REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-8079/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukušiću Bokanu, odvjetniku u OD Vukušić Bokan i partneri u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.. Zagreb, Magazinska 69 u Zagrebu, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku u OD Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. siječnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Igora Meznarića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika LL, odvjetničke vježbenice, dana 27. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Magazinska 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.107,25 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 193,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008. do isplate,

- 195,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,

- 192,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,

- 192,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008. do isplate,

- 194,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008. do isplate,

- 210,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,

- 199,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008. do isplate,

- 212,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,

- 214,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,

- 215,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,

- 165,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,

- 162,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,

- 159,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,

- 159,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,

- 160,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,

- 160,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,

- 158,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,

- 160,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,

- 162,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,

- 164,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,

- 163,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,

- 166,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,

- 165,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,

- 166,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,

- 176,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,

- 174,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,

- 94,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,

- 92,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,

- 90,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,

- 94,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,

- 99,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,

- 95,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,

- 96,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 94,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,

- 94,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,

- 101,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,

- 85,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,

- 122,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,

- 118,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,

- 114,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,

- 114,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,

- 113,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,

- 114,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,

- 115,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,

- 115,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2012. do isplate,

- 114,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,

- 114,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,

- 114,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,

- 113,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,

- 55,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,

- 54,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,

- 52,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,

- 52,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,

- 52,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,

- 51,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,

- 49,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,

- 49,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,

- 48,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,

- 47,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,

- 45,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,

- 45,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,

- 44,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,

- 44,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,

- 43,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,

- 42,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,

- 42,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,

- 41,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,

- 9,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,

- 9,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,

- 9,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,

- 9,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,

- 9,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,

- 8,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,

- 8,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,

- 8,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014. do isplate,

- 8,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,

- 8,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,

- 7,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014. do isplate,

- 7,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,

- 7,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,

- 7,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,

- 7,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,

- 6,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015. do isplate,

- 6,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2015. do isplate,

- 6,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015. do isplate,

- 6,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,

- 16,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu, broj ugovora: 918-50-4782591 s nadnevkom: 25. ožujka 2008. godine, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 4.067,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) tekućima od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 25. ožujka 2008. navedenim ugovorom ugovorena je kamata uz redovnu stopu koja nje tijekom postojanja ugovorna obveze primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Kamatna klauzula je ništetna u dijelu kojim se njom uglavljuje visina kamatne stope koja je tijekom postupanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Navodi da je kamatna klauzula ništetna u dijelu u kojem se njome uglavljuje visina kamatne stope, ništetna je u dijelu jer je činidba tuženika neodređena i neodrediva. Neodređena je iz razloga što tužiteljica nije znala niti je mogla znati koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku za vraćanje kredita. Tvrdi da je činidba neodrediva. Kamatna klauzula je ništetna u dijelu kojem se njom uglavljuje promjena visine kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom bake. Kamatna klauzula je u tom dijelu ništetna jer je protivna načelu savjesnosti i poštenja. Tuženi je bez osnove stekao od tužiteljice iznos koji se predlaže utvrditi po sudskom vještaku financijske struke. Tuženi je na taj način postupao nepošteno. Smatra da tuženi ima vratiti tužiteljici sve što nje stekao bez osnove. Tuženi je obavijestio tužiteljicu da je tuženi jednostrano odredio visinu kamatne stope po ugovoru, međutim visina kamatne stope već je određena zakonom. Nakon provedenog dokaznog postupka tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao u podnesku od 2. prosinca 2024. godine.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev neodređen i neuredan, isti je protivan odredbi čl. 187 ZPP-a . Osporava tužbu, tužbeni zahtjev u cijelosti, smatra da tužiteljici nije učinjena n ikakva šteta te da navedene odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja. Promjena kamatnih stopa nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržnih okolnosti. Navodi da ugovorne strane nisu potpisale ugovor sa fiksnom kamatnom stopom, već promjenjivom te tužiteljica ne može zahtijevati da joj se vrati iznos koji je platila kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatom. Ističe prigovor zastare, prigovor na visinu tužbenog zahtjeva, predlaže isti odbiti uza naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 23. srpnja 2015., otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 3. rujna 2019. izvršen je uvid u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, načela za utvrđenje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite i načela za utvrđivanje promjene naknade usluge, pravilnik o obračunu kamata i naknada, otplatni plan kredita sa valutnom klauzulom u CHF, pregled izvršenih uplata, uvid u izjavu o prihvatu izračuna konverzije, dodatak ugovora o kreditu od 4. veljače 2016. provedeno je vještačenje po vještaku Kristijanu Toleu, saslušana je tužiteljica te je saslušan usmeno vještak Kristijan Tole, te je isti izvršio pismenu dopunu nalaza i mišljenja.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu dana 25. ožujka 2008. godine. Također, nije sporno da ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamata uz redovnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Tužiteljica smatra da je kamatna klauzula ništetna u dijelu u kojem se njome uglavljuje visina kamatne stope. Tuženi je stekao bez osnove od tužiteljice novčani iznos koji se predlaže utvrditi nakon provedenog dokaznog postupka. Sud je u toku postupka izvršio uvidu u svu priležeću dokumentaciju.

6. Tuženi osporava da bi ovaj ugovor o kreditu bio potrošački ugovor te da tužiteljica nije dokazala da je potrošač.

7. Također nije sporno da je isti kredit konvertiran pa slijedom toga tuženi tvrdi da su tim ugovorom o konverziji stranke isključivo po izboru tužiteljice riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan Zakonom.

8. Naime, sklapanjem dodatka ugovora o kreditu došlo je do promjene valute kredita iz CHF u euro, također je došlo do promjene kamatne stope, utvrđen je preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u eurima.

9. Tuženi smatra da kako je između stranaka provedena konverzija kojoj je tužiteljica dobrovoljno pristupila, ne postoji njena tražbina pa tuženi predlaže odbiti tužiteljicu u cijelosti.

10. Postavlja se pitanje je li tuženi postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, je li tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, je li nastupila zastara tužiteljičine tražbine, te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužiteljicu jer tužiteljica nije bila stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženi bio stranka u kolektivnoj tužbi.

11. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

12. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

13. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

14. U konkretnom ugovoru o kreditu proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je kreditirana u kunama i sam kredit joj je isplaćen u kunama. Nesporno je da se u ugovoru navodi da se isti kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti a jedina valuta o kojoj su se tužiteljica i tuženi dogovorili je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Svi ostali troškovi koje je tužiteljica snosila plaćeni su u kunama. Otplata anuiteta svaki mjesec vršena je u kunama.

15. Sam mehanizam ugovora koji je tuženi razradio, sastavio i ponudio tužiteljici je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koje su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica plaćala znatno povećane mjesečne anuitete a da je pri tom njezina mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje znatno rasla. Tužiteljici se naime, usprkos redovitoj otplati kredita povećavala mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

16. Ključna odredba u samom mehanizmu ugovora je odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku koja je klauzula upotrijebljena suprotno njezinoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak, kao odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu kao i odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a preko nje u ugovor tuženi je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. Zakona o obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. Zakona o obveznim odnosima koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a sve ovo na način da je tuženi postupajući sa spektra jače ugovorne strane tužiteljici nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

18. Jednostrano i samovoljno povećanje glavnice zbog povećanja tečaja švicarskog franka kao i do jednostrane promijene kamatne stope je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima te prema odredbama čl. 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima.

19. Predmetni ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima jer se radi o ugovoru unaprijed sastavljenom koji je sastavila jedna strana, te nudi drugoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

20. Takvi ugovori su tipski, ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja odnosno ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

21. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 U i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

22. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23. Što se tiče istaknutog prigovora zastare ista počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a koja je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 prekinuta je zastara predmetne novčane tražbine pa rokovi zastare ponovo počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu, a s obzirom da se ovdje radi o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi zastara počinje teći od 13. lipnja 2014. godine a zastarni rok se računa 5 godina od tada sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a kako je tužba podnesena 14. kolovoza 2015. godine računajući od dana 13. lipnja 2018. godine tužiteljica nije u zastari s ovom tužbom.

24. U odnosu na tvrdnju tuženika da tužiteljica sklapanjem dodatka ugovora o kreditu dana 04. veljače 2016. godine nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer su voljom ugovorne strane u cijelosti otklonjene posljedice nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da su riješene sve preplate koje su izvršene temeljem osnovnog ugovora o kreditu te da ništetnost osnovnog ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost dodatka ugovora o kreditu, ovaj sud smatra da tužiteljica ima pravo tražiti povrat onog iznosa kojeg je neosnovano preplatio po ugovora o kreditu sklopljenog dana 25. ožujka 2008. godine neovisno o izvršenoj konverziji.

25. U odnosu na nesporno provedenu konverziju (sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu ZID ZPK) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.

26. Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija proizlazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku (tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF.

27. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da „…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…“.

28. Naime, cilj ZID ZPK –a iz 2015. godine nije bio obeštetiti tužiteljicu kao potrošača niti je taj zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate niti je vršio obeštećenja korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je bio cilj izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti euro. Tim je izračun konverzije kredita do dana konverzije, a u ovom slučaju je to 4. veljače 2016. godine, napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak koja se mijenja odlukom banke pa je predmet konverzije bio valutna klauzula – švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene odredbe jer se otplata kredita nakon 4. veljače 2016. godine nastavlja uz primjenu valutne klauzule sada u valuti euro a sve u skladu s Općim uvjetima banke i ponovno određena samovolja od strane tuženika po principu uzmi ili ostavi.

29. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK-a iz 2015. godine te u odredbama tog zakona odnosno čl. 19.c kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je u st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1., 2., 3. i 4. tog članka.

30. Banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on od početka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu, kakvu je u istu vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužiteljica učinila do tada i tako je utvrđeno je li štogod potrošač preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav je bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u eurima kakva je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platili banci neki dodatni iznos.

31. Cilj ZID ZPK-a nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredit imali denominirane u eurima, a niti jednom odredbom nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF.

32. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvan ugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuje preplaćeni tečaj. Aneksima ugovora, dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njime se ne rješava pitanje tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega po mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na preplatu po valuti iako je kredit konvertiran.

33. Pregledom dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužiteljica nigdje nije odrekla svojih potraživanja niti se odrekla prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekla tužbe i sudske zaštite, niti bilo kakvog odricanja propisano zakonom.

34. Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK-u u čl. 19e gdje je bankama bilo zabranjeno da u dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.

35. Po mišljenju ovoga suda tužiteljica nije obeštećena za preplatu temeljem promjenjive kamatne stope prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužila ovom tužbom.

36. Tome svemu u prilog govori i samo saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je podigla kredit za završetka kuće u kojoj i danas živi sa suprugom i djecom, nikada je nisu dali u najam, kada su podigli kredit zaposleni su bili ona i suprug. Kredit su digli kod tuženika jer je to bila banka od supruga. Tražili su mogućnost dobivanja kredita u eurima i kunama ali je za njih najpovoljniji kredit bio u CHF. O ugovoru se nije moglo pregovarati, pročitala ga je, bilo joj je sve jasno. U početku je rata bila 2.000,00 kuna a kasnije 4.000,00 do 4,500,00 kuna, kredit su na kraju otplatili, nije imala nikakav obrt. Kada su rate rasle tražili su neko rješenje da bi na kraju sklopili ugovor o konverziji. Radilo se o matematičkom izračunu, nije mogla utjecati na taj izračun niti joj je detaljno o tom izračunu objašnjeno, rečeno joj je da tako radi banka. Rata jest bila nešto manja. Vjerovali su kada su im u banci nudili kredit u CHF i mislila je da banka misli dobro u smislu da banka štiti klijente.

37. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer smatra da je iskaz životan, logičan i istinit i govori u prilog svemu onome što je sud gore obrazložio vezano za činjenicu je li tužitelj obeštećen dodatkom aneksa ugovora o kreditu ili nije.

38. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Kristijanu Toleu te je isti vještak sačinio nalaz i mišljenje kojim je naznačio da iznos koji bi tuženi stekao na ime redovnih kamata po ugovoru o kreditu kada bi se primijenila kamatna stopa za razdoblje od 1. siječnja 2008. bi iznosila 17.415,71 CHF, što bi značilo da je tuženi više stekao 11.544,52 CHF kamata više nego primjenjujući svoj otplatni plan sa promjenjivom kamatnom stopom a manje kamata bi stekao nego primjenjujući svoj otplatni plan u visini 4.235,87 CHF.

39. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi dok je tuženi istome prigovorio pa je sud pozvao vještaka te je isti vještak dopunio svoj nalaz i mišljenje. Isti nalaz su stranke prihvatile što se tiče matematičkog izračuna te je u konačnici tužiteljica uskladila svoj tužbeni zahtjev kao u podnesku od 2. prosinca 2024. na način da je svoje potraživanje konvertirala iz CHF u EUR po mjesecima s kamatama kako je ista zatražila.

40. Glede odlukama o kamatama iste su dosuđene temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

41. Tužiteljici je sud na ime svih učinjenih preplata temeljem promjenljive kamatne stope dosudio zatražene iznose temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 250,00 eura, ročište 7.10.2015. 250,00 eura, podnesak 24.11.2015. 250,00, podnesak 9.6.2016. 250,00 eura, ročište 8.11.2016. 250,00 eura, ročište 1.3.2018. 250,00 eura, žalba 30.4.2018. 312,50 eura, podnesak 13.5.2022. 250,00 eura, ročište 3.6.2022. 250,00 eura, ročište 25.11.2024. 250,00 eura, podnesak 2.12.2024. 250,00 eura, ročište 27.2.2025. 250,00 eura, ročište 24.4.2025. 250,00 eura, ročište 3.11.2025. 125,00 eura, ročište 13.1.2026. 250,00 eura, ukupno 3.687,50 eura. Tom iznosu sud priznaje 199,08 eura za vještačenje, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura, sudsku pristojbu na presudu u iznosu 127,42 eura, tako da je ukupan trošak tužiteljice u ovom postupku 4.067,08 eura.

U Zagrebu 27. veljače 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika