REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-666/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja PROMERITUM d.o.o., OIB: 17136294042, Zrinsko-Frankopanska ulica 21, Samobor, zastupanog po punomoćniku Goranu Kat iću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RELAXO FORTE d.o.o., OIB: 57958318773, Vodovodna ulica 20 A, Zagreb, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Egona Paulina, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Domagoja Ranogajeca, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1164/2024 od 31. siječnja 2025., kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 263,01 eur, sa zateznim kamatama obračunatim od 17. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 31. siječnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka, u iznosu od 138,27 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. veljače 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 23. rujna 2024. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 263,01 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 17. listopada 2023. isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Domagoj Ranogajec donio je 31. siječnja 2025. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1164/2024, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Tvrdi da u svojoj poslovnoj dokumentaciji nema zavedeno predmetno dugovanje. Ukazuje da su stranke poslovale, na način da je tuženik od tužitelja kupovao robu. Međutim, suradnja da se odvijala na način da je tuženik naručenu robu plaćao unaprijed, prije preuzimanja, a da je robu preuzimao na način da bi tužiteljevom zaposleniku (RM) pokazao prilikom preuzimanja potvrdu da je roba plaćena . Nadalje, sve račune koje tužitelj tuženiku ispostavio za naručenu robu da je tuženik uredno podmirio, a predmetni račun da u poslovnim knjigama nije evidentirao.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja od 19. kolovoza 2025. stavio izvan snage gore navedeno javnobilježničko rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo, u bitnome, da je s tuženikom i ranije poslovao, na način da je tuženik od njega kupovao robu. Međutim, do potraživanja koje je predmet spora, tuženik da je svoje obveze uredno izvršio plaćanjem računa za kupljenu robu. Tvrdi da je robu obračunatu na predmetnom računu tuženik preuzeo, a što da je potvrdio i potpisom otpremnice prilikom preuzimanja, kao što je to činio i prilikom drugih kupnji kod tužitelja, a nakon kojih je ispostavljene račune za kupljenu robu uredno podmirio.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun broj 1270/2/2 s otpremnicom (list 16-17 i 74-77 spisa), sudska praksa (list 65-67 spisa), račun broj 1131/2/2 s otpremnicom (list 68-71 spisa), račun broj 1246/2/2 s otpremnicom (list 72-73 spisa), tuženikove potvrde o plaćanju (list 82-85 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem temeljem računa broj 1270/2/2 od 11. listopada 2023., ispostavljenog tuženiku, a u kojem je obračunata cijena u iznosu od 263,01 eur, za robu u računu pobliže navedenu, koju tvrdi da je naručio i preuzeo tuženik.

8./ S obzirom na prigovore tuženika, sporno je da li je tuženik naručio i preuzeo robu plaćanje koje tužitelj potražuje.

9./ Prije svega valja ukazati da se u konkretnom slučaju smatra da utužena tražbina postoji, a na tuženiku je teret dokaza o protivnom, u skladu s odredbom čl. 221.b st. 1. i 4. ZPP-a. Ovo stoga što tuženik po pozivu suda nije dostavio isprave na temelju kojih bi se moglo utvrditi da li je temeljem predmetnog računa koristio pravo na odbitak poreza pa se, s obzirom da utužena tražbina ne prelazi iznos od 1.320,00 eur, smatra da je pravo na odbitak pretporeza po predmetnom računu koristio . Naime, tuženik se na poziv suda očitovao, tvrdeći da predmetni račun nije unio u svoje poslovne knjige, iz čega bi proizlazila i njegova tvrdnja da pravo na odbitak pretporeza po ovom računu nije koristio (iako navedeno nije izrijekom naveo). Međutim, tuženik nije dostavio podatke iz svojih poslovnih knjiga odnosno druge isprave iz kojih bi bilo razvidno da u spornom razdoblju predmetni račun nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama i da nije temeljem ovog računa koristio pravo na odbitak pretporeza. Tuženik je naime dostavio bankovne izvatke, o promjenama na stanju njegovog računa, iz kojih jest razvidno da je podmirio tužitelju račune (ne i ovaj koji je predmet spora), no iz ovih se isprava ne može utvrditi je li tuženik po predmetnom računu koristio pravo na odbitak pretporeza. S obzirom na predmnijevu da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, jer suprotno, iako pozvan, nije dokazao, smatra se da utužena tražbina postoji (razlog iz odredbe čl. 221.b st. 1. i 4. ZPP-a).

10./ Da utužena tražbina postoji razvidno je, po ocjeni ovog suda, i iz isprava koje je priložio tužitelj, a kojima potkrjepljuje predmetni svoj tužbeni zahtjev.

11./ Naime, tužitelj je priložio, uz utuženi račun (račun broj 1270/2/2 od 11. listopada 2023.), još dva računa (račun broj 1131/2/2 od 17. rujna 20233 i račun broj 1246/2/2 od 10. listopada 2023.). Potonja dva računa tuženik je, a kako i sam tvrdi, podmirio. Uz sva tri računa tužitelj je priložio i otpremnice iz kojih je razvidno da ih je potpisala osoba koja je za tuženika robu obračunatu u predmetnim računima preuzimala. S obzirom da je tuženik podmirio dva računa na kojima se nalazi njegova potvrda o preuzimanju robe, to ovaj sud ne nalazi razloga sumnjati u vjerodostojnost otpremnice koja se odnosi na račun koji je predmet spora, a na kojoj je na isti način kao i na otpremnicama koja su izdane uz druga dva podmirena računa, tuženikova potvrda o preuzimanju robe.

12./ Konačno, nisu osnovane tuženikove tvrdnje da je robu kod tužitelja preuzimao isključivo na način da bi prethodno tužitelju izvršio plaćanje robe, a prilikom preuzimanja da bi tužiteljevom djelatniku (RM) predočio potvrdu o izvršenom plaćanju. Naime, tuženik je priložio potvrde o izvršenim plaćanjima tužitelju iz kojih je, u odnosu na račun broj 1246/2/2 od 5. listopada 2023. s otpremnicom od istog dana, utvrđeno da je robu tuženik kod tužitelja preuzeo na skladištu 5. listopada 2023., a da je plaćanje ove robe, odnosno predmetnog računa izvršio 10. listopada 2023. Dakle, utvrđeno je da je tuženik robu preuzeo prije no što je izvršio plaćanje. Stoga nisu osnovane tvrdnje tuženika, kojima osporava osnovanost predmetnog tužiteljevog zahtjeva, da je robu preuzimao isključivo na način da bi istu prije preuzimanja i platio, odnosno da na drugačiji način s tužiteljem i nije poslovao .

13./ Slijedom navedenog, a s obzirom da je utvrđeno da je tuženik kod tužitelja, kao što je to činio i ranije, preuzeo kupljenu robu iskazanu na računu broj 1270/2/2 prije no što je izvršio plaćanje, to je isti dužan podmiriti i cijenu za ovu robu, dakle ispuniti preuzetu obvezu (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). S obzirom na rok plaćanja naveden na računu koji je predmet spora, do 16. listopada 2023., tuženik zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze duguje i zatezne kamate počevši od 17. listopada 2023. do isplate, po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

14./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice na prethodno izloženi način u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je kao nepotreban odbio tužiteljev dokazni prijedlog saslušanja tužiteljevog zastupnika po zakonu (stranke) i tužiteljevog zaposlenika DM (svjedoka).

15./ S obzirom da se u konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost utuženog potraživanja, radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. u vezi s čl. 502. ZPP-a), iznošenje činjenica i predlaganje dokaza na pripremnom ročištu samo je iznimno dopušteno, ako ih stranke bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u pisanim očitovanjima danima prije održavanja pripremnog ročišta (čl. 461.a ZPP-a), a na što su strane prethodno upozorene. Imajuću u vidu da se tuženik na tužiteljev zahtjev tijekom postupka očitovao, najprije prigovorom protiv rješenja o ovrsi, a potom i podneskom od 23. listopada 2025., dakle pisanim očitovanjima danima prije pripremnog ročišta, u kojim je očitovanjima iznio činjenice kojima osporava tužiteljeve navode, a koje je sud cijenio prilikom donošenja odluke, no nije predlagao izvođenje dokaza na raspravi, to je kao nepotreban odbijen tuženikov prijedlog odgode pripremnog ročišta od 19. siječnja 2026. Osim toga, tuženik je odgodu ročišta predložio navodeći da je njegova zastupnica po zakonu spriječena pristupit zbog zdravstvenih razloga, no, niti naknadno, nije dostavio dokaze kojima bi ove navode o opravdanosti izostanka potkrijepio.

16./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tužiteljevo potraživanje utvrđeno osnovanim, dakle za iznos od 263,01 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 17. listopada 2023. do isplate, i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

17./ S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

18./ U odnosu na troškove ovršnog postupka, kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, u skladu s odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) , priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 25,00 eur te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 Tarife, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 62,50 eur. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se obračunavaju od donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eur s pripadajućim zateznim kamatama i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

19./ U odnosu na daljnje troškove parničnog postupka, sud je tužitelju priznao trošak za sastav obrazloženog podneska od 16. rujna 2025., kojim se očitovao na navode tuženika iz prigovora (T.br 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu 19. siječnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 50,00 eur, za svaku radnju, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 125,00 eur. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur.

20./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka također se osniva na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

21./ Slijedom navedenog, o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnog troška odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II/.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.