REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-158/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Kozina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 16. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici VR iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.655,28 EUR (slovima: dvije tisuće šesto pedeset pet eura i dvadeset osam centi) sa zateznim kamatama od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica VR s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.626,62 EUR.

III. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, nadoknaditi tužiteljici VR iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 863,53 EUR (slovima: osamsto šezdeset tri eura i pedeset tri centa) sa zateznim kamatama od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice VR za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 20. siječnja 2023. u bitnome navodi da se 8. srpnja 2022. u 16,55 sati, u mjestu [adresa] u [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je na osobnom vozilu Hyundai I20, reistarske oznake ZG5866IL u vlasništvu tužiteljice nastala materijalna šteta. Ističe da s obzirom da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio UR, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], na način da je isti u alkoholiziranom stanu prešao na suprotnu traku i zabio se u vozilo kojim je upravljala tužiteljica, kao i da je vozilo istoga u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. police: 3011285666, da se tuženik smatra u cijelosti odgovornim za štetu nanesenu tužiteljici. Nadalje navodi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela imovinsku štetu, s obzirom da je došlo do oštećenja njezinog vozila i to u iznosu od 10.883,27 EUR. Tužiteljica navodi da je tuženik na vozilu tužiteljice proglasio nastanak totalne štete te da je prenisko procijenio vozilo po tržišnoj cijeni od 60.000,00 kuna (7.963,37 EUR), pa da je istoj isplatio iznos od 19.560,00 kuna (2.596,06 EUR), dok je ostatke vozila procijenio na iznos od 40.440,00 kuna (5.367,31 EUR). Tužiteljica ističe da je tužitelj ponudio tužiteljici prodaju ostataka vozila (pod uvjetom da opis vozila u izvidu štete odgovara stanju vozilu prilikom preuzimanja), a na koji način da je rizik prodaje prebačen na tužiteljicu. Ističe i da je takvim postupanjem tuženik, umjesto da preuzme ostatke vozila i tužiteljici isplati punu naknadu štete, doveo tužiteljicu u stanje neizvjesnosti, obzirom da je stvarna isplata ostataka vozila mogla biti i znatno niža. Naime, ističe da su ostaci vozila nerealno visoko procijenjeni, a da tuženik ničime nije jamčio punu isplatu procijenjenog iznosa, uslijed čega da bi tužiteljica bila znatno oštećena. Tužiteljica navodi i da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 2.596,06 EUR (19.560,00 kn), pa da preostala šteta iznosi 8.281,90 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 8.281,90 EUR, sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje nastanak štetnog događaja 8. srpnja 2022., ali da ističe kako je tužiteljici 6. rujna 2022. s osnova imovinske štete na vozilu (totalna šteta) isplatio iznos od 19.560,00 kn (2.596,06 EUR). Stoga tuženik osporava visinu štete preko isplaćenog iznosa, navodeći da je na vozilu nastala totalna šteta i da je popravak vozila neisplativ, a iznos koji tužiteljica potražuje da je nerealan i da ne odgovara iznosu tzv. totalne štete koja je nastala na njenom vozilu. Tuženik ističe da je procijenio tržišnu vrijednost vozila s 60.000,00 kn, a od kojeg iznosa da je odbijena vrijednost ostatka od 40.440,00 kn (za koji iznos postoji obvezujuća ponuda otkupljivača), pa da visina štete iznosi isplaćenih 19.560,00 kn. Isto tako, tuženik osporava i tijek zatezne kamate, jer da iz navoda tužiteljice ne proizlazi kako je ista popravila vozilo, a da nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa da kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. siječnja 2026. specificirao tužbeni zahtjev na način da zahtijeva isplatu iznosa od 2.655,28 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama.

3.1. Navedenom specifikacijom tužbenog zahtjev tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. siječnja 2026. istaknuo da se protivi navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, Stoga je sud, u skladu s čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odbio djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva te odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem odštetnog zahtjeva i odgovora na isti (list 5-23 spisa), potvrde PU zagrebačke (list 24-25 spisa), izvida štete (list 29- 30 spisa), prometne dozvole (list 31-32 spisa), obvezujuće ponude (list 33-37 spisa), obračuna totalne štete (list 38 spisa) te je razgledao fotografije (list 50-71 spisa). Isto tako, provedeno je prometno vještačenje (list 96-98 spisa) te je saslušan vještak Neven Ereš (list 114-115 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica nastanka štetnog događaja i štete na vozilu tužiteljice te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Isto tako, nesporno je da je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku prije podnošenja tužbe iznos od 2.596,06 EUR na ime naknade štete.

7. Sporna je dakle samo visina tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela štete, kao i zatraženi tijek zateznih kamata.

8. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno visine štete na vozilu, sud je izveo dokaz prometnim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu.

8.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 17. travnja 2025. (list 96-98 spisa) sud nalazi utvrđenim da je na vozilu tužiteljice nastupila totalna šteta te da ako je tužiteljica bila pravovremeno obaviještena o obvezujućoj ponudi ponuđača, da tada visina potpune ili totalne štete na predmetnom vozilu tužiteljice iznosi 5.251,34 EUR, pri čemu tržišna vrijednost vozila iznosi 10.618,65 EUR, a da vrijednost ostataka vozila iznosi 5.367,31 EUR.

8.2. Povodom prigovora tuženika iz podneska od 4. srpnja 2025. na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da se podaci iz CVH kataloga ne mogu niti na bilo koji način ispitati te da uopće nije poznato tko je i na kakav način došao do takvih podataka, pa da iz navedenih razloga on kao vještak takav katalog u pravilu ne koristi. Istaknuo je da je on u svom nalazu transparentno prikazao način izračuna visine štete na vozilu tužiteljice te da je kao početnu cijenu uzeo cijenu nasljednika predmetnog vozila u trenutku izrade nalaza, a shodno pravilima struke i činjenici da se radi o potpunoj šteti. Nadalje, naveo je da je nalaz izrađen individualno upravo za predmetno vozilo tužiteljice te da s obzirom na njegovo stanje koje proizlazi iz stanja spisa smatra da je i takav nalaz izrađen na tehnički objektivan način. Istaknuo je da je prema izvidu štete tuženika na listovima 29-30 spisa na predmetnom vozili nastupila potpuna ili totalna šteta, dok da je iznos vrijednosti ostataka vozila u relativno visokom iznosu od približno 50% tržišne vrijednosti predmetnog vozila dobiven licitacijom na temelju najveće ponude iz tog postupka. Vještak je naveo i da je umanjenje zbog tehnički savršenijeg tehničkog nasljednika predmetnog vozila prema njegovom mišljenju iznosilo oko 10%, a da tako umanjenje predstavlja procjenu vještaka u odnosu na vremenski razmak od proizvodnje predmetnog vozila do izrade nalaza te samim time i promjenom modela i drugačijeg vozila tehničkog nasljednika u odnosu na predmetno vozilo tužiteljice. Navodi i da se vozilo tužiteljice proizvodilo u trenutku izrade nalaza i mišljenja, da tada ne bi bilo bilo takvog umanjenja sa ove osnove, dok gornja granica takvog umanjenja predstavlja do najviše 30%. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovorio je da je amortizacija predmetnog vozila od 46% stvar procjene vještaka u odnosu na njegovu starost i potražnju na tržištu rabljenih vozila, pri čemu da za takav iznos i procjenu vještaka u pravilu ne postoje neke određene i opće prihvaćene tablice ili parametri.

8.3. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore tuženika i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje. Stoga je i odbijen prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja.

9. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je na vozilu u vlasništvu tužiteljicu u predmetnom štetnom događaju nastupila totalna šteta, čime joj je prouzročena imovinska šteta iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

9.1. Nadalje, utvrđeno je da visina potpune ili totalne štete na predmetnom vozilu tužiteljice iznosi 5.251,34 EUR, pri čemu tržišna vrijednost vozila iznosi 10.618,65 EUR, a da vrijednost ostataka vozila iznosi 5.367,31 EUR.

10. U skladu s čl. 1090. ZOO-a materijalna situacija oštećenika treba biti dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

10.1. Međutim, u slučaju nastanka štete na vozilu čiji popravak nije ekonomski opravdan (tzv. totalna šteta), oštećenik nije dužan zadržati spašene dijelove vozila radi uračunavanja u odštetu, ali ako je zadržao spašene ostatke vozila, potrebno je utvrditi vrijednost tih spašenih ostataka vozila i za taj iznos umanjiti utvrđeni iznos vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Rev- 953/2022-2 od 4. siječnja 2023.

11. S obzirom da je među strankama nesporno da je tužiteljica odbila ponudu tuženika te da je zadržala spašene ostatke vozila, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi visinu štete (10.618,65 EUR) umanjenu za vrijednost ostataka vozila (5.367,31 EUR), odnosno ukupno 5.251,34 EUR.

12. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime imovinske štete pripada naknada štete u iznosu od 5.251,34 EUR.

13. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete prethodno isplatio iznos od 2.596,06 EUR. Stoga je potrebno ukupno utvrđenu novčanu naknadu (5.251,34 EUR) umanjiti za već ranije plaćeni iznos, pa tužiteljici pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 2.655,28 EUR.

14. Dakle, utvrđeno je da tužiteljica ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.655,28 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. S obzirom da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 8.281,90 EUR, sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.626,62 EUR i odlučio kao pod točkom II. izreke.

15. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

15.1. Prema odredbi st. 1. čl. 1089. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i izmakle koristi, dok prema odredbi iz st. 2. tog članka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

15.2. Tužiteljica je u ovom postupku ostvarila naknadu obične štete koja se sastoji u uništenju automobila, a visina štete je utvrđena vještačenjem u postupku, dakle, visina štete je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Pritom tijekom postupka nije bilo dovedeno u sumnju da tužiteljca predmetnu štetu nije popravila.

15.3. Zatezne kamate po svojoj pravnoj naravi su sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. U konkretnom slučaju obveza tuženika na isplatu dosuđene naknade štete tužiteljici koja nije popravljena, određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev 878/2023-4 od 16. siječnja 2024.

15.4. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata na imovinsku štetu u iznosu od 2.655,28 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude.

15.6. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 47,19% (2.655,28 EUR : 8.281,90 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, a koji uspjeh valja uračunati unatoč činjenici da tuženik osporava samo visinu tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+47,19=147,19 : 2 = 73,60) uspio u omjeru od 73,60%, a tuženik u omjeru od 26,40%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 73,60% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 26,40%, dobije se 47,20% te tuženik treba tužitelju naknaditi 47,20% opravdanog i potrebnog troška.

16.1. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 11. srpnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištima održanim 10. rujna 2024. i 16. siječnja 2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 400 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 64,64 EUR unutar određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 129,27 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.193,91 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 47,20%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 563,53 EUR.

16.2. Kada se gore navedenom iznosu od 563,53 EUR doda kao nužan trošak prometnog vještačenja od 300,00 EUR koji je platio tužitelj, dobije se iznos od 863,53 EUR, a koliko je i dosuđeno tužitelju u izreci presude.

16.3. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 129,27 EUR

2. Tuženiku – po punomoćniku