Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-968/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 9. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Kovača, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika AJ, dipl. iur., zaposlene kod tuženika, objavljene 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužitelju EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.140,42 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 82,80 eura od 16.02.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,78 eura od 16.03.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,92 eura od 16.04.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,04 eura od 16.05.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,78 eura od 16.07.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,14 eura od 16.08.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 37,94 eura od 16.09.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,49 eura od 16.10.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,49 eura od 16.11.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,78 eura od 16.12.2021. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 83,30 eura od 16.01.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 100,76 eura od 16.02.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 89,83 eura od 16.03.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 90,71 eura od 16.04.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,14 eura od 16.05.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,30 eura od 16.06.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,95 eura od 16.07.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 98,36 eura od 16.08.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,74 eura od 16.09.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,27 eura od 16.10.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,87 eura od 16.11.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 72,01 eura od 16.12.2022. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,87 eura od 16.01.2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,06 eura od 16.02.2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,09 eura od 16.03.2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 96,96 eura od 16.04.2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,62 eura od 16.05.2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 71,59 eura od 16.06.2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 96,84 eura od 16.07.2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

r i j e š i o  j e

Tužba se smatra povučenom za iznos od 378,10 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, na radnom mjestu administrator - OHBP. U razdoblju od 1. siječnja 2021. do 28. lipnja 2023., sukladno rasporedu poslodavaca, tužitelj da je obavljao poslove u ustrojstvenim jedinicama / djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19. Točkom I. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 („Narodne novine“, broj 136/20) određeno je da se radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID -19, utvrđuje posebna nagrada (stavak 1.). Posebna nagrada iz stavka 1. te točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika (stavak 2.). Tuženik da tužitelju nije isplaćivao navedenu posebnu nagradu za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 28. lipnja 2023., te kao dokaz o navedenom predlaže izvesti dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, paušalan i temeljen isključivo na tužiteljevom pogrešnom tumačenju i primjeni propisa. Nadalje navodi da je dana 7. prosinca 2020. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 („Narodne novine“, broj 136/2020). Navedenom Odlukom radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, utvrđuje se posebna nagrada u iznosu od 10 % od osnovne plaće radnika, a isplaćuje uz plaću radnika. Tužitelj da pogrešno smatra da mu tuženik nije isplaćivao navedenu posebnu nagradu u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 28. lipnja 2023. Točkom I. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 („Narodne novine“, broj 136/2020) određeno je da se ista isplaćuje radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Iz same formulacije Odluke vidljivo je da se ista ne odnosi na sve radnike u sustavu zdravstva, a isto potvrđuje i točka II. navedene Odluke kojom se jasno određuje da se posebna nagrada iz točke I. ove Odluke isplaćuju radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID- 19. Činjenica da je tužitelj djelatnik u zdravstvenoj ustanovi ne znači ujedno i da ostvaruje pravo na posebnu nagradu budući da ista pripada isključivo radnicima koji su odlukom poslodavca raspoređeni na poslove i radna mjesta na kojima pružaju zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Slijedom navedenog, a obzirom da je na isto ovlašten točkom II. navedene Odluke Vlade Republike Hrvatske, tuženik je kao poslodavac, dana 22. prosinca 2020. donio Odluku kojom se utvrđuju poslovi i radna mjesta na koja se primjenjuje Odluka o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, Klasa: 500-01/20-01/390, Ur. broj: 2170- 29/01-20-2. Odlukom je određeno da su unutar tuženika definirane posebne COVID jedinice i organizacijske jedinice u koje se preraspoređuju zdravstveni i nezdravstveni radnici KBC-a Rijeka za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti COVID-19. Zdravstveni i nezdravstveni radnici prilikom rasporeda dobivaju odluku ravnatelja tuženika o rasporedu s pripadajućim rješenjem o plaći te naznačenom duljinom trajanja rasporeda. Dakle, činjenica da je bilo kojem radniku nagrada isplaćena za vrijeme trajanja rasporeda u COVID jedinici, ne znači da mu nagrada pripada i kada taj isti raspored prestane ili se radniku dodijele drugi poslovi. Također, činjenica da je u Odluci naveden nečiji naziv radnog mjesta ne znači da svi djelatnici na tom radnom mjestu automatski dobivaju posebnu nagradu bez da su zaista raspoređeni na poslove na kojima su uključeni u zdravstvenu skrb oboljelih od bolesti COVID-19. Dakle, Odluka se primjenjuje isključivo na radnike koji ispunjavaju uvjete iz Odluke Vlade RH i poslodavca! Navedenom Odlukom tuženika utvrđeno je i da njena primjena traje dok postoji potreba za radom zdravstvenih i nezdravstvenih radnika u COVID jedinicama KBC–a Rijeka, a sukladno potrebama i povećanjem broja hospitaliziranih pacijenata oboljelim od bolesti COVID-19 povećavat će se broj COVID jedinica i broj raspoređenih radnika. Slijedom navedenog, predmetnom Odlukom Vlade Republike Hrvatske, tuženiku da je ostavljeno na dispoziciji da svojim internim odlukama određuje na koje će se radnike prim ijeniti Odluka o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID -19. Kod tuženika da je zaposleno preko 3300 radnika. Tužitelj navodima iz tužbe insinuira da bi svakom pojedinom radniku pripadala nagrada za skrb o oboljelima od bolesti COVID-19 što je pogrešno, nelogično i prije svega u suprotnosti sa namjerom Vlade RH koja je svojom Odlukom jasno ovlastila tuženika na određivanje kojim radnicima ista ima pripasti budući da tuženik određuje opseg poslova i raspored rada svakog pojedinog radnika. Tužitelj sada neosnovano potražuje navedenu nagradu za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 28. lipnja 2023. Sam apsurd tužiteljevog zahtjeva ogleda se i u notornoj činjenici da je dana 13. svibnja 2023. na snagu stupila Odluka Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 022-03/23- 04/202, Ur.broj: 50301-04/25-23-2 od 11. svibnja 2023., kojom se proglašava prestanak epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 na području čitave Republike Hrvatske i čijim stupanjem na snagu prestaje važiti Odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID- 19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2, Klasa: 011-02/20-01/143, Urbroj: 534-02-01-2/6- 20-01, od 11. ožujka 2020. S tim u vezi, tuženik je dana 25. svibnja 2023. donio Odluku o prestanku važenja odluka usvojenih za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID -19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, Klasa: 500-01/23- 01/124, Ur.broj: 2170-29/01- 23/01 kojom se, između ostalog, izvan snage stavlja Odluka kojom se utvrđuju poslovi i radna mjesta u KBC-u Rijeka na koja se primjenjuje Odluka o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, Klasa: 500-01/20-01/390, Ur.broj: 2170-29/01-20-2 od 22. prosinca 2020. Tuženik ukazuje da je, sukladno čl. 135. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor. Tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz svojih (neutemeljenih) tvrdnji, štoviše, uz tužbu nije dostavio ni priloge koje u istoj navodi. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istog, slijedom čega da osporava i tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je, nakon obračuna dostavljenog od tuženika, tužbeni zahtjev konačno uredio podneskom od 4. veljače 2026. (stranica 88-90 spisa), na način naveden u izreci presude.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka UJ (stranica 95-96 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 93-95 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 28. lipnja 2023., u ukupnom iznosu od 2.140,42 eura bruto, s pripadajućim zateznim kamatama, sve temeljem Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 od 7. prosinca 2020.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu administratora - OHBP. Nadalje, nesporna je i činjenica da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću bez uvećanja po osnovi posebne nagrade temeljem Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 od 7. prosinca 2020. U konačnici, nesporna je i visina tužbenog zahtjeva.

8. Među strankama je sporno tumačenje Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 od 7. prosinca 2020., odnosno ima li tužitelj pravo na isplatu posebne nagrade, te ukoliko ima, pripada li mu to pravo na sve sate koje je odradio u utuženom razdoblju ili samo na one sate koje je tuženik tužitelju evidentirao da je radio sa COVID-19 oboljelim pacijentima.

9. Imajući na umu da je tuženik tijekom postupka osporavao pravnu osnovu potraživanja tužitelja to je sud uvidom u spisu priležeću dokumentaciju utvrdio:

- da je epidemija bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2 proglašena 11. ožujka 2020. odlukom Ministarstva zdravstva, dok je prestanak epidemije proglašen Odlukom predsjednika Vlade Republike Hrvatske, koja odluka je obavljena u „Narodnim novinama“ broj 51/23. dana 12. svibnja 2023.,

- da je Vlada Republike Hrvatske 7. prosinca 2020. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, koja odluka je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 136/20. od 9. prosinca 2020., s time da je stupila na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 10. prosinca 2020., koja odluka je stavljena izvan snage Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 22. kolovoza 2024., koja odluka je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 99/24. i stupila na snagu 23. kolovoza 2024.,

- da je u „Narodnim novinama“ broj 35/20. od 23. ožujka 2020. objavljena Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju nužne mjere posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme proglašene epidemije bolesti COVID-19 kojom je Hrvatski zavod za hitnu medicinu bio ovlašten naložiti radnicima zavoda za hitnu medicinu i timovima sanitetskog prijevoza obavljanje rada bez obzira na njihovo mjesto rada,

- da je ministar zdravstva 13. siječnja 2021. proslijedio domovima zdravlja dopis u kojemu je u skladu s Odlukom kojom je uvedena nužna mjera posebne organizacije hitne medicinske službe i sanitetskog prijevoza za vrijeme dok traje proglašena epidemija bolesti COVID-19 dao uputu da se omogući u skladu s obvezama iz iste Odluke da radnici u timovima sanitetskog prijevoza ostvare pravo na posebnu nagradu od 10% od osnovne plaće za sve odrađene sate u mjesecu s obzirom da su u okviru cjelokupnog radnog vremena angažirani na poslovima vezanima uz pružanje zdravstvene skrbi oboljelima od bolesti COVID-19,

- da iz Obračunskih lista plaće koje je tužitelj dostavio kao dokaz, proizlazi da su Zavodi za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije i Splitsko-dalmatinske županije obračunavali i isplaćivali posebnu nagradu u utuženom razdoblju svojim zaposlenicima (vozač tima Službe hitne medicine i medicinska sestra – tehničar) za sve odrađene sate.

9.1. Utvrđenja iz navedene dokumentacije sud u cijelosti smatra vjerodostojnima obzirom da proizlaze iz odluka nadležnih državnih tijela, koja su iste donosili u skladu sa svojim ovlastima, uz napomenu da je većina dokumentacije objavljena u „Narodnim novinama“, kao službenom glasilu Republike Hrvatske, slijedom čega je javno dostupna.

10. Nadalje, iz iskaza tužitelja kao stranke (stranica 93-95 spisa) proizlazi da je u mirovini od 20. siječnja 2025., a prije toga da je radila kod tuženika kao administrator na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP). COVID dodatak da su na hitnom prijemu svi dobili osim njih administratora. Oni da COVID dodatak nisu dobili nikada, a kako su ostali taj dodatak dobili, da je zvala računovodstvo te su joj rekli da su i oni morali dobiti taj dodatak, da bi kasnije bilo odlučeno da oni nemaju kontakt s pacijentima i da im zato neće dati COVID dodatak, a oni kao administratori da su prvi s kojim pacijenti imaju kontakt kada dođu na hitni prijem jer im se pacijenti obraćaju na njihovim šalterima kada im govore zbog čega su došli. Nakon toga da oni idu trijažnom tehničaru ili trijažnoj sestri kojima kažu da je došao pacijent s određenim simptomima nakon čega im oni kažu da upišu tog pacijenta. Oni onda od tog pacijenta uzimaju zdravstvenu iskaznicu i upisuju ga u knjigu protokola i u kompjuter. Nakon toga pacijent ide u obradu kod trijažnog tehničara. Nakon svega, ako pacijent ide kući ili na neki odjel oni da dobiju papire koje razvrstavaju jer jedan primjerak ide pacijentu, a jedan ostaje njima, te papire daju pacijentu, vozačima sanitetskih vozila koji ih voze na odjel ili portantinima ako je pacijenta potrebno odvesti na pretragu, tipa ultrazvuk, rendgen, magnetna rezonanca te na prijem, ako ostaje u bolnici. Dakle, kada pacijent uđe na hitni prijem oni da su prva instanca kome se pacijenti obraćaju, a po dolasku pacijenta oni da nisu znali radi li se o COVID pozitivnom pacijentu, obzirom da to saznaju nakon uzimanja brisa i dobivanja nalaza, s time da je bilo slučajeva da bi nakon zaprimanja pacijenta, i nakon njegove obrade tek tada saznali da se radi o COVID-19 pozitivnom pacijentu. Također je navela da je u utuženom razdoblju oboljela od COVID-19 i to tri puta, s time da joj je prvi puta bilo strašno, da je skupila papire, predala ih njihovoj zaštiti na radu, odnijela liječniku obiteljske medicine, nakon čega da ih je predala HZZO-u koji je to poslao u Zagreb, nakon čega da je dobila rješenje da joj je priznata profesionalna bolest jer je imala obostranu upalu pluća te su joj isplatili razliku između naknade za bolovanje i pune plaće. Na upit je li bilo mjerljivo po odrađenim satima je li radila s COVID oboljelim pacijentima, a obzirom na obim posla , tužiteljica je navela da to nije bilo moguće jer je evidencija bila moguća tek po uzimanju brisa i dobivanju nalaza. Što se tiče zaštitne opreme, u početku da su imali maske, a kasnije da su dobili vizire i zaštitne rukavice, a istu da nije nosila samoinicijativno, već da su im šefovi tako rekli. Što se tiče drugih kolega u drugim KBC-ovima koji su obavljali iste poslove i dobivali 10% od osnovne plaće na ime Covida, tužiteljica je navela da zna da je tajnica u KBC-u Zagreb, ne zna u kojoj bolnici, a koja radi na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu, imala COVID dodatak, uz napomenu da ona pacijente nije ni vidjela već je radila samo s papirima. Ovdje ističe da kada su saznali da nemaju pravo na COVID dodatak da su se osjećale povrijeđeno i manje vrijedno jer se ovdje radi o lancu ljudi koji jedni bez drugih ne mogu, a na OHBP svi su primali COVID dodatak osim njih. To da je stvar koja povrijedi čovjeka. Na daljnji upit je li se ja zdravstveno skrbila o COVID pozitivnim pacijentima u smislu da im je davala injekcije, oživljavala ih i sl., a s obzirom na poslove mog radnog mjesta tužiteljica je navela da nije obzirom da nije medicinski djelatnik, već da je njezin posao bio prijem, upis, i otpust pacijenta, a da su znale pacijente koji su bili slabo pokretni stavljati u kolica, voziti ih, otvarati im vrata i slično. Dakle, da je imala kontakt s takvim bolesnicima, ali da se nije o njima medicinski skrbila. Na daljnji upit je li posao portantina stavljati bolesnika u kolica tužiteljica je navela da, no često puta oni da nisu tamo jer rade za cijelu bolnicu, a kada pacijentu treba pomoći ona da im pomogne.

11. Suglasno navedenom iskazivao je i svjedok UJ (stranica 95 -96 spisa) koji je naveo da je kod tuženika radio od 2020. do 2025. na radnom mjestu vozača, s time da se to radno mjesto prvotno nazivalo vozač-dostavljač, pa vozač u zdravstvu, a na kraju vozač saniteta. Tužiteljicu poznaje s bivšeg radnog mjesta jer je bila činovnica na Hitnom traktu. Nadalje je naveo da je tužiteljica dolazila u kontakt s COVID pozitivnim pacijentima pri prijemu pacijenta. Dok je dovodio i odvodio pacijente s hitnog, da je vidio da je zadatak tužiteljice bio izmjeriti temperaturu svim pacijentima koji bi došli na hitnu, a tako je bilo dok se nisu stavile termo -vizijske kamere. Nakon što pacijent dođe na hitnu tužiteljica da je bila zadužena za upis pacijenta u knjige, nakon čega bi ga uputila da čeka u čekaoni, a po obradi pacijenta znala je upisivati i COVID uzorke i uzimati papire od obrađenog pacijenta koji bi nakon toga bili ili otpušteni kući ili ih je bilo potrebno voditi na odjel za COVID ili na drugi odjel. Ovdje govori o onome što je vidio. Tamo da su i liječnici i sestre i spremačice, svi cirkuliraju u istom prostoru, a tužiteljica da je tamo morala ići kako bi uzela papire ili nešto drugo. Tužiteljica da je kasnije imala vizir i masku. Ovdje napominje da se sve stalno jenjalo, na početku da se nije znalo kakva je to bolest, a ti počeci da nisu bili ugodni za ikoga. Čak da su i na televiziji gledali kako ljudi od COVID-a padaju na cesti i umiru, a pogotovo da je bilo teško gledati ono što se događalo u Kini. Na upit jesu li uvijek znali kada bi dovezli pacijenta i kada bi ga tužiteljica kao administrator zaprimila da se radi o COVID pozitivnom pacijentu, svjedok je odgovorio ne, tek kada se pacijent zaprimi uzima mu se bris u drugoj prostoriji koji potom odlazi u laboratoriji i tek nakon pola do dva sata, ovisno o količini posla u laboratoriju, da se saznaje je li taj pacijent COVID pozitivan ili ne. Na daljnji upit je li kod otpusta pacijenta tužiteljica znala pomoći pacijentima da sjednu u kolica svjedok je naveo da svaki čovjek s malo empatije će pomoći drugom čovjeku i pritom neće reći „to nije moj posao“. Ako nešto nećeš napraviti, odmah se zove šefa i nađeš se u nezgodnoj situaciji jer ne radiš svoj posao, a što je njihov posao nego pomoći ljudima.

12. Člankom 8. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Osnovno načelo u radnom pravu je načelo pogodnosti, in favorem laboratoris ili u korist radnika, a koje proizlazi prije svega iz članka 9. stavak 3. ZR-a kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

14. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 („Narodne novine“, broj 136/20. - dalje u tekstu: Odluka o posebnoj nagradi) proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19, a iz točke I. stavka 2. iste Odluke proizlazi da se posebna nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika te se isplaćuje uz plaću, s tim da se sredstva za provedbu osiguravaju prema točki IV. u financijskom planu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a za provedbu same odluke prema točki VI. zadužen je ministar zdravstva.

15. Člankom 90. ZR-a propisano je da plaća, u smislu ovog Zakona, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu (stavak 2.). Plaća iz stavka 1. ovoga članka može se sastojati od: osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka te ostalih primitaka (stavak 3.). Dodaci iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Nadalje, stavkom 5. ovoga članka propisano je da je poslodavac dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima. Ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu (stavak 6.).

16. Dakle, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva, koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi jasno proizlazi da se ista isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19.

17. Iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je tužitelj kao administrator u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu bila itekako izložen riziku oboljenja od COVID-19, obzirom da je u svakodnevno u okviru poslovnih procesa na tom prijamu bila u neposrednom kontaktu s pacijentima i djelatnicima tuženika koji su zdravstveno skrbili o njima, a bez znanja o zdravstvenom stanju pacijenta kojeg zaprima, a bilo je i slučajeva da je zaprimila pacijente za koje se tek kasnije tj. po obradi ispostavilo da su COVID pozitivni, uz napomenu da je tri puta oboljela od bolesti COVID-19, uslijed čega je dobila rješenje kojim joj se priznaje profesionalna bolest, a da pri tome tuženik kao poslodavac nije vodio evidenciju, odnosno nije postojao niti formular temeljem kojeg bi tužitelj mogao obavijestiti tuženika o tome, a često nije niti znao da radi s takvim pacijentima.

18. Sukladno navedenom, a temeljem provedenih dokaza, sud smatra da su različiti poslodavci (medicinske ustanove) različito tumačile kome i za koje razdoblje pripada pravo na nagradu sukladno navedenoj odluci (navedeno proizlazi iz spisu priležećih platnih lista) upravo iz razloga što Ministarstvo zdravstva nije dalo pravovremene, jasne i točno određene upute.

19. Imajući na umu cilj i svrhu zbog koje je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o posebnoj nagradi , kao i vremenski okvir i globalna zbivanja vezana za epidemiju bolesti COVID-19 (proglašenje epidemije bolesti COVID-19, niz mjera i ograničenja u cilju sprečavanja širenja te bolesti, kao i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda radnog vremena, promjene mjesta rada i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika), slijedom čega je upravo izloženost zaposlenika u zdravstvu iznimnim uvjetima rada tijekom te epidemije zahtijevala dodatno vrednovanje njihova rada i skrbi o pacijentima oboljelima od COVID-19 bolesti, pa je u cilju da se takav rad posebno nagradi i donesena predmetna Odluka o posebnoj nagradi.

20. Kako iz točke II. Odluke o posebnoj nagradi proizlazi da se isplaćuje radniku za vrijeme koje je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti COVID-19, ističe se da je tijekom postupka utvrđeno da tuženik, a vjerojatno niti većina drugih poslodavaca u zdravstvu, nisu uspostavili cjeloviti sustav evidentiranja rada svojih zaposlenika s oboljelima od COVID-19 pa zbog toga nisu niti mogli isplaćivati posebnu nagradu sukladno citiranoj odredbi. Da je tome tako proizlazi iz samog iskaza tužitelja koji je izjavio da mu je jedan mjesec čim je krenula pandemija bio isplaćen taj dodatak, a nakon toga više ne, uz napomenu da je tuženik tijekom postupka u spis nije priložio dokaz da je sukladno članku 5. ZR-a vodio evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja sadržava podatke o radnicima i podatke o radnom vremenu, slijedom čega nije dokazao da tužitelj za sve odrađene sate nije stekao pravo na isplatu predmetnog dodatka sukladno Odluci o posebnoj nagradi. U tom kontekstu se ističe da sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ČJ, rukovoditeljice Odjela za kadrovske poslove kod tuženika, a na okolnost rasporeda rada djelatnika obzirom da se isto utvrđuje materijalnom dokumentacijom, a ne iskazom svjedoka.

21. Imajući na umu naprijed navedeno, te uvažavajući cilj i svrhu propisane posebne nagrade te polazeći od načela „in favorem laboratoris“, zaključak je ovoga suda da je pravičnu ravnotežu između cilja i svrhe propisane nagrade i opisanog neujednačenog postupanja tuženika i ostalih zdravstvenih ustanova moguće postići jedino obvezivanjem tuženika da posebnu nagradu isplati tužitelju za cijelo utuženo razdoblje za sve odrađene sate, slijedom čega nije od značaja navod tuženika da je isti određen kao primarni respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (odluka od 19. ožujka 2020. prileži na stranici 73-74 spisa).

22. Budući da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu dostavljenom od strane tuženika, sama visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna, slijedom čega sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti s pripadajućom zateznom kamatom počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate pozivom na odredbu članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO), u vezi s odredbom članka 92. stavak 3. ZR-a, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke.

23. Sud je prihvatio iskaz svjedoka UJ kao istinit i vjerodostojan obzirom da je iskazivao o neposrednim saznanjima, uz napomenu da je njegov iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu.

24. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 17. srpnja, 15. rujna i 4. veljače 2025. (200,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima 16. rujna i 11. studenoga 2025., te 9. veljače 2026. (200,00 eura x 3 ; Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i zastupanja na ročištu za objavu (100,00 eura; Tbr. 9. t. 3. Tarife), što ukupno iznosi 1.500,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (375,00) 1.875,00 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Kako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podneskom od 4. veljače 2026. (stranica 89-90 spisa) povukao tužbu za iznos od 378,10 eura s pripadajućim kamatama, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

U Rijeci 27. veljače 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.