REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-19/2026-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Komforta, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu- Studenski centar u Zagrebu iz Zagreba, Savska cesta 25, OIB:22597784145, kojeg zastupa punomoćnik Andreja Pejanović, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 23. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Konforte, odvjetnika i punomoćnika tuženika Marka Liseca, odvjetnika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu-Studenski centar u Zagrebu iz Zagreba, Savska cesta 25, OIB:22597784145, platiti tužitelju G iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.706,06 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- 72,94 eura od 16.02.2018. do isplate,

- 59,19 eura od 16.03.2018. do isplate,

- 83,98 eura od 16.04.2018. do isplate,

- 66,64 eura od 16.05.2018. do isplate,

- 49,38 eura od 16.06.2018. do isplate,

- 61,61 eura od 16.07.2018. do isplate,

- 9,59 eura od 16.08.2018. do isplate,

- 23,01 eura od 16.09.2018. do isplate,

- 54,90 eura od 16.10.2018. do isplate,

- 70,48 eura od 16.11.2018. do isplate,

- 82,94 eura od 16.12.2018. do isplate,

- 58,01 eura od 16.01.2019. do isplate,

- 65,21 eura od 16.02.2019. do isplate,

- 58,97 eura od 16.03.2019. do isplate,

- 60,41 eura od 16.04.2019. do isplate,

- 64,53 eura od 16.05.2019. do isplate,

- 85,61 eura od 16.06.2019. do isplate,

- 62,60 eura od 16.07.2019. do isplate,

- 92,20 eura od 16.08.2019. do isplate,

- 3,37 eura od 16.09.2019. do isplate,

- 19,50 eura od 16.10.2019. do isplate,

- 102,80 eura od 16.11.2019. do isplate,

- 73,55 eura od 16.12.2019. do isplate,

- 60,20 eura od 16.01.2020. do isplate,

- 82,26 eura od 16.02.2020. do isplate,

- 65,74 eura od 16.03.2020. do isplate,

- 64,29 eura od 16.04.2020. do isplate,

- 42,08 eura od 16.05.2020. do isplate,

- 41,59 eura od 16.06.2020. do isplate,

- 53,69 eura od 16.07.2020. do isplate,

- 40,87 eura od 16.08.2020. do isplate,

- 12,09 eura od 16.09.2020. do isplate,

- 50,79 eura od 16.10.2020. do isplate,

- 65,79 eura od 16.11.2020. do isplate,

- 66,99 eura od 16.12.2020. do isplate,

- 43,77 eura od 16.01.2021. do isplate,

- 54,17 eura od 16.02.2021. do isplate,

- 48,85 eura od 16.03.2021. do isplate,

- 59,49 eura od 16.04.2021. do isplate,

- 54,90 eura od 16.05.2021. do isplate,

- 67,53 eura od 16.06.2021. do isplate,

- 54,90 eura od 16.07.2021. do isplate,

- 15,30 eura od 16.08.2021. do isplate,

- 39,84 eura od 16.09.2021. do isplate,

- 53,20 eura od 16.10.2021. do isplate,

- 59,51 eura od 16.11.2021. do isplate,

- 64,86 eura od 16.12.2021. do isplate,

- 61,94 eura od 16.01.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate koje teku na pojedine dosuđene iznose glavnice od 15. -tog u mjesecu za protekli mjesec do 16.- tog u mjesecu za protekli mjesec, kao i zahtjev tužitelja a da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.515,45 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Usvaja se prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelja od 20.09.2024.

II Ukida se rješenje ovoga suda poslovni broj Pr-416/2022-19 od 18.09.2024.

III Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku trošak uzrokovan prijedlogom za povrat u prijašnje stanje u visini od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07.07.2014. i 17.02.2021. Tužbom potražuje isplatu razlike plaće za smjenski rad i za rad u drugoj smjeni za razdoblje od 1. mjeseca 2018. do 12. mjeseca 2021. Nadalje da su kod tuženika na snazi Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu, pročišćeni tekst od 19. studenog 2015. kao i Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu od 9.12.2016. koji se po čl.93. primjenjuje od 1.1.2017. Kolektivnim ugovorom u čl.44.st.3.al.2. je propisano uvećanje plaće za rad u smjenama od 5% a Pravilnik o plaćama u čl.16. dodatno propisuje uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%. Ugovor o radu tužitelja u čl.6. propisuje da se rad tužitelja obavlja u smjenama. Suprotno obvezi iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama, poslodavac u utuženom razdoblju obračunava samo dodatak za sate rada u drugoj smjeni i to za 5%. Prema tome, tužitelju je u utuženom razdoblju uskraćeno pravo na povećanje ukupne plaće za 5% zbog rada u režimu smjenskog rada i daljnje povećanje plaće od 10% za sate rada u drugoj smjeni. Navedeno je vidljivo iz obračuna plaća gdje se smjenski rad evidentira kao „redovan rad“ te se na njega uopće nije isplatio propisani dodatak od 5% dok se rad u drugoj smjeni evidentira kao „smjenski rad“ uz uvećanje od 5% umjesto uz propisano uvećanje od 10%. Ujedno navodi da Pravilnik o plaćama u čl.4. određuje da plaća dospijeva 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa se kamata potražuje po propisanom dospijeću. Stoga tužitelj predlaže presuditi kao u izreci ove presude pod st. I uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava kako je tužitelj zaposlenik tužitelja temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2014. i 17. veljače 2021. Tuženik ističe kako tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama kada smatra da mu pripada pravo na uvećanje plaće u iznosu od 5% u svakom slučaju, a onda i od 10% za rad u drugoj smjeni. Naime, iz čl. 44. Kolektivnog ugovora jasno proizlazi kako radniku pripada povećanje plaće za rad u specificiranim uvjetima, ali samo i isključivo za smjenski rad, a ne na cijeli iznos osnovne plaće. Slijedom toga, radniku za rad u popodnevnoj smjeni (koja nije redovna) pripada pravo na povećanje plaće od 5%, dok se obveza 10% povećanja iz Pravilnika odnosi samo na radnike koji ne rade u smjenama, već isključivo rade popodne. Nesporno je kako tužitelj u okviru radnog mjesta na koje je raspoređen ne obavlja rad u trećoj smjeni, već samo povremeno u drugoj smjeni. U tužbi isti ne uzima u obzir da iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama proizlazi kako je treća smjena konstitutivna sastavnica smjenskog rada. Slijedom toga, radnicima koji ne rade u trećoj smjeni ne pripada niti povećanje plaće po osnovi smjenskog rada općenito već samo povećanje plaće po osnovi rada u popodnevnoj smjeni. Čak i ukoliko bi Naslov zauzeo stajalište kako tužitelju u svakom slučaju pripada pravo na povećanje plaće već samom činjenicom da je određeni dio na radu proveo u smjenama, a koje se temelji na suviše širokom tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora i Pravilnika, tada bi u obzir valjalo uzeti i činjenicu da u ovom postupku nije sporno da tužitelj ne obavlja rad u trećoj smjeni, a time da mu ne pripada pravo na dodatak na plaću u punom, već u djelomičnom iznosu, razmjernom okolnosti da on niti ne obavlja smjenski rad u punom opsegu. Na kraju tuženik skreće pozornost, a što proizlazi i iz dokaza koje prileže tužbi, kako je tužitelj od siječnja 2021. proveo popriličan broj sati u pripravnosti, a za koje vrijeme mu je tuženik uredno isplatio puni iznos osnovice plaće kao naknadu za pripravnost. S obzirom na to kako se prema čl. 60. st. 2. Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) razdoblje pripravnosti ne smatra radnim vremenom, to je razvidno kako tužitelj, ukoliko bi se njegov tužbeni zahtjev prihvatio, ne može ni na koji način ostvariti pravo na dodatak po osnovi smjenskog rada, kao ni po bilo kojoj drugoj osnovi, a u odnosu na onaj dio za koju mu je izvršena isplata naknade za prip ravnost. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku, sa zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Danici Smojver kojoj je i saslušana tijekom postupka.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Odredbom članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 , 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

6. Člankom 44. Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu od 9. prosinca 2016. (dalje: KU) propisani su dodaci na plaću pa je, između ostalog, propisano da se osnovna plaća radnika uvećava za 5% za smjenski rad.

7. Člankom 7. stavkom 1. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu od 19. studenog 2015. (dalje: Pravilnik o plaćama) propisano je da se osnovna plaća radnika utvrđuje na temelju složenosti poslova i uvjeta rada na određenom radnom mjestu. Člankom 16. Pravilnika o plaćama propisano je da se osnovna plaća radnika određena člankom 7. uvećava, između ostalog, za 10% za rad u drugoj smjeni.

8. Uvidom u Ugovor o radu broj:5981 na neodređeno vrijeme od 17.02.2021. kao i prethodni Ugovor o radu broj:3252 na neodređeno vrijeme od 07.07.2014., utvrđeno je da se tužitelj obvezao obavljati poslove kuhara II u Sektoru Studentske prehrane ranije Prehrani. Uvidom u Ugovore o radu utvrđeno je da je tužiteljev rad organiziran u šest radnih dana tjedno, u punom radnom vremenu 40 sati tjedno te da se rad obavlja u smjenama.

9. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na uvećanje osnovne plaće od 5% za smjenski rad budući da iz Ugovora o radu proizlazi da tužitelj radi u smjenskom radu, ali povrh toga ima pravo i na uvećanje osnovne plaće od 10% na one dane kada je obavljao rad u drugoj smjeni, što je najpovoljnije pravo.

10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Danice Smojver proizlazi da je izračun utuženog potraživanja izvršen na način da je dodatak za smjenski rad od 5% dodan na osnovnu plaću, dok je uvećanje za „rad u drugoj smjeni“ obračunato prema broju radnih sati odrađenih u drugoj smjeni prema uvećanju od 10%, slijedom čega nije došlo do kumulacije sati od 15%. Utvrđena razlika bruto plaće tužitelja za razdoblje od siječnja 2018. do prosinca 2021. sa uvećanjem za rad u smjenama od 5% prema čl. 44. st. 3. KU-a, i uvećanjem plaće za 10% za rad u drugoj smjeni po čl. 16. Pravilnika o plaćama tuženika, iznosi 2.706,06 eura.

11. Usmeno se očitujući na glavnoj raspravi na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještak je iskazao da izračuni za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja nisu promijenjeni, znači nisu uopće uzeti u obzir i u odnosu na njih nema povećanja plaće po bilo kojoj osnovi, a na što je tuženik ukazao prilikom prigovora. Vještak navodi da je isto vidljivo iz njenog nalaza iz kojeg slijedi da u tom slučaju nema razlike, odnosno obračunato je sve u skladu s internim aktima tuženika. Vještak nadalje navodi da je izračun izvršila na način da je dodatak za smjenski rad od 5% dodan na osnovnu plaću (sukladno odredbi iz čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora), a rad u drugoj smjeni obračunat 10% prema broju radnih sati odrađenih u drugoj smjeni (sukladno odredbi iz čl. 16. st. 1. Pravilnika), slijedom čega nije došlo do kumulacije sati. Ta metodologija je primijenjena za cijelo utuženo razdoblje od 1/2018 do 12/2021 sa iskazanom razlikom plaće tužitelja, dok je izračun za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja jednak iznosima isplate, a što je vidljivo kako u nalazu vještaka tako i u obračunu plaća, dakle nema razlike. Prigovor tuženika koji se odnosi na razdoblje pripravnosti vještakinja smatra suvišnim obzirom da je u navedenom razdoblju (1/2018-12/2021) bilo 418 sati pripravnosti koji nisu uključeni u izračun i na njih nije primijenjeno uvećanje.

12.Stoga slijedi da je vještak u cijelosti pojasnio svoj nalaz i odgovorio na primjedbe tuženika na isti, slijedom čega je isti valjalo prihvatiti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim. Naime primijenjena je pravilna metodologija bez kumulacije uvećanja na osnovnu plaću koja su predmetom ovog postupka, izračuni za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja nisu promijenjeni te sati pripravnosti nisu uključeni u izračun i na njih nije primijenjeno uvećanje.

13.Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na isplatu uvećanja plaće za smjenski rad od 5% i rad u drugoj smjeni od 10% u utuženom razdoblju, budući da je tužitelj čitavo vrijeme radio u smjenskom režimu rada te je određeni broj dana mjesečno radio i u drugoj (popodnevnoj) smjeni.

14. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. ZR-a, te ugovorenog dospijeća plaće iz Ugovora o radu, to proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga je valjalo odlučiti kao u st. II. ove odluke. . Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

15. Odbijen je tužbeni zahtjevi tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

16. Na glavnu raspravu zakazanu za 18. rujna 2024. nije pristupio punomoćnik tužitelja te je rješenjem ranijeg poslovnog broja Pr-416/2022-19 utvrđeno da je tužba povučena i naloženo je tužiteljici platiti tuženiku troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom. Međutim, tužitelj je po svom punomoćniku dana 20.09.2024. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći da na ročište za glavnu raspravu (18.09.2024.) nije mogao pristupiti zbog intenzivnih bolova zbog bubrežnog kamenca koji su potrajali nekoliko sati, a odvjetnička vježbenica u uredu raspravi nije mogla pristupiti jer se nalazila na pripremanju pravosudnog ispita. Iz iskaza punomoćnika tužitelja slijedi da na navedenu glavnu raspravu nije mogao pristupiti zbog bolova izazvanih bubrežnim kamencem dok odvjetnička vježbenica raspravi nije mogla pristupiti jer je koristila dopust radi pripremanja pravosudnog ispita. Navedeno je potkrijepljeno i medicinskim nalazom- Povijest bolesti od 31.05.2024. koja se odnosi na punomoćnika tužitelja kao i Rješenjem RH, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za organizaciju pravosuđa od 24.07.2024. iz kojeg slijedi da je odvjetnička vježbenica zaposlena kod punomoćnika tužitelja podnijela 22.07.2024. prijavu za polaganje pravosudnog ispita. Zbog navedenog sud smatra da iz opravdanog razloga punomoćnik tužitelja nije mogao pristupiti glavnoj raspravi 18.09.2024., te je sukladno odredbi čl. 117. st.1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod I ovog rješenja, a temeljem čl. 117. st.3. ZPP-a je ukinuto rješenje ovoga suda poslovni broj Pr-416/2022-19 od 18.09.2024.

17. Temeljem čl. 156.st.1. ZPP-a, stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Stoga je tuženiku valjalo priznati trošak za zastupanje na ročištu zakazanom povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje ( 24.09.2025. ) u visini od 50 bodova OT (Tbr 9.t.2.,7.t.1.), odnosno 100,00 eura, kojeg je valjalo uvećati za PDV, pa trošak iznosi 125,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 01.09.2025. kojim se očituje na prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a niti požurnica od 09.10.2025. i 08.12.2025., budući da takvi troškovi nisu potrebni za donošenje odluke povodom prijedloga, a ujedno ih sud ne smatra potrebnim troškom za vođenje parnice.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 2.706,06 eura eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 09.03.2023., 23.01.2026. ., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 17.04.2022., 26.05.2023., , za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.000,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 250,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.515,45 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od: 20.12.2022., 18.03.2023., 20.09.2024. (prijedlog za povrat u prijašnje stanje), jer podnesak kojim se dostavlja sudska praksa kao i podnesak kojim se dostavlja dokaz o plaćanju predujma, nisu potrebni troškovi za vođenje parnice, dok se u odnosu na trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje radi o trošku koji je uzrokovan događajem na strani tužiteljice. Posljednje se odnosi i na trošak za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o razlozima za dopuštenje povrata.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude i rješenja.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave ove odluke.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika