REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3532/2014-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari I tužitelj DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima Jasni Matičević i Mariu Sukno odvjetnicima iz Zagreba i II tužiteljice FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Ivanu Milinu i Dariji Silov odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika, protiv I tuženika BILDING d.o.o. za graditeljstvo i usluge, Zagreb, Svetice 21, OIB:68187967754 zastupan po punomoćniku Mladenu Prka odvjetniku iz Zagreba i II tuženika NLB Interfinanz AG in liquidation, Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, OIB: 43668676136 , zastupan po punomoćniku Tomislavu Orehovec odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. godine u prisutnosti I i II tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika I i II tuženika, dana 27. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I Odbijaju se I i II tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Rivijera hoteli i kampovi d.d. Šibenik od 30.7.2008.godine na kojem su potpisi ugovornih strana Bilding d.o.o. i Plane d.o.o. ovjereni po javnom bilježniku ZO dana 30.7.2008.godine pod brojem OV-7995/08.

II Utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o zajmu od 30.7.2008. na kojem je potpis DO ovjeren po javnom bilježniku AO **.**.2008. br. OV-7991/08.

III Utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30.7.2008., solemniziran po javnom bilježniku AO dana 30.7.2008. br. OV-7993/08.

IV Određuje se brisanje založnog prava upisanog u korist II tuženika (prije III tuženika) na 252.304 dionica izdavatelja Rivijera d.d. Šibenik, oznake RVRA-R-A, 252.304 dionica izdavatelja Hotel Imperial Vodice d.d. Šibenik, oznake HIMV-R-A, 252.304 izdavatelja Hotel Miran Pirovac d.d. Šibenik, oznake HMIP-R-A, 252.304 dionica izdavatelja Autokamp Imperial Vodice d.d. Šibenik , oznake AIMV-R-A i 252.304 dionica izdavatelja Hotel Jadran Šibenik d.d. Šibenik, oznake HJAS-R-A. V Utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu od 30.7.2008. na kojem je potpis DO ovjeren po javnom bilježniku AO dana 30.7.2008. br. OV-7991/08.

VI Utvrđuje da je ništetna i bez pravnog učinka Zadužnica izdavatelja DO i FO na kojoj su ovjereni potpisi po javnom bilježniku AO dana 30.7.2008. br. OV-7990/08.

VII Utvrđuje da je ništetna i bez pravnog učinka Zadužnica izdavatelja DO i FO na kojoj su ovjereni potpisi po javnom bilježniku AO dana 30.7.2008. br. OV-8004/08.

VIII Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka bjanko mjenica (Promissory Note) br. 01/003, bjanko mjenica (Promissory Note) br. 02/003 i bjanko mjenica (Promissory Note) br. 03/003 sa datum izdanja na dan 18.7.2008.god. od strane DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz aval FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se nalaže NLB Interfinanz AG in liquidation, Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, OIB: 43668676136 da se bjanko mjenica br.01/003, bjanko mjenica br. 02/003 i bjanko mjenica br. 03/003 vrate izdavatelju, odnosno avalu".

II Odbijaju se I i II tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Utvrđuje se da Sporazum o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30.7.2008.godine solemniziran po javnom bilježniku ZO dana 30. srpnja 2008. pod brojem OV-7993/08 po sadržaju i obliku ne predstavlja i nema pravnu snagu javnobilježničkog akta.

II Određuje se brisanje založnog prava opisanog u korist II tuženika (prije III tuženika) na 252.304 dionica izdavatelja Rivijera d.d. Šibenik, oznake RVRA-R-A, 252.304 dionica izdavatelja Hotel Imperial Vodice d.d. Šibenik, oznake HIMV-R-A, 252.304 izdavatelja Hotel Miran Pirovac d.d. Šibenik, oznake HMIP-R-A, 252.304 dionica izdavatelja Autokamp Imperial Vodice d.d. Šibenik , oznake AIMV-R-A i 252.304 dionica izdavatelja Hotel Jadran Šibenik d.d. Šibenik, oznake HJAS-R-A."

III Nalaže se I i II tužitelju naknaditi I tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 275.625,00 eur i II tuženiku u iznosu od 262.660,00 eur sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13. svibnja 2014. navode da je I tužitelj vlasnik dionica pobliže označenih u točci IV izreke presude na kojim dionicama je upisano založno pravo u korist sada II tuženika za iznos od 12.176.388,89 eur temeljem Sporazuma o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. Nastavno ističu da je Sporazum o založnom pravu zaključen radi osiguranja sredstava plaćanja prema Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica Rivijera hoteli i kampovi d.d. Šibenik od 30.7.2008. kojim je I tužitelj kupio, a I tuženik prodao 124.773 i II tuženik prodao 54.321 redovnih dionica društva Rivijera d.d. oznake RVRA-R-A. Ugovorena je cijena za koje bi I tužitelj trebao platiti kupljene dionice i to 107,02 eur po dionici. Kako bi platio Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica od 30.7.2008. navedeni iznos tužitelj je kod sada II tuženika ishodio kredit temeljem Ugovora o zajmu -"Loan Agreement" od 18.7.2008. kojim ugovorom se tuženi obvezao dati kredit u iznosu od 10.000.000,00 eur I tužitelju, a radi plaćanja kupoprodajne cijene. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu zaključen je Sporazum o založnom pravu. I tuženik je, odnosno na njegov račun, a prema njegovoj uputi isplaćen iznos od 5.560.358,00 eur, II tuženiku iznos od 4.341.642,00 eur, odnosno ukupno 9.875.000,00 eur dok je preostali iznos od 10.000.000,00 eur odobren po kreditu zadržao ovdje III tuženik . Nakon isplate upisano je založno pravo u korist tada III tuženika. Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica Riviera Hoteli i kampovi d.d. Šibenik od 30.7.2008. naznačeno je da bi ukupna kupoprodajna cijena iznosila 19.197.000,00 eur pa je za razliku isplaćenu i ukupno naznačenog ugovoreno slijedeće, odnosno zaključen je Ugovor o kreditu kojim je I tuženik dao kredit ovdje I tužitelju za iznos od 7.814.000,00 eur s rokom dospijeća 15.8.2010. i godišnjom kamatom od 4%. Kao osiguranje povrata kredita predane su tri vlastite bjanko mjenice i jedna zadužnica, sve avalirano od supruge I tužitelja te ugovoreno pravo upisa zaloga nakon brisanja prava upisanog u korist III tuženika u pogledu II tuženika sukladno Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica ugovoreno je da će preostali iznos od 1.508.000,00 eur biti plaćen preuzimanjem kreditne obveze po Ugovoru o kreditu br.16/07 od 30. travnja 2007. Navedeno je i učinjeno zaključenjem Ugovora o preuzimanju duga od 30.8.2007. Tužitelji nastavno ističu da su svi navedeni pravni poslovi ništetni.

U odnosu na vrijednost dionica tužitelji ističu da je glavna skupština društva Rivijera d.d. donijela dana 11. listopada 2004. Odluku kojom je izvršeno usklađenje temeljnog kapitala tako da iznosi 91.463.130,00 kn i podijeljen je na 277.161 redovnu dionicu svaka nominalne vrijednosti 330,00 kn, a na dan zaključenja gore navedenih pravnih poslova 2008. držali su:

-I tužitelj 73210 dionica (26% kapitala),

-I tuženik 124773 dionice (45,01% kapitala)

-II tuženik 54321 redovnih dionica društva Rivijera d.d. (19,59% kapitala). U projekt stjecanja udjela kapitalu društva Rivijera d.d. zajednički su krenuli I tužitelj i stvarni vlasnik I i II tuženika ĐO sa jasnom svrhom da završe sa jednakim udjelima. II tuženik Plane d.o.o. i I tuženik Bilding d.o.o. zaključili su 14.3.2003. ugovore o kupoprodaji dionica kojima su svaki kupili po 51659 dionica Rivijera d.d. za cijenu od 10.900.000,00 kn, odnosno 210,00 kn po dionici. U isto vrijeme i pod istim uvjetima dionice je stekao i prednik I tužitelja s time da je dogovoreno premda samo usmeno, da I tužitelj ima pravo kupiti polovicu dionica društva Plane d.o.o. po cijeni po kojoj ih je isto društvo steklo. To iz razloga jer je bilo dogovoreno zajedničko stjecanje dionica Rivijera d.d. Daljnje dionice – 23484 komada po cijeni od 29,80 kn po dionici temeljem Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 25.10.2004. te 46967 komada po cijeni od 32,00 kn po dionici temeljem Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Hadeko d.o.o. i Bilding d.o.o. od 13.6.2006. I tuženik je stekao bez znanja i suglasnosti I tužitelja protivno njihovom dogovoru da zajednički djeluju pri kupnji dionica društva. Za te ugovore, odnosno njihove uvjete I tužitelj je doznao tek u ožujku 2014. izvidom u revizijski predmet sasvim trećih pravnih osoba. Takvim postupanjem I i II tuženik došli su u bitno bolju poziciju umjesto jednakog omjera snaga I tužitelja, odnosno njegova prednika i I i II tuženika i isti su postali većinski vlasnici dionica. U isto vrijeme dionice društva Rivijera d.d. nisu bile postavljene na uređenom tržištu (burzi) te promet istima nije niti postojao. Posebno je promet bio otežan za I tužitelja jer se prema Statutu društva i Zakona o trgovačkim društvima sve odluke potrebne za redovno funkcioniranje donose natpolovičnom većinom. Pokraj zajedničkih 65% I i II tuženik su u cijelosti kontrolirali društvo dok I tužitelj nije mogao postići nikakav značajan utjecaj na odluke u društvu. Isti je sa čak 26% udjela u temeljnom kapitalu ostao bez ikakvog utjecaja na odluke glavne skupštine, a time i stvarnog upravljanja društvom i zbog toga dionice nije mogao prodati nikome jer bi svaki kupac "upao" u njegovu poziciju. Znači, I tužitelj je u cijelosti ovisio o volji I i II tuženika, niti je mogao trećem prodati dionice, niti je mogao ostvariti bilo kakav značajniji utjecaj na odluke u društvu. Osobe koje drže preko 50% udjela u kapitalu ne trebaju suglasnost preostalih dioničara i kada se tome doda da je riječ o dioničkom društvu čije dionice nisu kotirale na burzi i koje nije bilo ciljno društvo prema Zakonu o preuzimanju dioničkih društva tada je jasno da za dionice preostalih dioničara ne postoji stvarno tržište. Sukladno navedenom I tužitelj je ponudio I i II tuženiku prodaju svojih dionica što su isti odbili i predložili da on kupi njihove dionice pa čak i pronašli financijera III tuženika. Koristeći situaciju-očitim nedovoljnim iskustvom , a prije svega lakomislenošću I tužitelja te prije svega zavisnošću I tužitelja u odnosu na I i II tuženika, I i II tuženik su zaključili s I tužiteljem Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Hotela i kampovi d.d. Šibenik od 30.7.2008. kojim su ugovorom korist koja je u očitom nerazmjeru sa onim što su oni dali. Iskorištavanje tako nastale pozicije uz tako veliki nerazmjer nije dopušteno i mora biti sankcionirano u smislu pravnog sustava. Posljednja cijena stjecanja dionica (kada je kupio) za I tuženike je iznosila 32,00 kn po dionici (2006.) da bi samo 2 godine nakon toga 2008. prodavao po cijeni od 773,00 kn što je 24 puta više. Prodati vrijednosni papir za 24 puta veću cijenu postojećem dioničaru i to upravo na način da se koristi njegova zavisnost u pogledu društvom zaslužuje pravosudnu sankciju. Tužitelji ističu da se radilo da je bilo kupnji od strane stečajnog dužnika pa je cijena kupnje morala biti valjana i svako bi veće odstupanje predstavljalo posebno kazneno djelo. Koliki je nerazmjer bio ugovoren govore i ukupni iznosi plaćeni za dionice. I tužitelj ističe da je angažirao ovlaštenog sudskog vještaka Denisa Fudurića kojim je dokazao da od 31.12.2005. do 31.8.2008. je društvo Rivijera d.d. Šibenik poslovalo u kontinuitetu bez značajnih promjena na imovini ili poslovanju te da ne postoji nikakvi razlog temeljem kojih bi se mogla utvrditi značajna promjena fer vrijednosti dioničkog kapitala društva tokom navedenog razdoblja. Znači, nije postojalo niti jedan poslovni događaj koji bi značio promjenu cijene uopće, a kamoli 24 puta veću cijenu dionica, odnosno nerazmjer činidaba. I tužitelj ističe da je dokazao očiti nerazmjer činidaba 24 puta te stanje lakomislenosti (apsolutna nemogućnost korištenja vlasništva) pod kojima je zaključio Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Rivijera hoteli i kampovi Šibenik od 30.7.2008. iz kojih razloga je riječ zelenaškom ugovoru iz čl.329 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 -nastavno ZOO). U isto vrijeme, istog dana zaključen je i Ugovor o kreditu kojim je I tuženik odobrio I tužitelju kredit za iznos od 7.814.000,00 eur s rokom dospijeća 15.8.2010., a sve na ime plaćanja daljnje kupoprodajne cijene prema Ugovoru o kupoprodaji. Navedeni ugovor čini cjelinu sa ugovorom o prodaji i prijenosu, a predstavlja dijelom i nagodbu o ništetno pravnom poslu i stoga u dijelu u kojim uređuje odnose nastavno na ugovor o prodaji i prijenosu dionica ne može i nije valjani pravni posao već samo iz tog razloga. Prema čl.157 ZOO-a ništetna je nagodba o ništetno pravnom poslu pa čak i u slučaju kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli nagodbom istu otkloniti. Ovo je očito u tome kada i I II tuženi za plaćanje 24.002.973,80 kn primaju 82.071.430,00 kn protučinidbe sa opisanim Ugovorom o kreditu ugovaraju daljnji kredit za iznos od 56.338.940,00 kn, odnosno četiri puta veće vrijednosti ugovaraju obveze i kredit za daljnju dvostruku vrijednost te ga osiguravaju sa tri vlastite bjanko mjenice i jedne zadužnice sve avalirano od supruge I tužitelja, odnosno II tužiteljice. Dana 30.7.2008. (kao dan zaključena naveden je 18.7.) zaključen je i Ugovor zajmu između III tuženika i I tužitelja, a kojim je ugovorena pozajmica za iznos od 10.000.000,00 eur radi kupnje dionica trgovačkog društva sa sjedištem i obavljanjem poslovne djelatnosti na teritoriju RH i to od prodavatelja (I i II tuženika) rezidenta Republike Hrvatske. Sam ugovor zaključen je 30.7.2008. u prostorijama javnog bilježnika ZO gdje je svoj potpis ovjerio I tužitelj uz prisustvo KO i MO navodnih prokurista III tuženika. Takvo postupanje predstavlja bankovno poslovanje na području RH, a za koje je bilo obavezno osnivanje podružnice uz odobrenje Hrvatske narodne banke. II tuženik (III tuženik) nije imao zakonom predviđene usluge sukladno Zakonu o bankama. Tome u prilog govori i dopis HNB od 26.6.2013. što znači da je I tužitelj prevaren i doveden u zabludu o zakonitosti poslovanja II tuženika te je valjanost navedenog pravnog posla protivna prisilnim pravnim odredbama. Isto tako osobe koje su potpisnice i navodni prokuristi banke uopće nisu bili upisani kao prokuristi. Ugovorne odredbe Ugovora o zajmu kojim je uređen položaj I tužitelja kao kupca budućeg vlasnika dionica i primatelja pozajmice nisu suglasne s odredbama Sporazuma o založnom pravu s posebnim odredbama ako je zaključen isti dan – 30.7.2008. Navedeno jednako tako ukazuje na nštetnost pravnih poslova. Pri tom se ukazuje da je navedeni pravni posao zaključen temeljem dogovora koji su se odvijali isključivo na području RH te su I i II tuženik s jedne strane i tužitelj s druge strane morali III tuženiku (sada II tuženiku) priložiti dokaze – Ugovore o načinu stjecanja dionica pa je III tuženik znao i nije mu mogao ostati nepoznat nerazmjer činidba koji je već opisan. U isto vrijeme 30.7.2008. kada su zaključen Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Rivijera hoteli i kampovi d.d. Šibenik, Ugovor o kreditu i Ugovor o zajmu zaključen je i Sporazum o založnom pravu s posebnim odredbama i on čini jedinstveni pravni posao sa opisanim ugovorima i nije valjani pravni posao pa makar i samo kao akcesorni pravni posao. Isti predstavlja dijelom nagodbu o ništetno pravnom poslu i temeljem čl.157 ZOO-a ne može biti valjani pravni posao. Kao što je već rečeno II tuženik nikada nije bi registriran pri HNB-u sukladno tada važećim odredbi Zakona o bankama stoga je tužitelj prevaren i doveden u zabludu nastupa i poslovanja II tuženika. Nastavno ističu da je Sporazum suprotan nizu pravnih normi Zakona o javnom bilježništvu. Slijedom svega navedenog svi pravni poslovi, odnosno sva četiri pravna posla poduzeti su kao poslovni poduhvat usmjeren na stjecanje nepripadajućih i u svemu nerazmjernih prava na strani I i II tuženika (24 puta veću cijenu) svjesno poduzet nas štetu I tužitelja iskoristivši njegov položaj zavisnosti, dok su druga dva pravna posla zaključena suprotno prisilnom pravnom propisu. Podneskom od 2. srpnja 2018. tužitelji traže i utvrđenje ništetnosti bjanko mjenica izdanih kao instrument osiguranja kod sklapanja Ugovora o kreditu od 30.7.2008. Slijedom svega navedeno tužitelji predlažu da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev pod točkom I izreke ove presude te su isti postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako je to navedeno pod točkom II izreke presude sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

1.1. U privitku tužbe tužitelji su podnijeli i zahtjev za određivanje privremene mjere.

1.2. Rješenjem ovog suda posl.br. P-3532/14 od 7. srpnja 2014. određena je privremena mjera I i II tužitelja, a koja je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 589/15 od 23. svibnja 2017. ukinuta.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 18. kolovoza 2014. I i II tuženik osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Isti navode da tužitelji nisu opisali koji su razlozi ništetnosti pojedinih pravnih poslova ili nisu detaljno činjenično obrazložili kako se pojedini zakonski razlog manifestira na volju I tužitelja prilikom sklapanja pojedinog pravnog posla da bi isti bio posljedično ništetan. Ističu da je bitna činjenica u ovom postupku jer da je II tužiteljica osim što je supruga I tužitelja ujedno i odvjetnica te je kao takva registrirana u imeniku odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore stoga su prigovori o eventualnom pravnom neznanju i nedovoljnom iskustvu tužitelja potpuno bezpredmetni i životno nelogični i u istima se očituje kontradiktornost navoda tužitelja da su postojale eventualno mane volje prilikom sklapanja pojedinih pravnih poslova i izdavanja pojedinih sredstava osiguranja. Nastavno ističu da eventualni argument prekomjernog oštećenja, odnosno nesrazmjera koji je određen čl.375 ZOO-a eventualni argument dovodi do poništenja ugovora, a ne utvrđenje ništetnosti što tužitelji i znaju, odnosno svjesni su da je nastupila zastara zahtjeva za poništenje koji su sklopljeni 2008. pa su u konkretnom slučaju ustali tužbom za ništetnost. Također ističu da tužitelji nisu niti mogli zahtjevati poništaj pravnih poslova koje su sklopili obzirom da im je bila poznata realna vrijednost dionica koji su bili predmet prijenosa , a što je suprotno uvjetu koji govori čl.375 st.1 ZOO-a. Konkretno, I tužitelj je bio predsjednik uprave društva Riviera hoteli i kampovi d.d. od 2004. (od 2003. je bio član uprave), isti je bio i član nadzornog odbora, a II tužiteljica osim što je njegova supruga obnašala ja funkciju zamjenice nadzornog odbora istog trgovačkog društva od 2003. do 2008. da bi potom bila imenovana na funkciju predsjednice nadzornog odbora isto kao i ostali članovi obitelji FO. I i II tuženi osporavaju činjenične navode tužbe u dijelu koji se odnosi na sklapanje pravnih poslova u usmenoj formi navodeći da su sklapali samo u pisanoj formi te da su tužitelji ti koji su izigrali pravne obveze prema I i II tuženiku, a ne obratno. U odnosu na nedovoljno iskustvo i lakomislenost I tužitelja tuženici isti osporavaju navodeći da su oba tužitelja osobe s fakultetskim obrazovanjem, a da je I tužitelj bio i član uprave društva Riviera hoteli i kampovi d.d. više od 11 godina, odnosno da je njegovo poslovno iskustvo i poslovanje društva neupitno stoga je nejasno na koji način bi isti bio lakomislen prilikom potpisivanja predmetnih pravnih poslova ili kako bi se manifestiralo njegovo nedovoljno iskustvo. Radi se o iskusnom poslovnom čovjeku, sa dugogodišnjim stažem stoga je nejasno na koji način bi se manifestiralo njegovo tobožnje neiskustvo. Tuženi ističu da društvo Riviera hoteli i kampovi d.d. ima dugotrajnu blokadu računa te je tijekom 2013. bilo u postupku predstečajne nagodbe koji je obustavljen, a da su društvo Imperial Vodice d.d. i društvo Hotel Miran Pirovac d.d. također u postupku predstečajne nagodbe. U odnosu na zavisnost kao razlog ništetnosti predmetnih pravnih poslova također je nejasno u čemu se ista ogleda kao razlog ništavnosti pravnih poslova. Vlasništvo manjeg udjela u nekom trgovačkom društvu ne predstavlja nikakvu zavisnost prema članovima društva koji imaju većinski udjel, a time i prava većinskog glasa na skupštinama društva. Slijedom svega navedenog I i II tuženi predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu III tuženik je podneskom od 3. listopada 2014. prvenstveno ističu prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda navodeći da je ugovorom o zajmu od 18. srpnja 2008. godine ugovorena primjena švicarskog prava i nadležnost švicarskog suda. Nastavno osporava u cijelosti činjenične navode tužbe o ništetnosti pravnih poslova u bitnom navodeći da su neosnovani navodi I tužitelja da je ovisio o volji I i II tuženika, da isti nije bio u mogućnosti trećoj osobi prodati dionice niti ostvariti bilo kakav značajni utjecaj na donošenje odluka u društvu, a sve iz razloga jer je držao svega 26% dionica u predmetnom društvu. Svoje navode tužitelj temelji na činjenici da je isti kao manjinski dioničar navodno upućivalo na njegov podređen i kao takav nezakonit položaj. III tuženik ističe kako je u dioničkim društvima uobičajeno da postoje i manjinski dioničari pa čak i oni koji drže manje od 26% dionica. U konkretnom slučaju radi se o paušalnim konstrukcijama tužitelja. Tvrdnje o navodnoj lakomislenosti i očito nedovoljnom iskustvu u najmanju ruku su neozbiljne, a imajući u vidu iskustvo I tužitelja koji je dugi niz godina bio na rukovodećim pozicijama i zanimanje II tužiteljice koja je odvjetnica. Ne osporava činjenicu da je na dionicama upisano založno pravo u ime i za korist III tuženika, no navodi da tužitelj nije vlasnik 232.304 dionica hotel Imperial Vodice d.d. već je isti vlasnik 145.126 dionica hotela Imperial Vodice d.d. što je razvidno iz potvrde SKDDA. Ne osporava da je između stranaka 30. srpnja 2008. sklopljen Sporazum o zasnivanju založnog prava, a kojim Sporazumom je osnovano založno pravo na dionicama u vlasništvu I tužitelja u korist III tuženika, a sve u svrhu osiguranja vraćanja zajma koji je I tužitelj ishodio kod III tuženika iako tužitelji navode kako je III tuženik zadržao preostali iznos od 10.000.000,00 eur tuženik ističe kako je isti u cijelosti postupio po Ugovoru o zajmu i cijeli iznos zajma isplatio i to upravo osobama po uputi I tužitelja kao zajmoprimca. Razlika od 125.000,00 eur na koju se referiraju tužitelji predstavlja proviziju tj. komisionu naknadu od 1,25 % od ukupno ugovorenog iznosa glavnice, a sve u skladu sa sklopljenim Ugovorom o zajmu. III tuženik navodi kako je ugovor dvostrani obvezni ugovor za koje vrijedi načelo dispozitivnosti kao temeljno načelo obveznih odnosa, stoga je nejasno zbog čega tužitelji smatraju da bi se ugovorena cijena dionica imala određivati temeljem nalaza i mišljenja vještaka, a ne formirati slobodnom voljnom stranaka. Vještački nalaz BO ne predstavlja niti može predstavljati dokaz kupoprodajne cijene u ovom predmetu. Navodi o zelenaškom ugovoru su neosnovani, paušalni i ničim potkrijepljeni. Nastavno III tuženik osporava da bi predmetni sporazum bio u suprotnosti s odredbama Zakona o javnom bilježništvu i nejasno je koji bi to propust bio na strani javnog bilježnika. Predmetni sporazum sklopljen je u formi solemnizirane javne isprave i u cijelosti udovoljava odredbama Zakona o javnom bilježništvu. Slijedom navedenog predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i izvršio uvid u obavijest o stanju računa na listu 16 spisa, potvrda o razdvajanju na listu 17 do 18 spisa, u sporazum o založnom pravu sa posebnim odredbama na listu 19 do 33 spisa, javno bilježnički akt s punomoćima na listu 35 do 37 spisa, u izvadak iz sudskog registra na listu 58 do 69 spisa, u Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Rivijera na listu 70 do 74 spisa, ugovor o preuzimanju duga na listu 96 do 99 spisa, u Zadužnicu na listu 101 do 104 spisa, u ugovor o kreditu na listu 105 do 110 i 134 do 139, spisa, u kupoprodajni ugovor na listu 148 od 151 spisa, ugovor o prodaji i prijenosu dionica na listu 159 do 160 spisa, u stanja pozicije na listu 208 do 267 spisa, u dopis FINE s prilozima na listu 354 do 365 spisa, ugovor o kupoprodaji i prijenosu vrijednosnih papira na listu 800 do 801 spisa, dokaz saslušanjem svjedoka LO, AO, MO i RO, dokaz saslušanjem I tužitelja uz dokaz dopunskim saslušanjem i dokaz saslušanjem II tužiteljice u svrhu dokazivanja.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev I i II tužitelja nije osnovan kao niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

6. Tijekom postupka II tuženik Plane d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-1269/15 od 27. svibnja 2015. je prestao postojati i brisan iz sudskog registra.

7. U odnosu na istaknuti prigovor sada II tuženika apsolutne nenadležnosti ovog suda valja istaći da isti nije osnovan. U konkretnom slučaju I i II tuženici su materijalni suparničari i s obzirom da je sjedište I tuženika u Republici Hrvatskoj temeljem odredbe čl.46 st.3 Zakona o rješavanju sukoba zakona ovaj sud je nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

7.1. Činjenica što su stranke u Sporazumu o založnom pravu s posebnim odredbama od 30. srpnja 2008. na listu 19 do 33 spisa ugovorile nadležnost stalnog izabranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu, odnosno prvenstveno arbitražno rješenje spora, ne upućuje na zaključak i ne znači da tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.

8. Među strankama nije sporna činjenica sklapanja pravnih poslova čije utvrđenje ništetnosti tužitelji traže, a što je i od strane suda utvrđenom u iste koji prileže spisu.

8.1. Kronoliški gledano isti su sklopljeni između stranka na način kako tužitelji i navode u činjeničnim navodima tužbe.

9. Odredbom čl.322 ZOO-a određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Odredbom čl.327 ZOO-a određeno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

11. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a određeno je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

11.1. Za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da se ispune slijedeći bitni uvjeti:

- da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoje očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora, što bi u ovom slučaju značilo povredu načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba

- da su iskorišteni suugovaratelj ugovora, ovdje tužitelji na taj očiti nerazmjer pristali zbog na njihovoj strani postojećih nepovoljnih okolnosti, a koje zakon u navedenom članku 329. ZOO-a navodi, a to su stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost (znači isti su taksativno navedeni),

- da je u vrijeme sklapanja tog ugovora postojalo kod zelenaša, ovdje tuženika, znanje o postojanju navedenih nepovoljnih okolnosti na strani iskorištenog suugovaratelja i njegova namjera da te okolnosti iskoristi u svoju korist na očiglednu štetu svog suugovaratelja.

11.2. Iz navedenog proizlazi da je nastanak ugovora vezan i uvjetovan postojanjem jednog objektivnog i dva subjektivna mjerila, a sva tri navedena bitna uvjeta moraju postojati istovremeno i kumulativno i to prilikom zaključenja ugovora.

11.3. Valja istaći da se elementi zelenaških ugovora trebaju posebno utvrđivati u svakom slučaju, što znači da se ne mogu generalizirati.

11.4. Lakomislen je pridjev koji se koristi da označi osobu koja brzopleto i nepromišljeno donosi neke važne odluke. Obično se lakomislenim smatraju osobe koje su bez iskustva i vlastite spoznaje i koje olako shvaćaju i bez razmišljanja se upuštaju u stvari koje im nisu poznate.

11.5. Nedovoljno iskustvo u svom doslovno značenju znači da osoba nema određeno iskustvo koje je potrebno za preuzimanje određenih prava i obveza.

11.6. Zavisnost u svom doslovno značenju znači u svom doslovno značenju znači stanje onoga koji je zavisan, a to je; uvjetovanost, nesamostalnost, ovisnost.

12. U konkretnom slučaju I tužitelj je po zanimanju diplomirani ekonomist, dugogodišnji član Nadzornog odbora, član uprave i direktor društva Rivijera d.d., a kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za Rivijera d.d. Isto tako I tužitelj je osoba rođena 1956.godine. II tužiteljica je također bila član Nadzornog odbora društva Rivijera d.d. (kao i ostali članovi obitelji-isto prezime), rođena 1954. godine, tada po zanimanju odvjetnik. Znači radi se o poslovnim ljudima, profesionalcima koji su prilikom sklapanja pravnih poslova trebali postupati s povećanom pažnjom, a kako je to određeno čl.10. st 2. ZOO-a ,odnosno pažnjom dobrog stručnjaka. Navedeno znači I i II tužitelji u trenutku poduzimanja pravnih poslova su bili osobe srednje životne dobi, profesionalci s obzirom na zanimanje koje su u to vrijeme obavljali i isti se ne mogu sa uspjehom pozivati na lakomislenost, zavist i nedovoljno iskustvo. Dapače radi se o osobama koje su sasvim sigurno znale ili morale znati što rade, potpisuju i koje sve radnje poduzimaju u svrhu ostvarenja svog cilja što je u konačnici i rezultiralo podjelom trgovačkog društva Rivijera d.d. na ostala trgovačka društva, kako to isti i navode u činjeničnim navodima tužbe. To nadalje znači da nisu ispunjeni subjektivni kriteriji za utvrđenje spornih ugovora zelenaškim.

13. U pogledu cijene dionica i navodnog nerazmjera činidbi, kako to isti navode u činjeničnim navodima tužbe valja istaći da su tužitelji sasvim sigurno znali cijenu dionica kojima su kao ovlaštene osobe raspolagali jer u suprotnom su direktno nanosili štetu društvima u ime kojih su raspolagali. Pozivanje na nerazmjer protekom roka od 8 godina, od dana sklapanja pravnih poslova do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari u najmanju ruku i najblaže rečeno se čini neumjesnim. Također valja istaći da se doista radilo o nerazmjeru uzajamnih činidbi tada su isti trebali pravovremeno reagirati i pokrenuti u za to predviđenim rokovima odgovarajući parnični postupak što prema saznanju suda nisu. Sve navedeno upućuje na zaključak i ponašanje tužitelja koje je protivno kako načelu savjesnosti i poštenja tako i općenito ponašanja u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava sudionika obveznih odnosa.

14. S obzirom na prednje utvrđenje suda, sud nije posebno navodio, a niti obrazlagao navode iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka cijeneći ih ne bitnim i neodlučnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

15. Sklopljeni pravni poslovi nisu ništetni i isti obvezuju sve ugovorne strane.

15.1. Kako je nedvojbeno utvrđeno da pravni poslovi sklopljeni između stranaka nisu ništavi samim time nisu ništave niti zadužnice koje su proizašle iz istih.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti I i II tužitelja sa tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u točki I izreke presude.

17. U odnosu na eventualno kumulirani postavljeni tužbeni zahtjev također valja istaći da nije osnovan.

17.1 Sporazum o založnom pravu sa posebnim odredbama od 30.7.2008.godine solemniziran po javnom bilježniku ZO dana 30. srpnja 2008. pod brojem OV-7993/08 po sadržaju i obliku ima pravnu snagu javnobilježničkog akta. To iz razloga što isti ima sve potrebne sastojke koje javnobilježnički akt mora imati, a kako je to određeno čl.69 Zakona o javnom bilježništvu (NN-78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22). Da je tome tako proizlazi i iz potvrde javnog bilježnika koja prileži na listu 35 spisa. Tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da su postojale eventualne povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta kako je to određeno čl.70 navedenog zakona.

18. Iz iskaza svjedoka ZO proizlazi da je tada bio javni bilježnik. Poznaje većinu sudionika ovog posla. Zna da su tada prije puno godina došli kod njega radi solemnizacije pravnog posla. Koliko se sjeća bilo je riječ o prijenosu dionica nekakvog hotelskog kompleksa kod Šibenika. Kada mu je predočen Sporazum o založnom pravu od 30.7.2008. (list 19 spisa) potvrđuje kako su mu poznate stranke, ovdje I tužitelj, II tužiteljica, zz I tuženika Bilding d.o.o. Z. Bilan i zz bivšeg II tuženika Plane d.o.o. Kada mu se predočava Sporazum o založnom pravu od 30.7.2008. i kada mu se ukazuje na čl. 2. st. 2. istog prema kojem bi otplatni plan i sporazum na engleskom jeziku bili sastavni dio navedenog sporazuma kojeg su solemnizirali svjedok je naveo kako se ne sjeća što su bili prilozi. U sjećanju mu je da je prilog možda bio neki ugovor na njemačkom jeziku ali to ne može tvrditi. Može samo ukazati kako predmet solemnizacije može biti pravni posao bez priloga. Kada čita čl. 2. st. 2. navedenog sporazuma i koliko se sjeća u konkretnoj stvari predmet solemnizacije je bio samo sporazum o založnom pravu, a ne i osnovni ugovor iz kojeg pravo zaloga proizlazi. Osnovi ugovor je naveden samo kao prilog sporazumu i nije predmet solemnizacije. Navodi kako je to sigurno tako bez obzira na protek vremena. Na postavljeno pitanje je li obzirom na čl. 2. st. 2. navedenog sporazuma ugovor o zajmu (Loan agreent) prilog sporazumu o založnom pravu ili njegov sastavni dio navodi kako je ugovor o zajmu posebni ugovor i tu je samo prilog sporazumu o založnom pravu, a ne njegov sastavni dio. Sporazum o založnom pravu ima zasebnu pravnu osobnost u odnosu na ugovor o zajmu. Solemnizacija u njegovom JB uredu dogovorena je sa ĐO koji mu je rekao da će trebati solemnizirati sporazum o založnom pravu i ugovara o prodaji i prijenosu dionica. Tada mu nije rekao koje će sve priloge donijeti. Kada mu se predočava ugovor o zajmu od 18.7.2008. na listu 76 spisa koji je na engleskom jeziku navodi kako se ne može sjetiti da bi on bio prilog sporazumu o založnom pravu. Pamti neki dokument na njemačkom jeziku, no ne može više sa sigurnošću tvrditi. Ne sjeća se niti da bi netko u njegovom javnobilježničkom uredu pred njim potpisao taj ugovor o zajmu od 18.7.2008.

Kada mu se predočava ugovor o zajmu od 18.7.2008. na listu 76 spisa navodi kako se tog dokumenta ne sjeća, a on i iz procesnih razloga ne bi mogao biti solemniziran obzirom po svom obliku ne odgovara solemniziranoj ispravi (nema crtice i brojeve i datume napisane slovima). Ne sjeća se na temelju čega je izdana klauzula ovršnosti po tom ugovoru. Konkretnog slučaja se ne sjeća, a da načelno misli ne može objašnjavati pravne institute koje bi svi pa tako i sud trebali znati. Prilikom solemnizacije moraju se pročitati svi prilozi, no u konkretnom slučaju se uopće ne može sjetiti je li bilo priloga. Ne sjeća se da li je prilikom solemnizacije u njegov ured došao i sudski tumač. Ne može se sjetiti koliko mu je vremena oduzela solemnizacija, no svakako zna da nije bilo kratko, možda čak i pola dana. On je sporazum o založnom pravu od 30.7.2008. (list 19 spisa) dobio gotovo na solemnizaciju, nije ga on pisao. Koliko se sjeća svu dokumentaciju su stranke donijele sa sobom i ništa nije bilo pisano u njegovom JB uredu. Ne može se sjetiti da li je bio tko prisutan od III tuženik NLB, zna sigurno da su tada u njegovom uredu bili I i II tužitelj, te ĐO i IO jer ih poznaje pa ih pamti a je li bio još tko to se ne sjeća. Zna da je imao dojam da su stranke i prije te solemnizacije dugo pregovarale i bile upućene u taj pravni posao, no to je bio samo njegov dojam. Ne sjeća se jesu li I i II tužitelji imali angažiranu kakvu pravnu pomoć prilikom zaključenja tog ugovora, II tužiteljica je odvjetnica. Strankama je prilikom solemnizacije objasnio što znači i koje pravne posljedice za sobom nosi solemnizirani ugovor o založnom pravu. Imao je dojam da su i stranke bile dobro upoznate s pravnim posljedicama tog posla. Predmet solemnizaicje je bio samo sporazum o založnom pravu, a ne i prilozi. Zato nije bio potreban sudski tumač za engleski jezik da bi solemnizacija sporazuma bila valjana. Da je bilo potrebe za sudskim tumačem njegov savjetnik, kasnije prisjednik i sada javni bilježnik koji je radio uz njega solemnizaciju je izvrsno vladao engleskim jezikom iako nije bio sudski tumač za engleski jezik. Kada solemnizriani dokument upućuje na drugi dokument u kojem je uređeno dospijeće iz solemnizirane isprave njemu kao javnom bilježniku je to dovoljno za solemnizaciju i potom izdavanje ovršne klauzule. Ne bi solemnizrao ispravu, a da se prethodno nije uvjerio da sadrži sve elemente nužne za solemnizaciju.

19. Sud iskaz saslušanog svjedoka cijeni istinitim i kao takvim ga je u cijelosti prihvatio. Sasvim sigurno, s obzirom na dužnost koju je obnašao i opće poznatu činjenicu broja stranaka ne može se sa sigurnošću sjećati svih detalja, no u bitnim dijelovima utvrđeno ja da u njegovu radu nije bilo nikakvih propusta koji bi bili u suprotnosti sa Zakonom o javnom bilježništvu.

20. U pogledu ostalih navoda stranaka iznesenih tijekom trajanja ovog postupka valja istaći da nisu bitni niti odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

21. U pogledu navoda tužitelja sa ročišta održanog dana 11. rujna 2025. godine valja dodati da su isti dani samo radi odugovlačenja ovog postupka i samim time u suprotnosti sa odredbom čl.10. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog valjalo je, odbiti i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

23. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i u skladu sa zatraženim troškovnicima.

24.1. Trošak I tuženika sastoji se od troška sastava jednog podneska po tbr.8 toč.1 (18.8.2014.) od 10000 bodova, troška sastava žalbe po tbr.13 toč.2 (28.7.20214.) od 100 bodova, troška pristupa na deset ročišta po tbr.9 toč.1 (21.3.2018., 2.7.2018., 9.4.2019., 27.5.2019., 3.7.2019., 2.10.2019., 27.1.2020., 6.10.2020., 20.12.2021. i 11.9.2025.) od 100000 bodova, troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.5 (1.12.2014., 22.1.2018. i 11.2.2025.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 110250 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 220.500,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 55.125,00 eur, sveukupno iznosi i čini trošak I tuženika od 275.625,00 eur.

24.2. Trošak II tuženika sastoji se od troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od zatraženih 30004 bodova, troška pristupa na deset ročišta po tbr.9 toč.1 (21.3.2018., 2.7.2018., 9.4.2019., 27.5.2019., 3.7.2019., 2.10.2019., 27.1.2020., 6.10.2020., 20.12.2021. i 11.9.2025.) od 75010 bodova i troška pristupa na jedno ročište po tbr.9 toč.5 (11.2.2025.) od 50 bodova, odnosno sveukupno 105064 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 210.128,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 52.532,00 eur, sveukupno iznosi i čini trošak II tuženika od 262.660,00 eur.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. veljače 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sud. pristojbe na presudu u iznosu od 89,59 eur

2. Punomoć. I tuženika

3. Punomoć. II tuženika