Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-100/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv tuženika INA – Industrija nafte d.d., Zagreb, V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, radi ispravka upisa, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 26. siječnja 2026. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja PB, zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru i zamjenice punomoćnice tuženika HB, na ročištu za objavu odluke od 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 677 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-33662/24 od 6. ožujka 2025., te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu ispraviti upis prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 677 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. u korist tuženika INA-industrija nafte d.d., uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 600,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 7. svibnja 2025. navodi kako je u pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. Z-33662/2024 doneseno rješenje 6. ožujka 2025. kojim se ispravlja zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povšrine 677 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] te kako je istim rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor ovdje tužiteljice. Iz citiranog rješenja proizlazi da je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelj Brodokomerc d.d. i kupca INA d.d. od 7. lipnja 2005. te potvrde o pravnom sljedništvu INA – trgovina d.o.o. te potvrde Trgovačkog suda u Rijeci od 7. travnja 2024., međutim predmetna je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, uz uknjiženo pravo korištenja u korist RO PREHRANA OOUR TRGOVA. PAG u sastavu Brodokomerc Rijeka. Predmetna nekretnina nije bila procijenjena u temeljni kapital trgovačkog društva Brodokomerc Rijeka. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla temeljem čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN br. 52/18, 155/23) kojim je propisano da neprocijenjena imovina, u smislu toga zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, građevinska zemljišta, poslovni prostori, stanovi, tražbine i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95, 118/99) odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (NN br. 21/96, 71/97, 16/98, 73/00) a na kojoj su pravo korištenja upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Čl. 56. st. 3. toga zakona je propisano da neprocijenjena imovina iz st. 1. i 2. je imovina Republike Hrvatske. Budući da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima, a i budući da se tuženik ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige uslijed činjenice da je suspenzija povjerenja u zemljišne knjige ukinuta tek 1. siječnja 2007., tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 12. svibnja 2025. u bitnome, navodi kako se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Prvenstveno se protivila označenoj vrijednosti predmeta spora navodeći kako bi ista trebala biti minimalno 15.000,00 eura. Nadalje, ističe kako je tuženica stvarna vlasnica predmetne nekretnine, na istoj je sagrađena benzinska postaja Pag za koju tuženica ima rješenje kojim se odobrava upotreba objekta (25. prosinca 1969.), građevinsku dozvolu za rekonstrukciju (31. svibnja 1988.) i dozvolu za upotrebu izvršene rekonstrukcije i uređenja BP Pag (20. prosinca 1989.). Predmetna nekretnina zajedno sa nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu. Tuženica je na istima izgradila benzinsku postaju 1960-ih godina, otada istu nesmetano koristi, rekonstrukciju je izvršila 80-ih godina prošloga stoljeća te je u posjedu i dan danas. Upisana je kao posjednik čestice kat. oznaka 13245 i 13246 k. o. [katastarska općina] od 1992. kada je formiran novi katastarski operat, a koja čestica danas odgovara česticama oznaka 549/1, 549/8, 549/9 i 550/1 k. o. [katastarska općina]. Iako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da predmetna nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital prednika tuženice, tuženica smatra da nije u redu da ona zbog toga trpi posljedice. Ističe kako je ona svakako savjestan stjecatelj, ugovor o kupoprodaji je potpisao i ovjerio stečajni upravitelj, nakon odobrenja stečajnoga suda, te stoga tuženica nije imala razloga sumnjati u upisano vlasništvo predmetne nekretnine. Tuženica ističe i kako je, sve i kada bi navodi tužiteljice bili osnovani, vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću. Navodi da je putem svojih pravnih prednika u posjedu predmetnih nekretnina od 1969., da je prednik tuženice imao upisano pravo korištenja sve do 2025. Vrijeme posjeda je potrebno promatrati i za vrijeme upisa društvenog vlasništva.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to naročito: rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-33662/2024 od 6. ožujka 2025.; Izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stanje na dan 9. travnja 2025.; Kupoprodajni ugovor sklopljen 7. lipnja 2005.; Povijest zk upisa za predmetnu nekretninu; dopis Centra za restrukturiranje i prodaju RH od 30. travnja 2025.; Djelomična rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 16. prosinca 1996., 15. rujna 1998., 28. travnja 1999.; 13. rujna 1999., 28. prosinca 1999., 10. siječnja 2003., 4. siječnja 2003., 12. ožujka 2003., 1. travnja 2003., 25. srpnja 2003., 9. listopada 2003., 12. siječnja 2004., 29. ožujka 2004., 30. srpnja 2004., 7. prosinca 2004., 14. studenoga 2006. i 26. ožujka 2007.; ; Rješenje Skupštine Općine Pag od 25. prosinca 1969.; Građevinsku dozvolu Općinskog sekretarijata za poslove uprave od 31. svibnja 1988.; Dozvolu za upotrebu Općinskog sekretarijata za poslove uprave od 20. prosinca 1989.; Izvod iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu, stanje na dan 9. lipnja 2025.; Prijepis posjedovnog lista stanje na dan 9. lipnja 2025.; Povijest promjena na kat. česticama za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka PBE, za kojeg je i sama tuženica rekla da je dovoljno pročitati njegov iskaz dan u predmetu Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-33662/2024 (Rz-1117/2024) te nije nabavljen ni taj predmet na uvid budući da spisu predmeta prileži rješenje iz tog postupka uvidom u koje sud može utvrditi okolnosti na koje tuženica (a i tužiteljica) upire u ovom postupku te bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

5. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na predmetnu nekretninu koje je nastalo provedbom rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-33662/2024 (Rz-1117/2024). i tužiteljica svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 202. u vezi sa čl. 208. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19, 128/22; u daljnjem tekstu: ZZK).

9. Tuženica je ponajprije istakla prigovor prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora. Taj prigovor je neosnovan.

10. Naime, prema odredbi čl. 40. ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. St. 2. istoga članka je određeno u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. St. 3. je određeno ako je u slučaju iz st. 2. tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

11. U ovoj pravnoj stvari, unatoč prigovoru tuženice, koji po stavu suda nije bio ničim potkrijepljen, sud nije smatrao da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 40. st. 3. ZPP-a pa je tako važećom ostala vrijednost predmeta spora iz tužbe.

12. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-33662/2024 (Rz- 1117/2024) utvrđeno je kako je ispravljeno zemljišnoknjižno stanje u odnosu na predmetnu nekretninu na način da se određuje brisanje ranijeg upisa – društveno vlasništvo uz pravo korištenja u korist RO PREHRANA OOUR TRGOV: PAG u sastavu Brodokomerc Rijeka – te se određuje upis prava vlasništva u korist ovdje tuženice. Rješenje se temelji na ispravama kao i na provedenom očevidu radi identifikacije nekretnina odnosno saslušanja svjedoka PBE te je utvrđeno da je tamo predlagateljica, ovdje tuženica, stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine kupoprodajom.

13. Nije sporno u ovom postupku da je tuženica sa društvom Brodokomerc d.d. u stečaju 7. lipnja 2005. sklopila kupoprodajni ugovor prema kojem su iste utvrdile da kupac od 1969. koristi predmetnu nekretninu temeljem građevne i uporabne dozvole i na kojem zemljištu se nalazi objekt benzinske postaje sa potrebnom infrastrukturom.

14. Nije sporno ni da je ranije tuženica dobila građevinsku i uporabnu dozvolu za izgradnju objekta benzinske postaje na predmetnoj nekretnini. A i pored navoda stranaka navedeno proizlazi i iz spisu priležeće dokumentacije.

15. Nije sporno, također, ni da predmetna nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala – to također proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije, rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju i dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju

– ali ni jedna od stranaka ne osporava navedenu činjenicu.

16. Sporna je jedino činjenica je li tuženica mogla steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, koja nesporno nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala prednika tuženice prilikom pretvorbe, bilo kupoprodajom, bilo dosjelošću.

17. Prema odredbi čl. 390. a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV) da bi trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, moglo biti vlasnikom nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije nužno je kumulativno ispunjenje pretpostavki da su te nekretnine bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, da su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i da je njihova vrijednost procijenjena u kapital društva.

18. Nesporno je kako kod tuženice nisu ispunjene sve tri pretpostavke – predmetna nekretnina je bila društveno vlasništvo s pravom korištenja prednika tuženice, i mogla je biti predmetom stjecanja prava vlasništva ali vrijednost nekretnina nije procijenjena u kapital društva prednika tuženice.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 21. st. 3. Zakona o centru za restrukturiranje i prodaju (Narodne novine br. 102/2025) neprocijenjena imovina iz st. 1. i 2. toga članka (u koju spada i predmetna nekretnina) predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske. Navedeno je proizlazilo i iz ranijeg Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN br. 52/18, 155/23) odnosno čl. 56. istoga.

20. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

21. Naime, uslijed svega naprijed iznesenoga, tuženica nije mogla steći pravo vlasništva predmetne nekretnine kupoprodajom, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, a prednik tuženice svakako nije mogao biti vlasnik predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora.

22. Isto tako, protivno stavu tuženice, sud smatra kako tuženica nije mogla dosjelošću steći pravo vlasništva na nekretnini koja nije procijenjena u društveni kapital društva prednika tuženice, jer kada nekretnina nije ušla u temeljni kapital društva pravna osoba prestaje biti u dobroj vjeri odnosno prestaje biti pošteni posjednik nekretnine, a poštenje je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (tako i u odlukama VSRH Rev-89/2023-2 i Rev-425/2024-2) 23. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužiteljici priznat trošak sastava tužbe i podneska od 26. studenoga 2025. od po 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. i 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištu održanom 26. siječnja 2026. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što uz važeću vrijednost boda od 2,00 eura ukupno iznosi 600,00 eura.

25. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 27. veljače 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužiteljici po ŽDO-u u Zadru

- Tuženiku po pun.