REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14 A

Posl. br. P-1141/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PK , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Aleksander Haid i ostali odvjetnici iz OD Haid& Švaljek Krešić j.t.d. iz Zagreba , protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, kojeg zastupa odvjetnica Dora Hanžeković Žuža i ostali odvjetnici iz OD Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, odvjetnika Aleksandra Haida, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51400607-5101957298, koji su tužitelj PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 sklopili dana 21.06.2004., u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 31, OIB 23057039320, da tužitelju PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih anuiteta za razdoblje od dana dospijeća prve obveze (1. rujna 2004. godine) do dana dospijeća anuiteta od 1. lipnja 2023., odnosno do dana podmirenja tog anuiteta (10. lipnja 2023.), isplati iznos od 9.397,28 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3,50 EUR od 12.11.2004. do isplate,

- 0,23 EUR od 11.12.2004. do isplate,

- 3,93 EUR od 07.02.2009. do isplate,

- 0,03 EUR od 04.04.2009. do isplate,

- 0,19 EUR od 16.05.2009. do isplate,

- 1,95 EUR od 16.01.2010. do isplate,

- 4,82 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- 3,70 EUR od 13.03.2010. do isplate,

- 7,82 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- 11,30 EUR od 11.05.2010. do isplate,

- 16,14 EUR od 11.06.2010. do isplate,

- 23,68 EUR od 02.07.2010. do isplate,

- 23,75 EUR od 18.08.2010. do isplate,

- 33,23 EUR od 16.09.2010. do isplate,

- 25,56 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- 28,09 EUR od 13.11.2010. do isplate,

- 35,50 EUR od 16.12.2010. do isplate,

- 31,87 EUR od 13.02.2011. do isplate,

- 33,13 EUR od 16.02.2011. do isplate,

- 35,83 EUR od 11.03.2011. do isplate,

- 35,54 EUR od 16.04.2011. do isplate,

- 40,38 EUR od 14.05.2011. do isplate,

- 49,11 EUR od 16.06.2011. do isplate,

- 62,46 EUR od 16.07.2011. do isplate,

- 71,55 EUR od 18.08.2011. do isplate,

- 55,16 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- 50,31 EUR od 04.10.2011. do isplate,

- 50,16 EUR od 08.11.2011. do isplate,

- 47,93 EUR od 14.12.2011. do isplate,

- 53,53 EUR od 14.01.2012. do isplate,

- 54,76 EUR od 15.03.2012. do isplate,

- 54,29 EUR od 18.03.2012. do isplate,

- 53,46 EUR od 17.04.2012. do isplate,

- 55,12 EUR od 16.05.2012. do isplate,

- 56,16 EUR od 16.06.2012. do isplate,

- 53,92 EUR od 14.07.2012. do isplate,

- 53,05 EUR od 15.08.2012. do isplate,

- 47,83 EUR od 19.09.2012. do isplate,

- 54,04 EUR od 20.10.2012. do isplate,

- 54,93 EUR od 16.11.2012. do isplate,

- 52,92 EUR od 13.12.2012. do isplate,

- 51,69 EUR od 16.01.2013. do isplate,

- 51,24 EUR od 16.02.2013. do isplate,

- 51,46 EUR od 19.03.2013. do isplate,

- 54,93 EUR od 17.04.2013. do isplate,

- 47,90 EUR od 21.05.2013. do isplate,

- 47,61 EUR od 15.06.2013. do isplate,

- 47,49 EUR od 16.07.2013. do isplate,

- 48,17 EUR od 20.08.2013. do isplate,

- 49,61 EUR od 18.09.2013. do isplate,

- 50,69 EUR od 17.10.2013. do isplate,

- 51,84 EUR od 16.11.2013. do isplate,

- 54,71 EUR od 13.12.2013. do isplate,

- 43,75 EUR od 11.01.2014. do isplate,

- 47,19 EUR od 15.02.2014. do isplate,

- 48,32 EUR od 15.03.2014. do isplate,

- 47,25 EUR od 16.04.2014. do isplate,

- 45,50 EUR od 16.05.2014. do isplate,

- 45,65 EUR od 14.06.2014. do isplate,

- 47,13 EUR od 16.07.2014. do isplate,

- 47,70 EUR od 23.08.2014. do isplate,

- 48,23 EUR od 13.09.2014. do isplate,

- 50,91 EUR od 15.11.2014. do isplate,

- 51,07 EUR od 13.12.2014. do isplate,

- 51,51 EUR od 16.01.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 12.02.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.03.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.04.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.05.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.06.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.07.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.08.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.09.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.10.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.11.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.12.2015. do isplate,

- 51,40 EUR od 02.01.2016. do isplate,

- 68,59 EUR od 02.02.2016. do isplate,

- 71,75 EUR od 02.03.2016. do isplate,

- 68,73 EUR od 11.03.2016. do isplate,

- 63,13 EUR od 22.05.2016. do isplate,

- 69,34 EUR od 22.06.2016. do isplate,

- 68,31 EUR od 22.07.2016. do isplate,

- 68,06 EUR od 13.08.2016. do isplate,

- 67,51 EUR od 22.09.2016. do isplate,

- 69,58 EUR od 22.10.2016. do isplate,

- 70,39 EUR od 09.11.2016. do isplate,

- 71,99 EUR od 03.12.2016. do isplate,

- 74,51 EUR od 11.01.2017. do isplate,

- 72,15 EUR od 10.02.2017. do isplate,

- 69,21 EUR od 09.03.2017. do isplate,

- 70,17 EUR od 07.04.2017. do isplate,

- 70,17 EUR od 07.04.2017. do isplate,

- 67,91 EUR od 06.05.2017. do isplate,

- 65,98 EUR od 08.06.2017. do isplate,

- 63,94 EUR od 08.07.2017. do isplate,

- 55,60 EUR od 13.09.2017. do isplate,

- 55,04 EUR od 21.10.2017. do isplate,

- 54,60 EUR od 22.11.2017. do isplate,

- 53,37 EUR od 22.12.2017. do isplate,

- 49,36 EUR od 22.01.2018. do isplate,

- 53,37 EUR od 22.02.2018. do isplate,

- 49,36 EUR od 22.03.2018. do isplate,

- 44,42 EUR od 22.04.2018. do isplate,

- 45,56 EUR od 11.05.2018. do isplate,

- 51,63 EUR od 22.06.2018. do isplate,

- 49,98 EUR od 22.07.2018. do isplate,

- 55,88 EUR od 22.08.2018. do isplate,

- 57,28 EUR od 22.09.2018. do isplate,

- 55,22 EUR od 22.10.2018. do isplate,

- 56,55 EUR od 22.11.2018. do isplate,

- 56,73 EUR od 22.12.2018. do isplate,

- 56,83 EUR od 22.01.2019. do isplate,

- 56,06 EUR od 22.02.2019. do isplate,

- 56,36 EUR od 22.03.2019. do isplate,

- 55,86 EUR od 22.04.2019. do isplate,

- 58,16 EUR od 22.05.2019. do isplate,

- 59,12 EUR od 22.06.2019. do isplate,

- 61,36 EUR od 22.07.2019. do isplate,

- 65,37 EUR od 22.08.2019. do isplate,

- 64,53 EUR od 03.09.2019. do isplate,

- 65,92 EUR od 02.10.2019. do isplate,

- 64,48 EUR od 03.11.2019. do isplate,

- 64,07 EUR od 03.12.2019. do isplate,

- 67,56 EUR od 03.01.2020. do isplate,

- 70,67 EUR od 02.02.2020. do isplate,

- 72,58 EUR od 03.03.2020. do isplate,

- 79,30 EUR od 22.04.2020. do isplate,

- 77,13 EUR od 22.05.2020. do isplate,

- 74,72 EUR od 22.06.2020. do isplate,

- 72,25 EUR od 22.07.2020. do isplate,

- 71,22 EUR od 22.08.2020. do isplate,

- 72,31 EUR od 22.09.2020. do isplate,

- 74,45 EUR od 22.10.2020. do isplate,

- 72,10 EUR od 14.11.2020. do isplate,

- 70,64 EUR od 22.12.2020. do isplate,

- 72,65 EUR od 22.01.2021. do isplate,

- 71,32 EUR od 21.02.2021. do isplate,

- 66,22 EUR od 11.03.2021. do isplate,

- 67,77 EUR od 11.04.2021. do isplate,

- 67,61 EUR od 11.05.2021. do isplate,

- 67,55 EUR od 11.06.2021. do isplate,

- 68,87 EUR od 11.07.2021. do isplate,

- 70,53 EUR od 11.08.2021. do isplate,

- 67,79 EUR od 11.09.2021. do isplate,

- 71,85 EUR od 12.10.2021. do isplate,

- 75,66 EUR od 11.11.2021. do isplate,

- 79,20 EUR od 11.12.2021. do isplate,

- 80,34 EUR od 21.01.2022. do isplate,

- 78,89 EUR od 22.02.2022. do isplate,

- 83,52 EUR od 22.03.2022. do isplate,

- 86,49 EUR od 12.04.2022. do isplate,

- 79,58 EUR od 11.05.2022. do isplate,

- 78,58 EUR od 17.06.2022. do isplate,

- 93,21 EUR od 14.07.2022. do isplate,

- 97,39 EUR od 14.08.2022. do isplate,

- 99,48 EUR od 21.09.2022. do isplate,

- 98,80 EUR od 14.10.2022. do isplate,

- 95,51 EUR od 22.11.2022. do isplate,

- 94,87 EUR od 24.12.2022. do isplate,

- 85,73 EUR od 22.01.2023. do isplate,

- 83,88 EUR od 11.02.2023. do isplate,

- 84,42 EUR od 11.03.2023. do isplate,

- 83,58 EUR od 12.04.2023. do isplate,

- 81,27 EUR od 11.05.2023. do isplate,

- 77,09 EUR od 11.06.2023. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 476,99 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- 0,58 EUR od 02.08.2004. pa do isplate,

- 2,22 EUR od 02.09.2004. pa do isplate,

- 3,07 EUR od 02.04.2005. pa do isplate,

- 2,6 EUR od 02.05.2005. pa do isplate,

- 3,1 EUR od 02.06.2005. pa do isplate,

- 6,37 EUR od 02.07.2005. pa do isplate,

- 7,17 EUR od 02.08.2005. pa do isplate,

- 2,4 EUR od 02.09.2005. pa do isplate,

- 3,26 EUR od 02.10.2005. pa do isplate,

- 3,56 EUR od 02.11.2005. pa do isplate,

- 3,74 EUR od 02.12.2005. pa do isplate,

- 3,58 EUR od 02.01.2006. pa do isplate,

- 5,06 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

- 7,55 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

- 8,81 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

- 8,33 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

- 7,87 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

- 8,78 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

- 9,07 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

- 7,46 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

- 7,99 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

- 7,9 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

- 8,64 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

- 10,76 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- 12,18 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- 11,52 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- 11,91 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

- 15,51 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- 16,4 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- 17,57 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- 17,56 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- 15,96 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- 18,34 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- 18,4 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- 16,73 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- 16,91 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- 13,41 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- 11,02 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

- 8,66 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

- 14,2 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 15,73 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 14,05 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 17,4 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 16,65 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 13,34 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- 9,6 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,

- 3,07 EUR od 01.07.2009. pa do isplate,

- 1,6 EUR od 01.08.2009. pa do isplate,

- 1,54 EUR od 02.10.2009. pa do isplate,

- 1,78 EUR od 02.11.2009. pa do isplate i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , a koja tražbina bi se stavila u procesno pravnu kompenzaciju s tražbinom tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa se odbija prigovor tuženika radi prebijanja ove tražbine s tražbinom tužitelja.

IV Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 31, OIB 23057039320, da tužitelju PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 21.06.2004. godine sklopio s tuženikom u Zagrebu Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101957298 (dalje u tekstu: Ugovor), a kojim Ugovorom je tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 55.230,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, dok se tužitelj obvezao vratiti tuženiku navedeni iznos kredita, u 360 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF. Odredbom čl. 7. Ugovora ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima od 313,24 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika, sve prema otplatnom planu koji je tuženik predao tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

2. Navodi da je tuženik tijekom otplate kredita višekratno jednostrano mijenjao visinu mjesečnog anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK, a tužitelj smatra da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu koji se odnosi na vezanje isplate uz valutu CHF, budući da su navedene odredbe nepoštene i kao takve protivne odredbi čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Također, navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima te kao takve predstavljaju nepoštenu trgovačku praksu. Naime, o navedenim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, što je kao rezultat imalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Isto tako, tuženik, kao trgovac, prilikom sklapanja Ugovora nije tužitelju, kao potrošaču, pružio dovoljno informacija niti ga je obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Priroda i specifičnosti valute CHF bila je poznata ovdje tuženiku u trenutku sklapanja Ugovora, ali ne i tužitelju kao prosječnom potrošaču.

3.Stoga, već sama nerazumljivost tih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF predstavlja ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu ovdje tužitelja kao potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer tuženik je za taj rizik znao, a tuženik nije. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je bila na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je bio i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena, jer je i kamata bila vezana uz istu valutu (CHF). Upravo inicijalnim nuđenjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u valuti CHF tuženik je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, navodio potrošače (pa tako i ovdje tužitelja) da se odluče upravo na sklapanje Ugovora s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

4. Tužitelj smatra da ga je tuženik svojim nesavjesnim postupanjem, koje se temeljilo na nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi (čl. 6. Ugovora), opteretio na način da mu je naplaćivao povećani iznos anuiteta zbog porasta tečaja CHF prema HRK, a čime se obveza tužitelja znatno povećala.

5. Nadalje navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

6.Tužitelj smatra da su stoga ništetne i odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, pa je tuženik dužan tužitelju vratiti sve što je primio temeljem ništetnih odredbi te tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te naložiti tuženiku da mu zbog ništetnih odredbi vezano uz valutu švicarski franak isplati iznos koji prema informativnom izračunu koji je tužitelj dao izraditi u lipnju 2023. godine, za razdoblje od dana isplate kredita do dana izrade informativnog obračuna 13.06.2023. godine (a za koje razdoblje se u dijelu kojim se traži isplata ovaj tužbeni zahtjev i podnosi), iznosi ukupno 9.793,95 EUR, sa zateznim kamatakam tekućim od 14.06.2023.g. do isplate, kao i ukupan iznos dospjelih zakonskih zateznih kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do dana informativnog obračuna (13.06.2023.)u iznosu od 4.080,43 EUR te da mu naknadi troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude .Tužitelj dodaje da si zadržava pravo i da se obvezuje da nakon što predloženo financijsko vještačenje bude provedeno, u skladu s odredbom čl. 186.b st.5. ZPP-a, točno naznačiti vrijednost predmeta spora te po potrebi uredi tužbeni zahtjev u pogledu glavnice i tijeka pripadajućih zakonskih zateznih kamata

7.Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 03.listopada 2025.g. precizirao tužbeni zahtjev, te ostaje kod zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te potražuje iznos od 9.397,28 eura sa zateznim kamatama od plaćanja svakog anuiteta, kako je to navedeno u izreci ove presude pod II, te traži da mu tuženik naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

8.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe prigovor zastare, osporava tužitelju status potrošača, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, smatra da je tužbeni zahtjev postavljen u tužbi neodređen i predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška postupka.

9. Tuženik smatra da su nepravilne i nezakonite odluka Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u ovopredmetnom ugovoru odraz dispozitivne zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima te je stoga sukladno mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20 isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, čak iako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

10.Tuženik ističe da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u bila razumljiva tužitelja te je bio svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja takve odredbe. S tim u vezi tuženik ističe da je sam VTS (a kako je to potvrđeno i odlukom VSRH-a) istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, budući da je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se, stoga, u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.Slijedom svega navedenog, ukoliko bi naslovni sud smatrao da je ipak potrebno utvrditi okolnosti informiranosti tužitelja kao potrošača, tj. informacija koje su mu bile na raspolaganju prije,prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao što to proizlazi iz odluka VTS-a i VSRH-a tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak.

11. Prema mišljenju tuženika ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Smatra da je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.Tuženik ističe da je u cijelosti pravno neutemeljen i zahtjev tužitelja na dosudu zakonskih zateznih kamata tekućih od svake uplate anuiteta izvršene sukladno navodno ništetnim odredbama predmetnog ugovora o kreditu, jer čak i kada bi stajalište prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i bilo točno, te kada bi se i radilo o restitucijskom zahtjevu, zakonska zatezna kamata na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule mogla je teći najranije od 15. lipnja 2018. godine.

12. Nadalje, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od EUR 476,99 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sa zateznim kamatama od plaćanja svakog anuiteta. Tuženik predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka.

13.Tužitelj smatra da je prigovor radi prebijanja u potpunosti neosnovan i da je u zastari.

14.U toku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5101957298 od 21.06.2004., u otplatni plan, u pregled prometa po predmetnom kreditu, saslušan je tužitelj i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. .

15.Neosnovani su navodi tuženika da je tužbeni zahtjev postavljen u tužbi neodređen, budući je tužitelj u tužbenom zahtjevu određeno naveo da potražuje iznos od 9.793,95 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. rujna 2023., kao i iznos od 4.080,43 EUR na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata obračunatih do 13. lipnja 2023., time da si je pridržao pravo da po provedenom financijskom vještačenju uredi tužbeni zahtjev u pogledu glavnice i tijeka zakonskih zateznih kamata, a što je i učinio podneskom od 03. listopada 2025.

16.Tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 03.listopada 2025.g. u cijelosti je osnovan.

17.Prigovor radi prebijanja nije osnovan.

18.Nesporna je činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 21.lipnja 2004. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 55.230,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećeg na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 360 mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan odobrenja žiro-računa tuženika, a prema otplatnom planu.

19.Nadalje, nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita.

20.Uvidom u ugovor o kreditu utvrđeno je da je u čl.3.navedena namjena kredita:" Stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu; Stambeni kredit za kupovinu nekretnine. " .

21.Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da su on njegova tadašnja djevojka P, koja mu je sada supruga, namjeravali 2004. kupiti zajedno stan te su se raspitivali kod banaka o uvjetima kredita i najpovoljnije uvjete imao je tuženik za kredite s valutnom klauzulom u CHF.Kako je tuženik imao najbolje uvjete za kredit s valutnom klauzulom u CHF, oni su se odlučili za taj kredit, a nitko ih kod tuženika nije upozorio da bi tečaj CHF mogao nešto jače rasti i oscilirati u odnosu na tečaj za euro, niti im je rečeno da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to štiti u odnosu na euro.Nakon što su se odlučili za ovaj kredit, u banci im je ponuđen gotov tekst ugovora i nisu mogli pregovarati o odredbama ugovora, niti im je nešto posebno pojašnjeno. Sredstvima kredita kupili su stan za svoje privatne potrebe u kojem još uvijek žive .Nakon što su uzeli kredit, rate su ubrzo počele rasti te su rasle sve više , da bi u jednom trenutku s iznosa od 1.500,00 kuna narasle čak na 3.000,00 kuna i njima je bilo teško otplaćivati, ali kredit srećom nisu konvertirali te ga i dalje otplaćuju iz plaće tužitelja, trajnim nalogom, a rate mu i dalje rastu, ali polakše, te svakih nekoliko mjeseci moraju još doplaćivati.Tužitelj navodi da je vlasnik poduzeća, time da njegova firma posluje na drugoj adresi, Drniška 24 u Zagrebu i dodaje da njegovo poduzeće nikad u spornom stanu nije imao sjedište, već ovaj stan služi isključivo za stanovanje njega i njegove obitelji. Tužitelj dodaje da on ovaj stan nikad nije iznajmljivao, niti je ostvarivao nekakve prihode vezano uz taj stan.

22.Sud je prihvatio životan i logičan iskaz tužitelja da s djelatnikom banke nije pregovarao o odredbama ugovora, budući se radilo o tipskom ugovoru , i da mu nisu objašnjene opasnosti i posljedice valutne klauzule u CHF, a tuženik ničim nije doveo u sumnju njegov iskaz, te sud isto tako vjeruje tužitelju da je on sredstvima kredita kupio stan za vlastite potreba, jer je i u ugovoru o kreditu navedeno da se radi o stmebenom kreditu za građane za kupovinu nekretnine, a tuženik ničim nije doveo u sumnju navode tužitelja.

23.Stoga se radilo o potrošačkom ugovoru u smislu članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/06., 47/07., 79/07.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, jer je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su sredstva kredita iskorištena za kupnju stana za privatne potrebe, pa se stoga radilo o potrošačkom ugovoru i ovaj sud je stoga u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 04.07.2013.

24.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 04. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu,a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1.travnja 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01.travnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno odredbama, Zakona o zaštiti potrošača,te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

27.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli.

28.Uz to i prema mišljenju ovog suda odredbe Ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 21.lipnja 2004. ništetne su u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF.

29.Naime, nije sporno da je tuženik sklopio s tužiteljem standardni ugovor o kreditu, dakle i u konkretnom slučaju radi o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli.Da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu kakvog je tuženik sklapao s većim brojem potrošača, te da se o pojedinim odredbama ugovora nije pregovaralo, utvrđeno je iz iskaza tužitelja koji navodi da je njemu u banci pružen sastavljen ugovor u vidu formulara i da on s djelatnicima banke nije pregovarao o odredbama ugovora, te da mu nitko nije rekao da bi tečaj CHF mogao nešto jače varirati od tečajeva drugih valuta.

30.Stoga je sud na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužitelja utvrdio da su ugovorne odredbe u kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF tužitelju kao prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka propustila prije i u vrijeme zaključivanja ugovora informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te su iz istih razloga ništetne navedene odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

31.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

32.Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetn ih odredbi nedvojbeno je na štetu tužitelja kao potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima.

36.U navedenom tipskom ugovoru, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

33.Prema mišljenju ovog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije bio informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

34.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF ovaj sud zaključuje da su navedene odredbe za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljive u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, slijedom čega su iste ništetne, pa je presuđeno kao u izreci pod I .

35.Temeljem čl.323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik, dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

36.Budući su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan isplate kredita bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.

37.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan isplate ( korištenja kredita) provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg je nalaza i mišljenja utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze 01.rujna 2004., do dospijeća anuiteta od 01.lipnja 2023.g., odnosno do dana podmirenja tog anuiteta 10.lipnja 2023.g., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi :

- ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, ukupno 9.397,28 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika) (samo pozitivni iznosi),

- ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj manje platio, ukupno 609,03 EUR (samo negativni iznosi),

-ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), ukupno 8.788,25 EUR (svi iznosi), a pojedini mjesečni iznosi razlika prikazani su u stupcu " j1" tabele 1 iz nalaza.

38.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je isti izrađen od strane stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, te je vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku suda, a stranke nisu imale primjedaba na isti.

39.Prigovor zastare nije osnovan.

40.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano uz valu tnu klauzulu postala pravomoćna, a tužba u ovom predmetnu podnesena je dana 13.lipnja 2023. godine.

41.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 13.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, slijedom čega potraživanje tužitelja nije u zastari.

42.Kako se imovina tuženika povećala za iznos od 9.397,28 eura, koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je tuženik dužan vratiti tužitelju ovaj iznos sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u pod točkom II izreke ove presude.

43.To stoga što je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

44.Neosnovan je prigovor tuženika radi prebijanja, jer po stavu ovog suda ne postoji njegova tražbina prema tužitelju u iznosu od 476,99 eura vezano za ništetnost predmetne ugovorne odredbe.

45.Naime , odlučna je činjenica da je u konkretnom slučaju uzrok ništetnosti ugovorne odredbe, (temeljem čega tužitelj kao potrošač ostvaruje pravo na vraćanje onog što je tuženik kao banka odnosno trgovac primio temeljem te ništetne odredbe), ponašanje samog tuženika koji je postupajući protivno zakonu, ostvario nepripadnu korist.

46.U takvoj situaciji, tužitelj kao potrošač, pa i u razdoblju kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od početno ugovorenog tečaja, nije ništa stekao od tuženika , pa da bi on kao nesavjesni stjecatelj, mogao na tome temeljiti neku svoju tražbinu prema tužitelju. Takva eventualna tražbina tuženika ne bi bila osnovana jer se ne radi o iznosima koje je tužitelj primio od tuženika na temelju ništetne odredbe ugovora , da bi mu ih temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a bio dužan vratiti.

47.Nadalje, stavak 2.citiranog čl.323.ZOO-a propisuje kako ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovorna svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U tom smislu tuženik, na čijoj je strani razlog krivnje za sklapanje takvog ugovora, ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja, odnosno ovdje tražiti da se potraživanje tužitelja umanji prijebojem.

48.Slijedom navedenog tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti kako je to navedeno pod I i II izreke, a pod III izreke utvrditi da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 476,99 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa i odbiti tuženikov prigovor radi prebijanja .

49.Odluka o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g.na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

50.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

51.Troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužitelju prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 28.05.2024. i 03.10.2025., svaki prema Tbr. 8. t. 1.OT-e, u iznosu od 200,00 eura, sastava podnesaka od 04.11.2024. i 21.03.2025., svaki prema Tbr.8.t.4.Ot-e u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištima: 17.09.2024.i 22.01.2026.g., svako prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 200,00 eura po ročištu, pa su troškovi zastupanja 1.100,00 eura na što je priznat PDV u iznosu od 275,00 eura. Tužitelju je na ime plaćenog predujma za financijsko vještačenje priznato traženih 300,00 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 1.675,00 eura.

52.Tužitelju nije priznat zatraženi trošak prijevoza prema Tbr. 50. toč. 3. OT-e na teret tuženika, na relaciji Zagreb – Zlatar – Zagreb, jer u sjedištu ovog suda ima dovoljno odvjetnika te tužitelj nije trebao angažirati odvjetnika u Zagrebu, pa se stoga ne radi o trošku koji je bio potrebna za vođenje postupka. Potrebno je dodati da tužitelj nije zatražio trošak delegacije prema čl. 11. st. 4.Zakona o sudovima (Narodne novine br.: 28/13, 82/15,82/16,67/18,126/19,130/20,21/2922, 60/22,16/23) na teret proračuna, pa sud stoga nije mogao niti njegov zahtjev za troškove smatrati zahtjevom za naknadu troškova zbog ustupa predmeta ovome sudu temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2023., jer je naknadu troškova prijevoza zatražio od tuženika, prema Odvjetničkoj tarifi, u troškovniku, a tuženik mu nije dužan naknad iti troškove nastale zbog delegacije predmeta.

53.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

54.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 27. veljače 2026.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DN-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika