Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-1842/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Šušnjar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćniku Darko Belaić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva podredno isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog sudu u Zagrebu poslovni broj P-2115/2022-11 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog sudu u Zagrebu poslovni broj P-2115/2022-11 od 25. ožujka 2024.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da tužitelj, ĐS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], izvanknjižna vlasnica u Zagrebu, [adresa], veličine 15m2, dil., garaža br. 11, pa je tuženik ŠS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude izvrši upis prava korisnika (ovlaštenika) u katastarski operat na nekretninama navedenim u izreci ove presude na ime tužitelja."
II Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Tuženik ŠS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju, ĐS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti 10.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." III Nalaže se tužiteljici ĐS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženici ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u visini 948,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na 2 Poslovni broj:
81 P-2115/2022-11 razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".
2. Protiv te presude žalI se tužiteljica, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženica je dostavila odgovor na žalbu u kojem pobija žalbene tvrdnje tužiteljice i predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.
4. Stranke su zatražile trošak žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, dok na neke druge konkretne povrede postupka tužiteljica u žalbi ne upućuje.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica nekretnine pisane kao garaža broj 11 u Zagrebu, [adresa], odnosno eventualni zahtjev kojim traži obvezivanje tuženice na isplatu iznosa od 10.000,00 eura na ime povrata navodne kupoprodajne cijene predmetne garaže.
8. Svoje zahtjeve tužiteljica u tužbi temelji na tvrdnjama:
- kako je izvanknjižni vlasnik predmetne garaže bio njen sada pokojni otac KS, a nakon njegove smrti predmetnu garažu je naslijedila njena sa pokojna majka FS za 1/3 dijela,
- kako je tijekom posljednjih 25 godina majčina života tužiteljica majci isplaćivala iznose od po 250,00 kuna mjesečno, odnosno ukupno 75.000,00 kuna (10.000,00 eura prema konačno postavljenom eventualnom tužbenom zahtjevu) koji predstavljaju realnu vrijednost predmetne garaže.
9. Među strankama nije sporno kako je vlasnik predmetne garaže bio sada pokojni KS, otac tužiteljice i djed tuženica, a suprotno preostalim tvrdnjama tužiteljice, makar ni te tvrdnje, da su istinite, nisu dostatne za zaključak o osnovanosti bilo glavnog, bilo eventualnog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio:
- kako je rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog KS, umrlog **.**.1995. (temeljem sporazuma nasljednika - tužiteljice, njenog brata i majke) predmetnu garažu naslijedio sada pokojni RS, brat tužiteljice i otac tuženice, dok je u korist majke FS (koja je umrla **.**.2021.) zasnovano pravo doživotnog uživanja,
- kako je po rješenju o nasljeđivanju za pokojnog RS (umrlog **.**.2012.) predmetnu garažu naslijedila njegova kćer, tuženica ŠS.
10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tužiteljica žalbom nije dovela u sumnju pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a slijedom tih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud odbio kako glavni, tako i eventualni tužbeni zahtjev.
11. Tužiteljica u žalbi iznosi činjenične tvrdnje koje ne proizlaze iz u postupku izvedenih dokaza, odnosno nove činjenice, a što nije dopušteno po odredbi članka 352. stavka 1. ZPP.
12. Tužiteljica nije stekla vlasništvo predmetne garaže niti dosjelošću jer je kao nasljednica koja je sudjelovala u ostavinskom poslu iza svog oca znala kako joj ne pripada vlasništvo predmetne garaže, pa se ne može smatrati poštenom posjednicom u smislu članka 18. stavka 3. povezano sa člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25 - u nastavku ZV), sve da je i točno kako je u posjedu predmetne garaže proteklih 25 godina, niti je stekla vlasništvo pravnim poslom jer niti predmetnu nekretninu mogla steći od majke kao nevlasnice (članka 115. stavak 2. ZV), niti je sa bilo kime sklopila valjani pravni posao sa ciljem stjecanja predmetne nekretnine (članak 115. stavak 3. ZV), niti se temeljem pravnog posla može steći "izvanknjižno vlasništvo" (članak 119. stavaka 1. ZV), niti iz u postupku utvrđenih činjenica proizlaze koje druge zakonske osnove po kojima bi tužiteljica stekla vlasništvo predmetne garaže, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Nadalje, tvrdnja tužiteljice da je svoju sada pokojnu majku, kako proizlazi iz iskaza tužiteljice pred sudom, novčano pomagala sa iznosom od 250,00 kuna mjesečno, sve da joj je majka, kako tvrdi, zauzvrat dopustila da se koristi predmetnom garažom, ne upućuje na postojanje bilo kakvog obveznopravnog odnosa između tužiteljice i tuženice iz kojeg bi proizlazila obveza tuženice da tužiteljici plati iznos od 10.000,00 eura, pa kako tužiteljica isključivo na toj tvrdnji temelji eventualni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud taj zahtjev odbio kao neosnovan.
14. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun troška koji je priznat tuženici tužiteljica žalbom nije osporila.
15. Zbog izloženih razloga, po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci pod I.
16. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom ne pripada joj ni pravo na naknadu troška žalbenog postupka, dok je zahtjev tuženice za naknadu troška nastalog sastavom odgovora na žalbu odbijen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, pa je riješeno kao u izreci pod II.
Split, 27. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi
