REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1349/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikši Stančić-Rokotov, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po punomoćniku Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 19. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika BA, zamjenika Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, dana 27. veljače 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- za neimovinsku štetu 41.820,95 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 6. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- za imovinsku štetu 29.184,70 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose:

- 1.620,39 EUR od 15. srpnja 2007.

- 1.595,37 EUR od 15. kolovoza 2007.

- 1.602,95 EUR od 15. rujna 2007.

- 1.614,04 EUR od 15. listopada 2007.

- 1.602,28 EUR od 15. studeni 2007.

- 1.614,60 EUR od 15. prosinca 2007.

- 1.607,60 EUR od 15. siječnja 2008.

- 1.595,85 EUR od 15. veljače 2008.

- 1.608,16 EUR od 15. ožujka 2008.

- 1.614,60 EUR od 15. travnja 2008.

- 1.608,16 EUR od 15. svibnja 2008.

- 1.615,82 EUR od 15. lipnja 2008.

- 1.653,36 EUR od 15. srpnja 2008.

- 1.615,86 EUR od 15. kolovoza 2008.

- 1.667,41 EUR od 15. rujna 2008.

- 1.653,35 EUR od 15. listopada 2008.

- 1.627,96 EUR od 15. studeni 2008.

- 1.666,94 EUR od 15. prosinca 2008.

do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 14.820,42 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 27. veljače 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se, prije podnošenja ove tužbe, obratio zahtjevom od 6. veljače 2023. Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske radi provođenja postupka mirnog rješenja spora, kako je to propisano odredbom iz čl. 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, ali stranke nisu postigle nagodbu, ni riješili spor čime je ispunjena procesna pretpostavka za pokretanje parničnog postupka protiv tužene. Ustaje s tužbom radi naknade imovinske i neimovinske štete zbog neutemeljenog lišenja slobode u razdoblju od 16. lipnja 2007. do 9. listopada 2008. u okviru neosnovanog kaznenog postupka koji se protiv njega vodio povodom neosnovane optužnice USKOK-a, posl. br. UK-84/07 od 12. veljače 2008. koji je okončan pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-Us-39/16 od 6. studenog 2017. kojom je tužitelj oslobođen optužbe, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-Us-7/2018 od 13. veljače 2020. Tužitelj je po prvi puta uhićen i lišen slobode 16. lipnja 2007. nakon čega je Županijski sud u Zagrebu donio rješenje posl.br. Kir-2970/07 od 18. lipnja 2007. kojim je nad tužiteljem određeno zadržavanje. Uslijedilo je rješenje istog suda oznake Kio-Us- 18/07 od 20. lipnja 2007., kojim je tužitelju određen pritvor u trajanju najdulje mjesec dana. Nakon tih dvaju rješenja, donesen je niz kontinuiranih, sukcesivnih rješenja istog suda kojima je tužitelju, potpuno neosnovano, produljivan pritvor sve do zaključno 9. listopada 2008., kada je naloženo njegovo puštanje. Time je tužitelj proveo u pritvoru, sveukupno, 16 mjeseci, odnosno 482 dana, u postupku u kojem je na kraju pravomoćno oslobođen. Zbog neosnovanog lišenja slobode, pretrpio je značajnu neimovinsku štetu zbog grube povrede prava osobnosti na osobnu slobodu, te časti i ugleda. Također je pretrpio imovinsku štetu zbog izgubljene zarade. Ističe da je samo trajanje kaznenog postupka je bilo neprimjerenih 14 godina, čime je razumni rok kao tužiteljevo ustavno i konvencijsko jamstvo prekršen za čak 11 godina. Trajanje lišenja slobode je iznosilo ekscesno dugih godinu i pol u kontinuitetu, iako se radilo o osobi prvorazrednog društvenog ugleda koja nikada prije nije imala bilo kakvih problema sa zakonom. Time se lišenje slobode pretvorilo u izdržavanje kazne, iako tužitelj nikada nije osuđen za bilo kakvo kazneno djelo, niti je postojalo opravdanje u bilo kakvom prethodnom ponašanju tužitelja za drastično trajanje pritvora u potpunom nerazmjeru sa zapriječenom kaznom. Na taj način tužitelju je drastično povrijeđeno ustavno načelo razmjernosti kojim su se, tijela kaznenog progona dužna voditi prilikom određivanja mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika, Kazneni postupak se vodio zbog bombastične optužbe za najteža koruptivna djela primanja mita i zlouporabe službenog položaja koje je stajalo u evidentnom nerazmjeru s uočljivom oskudnošću bilo kakvog dokaznog materijala za takve teške optužbe. Tužitelj je pritvoren i kazneno gonjen u životnoj dobi od 34 godine, kao mlada osoba u profesionalnom smislu koja je do pritvaranja obavljala odgovornu javnu funkciju potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju na koju je došao kao profesionalac iz financijske industrije (assistant director u Creditanstalt Investment Bank – CAIB) u kojoj je bio prepoznat kao visoko ekspertna osoba nad standardnog obrazovnog profila. Međutim, zbog neosnovanog pritvaranja onemogućen mu je bilo kakav daljnji angažman, bilo u javnom sektoru ili financijskoj industriji, budući da se radi o osjetljivom socijalnom ambijentu koji je visoko senzibiliziran za dobar ugled i javnu percepciju nespojivu s uhićenjima i lišenjem slobode u kaznenom postupku. Naime, financijska industrija kao regulirana djelatnost specifična je po tome što je, s obzirom na narav odgovorne djelatnosti koja se obavlja, „dobar ugled“ (tzv. fit & proper status) apsolutni conditio sine qua non i zakonski uvjet bilo kakve odgovorne funkcije. Pa tako podnositelj zbog same činjenice vođenja kaznenog postupka i uhićenja ne ispunjava standard koji je zakonski uvjet za licenciranje kao člana uprave investicijskog društva, člana uprave društva za upravljanje investicijskim fondovima itd. To znači da mu je sama činjenica neosnovanog kaznenog postupka i uhićenja u cijelosti ograničila daljnje napredovanje i u dobi od samo 34 godine onemogućila nastavak karijere u reguliranom segmentu financijske industrije - bankama, investicijskim društvima i društvima za upravljanje investicijskim fondovima. S obzirom na opći senzacionalizam podnositeljevog uhićenja i dugotrajnog lišenja slobode, podnositelju su postale de facto nedostupne čak i niže funkcije u financijskom sektoru za koje zakon ne zahtijeva postupak licenciranja i utvrđivanja fit & proper statusa („dobrog ugleda“ kandidata koji se očituje u izostanku bilo kakvih istraga, kaznenih postupaka i sl.) jer bi takav angažman negativno izložio poslodavca kao subjekta nadzora regulatora koji mora skrbiti o vlastitom ugledu. Cijela karijera u bankarskom sektoru u kojoj je podnositelj obnašao najodgovornije funkcije (zbog kojih je i imenovan na javnu dužnost) u cijelosti je propala zbog senzacionalističkog uhićenja, neosnovanog lišenja slobode, javnih izjava pravosudnih i državnih dužnosnika i ekscesno dugog kaznenog postupka temeljem neosnovane optužbe koja je počivala na neuvjerljivim dokazima. Isto vrijedi i za uništenu karijeru u javnom sektoru koja je nepovratno propala već zbog samog senzacionalizma neosnovanog uhićenja i lišenja slobode, iako je tužitelj prethodno uživao besprijekoran ugled i dovoljno povjerenje javnosti da mu je nuđeno i mjesto potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske. Trpio je značajne probleme i u poslovnoj sferi u privatnom sektoru jer su potencijalni partneri odbijali suradnju s trgovačkim društvima s kojima je podnositelj statusno povezan s argumentom da ih brine podnositeljev kredibilitet zbog takvih medijski eksponiranih optužbi za korupciju i dugotrajnog pritvora. Kazneni postupak se, osim moralno, i materijalno odrazio na tužiteljevu obitelj i obiteljski život. Direktne posljedice kaznenog postupka vođenog temeljem neosnovane optužnice, trpjela je i tužiteljeva supruga, odvjetnica Ivana Stigleitner Gotovac. Naime, 21. lipnja 2007. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. XXI-KIR-3035/07 blokirao žiro račun njezinog odvjetničkog ureda, kao i njezin osobni račun otvoren u PBZ d.d. banci, iako ona nije bila obuhvaćena istragom, te je još manje ikakve veze s tim imao njezin odvjetnički ured kao treća osoba koja nije bila stranka u postupku. Žiro račun odvjetničkog ureda ostao je u blokadi do jeseni 2007., a njezin osobni račun čak dvije godine, do listopada 2009. kada je i njezin suprug pušten na slobodu. Na taj način, tužiteljevoj obitelji je ne samo narušeno pravo na osobni i obiteljski život u smislu ustavnog i konvencijskog jamstva, pravo vlasništva te poduzetnička sloboda nego joj je u tom razdoblju onemogućen pristup osnovnim sredstvima nužnim za egzistenciju. Navodi da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu u visini od 72,99 EUR po danu lišenja slobode, odnosno ukupno 35.184,81 EUR. U odnosu na povredu prava osobnosti u dimenziji prava na čast i ugled, s obzirom na opći senzacionalizam bombastičnih optužbi koje su bile predmetom dnevnog medijskog izvještavanja, očito je da su se opisane okolnosti značajno odrazile na tužiteljev ugled budući da je on, iako prethodno prvorazrednog ugleda, nepovratno obilježen kao suspektna osoba u očima šire javnosti. Neposredno nakon uhićenja, najviši državni i pravosudni dužnosnici koji uključuju onodobnog ravnatelja policije, ravnatelja USKOK-a, Glavnog državnog odvjetnika, predsjednika Vlade, te Predsjednika Republike Hrvatske su davali izjave kojima su javno prejudicirali pitanje krivnje u pogledu uhićenih potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju. Senzacionalizam takvih neosnovanih optužbi i flagrantno narušavanje presumpcije nedužnosti u kontekstu neosnovanog lišenja slobode popraćeno dnevnim medijskim izvještavanjem najtiražnijih dnevnih medija o tužiteljevom lišenju slobode trajno je i nepovratno uništio njegov ugled u očima šire javnosti, sasvim neovisno o oslobađajućoj presudi. Zbog senzacionalizma neistinitih javnih optužbi visokih državnih i pravosudnih dužnosnika i neprimjerene duljine lišenja slobode, tužitelj je nepovratno „obilježen“ kao kriminalno suspektna osoba nedostojna javne funkcije čime mu je u očima šire javnosti trajno uništen ugled. Zbog toga potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda u visini 6.636,14 EUR. Neutemeljenim lišenjem slobode mu je prouzročena i imovinska šteta jer je izgubio prihode koje je dotad ostvarivao. U vrijeme neutemeljenog lišenja slobode imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto potpredsjednika HFP. Odmah po uhićenju 16. lipnja 2007., poslodavac je 29. lipnja 2007. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog činjenice da je tužitelj pod istragom i u pritvoru zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela u vezi s radom. Upravo zbog otkaza uvjetovanog neutemeljenim uhićenjem u razdoblju od lipnja 2007. do studenog 2008. nije bio zaposlen te je u tom razdoblju izgubio dobit. Ta se dobit sastoji od neto plaće koju bi za navedeno razdoblje od lipnja 2007. do studenog 2008. ostvarivao po redovnom tijeku stvari temeljem sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je otkazan zbog neutemeljenog lišenja slobode, u ukupnom iznosu od 28.831,55 EUR. Stoga tužitelj trpi imovinsku štetu zbog gubitka zarade u ukupnoj visini od 28.831,55 EUR zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Stoga ustaje s tužbom radi naknade štete i tužbenim zahtjevom konačno uređenim u podnesku od 8. prosinca 2025. kojim potražuje na ime naknade neimovinske štete 41.820,95 EUR sa zateznim kamatama od 6. veljače 2023. do isplate, na ime imovinske štete 29.184,70 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu čini neprijepornim da je tužitelj bio u pritvoru od 16. lipnja 2007. do 9. listopada 2008. te da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us-39/16 od 6. studenog 2017. oslobođen od optužbe za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret u kaznenom postupku. Ističe da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete sukladno čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, ali smatra kako tužitelj neosnovano potražuje 45.181,18 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva do isplate. Budući je tužbeni zahtjev osnovan, ali previsoko postavljen, smatra u odnosu na trajanje, uhićenje, narav i težinu kaznenog djela, kao i ostale okolnosti samog slučaja da tužitelju, zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode pripada pravična naknada u visini 17.873,96 EUR. Glede prava na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, navodi da je u vezi prestankom radnog odnosa tužitelja i prava na naknadu plaće prekinuta uzročna veza između neosnovanog lišenja slobode i izgubljene zarade od lipnja 2007. do studenog 2008. slijedom čega ne postoji uzročnoposljedična veza između neosnovanog lišenja slobode i štete koju tužitelj s tog osnova potražuje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev glede neimovinske štete preko primjerenog iznosa, a u odnosu na izgubljenu zaradu u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak razmjerno uspjehu u sporu,.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 11-19 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us-39/16 od 6.7.2017. (stranica 20-79 spisa), popis odluka o pritvoru i dana provedenih u pritvoru (stranica 80 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-Us 7/2018-6 od 13.2.2020. (stranica 81-87 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-2970/07 od 18.6.2007. (stranica 88-89 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kio-Us-18/07 od 20.6.2007. (stranica 90-94 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kio-Us-18/07 od 5.7.2007. (stranica 95-97 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kio-Us-18/07 od 12.7.2007. (stranica 98-103 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kio-Us-18/07 od 14.11.2007. (stranica 104-106 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kio-Us- 18/07 od 14.12.2007. (stranica 107-109 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-I-161/08 K-us-5/08 od 15.2.2008. (stranica 110-118 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-I-476/08 K-us-5/08 od 14.5.2008. (stranica 119-124 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-I-761/08 K-US-5/08 od 8.8.2008. (stranica 125-128 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-I-913/08 K-US-30/08 od 29.9.2008. (stranica 129-131 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH br. Kž 596/08-3 od 9.10.2008. (stranica 132-134 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-3035/07 od 21.6.2007. (stranica 135-137 spisa), presuda Europskog suda za ljudska prava predmet Peša protiv Hrvatske od 8.4.2010. (stranica 138-173 spisa), isječci i fotografije iz novinskih članaka (stranica 174-184 spisa), Ugovor o radu od 30.9.2004. (stranica 185-186 spisa), Otkaz Ugovora o radu od 29.6.2007. (stranica 187-188 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-1536/2008 od 16.4.2008. (stranica 205-213 spisa), dopis Centra za restrukturiranje i prodaju od 29.7.2024. sa podacima o isplaćenoj plaći tužitelju za razdoblje od 24.5.2004. do 30.6.2007. koji se nalaze na USB-u (stranica 219-220 spisa), saslušao svjedokinju VAT (stranica 222-225 spisa), tužitelja (stranica 225-227 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (stranica 238-242 spisa) i dopunskim financijskim vještačenjem (stranica 253-257 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da je tužitelj bio u pritvoru od 16. lipnja 2007. do 9. listopada 2008.,

- da je od strane poslodavca, Hrvatskog fonda za privatizaciju, odlukom od 29. lipnja 2007. dobio izvanredni otkaz zbog činjenice da je pod istragom i u pritvoru zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela u vezi s radom,

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. K-US-39/2016 od 6. studenog 2017. oslobođen za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret,

- osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu 17.873,96 EUR.

6. Prijeporna je osnovanost i visina preostalog zahtjeva tužitelja.

7. Iz iskaza svjedokinje VAT, supruge tužitelja, proizlazi da se sjeća tog dana koji je njoj i tužitelju promijenio život, subota, 16. lipnja 2007., kada ih je ujutro u 5.30 sati probudila policija, što je bilo iznenađujuće i nestvarno jer su oboje živjeli sukladno propisima, poštovali propise, ispunjavali sve obveze uredno i ništa im nije bilo jasno. U to vrijeme ona je bila odvjetnica, a njezin suprug potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju. Posebno napominje da je on obrazovan u Americi i jako dobro poznaje pojam sukoba interesa, a isto tako izvrsno poznaje financije i pokušao je te standarde postaviti i na radnom mjestu koje mu je povjereno i promijeniti dotadašnju praksu, što je dobrim dijelom i uspio. Navodi da su uvijek imali sve što im je bilo potrebno, njezin otac je bio odvjetnik, a njegova mama poznata bankarica i kroz svoj životni put su ispunili njihova očekivanja i poslovno se realizirali pritom poštujući sva etička pravila i nije im padalo na pamet raditi išta nezakonito ili bilo kome uzeti nešto što mu pripada. U trenutku uhićenja bila je uvjerena da je to nekakva greška i da će to brzo proći i da će VAT pustiti odmah po ispitivanju. Nakon što im je detaljno izvršen pretres stana on je oko 11 sati odveden u pritvor gdje je prespavao. U to vrijeme nije pratila vijesti i počeli su ju prvo zvati roditelji, a zatim i prijatelji s pitanjima što se događa i postoji li nešto što bi oni trebali znati, a da im nisu rekli, na što im ja odgovorila da ne postoji, jer ih njihovi roditelji jako dobro poznaju i znali su da oni za tako nešto ne bi bili sposobni. Nakon Ivanovog uhićenja uz njihove privatne račune blokiran je i njezin poslovni račun odvjetničkog ureda za što uopće nije bilo nikakve pravne osnove i u tom dijelu je rješenje bilo u cijelosti suprotno zakonu, a tim činom je nju država onemogućila u poslovanju tako da je u životnoj dobi od 32 godine života i s uspješnim odvjetničkim uredom dovedena u situaciju da treba pomoć njihovih roditelja kako bi uopće preživjela i plaćala osnovne i životne i poslovne obaveze. U to vrijeme gradili su kuću na moru i imali šest otvorenih kredita te je bila onemogućena i u otplati tih kredita, isplati svoje plaće, doprinosa i ostalih davanja. VAT nije vidjela sve do četvrtka, a njihov prijatelj BAT je preuzeo njegovu obranu uz kolegu ŽA, a kako je to nju emotivno jako potreslo bila je u teškom psihičkom stanju, prvi put u životu je zatražila liječničku pomoć te joj je uvedena terapija sedativima kako bi uopće mogla funkcionirati i ono što je najbitnije, biti podrška tužitelju. On je također bio u teškom psihičkom stanju jer nije mogao vjerovati što mu se događa znajući da nije kriv. U to vrijeme su se u svim medijima objavljivale informacije o korupciji u Hrvatskom fondu za privatizaciju pod kodnim imenom "Maestro", što je bio presedan i prvi put je tako nešto se dogodilo u Republici Hrvatskoj. Sjeća se da je u to vrijeme bila nekakva kampanja unutar HDZ-a kada su objavili među sljedećim "Dobar je ulov u korupcijskoj mreži". U trenutku kada je vidjela da predsjednik države, premijer, predsjednik Vrhovnog suda i glavni državni odvjetnik zajedno govore o korupciji i o tri tenora koji će propjevati, tek tada je shvatila ozbiljnost situacije i zaista se prestrašila budući da nije ni počela istraga, a tužitelj je već bio unaprijed osuđen od cijelog državnog vrha zajedno, koja predstava se više nikada nije ponovila. Zajedno s njom, sve patnje je proživljavala i njezina i tužiteljeva obitelj, posebno njezin otac, koji je bio prvi hrvatski dragovoljac Domovinskog rata ispred odvjetnika i tužiteljeva mama, jer su jako povezani i njezin otac nije mogao vjerovati što država radi njegovoj obitelji. Posebno napominje da rješenja o pritvoru nisu bila individualizirana i to sve do zadnjega dana što je trajalo 16 mjeseci, a što je suprotno svim propisima i sudskoj praksi. Tužitelj je odmah dobio izvanredni otkaz, a njihova je procjena bila da je bolje da se ne žale kako bi otpala ta pritvorska osnova; opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. No međutim, iako je otpala ta osnova, u sljedeće rješenje je stavljena nova pritvorska osnova; osobita težina kaznenog djela i pritvor se nastavio. Iako su se žalili na ta rješenja, svaka žalba je bila odbijena, a po ustavnoj tužbi Ustavni sud nije stigao ni odlučiti, a već je bilo doneseno novo rješenje o pritvoru čime bi ustavna tužba postala bespredmetna. Napominje da je, s obzirom na nastalu situaciju i broj njezin klijenata opao, a i onima koji su ostali bila je prisiljena objašnjavati da nije lopov ni kriminalac, kao ni njezin muž, i da nikome nisu ništa ukrali. Primjerice dio crkvenih institucija koje je zastupala više joj nisu bile stranke i čak su ju upozorili da "Paze što govore i ona i mali jer bi mogli imati problema". Tužitelj je za vrijeme cijelog boravka u Remetincu, zbog toga što nije mogao spavati, i zbog teškog psihičkog stanja, bio na lijekovima te je imao dobrog psihijatra koji mu je puno pomogao, a također je liječenje nastavio nakon izlaska iz pritvora. Napominje da je jedini njihov odgovor kada se činilo da se ipak mogu obratiti i nešto reći bio intervju koji je napravila njegova majka s njim, a koji je izašao u božićnom izdanju Večernjeg lista, a gdje je on rekao svoju istinu. Cijelo vrijeme bila je izložena prijetnjama i raznoraznim inspekcijama koji su joj sami rekli da joj moraju nešto naći jer su pod pritiskom. Izvršili su im kompletnu provjeru imovine, iako u to vrijeme ni za to nije bilo pravne osnove i imovine njihovih roditelja koja je stečena za vrijeme dok su se oni još obrazovali, a nitko u njihovim obiteljima nije radio u državnoj službi. Posebno napominje da se od prvog dana tužitelj htio aktivno braniti i govoriti o svemu za što ga se tereti, no međutim, to mu uopće nije dopušteno u početku postupka te je stalno ušutkavan. Radilo se o imenima iz vrha politike koji su bili upleteni, prvenstveno HA. On je na medijskoj emisiji "Otvoreno" direktno optužio i nju osobno i tužitelja da je on upozoravao tužitelja da mu žena ne može raditi na natječaju za helikoptersku službu jer je to sukob interesa, za što je ona prvi put čula jer nikada nije radila ni posredno ni neposredno s Fondom za privatizaciju i povezanim pravnim osobama. Do njih su posredno dolazile preko utjecajnih ljudi poruke da paze što pričaju jer da bi im se moglo svašta dogoditi, kao npr. "kila nečeg u autu". Nakon toga, ona se toliko prepala da sljedećih mjesec dana nije vozila svoj automobil nego ga je držala u garaži, a Ivanovi odvjetnici su to cijenili poprilično ozbiljnim i zahtijevali su da ga se prebaci u samicu, te je on od kolovoza 2007. prebačen u samicu, jer je procjena bila da je to bolje za njega gdje je ostao sve do kraja pritvora. Nakon izlaska iz pritvora VAT je vrlo teško bilo naći posao i stati na noge budući da mu je poslovni ugled bio teško narušen jer je imao kazneni postupak o čemu je cijela država znala, a u to vrijeme su na vlasti bili V i HA, koji su kasnije završili u istoj toj ćeliji. VAT je trebalo sigurno dobrih pet godina da stane na noge i više nije mogao surađivati s poslovnim partnerima s kojima je do tada surađivao, a radilo se o top menadžerima, nego je počinjao ispočetka, nije mogao ići u Ameriku gdje su mu također poslovni partneri, nije mogao sudjelovati u nikakvim javnim natječajima jer je imao kazneni postupak. Isto tako nije mogao surađivati ni sa jednom multinacionalnom kompanijom zbog njihovog sustava alarmiranja za rizične osobe. On je krenuo ispod nule jer mu je pet godina trebalo da dođe do nule da bi onda krenulo normalno poslovanje. On je jako vrijedan i u stanju je raditi cijeli dan i noć, hodati od vrata do vrata, što je i radio i samo zahvaljujući svojoj snazi i upornosti je uspio stati na noge. Posebno napominje da je VA došao u Fond iz CAIB-a koja je najveća regionalna multinacionalna banka, iz koje je došla većina top menadžera i gospodarstvenika, a VA je bio jedan od najtalentiranijih i ključnih ljudi u toj firmi u kojoj je radio godinama, spremali su ga za preuzimanje vrlo ozbiljnih projekata i poslova, no međutim, nakon ovoga što se dogodilo, on više nije pripadao toj eliti i nije mogao s njima raditi, nego je bio onemogućen u bilo kakvom radu, a o napredovanju da ne govori. Iskazuje da žive u maloj sredini i svi se znaju izuzetno dobro. Budući da je njegov kazneni postupak završen tek u veljači 2020. kada je pravomoćno oslobođen nakon četiri ponovljena suđenja, što ona ne pamti u svojoj praksi, oni su tijekom tog vremena nebrojeno puta tražili kolegu B i Ž kao neovisne odvjetnike da im daju pravna mišljenja koje bi prilagali na zahtjeve multinacionalnih kompanija, primjerice Microsoft, Coca-Cola i slične firme koje su do tada surađivale s njegovom marketinškom agencijom. I obitelj je pretrpjela vrlo teške trenutke jer je njegova majka, dva mjeseca nakon što je on izašao iz pritvora, dobila karcinom dojke, a njegov je otac 2010. počinio suicid čemu su sasvim sigurno doprinijeli stresovi i šokovi koje su proživjeli zajedno s njima.

8. Tužitelj VA u svom iskazu navodi da je još u srednjoj školi otišao u Ameriku jer se samostalno prijavio na razmjenu što njegovi roditelji nisu ni znali i tek ih je s tim upoznao kada je prihvaćena njegova prijava. U toj školi je izabrao dosta predmeta koji su zapravo predmeti koji su i na fakultetima tako da je na kraju školovanja kojeg je završio s izvrsnim ocjenama bio pozvan na nekoliko, odnosno četiri sveučilišta s punom stipendijom. Nakon završene tri i pol godine iz dva "magera", a to su politologija i međunarodni biznis, nije mogao nastaviti magisterij jer nije mogao aplicirati za zelenu kartu pa se zaposlio u San Franciscu gdje je živio narednih nekoliko godina i ukupno je u Americi proveo devet godina, te se 1998. vratio u Hrvatsku kada je i upoznao svoju suprugu, a i roditeljima je bilo stalo da ostane u Hrvatskoj, te je odlučio ostati. Proveo je u CAIB-u osam godina gdje je radio na svim bitnim transakcijama u regiji, nakon čega je otvorio privatnu firmu. Kako se znao sretati s kolegom IA iz CAIB-a, on ga je upoznao s gospodinom H koji mu je iznio prijedlog za rekonstrukciju Hrvatskog fonda za privatizaciju i dao ponudu za Upravu Croatia osiguranja d.d. Nakon toga se konzultirao s nekoliko prijatelja, većina mu je rekla da to nije za njega, no međutim, jedan je rekao da je tužitelj dovoljno isklesan i da je vrijeme da dobije javnu dimenziju i tako se odlučio za Hrvatski fond za privatizaciju. U prvoj godini rada promijenio je u potpunosti percepciju te institucije, a došao je 2004. godine. Nakon što se predsjednik upravnog vijeća Fonda razbolio, došao je drugi, s kojim nije imao tako dobru suradnju, niti njegovu podršku za svoje ideje te se zapravo "upasivio" i čekao neku drugu ponudu. Inače u to vrijeme dobivao je puno dobrih ponuda za predsjednike uprava, sve do promjene čelnika upravnog vijeća Fonda kada su te ponude bivale sve manje zbog promjene percepcije Fonda i više se posvetio svom poslovanju ulaganja na burzi čekajući novu ponudu. Posebno napominje da nikada nije trgovao s povlaštenim informacijama niti na bilo koji način dolazio u sukobe interesa. Navodi da mu je čak ponuđeno i mjesto ministra gospodarstva, međutim, vrlo jasno rekao je da nije zainteresiran za politiku, kao ni za stranku jer nikada nije bio glasač HDZ-a što je otvoreno rekao gospodinu H. Kako je to bilo vrijeme pristupnih pregovora Europskoj uniji, njega su angažirali za raznorazna poglavlja s obzirom na njegove izvrsne međunarodne referencije i znanje jezika. Vezano uz njegovo uhićenje iskazuje suglasno svojoj supruzi, te posebno napominje da je nakon dolaska na Županijski sud bio smješten u ćeliju zajedno s ubojicama. Nakon što je izveden pred suca htio je iznijeti aktivnu obranu i odgovarao je na sva pitanja i po njegovoj procjeni je dobro stajao, no međutim, u jednom trenutku je sudac istrage rekao da će se rasprava nastaviti jer je rekao da ima termin kod zubara i nije računao da će tužitelj iznositi obranu, te je vraćen u Remetinec, a sljedeća rasprava je zakazana tek sredinom rujna tako da je cijelo ljeto proveo u pritvoru bez da je znao zašto je tamo. Posebno napominje da je njegova optužba bila za djelo u pokušaju iako natječaj nije bio niti raspisan niti je bio u zreloj fazi raspisivanja, a bio je u nadležnosti Vlade Republike Hrvatske, a on je za svoje inkriminirajuće radnje bio optužen za primanje peke u vrijednosti od 200,00 kuna i noćenje u Monaku. Budući da je dobio otkaz, kako je rekla njegova supruga, procjena je bila da se ne žale na to rješenje kako bi otpala pritvorska osnova. U Remetincu je boravio u sobi još sedmero zatvorenika koji su neki bili osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, a kako su supruga i on stalno dobivali prijetnje zatražili su premještaj u samicu jer on nikada nije znao hoće li netko utjecati na nekoga od zatvorenika da mu nešto napravi. U kolovozu je premješten u samicu što je značilo jedan sat boravka na otvorenom prostoru, a ostalo vrijeme je u prostoriji od četiri m2. Bio je u vrlo teškom psihičkom i mentalnom stanju jer je gledao svoju suprugu i roditelje koji pate i svakakve misli su mu dolazile u glavu, pa čak i da počini suicid jer nije htio biti uzrok boli svojih najbližih. I kada je došao do samoga dna nešto se prelomilo u njemu i odlučio se boriti i živjeti nakon čega mu je nekako sve bilo lakše jer je bio jači. Potražio je liječničku pomoć budući da nije uopće mogao spavati do tog trenutka. U svojoj samici imao je oko 300 knjiga i puno je čitao i davao drugim zatvorenicima i čak su ga bili prozvali knjižničar. Sam pritvor je trajao sve do listopada 2008. iz njemu nepoznatih razloga. Stavili su ga s ostalom dvojicom iz Fonda (I i Peša) s kojima nije imao nikakve veze ni kontakata i čak se nisu ni podnosili, radi čega su tražili izdvajanje tužiteljevog spisa iz njihova spisa te je sud procijenio da je to osnovano i tada je nastao " UA". Postupak je trajao sve do 2020. kada je konačno pravomoćno oslobođen čemu su prethodile četiri ukidne odluke. Nakon izlaska iz pritvora morao je započeti iznova, te je započeo s firmom koja je od ranije bila u mirovanju, a koju je registrirao nakon izlaska iz CAIB-a. Budući da je bio žigosan s ovim postupkom više nigdje nije mogao dobiti poziciju izvršnog direktora, niti raditi u struci, a također se nije mogao ni javiti na natječaje jer njegov poslovni ugled je s tim postupkom bio teško narušen o čemu je govorila i njegova supruga. Polako je počeo iznova graditi svoje kontakte i njima dokazivati svoju nevinost i to s ljudima koji su ga znali profesionalno iz CAIB-a, a također su ga poznavali i karakterno i odlučili su mu vjerovati i dati mu šansu. U tom razdoblju imao je lijepih i ružnih iskustava, jer su ga neki pokušavali diskreditirati kao kriminalca s obzirom na postojeći kazneni postupak. Posebno napominje da se njegov kazneni postupak odrazio kako na njegovo zdravlje, tako i na zdravlje najbližih u obitelji kao što je rekla i njegova supruga. Naime, jedna od njegovih presuda je bila i osuđujuća, a njegov otac koji je bio viceguverner HNB-a je nedugo nakon te osuđujuće presude počinio suicid. Sjeća se trenutka kada je izrečena osuđujuća presuda, da je imao termin s klijentom u 16,00 sati tog dana te je prvo mislio to otkazati i otići doma, no međutim, ostao je u uredu i primio tog klijenta koji mu je rekao da je ušao u te prostorije gledajući TV na kojemu je bio prilog o njegovoj osudi, te je očekivao vidjeti shrvanu osobu, a tužitelj ga je dočekao i odradio taj sastanak kao osoba punih kapaciteta i tada je tužitelj i sam vidio da je krenuo njegov put oporavka i da je jači nego prije. Budući da je radio sa multinacionalnim kompanijama morao im je dostavljati pravna mišljenja neovisnih odvjetnika vezano uz njegov kazneni spis, nije mogao ići u Ameriku jer nije mogao dobiti vizu te je Američkom veleposlanstvu dostavljao prijevod svoga sudskog spisa i interpretacije kako bi oni procijenili rizik, te su mu ipak tijekom trajanja postupka u konačnici nakon šest mjeseci dali vizu koja je trajala tjedan dana da bi održao poslovni sastanak u Americi. U njegovom poslovnom putu nakon izlaska iz pritvora je bilo puno peripetija i teškoća vezanih uz kazneni postupak koji ga je trajno obilježio i promijenio mu život. Polako su klijenti i poslovno okruženje počeli cijeniti njegovu upornost i snagu i uzvraćali mu s povjerenjem. Budući da je često bio na naslovnicama tiskovina u jednom trenutku su odlučili dati cijeli spis redakcijama kako bi vidjeli o čemu se zapravo radi i nakon čega se i percepcija medija počela mijenjati. Unatoč tome znalo mu se događati prilikom šetnje da mu se ljudi obrate ili ga čak hračnu jer su ga poistovjećivali s kriminalom u Fondu. Kasnije je doživio da su mu prilazili ljudi iz policije koji su mu se ispričavali i govorili da ih je sram jer da su radili na njegovom spisu. Na poseban upit svog punomoćnika na koji način se povreda časti i ugleda odražava na poslovno okruženje u bankarskom i investicijskom sustavu odgovara da je sfera u kojoj se mogao kretati nakon izlaska iz pritvora bila nekih 10-15% kapaciteta od prijašnjih 100%. Sve multinacionalne kompanije s kojima je prije radio imaju posebne urede koji se bave sprječavanjem korupcije, a kako je on bio optužen upravo za korupciju to ga je onemogućavalo i narušilo mu poslovni ugled da uopće može raditi s njima. Nije mogao biti s kaznenim postupkom član uprave investicijskog društva, fonda, banke, osiguravajućeg društva, ničega jer nije ispunjavao uvjete zbog postojanja kaznenog postupka.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu u visini od 72,99 EUR po danu lišenja slobode, odnosno ukupno 35.184,81 EUR, neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda u visini 6.636,14 EUR, te imovinske štete zbog gubitka zarade u visini 28.831,55 EUR.

10. U donosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu u visini od 72,99 EUR po danu lišenja slobode, odnosno ukupno 35.184,81 EUR:

11. Tužitelj je bio lišen slobode u razdoblju od 16. lipnja 2007. do 9. listopada 2008. Nakon što je uhićen i lišen slobode dana 16. lipnja 2007., Županijski sud u Zagrebu je donio rješenje U2970/07 od 18. lipnja 2007. kojim je odredio zadržavanje tužitelja temeljem čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a nakon toga donosi rješenje posl. br. Kio-Us-18/07 od 20. lipnja 2007. kojim mu se određuje pritvor temeljem čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP od 16. lipnja 2007. u 16, 05 sati do najdulje mjesec dana. Nakon toga mu se pritvor produljuje rješenjem istog suda, posl. br. Kio-Us-18/07 od 5. srpnja 2007. temeljem čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP, pa rješenjem istog suda posl. br. Kio-us-18/07 od 12. srpnja 2007. kojim se produljuje pritvor za dva mjeseca tako da može trajati do 16. rujna 2007. u 16,05 sati, temeljem čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP nakon čega se rješenjem istog suda posl. br. Kio- Us-18/07 od 12. rujna 2007. produljuje pritvor za dva mjeseca tako da rješenjem pritvor može trajati do 16. studenog 2007. u 16,05 sati, temeljem čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP, pa rješenjem istoga su posl. br. Kio-Us-18/07 od 14. studenoga 2007. se produljuje pritvor za mjesec dana tako da pritvor može trajati do 16. prosinca 2007. u 16, 05 sati, temeljem čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP, nakon čega se rješenjem istog posl. br. Kio-Us-18/07 od 14. prosinca 2007. produljuje pritvor za dva mjeseca tako da može trajati do 16. veljače 2008. u 16,05 sati, temeljem čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP, pa rješenjem istoga suda posl. br. Kv- I-161/08 od 15. veljače 2008. se produljuje pritvor temeljem čl. 102. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP, pa rješenjem istoga sud posl. br. Kv-I-476/08 od 14. svibnja 2008. se produljuje pritvor, temeljem čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, pa rješenjem istog suda posl. br. Kv-I-761/08 od 8. kolovoza 2008. se produljuje pritvor, kao i rješenjem istoga suda posl. br. Kv-I-913/08 od 29. rujna 2008. se produljuje pritvor temeljem čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, sve do rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž 596/08-3 od 9. listopada 2008. kojim se prihvaća žalba, te se tužitelj pušta odmah na slobodu. 16 mjeseci, točnije 482 dana

12. Iz navedenih rješenja razvidno je da je tužitelju, uz ostale osumnjičenike, bez ikakve individualizacije i procjene njegovog osobnog stanja i doprinosa činjenju kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, pritvor određivan radi različitih pravnih osnova: opasnosti od ometanja postupka (utjecajem na svjedoke ili sudionike postupka), opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te radi posebno teških okolnosti djela. No međutim, osim što je u tim rješenjima naglašen značaj tužitelja kao jednog od potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, nije precizirano u čemu se očituju radnje kaznenog djela koje mu se stavljaju na teret i u čemu su upravo te radnje takve da prelaze okvire uobičajenog postupanja prilikom izvršenja kaznenog djela primanja mita, odnosno zlouporabe službenog položaja i ovlasti, posebice s obzirom da su tužitelji stavljeni na teret ta kaznena djela u pokušaju, slijedom čega ista nisu bila ni dostatno obrazložena.

13. Za cijelo vrijeme trajanja pritvora tužitelja, sud nije zakazao glavnu raspravu slijedom čega uopće nije pokazao marnost koja je neophodna kada se postupa u pritvorskim predmetima, što je obveza suda temeljem čl. 102. st. 4. ZKP koji propisuje žurno postupanje suda. Pri tome, sukladno odredbi čl. 109. st. 1. toč. 4. ZKP-a za kaznena djela koja se tužitelju stavljaju na teret gdje najdulje trajanje pritvora do donošenja presude suda prvog stupnja može iznositi dvije godine, a tužitelj se nalazio ¾ tog razdoblja u pritvoru, a da glavna rasprava nije zakazana. Uz to, kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ-a koje se tužitelju nije stavljalo na teret kao dovršeno kazneno djelo, već kao kazneno djelo izvršeno u pokušaju, pa je bilo za očekivati da će i kazna koja će eventualno biti izrečena biti uvjetovana tom okolnošću, budući da je počinjene djela u pokušaju fakultativna osnova za ublažavanje kazne. Na taj način je povrijeđeno i načelo razmjera iz čl. 101. st. 3. ZKP-a jer je djelo trebalo povezati s kaznom koja se može očekivati u postupku i potrebi određivanja, odnosno produljenja pritvora i njegovog trajanja.

14. Po utvrđenju ovoga suda, tužitelj ni na koji način u odnosu na navedene pritvorske osnove nije izražavao svoj negativni stav u smislu izbjegavanja odgovornosti, onemogućavanja postupka u odnosu prema inkriminiranom djelu, čak štoviše, odmah nakon uhićenja nakon što je izveden pred suca istrage i htio aktivno sudjelovati u postupku i iznijeti obranu, što mu nije omogućeno, te su se sukcesivno donosila rješenja o produljenju pritvora kako je naprijed navedeno. Posebno se naglašava da temeljem Konvencije o ljudskim pravima, uhićene ili pritvorene osobe imaju pravo na preispitivanje odluke zbog postupovnih ili materijalnih uvjeta koji su bitni za „zakonitost“ njihovog lišenja slobode. Stoga, nadležni sud treba ispitati osnovanost sumnje na kojoj se osnivalo uhićenje, kao i legitimnost svrhe koja se nastoji postići uhićenjem i pritvaranjem, a ne samo ispitati ispunjenje postupovnih zahtjeva.

15. Utvrđeno je da je tužitelj teško podnio boravak u pritvoru koji je trajao 482 dana, odnosno 16 mjeseci. Trpio je intenzivne duševne boli jer se kao obrazovani, pošteni i ugledni stručnjak kojemu je povjerena, upravo iz tih razloga, visoka državna dužnost našao u zatvorskom okruženju, s kriminalcima i počiniteljima teških kaznenih djela, bez ikakva opravdanog razloga. To se odrazilo i na njegovo zdravstveno stanje, bio je u vrlo teškom psihičkom i emotivnom stanju, nije mogao spavati, pomišljao je i na suicid budući je znao da nije ništa kriv, a svojim boravkom u pritvoru, osim što je njemu bilo iznimno teško i ponižavajuće, nanosio je i teške duševne boli članovima svoje obitelji; supruzi i roditeljima. Uz to, on je od kolovoza 2007. do izlaska iz pritvora do 9. listopada 2008. proveo u samici, u prostoru od četiri m2, uz samo jedan sat boravka na otvorenom prostoru. Za vrijeme boravka u pritvoru potražio je liječničku pomoć, te je i nakon izlaska i pritvora nastavio s terapijama liječnika psihijatra kako bi pokušao nositi sa stanjem u kojem se bez svoje krivnje zatekao. Naime, tužitelj nije prije nikada bio kažnjavan, bio je cijeni financijski stručnjak koji je neosnovano terećen za osobito teška kaznena djela koja kod većine ljudi izaziva odbojnost prema počinitelju i osudu sredine u kojoj živi i u kojoj se kreće, slijedom čega mu, po utvrđenju ovoga suda, pripada naknada štete prema odredbi iz čl. 480. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02).

16. Neutemeljeno uhićena osoba ima pravo na sve oblike naknade imovinske i neimovinske štete određene Zakonom o obveznim odnosima, bez obzira što Zakon o kaznenom postupku ne određuje na koje oblike popravljanja štete ista ima pravo, time da Republika Hrvatska za naknadu štete odgovara po pravilima objektivne okolnosti, zbog čega pitanje krivnje suda ili nekog drugog tijela vlasti, čijom odlukom ili radnjom je došlo do neutemeljenog uhićenja, nije od odlučnog značaja.

17. Odredbom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 i 126/21), dalje ZOO-a, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

18. Slijedom navedenog tužitelju je, cijeneći pri tom sve navedene okolnosti, trajanje lišenja slobode, narav i težinu inkriminiranog djela, kao i protek vremena od štetnog događaja, vodeći pri tom računa i o cilju kojem služi naknada štete, sve sukladno čl. 1100. ZOO-a, uz primjenu čl. 223. ZPP, dosuđena pravična novčana naknada za duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu 35.184,81 EUR, odnosno 72,99 EUR po danu neosnovanog pritvora.

19. Po utvrđenju ovoga suda primjerena je visina naknade štete pretrpljenoj povredi prava osobnosti tužitelja i postojećoj sudskoj praksi. Tužitelj je u posebno od životnoj dobi od 34 godine, uhićen i tretiran kao kriminalac i osoba sklona korupciji, iako to nije, niti je ikada bio, te zatvoren s počiniteljima teških kaznenih djela, iako mu se mogla izreći mjera opreza zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa svjedocima, i na taj način izbjeći povređivanje njegovog prava osobnosti i u konačnici i ovaj postupak.

20. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamatu, dok je u pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos, sukladno tužbenom zahtjevu, od dana kada se obratio tuženoj u mirnom postupku (stranica 11-19 spisa), odnosno od 6. veljače 2023. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, temeljem čl. 29. ZOO u svezi čl. 1103. ZOO.

22. U odnosu na tužbeni zahtjev za neimovinskom štetom zbog povrede časti i ugleda u visini 6.636,14 EUR;

23. Povreda časti i ugleda predstavlja neimovinsku štetu nanesenu povredom prava osobnosti, za koju se naknada priznaje iznimno, kada je povreda toliko teška da izaziva intenzivnu duševnu bol. Šteta se manifestira kroz umanjenje društvenog ugleda i osobnog osjećaja dostojanstva. Za ostvarivanje prava na naknadu neimovinske štete nužno je dokazati da je ponašanje tuženika izravno uzrokovalo štetu koja prelazi uobičajenu razinu tolerancije u društvu.

24. U činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužitelj u životnoj dobi od 34 godine, bio izvrstan financijski stručnjak s inozemnom reputacijom i respektabilnim obrazovanjem i iskustvom, te je upravo iz tog razloga pozvan od strane najviših dužnosnika obavljati dužnost potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, uz koju dužnost su mu nuđene, zbog njegova iskustva i stručnosti, i druge funkcije, i on, u konačnici odlučuje prihvatiti taj poziv i doći na mjesto potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, kako bih svoje znanje i stručnost stavio na raspolaganje svojoj zemlji, odnosno njezinoj instituciji. No međutim, on biva uhićen i javno sramoćen, te unaprijed osuđen od strane medija i najviših državnih dužnosnika (premijere, predsjednika države, potpredsjednika Vlade), te ostaje u pritvoru 482 dana, iako nije ništa nezakonito napravio. Takvim postupanjem tužene tužitelju je nanijeta intenzivna duševna bol, uništen mu je društveni i poslovni ugled, kao i osobno dostojanstvo. Uz to mu je činjenica neosnovanog kaznenog postupka i uhićenja ograničila daljnje napredovanje i onemogućila nastavak karijere u reguliranom segmentu financijske industrije. Ponašanje tužene je u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s povredom časti i ugleda tužitelja koja prelazi uobičajeni prag tolerancije u društvu. Naime, društvo, ne može tolerirati činjenicu da je pojedinac s besprijekornim obrazovanjem i iskustvom koji svoje znanje i stručnost stavlja na raspolaganje svojoj državi koja ga uhićuje zajedno s ostalim osumnjičenim za počinjenje kaznih djela, ne individualizirajući njegovu situaciju, te on biva smješten u pritvor na 482 dana. U toj situaciji sve što je on radio u svom obrazovanju i radu do tada pada u vodu jer je on javno obilježen kao koruptivna osoba koja je visoki državni dužnosnik i njegov ugled je uništen, kao i njegovo dostojanstvo koje je zapravo pogaženo.

25 Stoga, po utvrđenju ovoga suda, tužitelju pripada neimovinska šteta zbog povrede časti i ugleda u traženoj visini 6.636,14 EUR, budući je utvrđeno da je ta povreda njegova prava osobnosti toliko teška da opravdava dosuđenje ove naknade.

26. Tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos, sukladno tužbenom zahtjevu, od dana kada se obratio tuženoj u mirnom postupku 6. veljače 2023. do isplate. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, temeljem čl. 29. ZOO u svezi čl. 1103. ZOO.

27. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje imovinsku štetu zbog izgubljene zarade;

28. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj u vrijeme neutemeljenog lišenja slobode imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu potpredsjednika HFP. Odmah po uhićenju 16. lipnja 2007., poslodavac je 29. lipnja 2007. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog činjenice da je tužitelj pod istragom i u pritvoru zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela u vezi s radom. Zbog otkaza uvjetovanog neutemeljenim uhićenjem u razdoblju od lipnja 2007. do studenog 2008. on nije bio zaposlen te je u tom razdoblju izgubio dobit u vidu ostvarene neto plaće koju bi za navedeno razdoblje ostvarivao po redovnom tijeku stvari temeljem sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je otkazan zbog neutemeljenog lišenja slobode. Isto tako nije prijeporno da tužitelj ovu odluku poslodavca nije pobijao, kako navodi, upravo iz razloga kako bi otpala pritvorska osnova opasnosti od ponavljanja djela, što u konačnici uopće nije bilo od utjecaja na trajanje pritvora jer je nakon toga određivan radi drugih osnova.

29. Na okolnost utvrđivanja visine izgubljene zarade proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darku Prpić, stalnom sudskom vještaku.

30. Iz njegova nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da visina izgubljene zarade tužitelja u tom razdoblju iznosi 29.184,70 EUR :

- za srpanj 2007. 1.620,39 EUR, dospijeće je 16. srpnja i 1. kolovoza 2007.

- za kolovoz 2007. 1.595,37 EUR, dospijeće je 16. kolovoza i 3. rujna 2007.

- za rujan 2007. 1.602,95 EUR, dospijeće je 17. rujna i 1. listopada 2007.

- za listopad 2007. 1.614,04 EUR, dospijeće je 15. listopada i 2. studenog 2007.

- za studeni 2007. 1.602,28 EUR, dospijeće je 15. studenog i 3. prosinca 2007.

- za prosinac 2007. 1.614,60 EUR, dospijeće je 17. prosinca i 2. siječnja 2008.

- za siječanj 2008. 1.607,60 EUR, dospijeće je 15.siječnja i 1. veljače 2008.

- za veljaču 2008. 1.595,85 EUR, dospijeće je 15. veljače i 3. ožujka 2008.

- za ožujak 2008. 1.608,16 EUR, dospijeće je 17. ožujka i 1. travnja 2008.

- za travanj 2008. 1.614,60 EUR, dospijeće je 15. travnja i 2. svibnja 2008.

- za svibanj 2008. 1.608,16 EUR, dospijeće je 15. svibnja i 2. lipnja 2008.

- za lipanj 2008. 1.615,82 EUR, dospijeće je 16. lipnja i 1. srpnja 2008.

- za srpanj 2008. 1.653,36 EUR, dospijeće je 15. srpnja i 1. kolovoza 2008.

- za kolovoz 2008. 1.615,86 EUR, dospijeće je 18. kolovoza i 1. rujna 2008.

- za rujan 2008. 1.667,41 EUR, dospijeće je 15. rujna i 1. listopada 2008.

- za listopad 2008. 1.653,35 EUR, dospijeće je 15. listopada i 3. studenog 2008.

- za studeni 2008. 1.627,96 EUR, dospijeće je 17. studenog i 1. prosinca 2008.

- za prosinac 2008. 1.666,94 EUR, dospijeće je 15. prosinca i 2. siječnja 2009.

31. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Prpića jer je stručno i jasno odgovorio na zadatak vještačenja, i iskazao izgubljenu zaradu tužitelja za navedeno razdoblje, a ni stranke na isti nisu imale prigovora.

32. Sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, po utvrđenju ovoga suda, tužitelju pripada naknada imovinske štete za izgubljenu zaradu, temeljem čl. 1089. st. 1 ZOO-a, u razdoblju od lipnja 2007. do studenog 2008. jer je neosnovano pritvaranje tužitelja u direktnoj uzročnoposljedičnoj vezi s njegovim izvanrednim otkazom, pa posljedično i izgubljenom zaradom u vidu neto plaće koju bi ostvarivao u tom razdoblju. Pri tome, po stavu ovog suda nije odlučna činjenica što tužitelj nije pobijao odluku o izvanrednom otkazu, te nije prekinuta uzročnoposljedična veza ne podnošenjem pravnog lijeka protiv odluke o izvanrednom otkazu. Naime, nije prijeporno da poslodavac nije dužan čekati ishod kaznenog postupka radi donošenja odluke o otkazu već je dovoljna i osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela u vezi s radom da bi aktivirala to poslodavčevo pravo. Poslodavac u tom odnosu ne nastupa kao javno tijelo nego kao ugovorna strana i ne mora zadovoljiti standard uvjerenja o činjenicama izvan svake razumne sumnje, i zato tužitelj nije imao na raspolaganju pravni instrumentarij kojima bi mogao pred sudom osporiti samu odluku o otkazu. Uz to, u konkretnom slučaju država, odnosno tužena, je i voditelj kaznenog postupka i poslodavac, slijedom čega to nisu različite osobe iz različite zone pravne odgovornosti. Prema usvojenim konvencijskim standardima (C protiv Republike Hrvatske, odluka Europskog suda za ljudska prava br. 55555/08, 20. svibnja 2010.) ne može država s jedne strane dati otkaz i pokrenuti kazneni postupak, a s druge strane tvrditi da građanin nije osporio takvu njezinu odluku jer da je ona potencijalno bila nezakonita jer bi se to protivilo standardu povjerenja u očitovanje države za čiju točnost država snosi pravnu odgovornost.

33. Zbog tih razloga je tužitelju dosuđena imovinska štete za izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu 29.184,70 EUR.

34. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a

35. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (71.005,65 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (Narodne novine br. 138/23).

36. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT 535 bodova), podneska od 28.6.2024., 13.3.2025., 25.7.2025. i 9.12.2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT 2140 bodova), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 9.7.2024., 4.2.2025., 20.3.2025., 2.10.2025. i 19.1.2026. (Tbr. 9. toč. 1. OT 2675 bodova), što ukupno iznosi 5350 bodova ili 10.700,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost 2.675,00 EUR, trošak plaćenog predujma za vještačenja 450,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 331,81 EUR i presudu 663,61 EUR, koji trošak je priznat u cijelosti, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 14.820,42 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

37. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 27. veljače 2025. do isplate.

38. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja, uz rješenje za sp na presudu

- pun. tuženika