sjeća da li je i kada tuženik stekao pravo na korištenje slobodnih dana, tj. on je kroz svoj rad stekao pravo na slobodne dane, a koliko ih je bilo i kako ih je koristio se ne sjeća jer on to ne vodi, on potpisuje samo rješenje. Ističe da ima svog nadređenog koji taj dio mora voditi, a to je ZU. ZU predlaže, a gđa. TU upisuje u sustav, a on potpisuje.

Smatra da je tužitelju godišnji odmor plaćen s time da se ne sjeća točnih datuma i da se ne može reći da će se koristiti slobodni dani, a ostaviti godišnji odmor. Tužitelj je htio prije odlaska u mirovinu iskoristiti slobodne dane, a samoinicijativno je zaključio da godišnji odmor će mu tuženik platiti jer ih nije stigao iskoristiti. Svjedok navodi da je o tome informiran, te se nakon toga raspisao godišnji odmor koji je i plaćen.

7. Svjedok TU u svom iskazu danom na ročištu od 3. veljače 2025., navodi da kod tuženika vodi evidenciju rada i prisutnosti na poslu, kad radnik želi koristiti godišnji odmor obrati se njoj pa mu ona izda obrazac, kojeg onda ispunjava i šalje ga radnikovom rukovoditelju na odobrenje i kad rukovoditelj to odobri, njoj se vraća, a on to odobrava svojim potpisom te ona to unosi u evidenciju prisutnosti na poslu kao godišnji odmor. Potvrđuje da je poslala tužitelju e-mail od 17. veljače 2022. i iz njega proizlazi da bi mu na dan 22. ožujka 2022. ostalo 12 dana godišnjeg odmora za 2022. neiskorišteno. Ispred toga stoje razdoblja korištenja godišnjeg odmora, 27. siječnja - 9. veljače 10 dana i još 9 dana u razdoblju od 10. ožujka - 22. ožujka. Navodi da je tužitelj nedvojbeno koristio godišnji odmor 27. siječnja - 9. veljače a izrazio je nakanu koristiti godišnji odmor 10. ožujka - 22. ožujka ali se to nije na takav način dogodilo, koristio je više dana godišnjeg odmora odnosno sve dane godišnjeg odmora, uključivo i 12 dana do 22. ožujka 2022., što se može vidjeti iz njegovih isplatnih lista u kojima je to zabilježeno, isto iz njezinih evidencija rada koje su sukladne isplatnim listama, a navodi da na dan 17. veljače 2022. kada je pisala mail nije mogla znati da će tužitelj do 22. ožujka iskoristiti kompletan godišnji odmor, uključivo i tih 12 dana. Tužitelj je naknadno nakon 17. veljače 2022. dolazio do nje i produživao godišnji odmor na druga razdoblja i njegov je rukovoditelj to odobravao i ona je to upisivala u evidencije rada i na temelju tog su izdavane isplatne liste na temelju kojih se to vidi. Tužitelj je na dan 22. ožujka 2022. iskoristio kompletan godišnji odmor uključujući i ovih 12 dana. Tužitelj nije iskoristio slobodne dane kojih je imao i oni su nastali tijekom 2021. godine. Tužitelj nije tražio da mu se omogući korištenje slobodnih dana.

8. Tužitelj u svom iskazu danom na ročištu od 16. rujna 2024., kao i dopunski na ročištu od 10. veljače 2026., navodi da je njemu godišnji odobrava ZU i da je ušao u tekuću godinu sa 31 radnim danom godišnjeg odmora i koristio je godišnji odmor od 27. siječnja 2022. do 9. veljače 2022., ukupno 10 radnih dana, zatim je obavijestio gđu. TU da će koristiti 13 radnih dana kao slobodne dane, u razdoblju od 21. veljače do 9. ožujka 2022. i to mu je usmeno odobrio i neposredni rukovoditelj, a onda je koristio još 9 dana od 10. ožujka do 22. ožujak 2022. tako mu je ostalo 12 neiskorištenih dana godišnjeg odmora. U Argosu se evidentira broj slobodnih dana na koje ima pravo, u Argosu je bilo uvedeno 13 slobodnih dana. Njemu je isplaćena naknada plaće kao da je koristio 31 dan godišnjeg odmora, ali mu je poslodavac naknadno promijenio slobodne dane u godišnji odmor i to nakon što je iskoristio slobodne dane. Na ovaj način mu nisu plaćeni preostali slobodni dani.

9. Dakle, iz iskaza svih saslušanih svjedoka isto kao i iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj iskoristio svih 31 dan godišnjeg odmora te da su mu navedeni dani plaćeni, a što uostalom jasno proizlazi iz isplatnih lista koje prileže spisu. Isto tako iz e-mail poruke od 17.02.2022. proizlazi da tužitelju broj ostvarenih dana godišnjeg odmora za 2022. iznosi 31 dan od kojih je koristio 19 dana u periodu od 17.01. – 09.02.2022. (10 dana) i od 10.03. – 22.03.2022. (9 dana) odnosno da mu je preostalo 12 dana. Isto tako je iz e-mail korespondencije razvidno da TU obavještava OU kako je tužitelj u periodu između korištenja godišnjeg odmora od 21.02. – 09.03.2022. koristio slobodne dane. U tom smislu je potrebno naglasiti kako sud prihvaća tvrdnju tužitelja da su mu slobodni dani koji je koristio pretvoreni u godišnji odmor. Uostalom u tom smislu treba ukazati i na iskazivanje svjedoka RU u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj prije odlaska u mirovinu htio iskoristiti slobodne dane i da je samoinicijativno zaključio da će mu godišnji odmor tuženik platiti jer ih nije iskoristio i da je nakon što je o tome informiran, tužitelju raspisao godišnji odmor koji je i plaćen.

Međutim, ono što je posebno važno naglasiti jest da tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu s osnova neiskorištenih dana godišnjeg odmora koji su mu nedvojbeno isplaćeni. Dakle, tužitelju je s tog osnova isplaćen cjelokupan iznos kojeg potražuje u ovom postupku dok eventualna potraživanja s osnova neiskorištenih slobodnih dana nisu predmet tužbe odnosno tužbenog zahtjeva.

10. Imajući u vidu sve iznijeto, ovaj sud je zaključio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a posljedično tome i zahtjev za naknadom troškova postupka slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Sudac:

Siniša Marinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku