Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-244/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Josipu Pintariću odvj. iz Čakovca, protiv tužene mldb. NP, OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po majci i zz KP, obje iz [adresa], obje zast. po pun. Nikoli Žgancu odvj. iz Čakovca, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 13. siječnja 2026., u prisutnosti zamj. pun. tužitelja Mateje Peharda odvj. u uredu Josipa Pintarića odvj. iz Čakovca, te zz tužene uz punomoćnika Nikolu Žganca odvj. iz Čakovca, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je pljenidba i prijenos novčane tražbine po računu tužitelja OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u korist tuženika mldb. NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z.z. KP, [adresa], OIB. 69738234492, zatražena zahtjevom za izravnu naplatu kod Financijske agencije temeljem Presude Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. 1 P Ob-153/19-23, od dana 10.02.2020.g., u cijelosti nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 881,64 EUR, u roku od 15 dana.

PRESUDU

1. Tužitelj je 9. srpnja 2024. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Nesporno je među strankama:

- Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-334/2024-4, od dana 24.06.2024.g., tužitelj je upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga koje je naveo u svojem prijedlogu radi donošenje rješenja o pljenidbi i prijenosu novčanih sredstava nedopuštenim od dana 10.06.2023.g. protiv Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od dana 07.06.2023.g.

- tuženik je dana 07.06.2024.g., protiv tužitelja Financijskoj agenciji podnio na naplatu Presudu Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P Ob-153/19-23 od dana 10.02.2020.g. uz specifikaciju tražbine, te je po tome zahtjevu i postupljeno i tužitelju je zaplijenjen novčani iznos od 477,09 EUR-a.

3. Tužitelj dalje u tužbi i tijekom postupka navodi:

- ističe kako u konkretnom slučaju nema dospjelih a neplaćenih potraživanja prema tuženiku, odnosno u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu nije postojalo dugovanje tužitelja prema tuženiku, štoviše tužitelj je bio u preplati, a s obzirom je u ranijem razdoblju platio viši iznos nego što mu je to ovršnom ispravom bilo određeno

- naime, iz specifikacije tražbine koju je sastavio tuženik, proizlazi kako on smatra da tužitelj prema mldb. tuženi NP ima dospjele, a neplaćene obroke za njezino uzdržavanje sukladno Presudi Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P-Ob 153/19-23, i to u ukupnom novčanom iznosu od 315,88 EUR-a

- nadalje, specifikacijom tražbine zatražena je i naplata svih budućih iznosa doprinosa uzdržavanja u visini od 157,94 EUR-a mjesečno, počevši od 16.06.2024.g., pa nadalje, zajedno sa zateznom kamatom

- ističe da je predmetnom Presudom naloženo tužitelju plaćanje na ime uzdržavanja tužene, mldb. NP, zastupane po majci i z.z. KP, mjesečni iznos od 1.190,00 kn / 157,94 EUR-a, počev od dana zaključenja glavne rasprave, 10.02.2020.g., pa nadalje

- tužitelj je po svojoj obvezi u cijelosti postupio, dužno uzdržavanje uredno plaćao, te ne postoji nepodmireno dospjelo dugovanje kako je to naznačeno u zahtjevu za izravnu naplatu

- činjenica da je tužitelj plaćao uzdržavanje i prije donošenja sudske odluke, ne može se tumačiti na njegovu štetu, već isključivo njegovu korist

- naime, iznosi na ime uzdržavanje djeteta nesporno su plaćeni, a tužitelj je do donošenja predmetne odluke z.z. tuženici na ime uzdržavanja uplatio sveukupni novčani iznos od 16.210,88 kn

- s obzirom kako je tužitelju predmetnom sudskom odlukom Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P Ob-153/19 od dana 10.02.2020.g. bilo naloženo podmirenje svih dospjelih iznosa uzdržavanja odjednom, a što je bio iznos od 14.280,00 kn, jasno proizlazi kako je tužitelj preplatio do tada iznos od 1.930,88 kn (razlika između do tada plaćenog iznosa od 16.210,88 kn i iznosa koji je utvrđen sudskom odlukom od 14.280,00 kn)

- kako z.z. tužene isti iznos nikada nije vratila tužitelju, isti je opravdano smatrao kako se predmetni iznos uračunava u sve buduće alimentacije, a z.z. tužene nikada nije niti to osporavala ili prigovarala, sve do podnošenja predmetnog zahtjeva za naplatu

- uplate na ime troškova vrtića/izleta također se smatraju doprinosima za uzdržavanje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi:

- tužitelj je zakonskoj zastupnici tužiteljice čak i prije donošenja ranije navedene presude vršio uplate na tekući račun, no te su se uplate odnosile na drugu pravnu osnovu, odnosno služile su djelomično za zatvaranje pozajmice

- tužitelj je i prije donošenja predmetne presude vršio uplate i na ime doprinosa za uzdržavanje, te prema saznanju zakonske zastupnice tužiteljice, isti smatra da je na taj način došao u preplatu doprinosa za uzdržavanje mldb. djeteta, a što nije točno

- iz dokumentacije koju je priložio tužitelj uz tužbu, razvidno je da je neke uplate uzdržavanja tužitelj spojio sa uplatama po drugim pravnim osnovama, a on računa da se cijela predmetna pravna osnova odnosi samo na doprinos za uzdržavanje djeteta

- tužitelj u tužbi nije prikazao specifikaciju uplata, niti za koji iznos smatra da bi preplatio tražbinu, stoga tužba nije u dovoljnoj mjeri obrazložena da bi se tuženik konkretno mogao na istu očitovati

-iz zaprimljene dokumentacije tužitelja, odnosno iz tablice koju je tuženik samostalno sastavljao, bez bankovnih izvadaka, vidljivo je da je tuženik dužan tuženici iznos od 646,46 EUR

- tužitelj neosnovano navodi pretplatu u iznosu od 1.930,88 kn/ 256,27 EUR, za razdoblje od 16.11.2018.-10.02.2020. godine

- u navedenom razdoblju nije postojala nikakva sudska odluka o uzdržavanju mldb. tužene, tužitelj je samostalno i dobrovoljno uplaćivao sva sredstva koja su se u to vrijeme odnosila na uzdržavanje mldb. NP, dakle u gore navedenom razdoblju ne postoji eventualna „pretplata“ iznosa uzdržavanja

- ovrha na novčanim sredstvima tužitelja temelji se na sudskoj odluci Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. P Ob-153/19 od dana 10.02.2020. godine, a sukladno kojoj je tužitelj morao vršiti mjesečne uplate na ime uzdržavanja u iznosu od 1.190,00 kn/157,94 EUR

- iz tablica uplata vidljivo je da je tužitelj uplaćivao z.z. tužene i novčani iznos za vrtić

- stranke su dogovorile da će tužitelj plaćati doprinose za uzdržavanje i posebno vrtić za dijete, a taj iznos ne predstavlja doprinos za uzdržavanje

- tužitelj je na ime troškova vrtića uplatio 15.10.2021. iznos od 350,00 kn, 18.10.2021. iznos od 350,00 kn, 15.12.2021. iznos od 560,00 kn, 14.01.2022. iznos od 560,00 kn, 31.01.2022. iznos od 560,00 kn, 24.02.2022. 280,00 kn, 16.03.2022. iznos od 560,00 kn, 14.04.2022. iznos od 560,00 kn 16.08.2022. iznos od 300,00 kn, 19.09.2022. iznos od 280,00 kn, 24.04.2023. iznos od 75,00 kn za izlet

- računajući iznos uzdržavanja, tužitelj je sukladno sudskoj presudi tuženoj trebao uplatiti od 15.02.2020. godine pa do dana pokretanja ovrhe 07.06.2024. godine isplatiti iznos od 8.212,88 EUR-a, dok iz tablice uplata proizlazi da je tužitelj u navedenom razdoblju uplatio od 7.566,52 EUR, dakle na ime uzdržavanja je ostao dug od 646,36 EUR, a tužena je pokrenula ovrhu za iznos od 315,88 eura

- prema izračunu tužitelja iz podneska od 20.03.2025. godine ukupan zbroj uplata od 14.02.2020. godine pa do dana pokretanja ovrhe 07.06.2024. godine iznosi 60.027,26 kn/ 7.966,99 EUR, dok bi u navedenom razdoblju temeljem sudske odluke trebalo biti uplaćeno 63.070,00 kn/ 8.370,83 EUR, dakle i u tom slučaju utvrđen je manjak uplaćenog iznosa za uzdržavanje od 403,84 EUR.

5. U dokaznom je postupku sud proveo uvid u isprave u spisu (list 1-584). Sud nije saslušavao stranke jer je taj dokaz našao nepodobnim za utvrđenje sporne činjenice a to je da li je ovrha opravdano ili neopravdano pokrenuta odnosno je li zahtjev za izravnu naplatu koji je podnijela tuženica dopušten ili ne. Za utvrđenje navedene činjenice sud je najprikladnijim dokaznim sredstvom našao knjigovodstveno financijsko vještačenje koje je i odredio sa zadatkom da vještakinja utvrdi da li je do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od strane mldb. tuženice, što je bilo 7. lipnja 2020., temeljem navedene presude tužitelj ispunio sve svoje do tada dospjele obveze, uzimajući u obzir sve uplate tužitelja koje se odnose na materijalne potrebe djeteta (prehrana, stanovanje, odjeća, obrazovanje i zdravstvo) i činjenicu da je prva obveza tužitelja na naplatu dospjela u veljači 2020., a posljednja prije pokretanja postupka izravne naplate u svibnju 2024. Tužitelj je pozvan na plaćanje predujma u iznosu od 400,00 EUR. Međutim, iako mu je rok za plaćanje predujma i produžen, isti nije imao sredstava, odnosno nije platio navedeni predujam, stoga navedeni dokaz nije proveden. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Iz zahtjeva za izravnu naplatu koji je malodobna NP kao ovrhovoditeljica podnijela protiv ŠP kao ovršenika **.**.2024. proizlazi da se isti temelji na ovršnoj odluci (presuda ovog suda) koja je odluka ovršna 18. ožujka 2020. a isti specificira ovrhovoditelj na način da navodi da je ovršenik dužan ovrhovoditelju prema presudi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-Ob 153/19- 23 od 10. veljače 2020. isplatiti dospjele a neplaćene obroke za uzdržavanje malodobnog ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 315,88 EUR ili 2.380,00 kuna sa zateznom kamatom računatom kako slijedi; iznos od 157,94 EUR ili 1.190,00 kuna, na ime dospjelog obroka za uzdržavanje za četvrti mjesec 2024. sa kamatom od 16.4.2024. i iznos od 157,94 EUR ili 1.190,00 kuna na ime dospjelog obroka za uzdržavanje za peti mjesec 2024. sa kamatom od 16.5.2024. kao i buduće iznose doprinosa uzdržavanja u iznosu od 157,94 EUR ili 1.190,00 kuna mjesečno počevši od 16.6.2024. pa nadalje sa zateznom kamatom.

7. Tužitelj je specificirao sve uplate koje su uplaćene na ime uzdržavanja od strane tužitelja u razdoblju od 1.1.2020. do 31.7.2024., iz čega je vidljivo da se uplate odnose na razdoblje od 14. veljače 2020. do 15. travnja 2024., što poglavito proizlazi iz podneska tužitelja od 20. ožujka 2025. (list 544-545) dok je dakle predmet ovrhe razdoblje od travnja 2024. pa nadalje. Tužitelj tvrdi da je uplatom iznosa koje je specificirao, a koji po mjesecima ponekad iznose manje, a ponekad više od iznosa 1.190,00 kuna, zapravo preplatio dužno uzdržavanje malodobne NP. No tuženik u svojem odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj kao zakonski zastupnik mldb. tuženice čak i prije donošenja presude Općinskog suda vršio uplate na tekući račun, no te su se uplate odnosile na drugu pravnu osnovu, odnosno služile su djelomično za zatvaranje pozajmice.

8. Budući da je sud ostao u nemogućnosti utvrditi je li tužitelj ispunio svoju obvezu po presudi, odnosno je li ovrha, odnosno zahtjev za izravnu naplatu dopušten, tužbeni zahtjev je odbijen i odlučeno kao u presudi pod toč I. izreke.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 50 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 9.3.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu te je sud prihvatio opravdani trošak tuženika koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 8.11.2024. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 11.11.2024. u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 26.11.2024. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 25.7.2025. u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 25.6.2025. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 13.1.2026. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, pripadajući PDV 25% u iznosu od 187,50 eura, odnosno sveukupno 881,64 eura, a na plaćanje je obvezan tužitelj koje je izgubio spor, o čemu je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Čakovcu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.