REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pn-125/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici EI iz Centra za posebno skrbništvo Pula, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i posebnog skrbnika tuženika, 27. veljače 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 46.452,98 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate, po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. „

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. rujna 2021. navodi da je 15. listopada 2018. na parkiralištu stambene zgrade u [adresa] u [adresa], tuženik zamahnuo oštrim djelom sjekire prema predjelu glave tužitelja u dva navrata, zbog čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život, te je spašen isključivo zbog brze lječničke intervencije. Pred Županijskim sudom u Puli vođen je kazneni postupak protiv tuženika DI zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. - Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje: KZ/11), a koji kazneni postupak je okončan pravomoćnom presudom poslovni broj: K-15/2019 od 13. prosinca 2019., potvrđenom drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Kž-144/2020 od 22 svibnja 2020., a kojom je utvrđeno da je tuženik kao okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te je sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu sjekotine čeono-tjemeno lijevo, višekomadni impresijski prijelom svoda lubanje čeono-tjemeno-sljepoočno lijevo, krvarenje iznad tvrde moždane ovojnice čeono lijevo, manja žarišna nagnječenja čeone regije velikog mozga, krvarenje u području čeone regije s prodorom krvi u komorni sustav, prodor zraka unutar lubanje, uzetost desne strane tijela i afaziju – gubitak funkcije govora, a koje povrede su osobito teške i za život opasne. Povodom opisanog događaja tužitelj je pretrpio i trpi neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesni i duševni integritet koje se očituju putem kvalifikatornih okolnosti pretpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova radi naruženja te duševnih bolova zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, slijedom čega smatra da na mu ime opisanih povreda prava osobnosti, pozivom na intenzitet povreda i okolnosti slučaja pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od najmanje 39.816,84 eura. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda opasnih po život trpio nepodnošljive bolove, izgubio je funkciju govora, a koji gubitak je trajao nekoliko mjeseci od događaja, nakon čega je dugo vremena govorio veoma oslabljeno i ograničeno. Kod tužitelja su i danas vidno oslabljene sposobnosti pričanja i shvaćanja te isti ne može u svakom trenutku normalno razaznati i shvatiti uputu ili riječ, potrebno mu je pokazivanje, odnosno uglavnom shvaća tek nakon što mu se nešto pokaže i nakon što vidi. Nadalje, zbog takvih je bolova i gubitka, te teških tjelesnih ozljeda tužitelj trpio i veliki strah najprije od preživljavanja uopće, a potom i od ishoda samog liječenja i konačnog oporavka, odnosno hoće li ga uopće biti, a slijedi mu i još jedna operacija zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, radi koje je dodatno uznemiren. Tužitelj i dalje nije slobodan razgovarati otvoreno o štetnom događaju, i dalje proživljava traumu, a razgovor o događaju stvara mu stres i nemir. Također, zbog predmetnog događaja pretrpio je i imovinsku štetu u vidu troškova liječenja i putnih troškova na preglede, pretrage i fizikalne terapije, te pojačanu ishranu, kao i zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, obzirom da je zbog teškog stanja u kojem se nalazio imao potrebu za cjelodnevnom skrbi, koristio je invalidska kolica, a pored toga je proveo mjesec i po dana u toplicama radi rehabilitacije. Tužitelj i dan danas ne vozi samostalno i potrebna mu je konstantna briga i pomoć njegove supruge, te zbog svega potražuje iznos od 6.636,14 eura. Pored navedenog, tuženik je kao štetnik, na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-324/19 iza pokojnog oca LI, naslijedio imovinu i to nekretnine na području Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, dok je s druge strane tužitelj kao oštećenik, lošeg imovinskog stanja, zbog čega je između ostalog i podnio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć u predmetnom sporu. Predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da tuženiku na ime naknade štete naknadi iznos od 46.452,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate. Predlaže i donošenje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina tuženika te je temeljem istog doneseno rješenje o osiguranju privremenom mjerom poslovni broj: Pn-125/2021-2 od 1. listopada 2021.

2. U odgovoru na tužbu tuženik putem privremenog zastupnika osporava tužbu u cijelosti, navodeći da je tuženik duševno bolesna osoba koja u trenutku počinjenja štete nije bila sposobna za rasuđivanje te tako niti odgovorna za štetu koju je drugom nanijela. Prigovara osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva jer smatra da je predloženi iznos naknade štete previsok i neosnovan. Smatra da bi tuženiku, obzirom da nije parnično i poslovno sposoban trebalo imenovati skrbnika. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku pročitani su medicinska dokumentacija tužitelja, rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj: O-324/2019 od 20. listopada 2020., vlasnički listovi, preslik dijela spisa Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: K- 15/2019, presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: K-15/2019 od 13. prosinca 2019., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Kž- 144/2020-4 od 22 svibnja 2020., rješenje o odobravanju pravne pomoći tužitelju od 8. listopada 2021., dopis CSS Pula od 4. siječnja 2022., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vesne Šendula Jengić od 12. prosinca 2024., dopuna istog od 8. prosinca 2025. i usmena dopuna istog od 9. prosinca 2025. te nalaz i mišljenje iz ovosudnog predmeta poslovni broj: R1 Ob-18/2025 stalnog sudskog vještaka Davorke Smoljanić od 18. kolovoza 2025. Ovaj sud je odustao od provođenja medicinskog vještačenja jer smatra da je ova pravna stvar sazrela za donošenje odluke.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koja mu je nastala uslijed štetnog događaja 15. listopada 2018. na parkiralištu stambene zgrade u [adresa] u [adresa], kada je tuženik zamahnuo oštrim djelom sjekire prema predjelu glave tužitelja u dva navrata, zbog čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život.

6. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj: K-15/2019 od 13. prosinca 2019., potvrđenom drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Kž-144/2020 od 22 svibnja 2020., utvrđeno da je tuženik (okrivljenik) u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstvom u pokušaju iz čl. 110. u svezi čl. 34. KZ/11 na način da je dana 15. listopada 2018., oko 20:00 sati u [adresa], na parkiralištu iza stambene zgrade u [adresa], u stanju duševne bolesti shizofrenije paranoidnog tipa, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog postupanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da ČI liši života, udario ga u predjelu glave oštrim dijelom sjekire ukupne dužine 40 cm, a kada je ponovno zamahnuo da ga drugi put udari, ČI je uhvatio sjekiru za dršku te su tada PI, FI, RI, KI, AI, UI i CI napali optuženika udarajući ga dok mu nisu uspjeli oduzeti sjekiru i time ga spriječili da ponovno udari ČI sjekirom po glavi, pri čemu je ČI nanio sjekotinu glave čeono-tjemeno lijevo, više komadni impresijski prijelom svoda lubanje čeono-sljepoočno-tjemeno lijevo, krvarenje iznad tvrde moždane ovojnice čeono lijevo, razdor tvrde moždane ovojnice čeono lijevo, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice čeono lijevo, manja žarišna nagnječenja čeone regije velikog mozga, krvarenja u području čeone regije mozga s prodorom krvi u komorni sustav, prodor zraka unutar lubanje, uzetost desne strane tijela i afaziju (gubitak funkcije govora), koje povrede su osobito teške i za život opasne, ali do smrtnog ishoda nije došlo zbog pravovremene pružene liječničke pomoći, dakle, u neubrojivom stanju s namjerom da ubije drugoga, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno predstoji ostvarenju bića kaznenog djela, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u svezi s čl. 34. i čl. 24. st. 2. KZ/11. Istom je presudom tuženiku određeno da će se prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nije sporno da je tuženik bio smješten u Županijsku specijalnu bolnicu za psihijatriju i rehabilitaciju Insula u Kamporu na Rabu (dalje: ŽSB Insula) od 24. srpnja 2020. do 22. svibnja 2024.

7. Među strankama je sporno odgovara li tuženik za štetu nastalu tuženiku, te posljedično i visina te štete.

8. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Vesne Šendula Jengić od 12. prosinca 2024. utvrđeno je da je tuženik osoba graničnih intelektualnih sposobnosti uz razvoj prave i trajne duševne bolesti endogenog karaktera, paranoidne shizofrenije. Kod tuženika su prisutni svi elementi ove bolesti, uz posebno naglašenu ideafektivnu disocijaciju, afektivnu zaravnjenost, paranoidnost te socijalnu inhibiciju (neprilagođenost i povlačenje). Povremena halucinatorna zbivanja su u pravilu prisutna kod ove bolesti, nije ih moguće isključiti kod tuženika, ali nisu dominantni dio njegove kliničke slike. Kroz četverogodišnji period opservacije i liječenja tuženika, uz cijeli niz psihoterapijskih, psiho edukativnih tehnika, uključujući razvoj socijalnih vještina i dr. došlo je do tek djelomične redukcije dominantnih psihopatoloških simptoma, ali se isto može ocijeniti samo kao usporavanje napredovanja elemenata postojeće bolesti. Otežavajući faktor je i granično intelektualno funkcioniranje, uz oslabljenu mogućnost mentalizacije problema i razumijevanja potrebe i odgovornosti za liječenje. Smatra da u kazneno-pravnom smislu neubrojivost ne egzistira kao kontinuitet i da se može odnositi samo na čin kaznenoga djela. Vrlo je vjerojatno da tuženik u datom vremenu nije bio u farmakoterapijskom, niti u psihoterapijskom tretmanu. Potreba za kontinuiranim liječenjem traje i dalje te tuženika ocjenjuje kao osobu trajno narušenih kapaciteta za rasuđivanje. Smatra da je nad tuženikom nužno provesti postupak ocjene poslovne sposobnosti i trajno imenovati skrbnika, jer je iz svih raspoloživih dokumenata sasvim jasno da se primjenom dugogodišnjeg strukturiranog tretmana napredak bolesti, uz već opisanu intelektualnu potkapacitiranost, samo dijelom usporio, ali ne i zaustavio. Posebno napominje da je s obzirom na kontrolirane uvjete, višegodišnje liječenje i terapije stanje tuženika optimalno remitirano te da je teško očekivati daljnja bitnija poboljšanja. Zaključno smatra da je tuženik nakon intenzivnog forenzičkog psihijatrijskog tretmana u zatvorenoj ustanovi došao u stanje kliničke remisije te da se je u maksimalno kontroliranim uvjetima uspjelo uspostaviti relativno stabilno psihičko stanje, odnosno redukcija psihopatoloških sadržaja te kontrola agresivnog ponašanja.

8.1. Zaključak vještaka je da je tuženik osoba granične inteligencije koja boluje od prave i trajne duševne bolesti endogenog kruga paranoidne shizofrenije. Opis kaznenog djela koje mu se stavlja na teret negira, navodi da se ne sjeća da je nešto napravio bilo kome osim u samoobrani. Sadašnje stanje tuženika zahtijeva kontinuirani nastavak liječenja jer postoji opasnost po sebe i okolinu te počinjenja istovrsnog ili nekog drugog težeg kaznenog djela. Uvid u bolest i kritičnost prema situaciji u kojoj se nalazi limitirani su ukupnim kapacitetima ličnosti tuženika, kao i njegovom bolesti koja je u progresiji.

8.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 8. prosinca 2025. navodi da je tuženik boravio u ŽSB [adresa] kao neubrojiva osoba od 24. srpnja 2020. do 22. svibnja 2024., tada je otpušten na ambulantni nastavak liječenja. Zaključuje da tempore criminis tuženik nije bio sposoban za rasuđivanje te da boluje od prave i trajne duševne bolesti uz graničnu inteligenciju. Ova bolest je dovela do značajnog psihosocijalnog disabiliteta te je i nakon višegodišnjeg boravka u strukturiranim uvjetima rezidualna sposobnost tuženika za samostalno funkcioniranje značajno kompromitirana, temeljem čega je i započet postupak ocjene poslovne sposobnosti. Kod tuženika nije utvrđeno da bi isti bio ovisnik ili pak pokazivao sklonost štetnoj uporabi nekih opojnih tvari koje bi dovele do privremene nesposobnosti za rasuđivanje.

8.3. U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja danom na ročištu održanom 9. prosinca 2025. vještakinja potvrđuje da je izvršila uvid u predmetni spis, također je višekratno razgovarala sa tuženikom koji je u statusu neubrojive osobe u vremenu od 24. srpnja 2020. do 22. svibnja 2024. bio na prisilnom smještaju u ŽSB Insula te je radi evaluacije stanja višekratno i nakon toga u tijeku provođenja ambulantnog forenzičnog tretmana pa smatra da tuženik nije bio sposoban za rasuđivanje, što je utvrđeno i vještačenjem za predmetni događaj. Smatra da tuženik boluje od prave i trajne duševne bolesti uz graničnu inteligenciju. Navedena bolest je dovela do značajne psihosocijalne onesposobljenosti te je i nakon višegodišnjeg boravka u zdravstvenoj ustanovi uz primijenjenu psiho farmakološku terapiju i sve raspoložive vidove liječenja rezidualna sposobnost tuženika za samostalno funkcioniranje u značajnoj mjeri kompromitirana te je iz istog razloga pokrenut postupak za ocjenu poslovne sposobnosti. Također nije registrirano tijekom boravka da bi tuženik bio ovisnik ili takav pokazivao sklonosti štetnoj uporabi alkohola ili drugih opojnih tvari koje bi eventualno dovele do privremene nesposobnosti za rasuđivanje. U nalazu i mišljenju spomenula je 2 bitne sastavnice i obilježja bolesti tuženika, a to je granično intelektualno funkcioniranje i postojanje prave i trajne duševne bolesti. Po pitanju kazneno pravnom neubrojivost se ne može promatrati kao neku trajniju životnu dimenziju, nego se odnosi samo na učinke određenog kaznenog djela. Hipotetski nije moguće potvrditi datum nastanka bolesti, trajanje i progresiju bolesti te učinkovitost psiho farmakoterapije ukoliko je određena osoba uzima. Odlučujući utjecaj na privremenu nesposobnost za rasuđivanje u pravilu se odnosi na korištenje određenih štetnih tvari i supstanci što ovdje temeljem ispitivanja nije mogla utvrditi. Zapravo ta obrnuta teza ne bi mogla ovdje egzistirati sa razine struke. Navodi kako nema podataka da je u vrijeme počinjenja štetnog događaja tuženiku bila propisana niti farmakoterapija niti psiho terapija. Kod tuženika se bilježi izostanak apstraktnog mišljenja uz infantilno regresivno tumačenje realiteta i psihosocijalnu disfunkcionalnost. Tuženik nema usvojene radne navike niti socijalne vještine. Navodi da o njegovom psihijatrijskom liječenju 2015. nema nikakvih zapisa.

9. Navedeno potvrđuje i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Davorke Smoljanić od 18. kolovoza 2025. iz ovosudnog predmeta poslovni broj: R1 Ob- 18/2025 koji se vodi radi lišenja tuženika poslovne sposobnosti. Naime, vještakinja je u istom utvrdila da tuženik boluje od prave i trajne duševne bolesti Shizofrenije (paranoidnog tipa), aktualno u klinički zadovoljavajućoj remisiji, uz generalnu regresivnost (nezrelost, potrebitost, te razvoj negativne simptomatologije), te intelektualnu simplificiranost. Njegovo tjelesno zdravlje označeno je šećernom bolešću (tip 2) naspram koje je također djelomično kritično. Tuženik nije u stanju brinuti se o svim svojim pravima i interesima, a u nekompenziranom stanju svoje bolesti on može ugrožavati prava i interese drugih osoba. Navodi da je on u stanju shvatiti pravne posljedice pojedine radnje i poslova koji se odnose na njegovo osobno stanje – davati izjave ili poduzimati radnje koje se odnose na promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, zapošljavanju, no nije u stanju samostalno donositi odluke (davati izjave ili poduzimati radnje) koje se odnose na roditeljstvo, donositi odluke o zdravlju (liječenju), mjestu prebivališta odnosno boravišta; te mu za ta polja treba dodijeliti skrbnika. Tuženik može samostalno raspolagati i upravljati imovinom, plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima, do ukupne mjesečne vrijednosti do 1.500,00 eura, ne može se samostalno kreditno zadužiti, jamčiti, te ne može poduzimati pravne radnje kod javnih tijela i kod tijela s javnim ovlastima.

10. Odredbom čl. 1050. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da osoba koja zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome prouzroči. St. 2. istog članka propisuje da onaj tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje.

10.1. Obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik osoba trajno narušenih kapaciteta za rasuđivanje, on se ne može smatrati odgovornim po osnovi krivnje. Prema općim načelima odgovornosti, osoba koja nije sposobna shvatiti značenje svojih postupaka, niti upravljati svojom voljom, ne može snositi subjektivnu odgovornost za štetnu radnju.

11. Prema odredbi čl. 1055. st. 1. ZOO-a za štetu koju prouzroči osoba koja zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog tijela ili ugovora dužan voditi nadzor nad njom. Prema st. 2. istog članka on se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je obavljao nadzor na koji je obvezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora.

11.1. Sud je ispitao postoji li odgovornost trećih osoba za štetu koju je opisao tuženik. Obzirom da tuženik nije bio pod skrbništvom niti smješten u ustanovu, te obzirom da još uvijek nije lišen poslovne sposobnosti, nema odgovornosti osoba koje su bile dužne voditi nadzor nad njim.

12. Sukladno čl. 1060. st. 1. ZOO-a kad je štetu prouzročila osoba koja za nju nije bila odgovorna, a naknada se ne može dobiti od osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad njom, sud može, kad to pravičnost zahtijeva, a osobito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu, potpuno ili djelomično.

12.1. Sud je razmotrio mogućnost primjene zahtjeva pravičnosti u ovom konkretnom slučaju i utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu ove odredbe. Naime, sud „može“ dosuditi naknadu sukladno ovoj odredbi, ali isto ovisi o ocjeni svih okolnosti tužitelja i tuženika. Tužitelju je radi podmirenja troškova vođenja ovog postupka odobrena besplatna pravna pomoć jer je njegovo materijalno stanje takvo da bi plaćanje istih moglo ugroziti uzdržavanje tužitelja i članova njegovog kućanstva (mjesečni dohodak tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2021. iznosio je 311,30 eura). Međutim, tuženik je osoba koja ne radi, te živi s majkom. Kada se uzme u obzir materijalno stanje stranaka kao štetnika i oštećenika, utvrđeno je da je tuženik vlasnik samo manjih suvlasničkih udjela nekretnina (1/9, 1/36, 1/144) na kojima je u ovom predmetu određena privremena mjera, pa se isto ne može smatrati imovinom iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti. Istovremeno tužitelj je vlasnik stana i motornog vozila. Također, iz tuženikovih prihoda se ne bi mogla isplatiti naknada štete tužitelju jer ih isti nema, budući da je radio samo povremeno.

12.2. Štetnik će, prema citiranoj odredbi, obeštetiti oštećenika samo ako raspolaže sredstvima čiji bi gubitak za njega bio manja šteta nego što je šteta koju trpi oštećenik.

12.3. Ocjena je ovog suda da dosuda naknade osobi koja nema vrjednije imovine, a zbog svog stanja ne može utjecati na svoje imovinske prilike ne bi bila u skladu s načelom pravičnosti propisanim u citiranoj odredbi ZOO-a.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Tuženik nije tražio trošak ovog postupka, dok tužitelju, obzirom da nije uspio u ovom postupku, ne pripada parnični trošak pa je njegov zahtjev za naknadom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Puli, 27. veljače 2026.

Sudac:

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po posebnoj skrbnici