Poslovni broj: Us I-1558/2024-33

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ED iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) OD, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 06. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/24-03/03429899364, Urbroj: 341-99-06/2-24-2175 od 11. rujna 2024.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-02/24-03/03429899364, Urbroj: 341-05-06/2-24- 46 od 20. ožujka 2024.

III.Tužitelju, DD, rođenom **.**.1971., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], se, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 30% ranjavanja, 20% ozljede i 30% bolesti zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom posljedica 20% bolesti izvan ratnih okolnosti, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 20. veljače 2020.

IV.Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Dubrovniku, da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju visine tužiteljeve invalidske mirovine.

V.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 5.400,00 eur dok se u više traženom zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/24-03/03429899364, Urbroj: 341-99-06/2-24-2175 od 11. rujna 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) uvažena je žalba tužitelja te poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-02/24- 03/03429899364, Urbroj: 341-05-06/2-24-46 od 20. ožujka 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, rođenom **.**.1971., pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen je zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

3.Tužitelj je tužbu podnio radi šutnje uprave i izvršenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1003/22-4 od 28 lipnja 2023. U tužbi se navodi kronologija postupanja od podnošenja tužiteljeva zahtjeva 2019. godine u upravnom postupku pa nadalje tijekom sudskih sporova, ukazuje na nalaz i mišljenje sudske vještakinje prim. dr. sc. Marije Zavalić od 29. travnja 2021. te se isti u bitnome citira. Nadalje se tužba poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kojom je poništena presuda ovoga suda, poslovni broj: poslovni broj: UsImio-288/20-27 od 17. rujna 2021. te rješenja donesena u upravnom postupku koji je prethodio to sporu te je predmet vraćen prvostupanjskom javnom tijelu na ponovni postupak. Potom da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-02/24-03/03429899364, Urbroj: 341-05-06/2-24-46 od 20. ožujka 2024. tužitelju, s identičnim obrazloženjem kao i u poništenom rješenju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Tužitelj da je protiv prvostupanjskog rješenja uložio žalbu koja je na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku zaprimljena 9. travnja 2024. godine. Usprkos proteku rokova da nije odlučeno o žalbi tužitelja protivno rokovima iz Zakona o općem upravnom postupku. S obzirom na trajanje postupka i posebno navod Visokog upravnog suda da pri tom treba imati na umu dugotrajnost postupka te egzistencijalnu narav traženog prava za tužitelja predlaže da sud meritorno odluči o pravu tužitelja, jer da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje očigledno namjerava maksimalno odugovlačiti postupak i ni pod kojim uvjetom, osim za slučaj da sud meritorno odluči, priznati tužitelju pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj smatra da je iz već provedenog vještačenja razvidno da je tužitelj u cijelosti izgubio radnu sposobnost 100% zbog posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. No, za slučaj da sud smatra da činjenično stanje nije u cijelosti utvrđeno tužitelj predlaže provođenje sudskog medicinskog vještačenja po mr. sc. Milani Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada, u kojem će se vještakinja izraditi nalaz i mišljenje u kojem će navesti je li suglasna s vještačenjem dr. med. spec. medicine rada Marijom Zavalić, a za slučaj da nije suglasna, da se izjasni i utvrdi postotak oštećenja te omjer uzroka radne nesposobnosti, smatra nužnim utvrditi s kojim danom je nastupila radna nesposobnost tužitelja i dati ocjenu jesu li ozljede kralježnice i psihička oboljenja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s detonacijom granate koja je izazvala odbacivanje i udar u leđa te psihički šok. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se naloži tuženiku donošenje drugostupanjske odluke u roku od 15 dana od primitka presude. Alternativno, tužitelj predlaže donošenje meritorne odluke zato što je izvjesno da će predmet ionako završiti na Upravnom sudu u Splitu nakon donošenja drugostupanjskog rješenja. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom se poništava prvostupanjsko rješenje 20. ožujka 2024.; da se tužitelju prizna pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 100% uzrokovanog posljedicama sudjelovanja u Domovinskom ratu počevši od 20. veljače 2020. i da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora. Alternativno, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana od dostave presude odluči o žalbi tužitelja od 9. travnja 2024. te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1003/22-4 od 28.06.2023. doneseno prvostupanjsko Klasa: UP/I 141-02/24-03/03429899364, Urbroj: 341-05- 06/2-24-46 od 20. ožujka 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu, te da je tužitelj protiv navedenog rješenja pravodobno podnio žalbu, o kojoj da još nije odlučeno.

5.Nadalje, tuženik je uz podnesak od 12. rujna 2024. dostavio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 535376 od 11.09.2024., navodeći da je istim uvažena žalba i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku broj 97336 od 20.03.2024. te predmet vraćen tom prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

6.Podneskom od 16. rujna 2024. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev i na novo rješenje tuženika Klasa: UP/II 141-02/24- 03/03429899364, Urbroj: 341-99-06/2-24- 2175 od 11. rujna 2024. navodeći, u bitnome, da istim nije zadovoljan, da tuženik nije ispravno utvrdio činjenično stanje, da je isto protivno već provedenom sudsko medicinskom vještačenju u upravnom sporu po prim. dr. sc. Mariji Zavalić. Uređenim tužbenim zahtjevom iz tog podneska tužitelj traži da se poništi navedeno tuženikovo drugostupanjsko rješenje Klasa: UP/II 141-02/24-03/03429899364, Urbroj: 341-99-06/2-24-2175 od 11. rujna 2024.; gore navedeno prvostupanjsko rješenje od 20.ožujka 2024., da se tužitelju prizna pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 100% uzrokovanog posljedicama sudjelovanja u Domovinskom ratu počevši od 20. veljače 2020. te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

7.Tuženik je podneskom od 25. listopada 2024. odgovorio na navedeni podnesak tužitelja kojim proširuje tužbeni zahtjev. Navodi u bitnome da je u obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 11. rujna 2024. pravilno izneseno činjenično stanje i relevantni pravni propisi. Nadalje je naveo da, ako sud ocijeni da je potrebno provesti sudsko medicinsko vještačenje, da su sa time suglasni. Smatra da navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno da nisu pravno relevantni, da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno i da nisu povrijeđeni propisi na štetu žalitelja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

8.Podneskom od 17. prosinca 2024. tužitelj je predložio da se, nakon medicinskog vještačenja provede i financijsko vještačenje navodeći da PS u Dubrovniku uporno traži novu i novu dokumentaciju, da se radi o alibijima koji nisu prihvatljivi i da pokazuju ne samo nevoljkost postupanja prema temeljnim načelima upravnog postupka, nego i o suprotstavljanju Središnjoj službi i pravomoćnoj sudskoj odluci.

9.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

10.Tužitelj je na ročištima za raspravu ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu.

11.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

12.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku za medicinu rada mr. sc. Milani Varinac Barač te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji dok je odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem jer je sud ocijenio izvođenje tog dokaza suvišnim i nepotrebnim držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

13.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora, dok to tuženik nije učinio.

14.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

15.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 11. rujna 2024., kao i prvostupanjskog rješenja od 20. ožujka 2024.

16.Među strankama nije sporno da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, 121/17., 98/19. i 84/21. dalje ZHBDR).

17.Prema odredbi članka 142 stavka 1. ZHBDR-a, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane j članova njihovih obitelji. Odredbom članka 142. stavka 2. ZOHBDR-a (NN 121/17) je propisano da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od l. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

18.Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata j članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 156/2023 dalje: ZID ZOHBDR), koji je stupio na snagu 01. siječnja 2024., izmijenjen je članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a na način da se u istom brišu riječi »od l, do IV. skupine« tako da je propisano da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

19.Prema odredbi članka 39. stavka 1. ZOMO, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Odredbom članka 39, stavka 2 ZOMO je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu j sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema članku 39. stavku 3. ZOMO, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, prema odredbi članka 39. stavka 4, ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

20.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora, obrazloženja osporavanog rješenja odnosno podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj rođen dana **.**.1971. da je hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) u razdoblju od 7. travnja 1992. do 30. studenog 1995.; da je pripadnik borbenog sektora HVO-a;

-da je tužitelj prema Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 07/45-41-625/15-02 od dana 23. listopada 2015. ranjen - ozlijeđen dana 14. studenog 1994. pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane u mjestu Hrbine- Kupres;

-da je tužitelju rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Županije Zapadnohercegovačke, Službe za branitelje iz Domovinskog rata, Općine Široki Brijeg, Broj: 10-41-121/07 od 3. srpnja 2007. priznat status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu stradavanja u obnašanju vojne dužnosti u postrojbama HVO-a (ranjen u koljeno lijeve noge, pao niz liticu i zadobio ozljedu glave-krvarenje iz ušiju, leđa i naguravan po cijelom tijelu);

-da je prvostupanjskim rješenjem od 3. ožujka 2020. zahtjev tužitelja odbijen te da je to rješenje utemeljeno na nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 378027 od dana 20. veljače 2020., prema kojem ranjavanje tužitelja temeljem kojeg je istom priznat status RVI 70% rješenjem Službe za branitelje Domovinskog rata- općina Široki brijeg od 3. srpnja 2007. nije dovelo do funkcionalnog deficita;

-da je povodom tužiteljeve žalbe na to navedeno prvostupanjsko rješenje tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 401576 od dana 27. travnja 2020., prema kojem vijeće viših vještaka nalazi da je ocjena vijeća vještaka pravilna jer zbog posljedica ranjavanja iz 1994. radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, da degenerativne promjene kralježnice s posljedičnim bolnim slabinskim sindromima radi kojih se liječi od 2009. te psihičke smetnje neurotske razine nisu predmet ocjene sukladno članku 142. ZHBDR-a te da stoga ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti;

-da je temeljem prednjih utvrđenja tuženik drugostupanjskim rješenjem Klasa:

UP/ll 141-02/20-03/03429899364, Urbroj: 341-99-06/2-20-2183, broj spisa: 535376 od 11. svibnja 2020. odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja od 03. ožujka 2020.;

-da je tužitelj potom tužbom podnesenom ovome sudu pokrenuo upravni spor protiv tuženika radi poništenja navedenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja, a koji spor je vođen pod poslovnim brojem UsImio-288/20;

-da je sud u tom sporu, po prijedlogu tužitelja, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić, koja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 16. travnja 2021. (zaprimljeno kod suda 29. travnja 2021.) nakon analize cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu, u bitnom, navodi da kod tužitelja na dan 20. veljače 2020. (kada je donesen Nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku) u smislu odredbe članka 39. ZOMO postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Uzrok potpunom gubitku radne sposobnosti su za 70% posljedice događaja od 14. studenog 1994., kada da je tužitelj bio 23-godišnjak. Zbog zračnog udarnog vala izazvanog granatom da je došlo do prolapsa intervertebralnog diska područja L5-S1 i pomaka L4 kralješka u odnosu na susjedne sa posljedičnim LS sindromom. Tegobe da su progredirale do izraženih znakova bolnog sindroma sa radikulopatijom iz toga područja zbog čega da je operiran 2009. Dugotrajna rehabilitacija da nije polučila rezultata, da je zaostalo oštećenje funkcije toga dijela kralježnice, značajno da je otežana inklinacija i laterofleksija trupa, uz tešku perifernu radikulopatiju. Trajne posljedice oštećenja LS kralježnice u događaju od dana 14. studenog 1994. da su uzrok 50% potpunog gubitka radne sposobnosti. Uz to da postoji obostrano perceptivno oštećenje sluha izazvano krvarenjem iz uha i oštećenjem slušnog živca obostrano što da je izazvalo oštećenje sluha umjerenog do srednje teškog stupnja, a uzrok da je blast injury zadobivena dana 14. studenog 1994. Trajno obostrano oštećenje sluha da je uzrok 10% potpunog gubitka radne sposobnosti. Kao direktna posljedica ranjavanja u područje lijevog koljena da je zaostala trajna blaga kontraktura istog te pareza peronealnog živca lakog stupnja kao posljedica strijelne rane. Ove posljedice ranjavanja da su uzrok 10% potpunog gubitka radne sposobnosti NKV radnika. Sve navedene trajne posljedice da su u svezi s čl. 1. st. 1. t. 7. Ugovora (u obzir su uzete odluke Ustavnog suda o ranjavanju u širem smislu definicije ranjavanja). Kod tužitelja da su se razvile i trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a te klaustrofobija - anksiozni poremećaj u vidu straha od zatvorenog ili uskog prostora. Klaustrofobija da se razvila unutar snimanja CT koji da je rađen u sklopu dijagnostičkog postupka objektiviziranja tegoba u LS kralježnici. Iako da je tužitelj imao neposredno nakon ranjavanja i blast injury simptome akutnog stresnog poremećaja, da se godinama kasnije razvio PTSP, potom kao posljedica PTSP, trajne promjene osobnosti. Nije u domeni specijalista medicine rada, osim ako to nedvosmisleno ne zaključi psihijatar koji liječi pacijenta, pa je nedvojbeno, tvrditi da je trajna promjena osobnosti direktna posljedica događaja iz 1994. O tome da se može po odluci suda izjasniti vještak psihijatar. Psihički poremećaji da su uzrok 30% opće nesposobnosti za rad, uzimajući u obzir da se radi o poslovima NKV radnika. Datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti da je dan 20. veljače 2020. kada je donesen Nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u prvostupanjskom postupku od dana 20. veljače 2020. da je vidljivo da se u analizi nastanka povreda LS kralježnice ne uzima u obzir činjenica da je odmah nakon ranjavanja u koljeno i pada niz liticu tužitelj, tada 23-godišnjak, imao bolove u LS kralježnici, da se zbog toga kontinuirano javljao liječnicima i da je dijagnostička obrada pokazala da se radi o smaknuću L4 kralješka i nastanku diskus u LS području, sve uzrokovano padom nakon ranjavanja i djelovanja zračnog vala. Navodi se da je tužitelj nakon dugogodišnjih tegoba operirao LS kralježnicu 2009., ali bez spominjanja pravog uzroka tegoba, govori se o degenerativnim promjenama kao uzroku bolova, ali se ne navodi pravi uzrok degenerativnih promjena. Degenerativne promjene da su direktna posljedica pada i udarca na ledu 1994. što da vještaci nisu istaknuli u svom Nalazu i mišljenju. Navodi iz Nalaza i mišljenja vještaka ZOSI u prvostupanjskom postupku da su oprečni nalazima neurokirurga koji da još u listopadu 2014. navodi da su nastale promjene na LS kralježnici trajne i da kirurško liječenje više nije opcija. Sva daljnja fizikalna terapija da je bila u funkciji održavanja na razini tada nastalih funkcionalnih ispada te da su sukladno ZOMO i Uredbi o metodologijama vještačenja promjene trajne, a daljnje liječenje da je u funkciji održavanja statusa i sprječavanja progresije tegoba. Glede ozljede slušnog živca i obostrane nagluhosti da su također nalazi audiograma pokazali da je stanje stacionarno i da nikakvim liječenjem ne može doći do oporavka sluha. tj. da je oštećenje trajno. Psihičke tegobe tužitelja da su postale trajne postavljanjem dijagnoze trajnih promjena osobnosti nakon PTSP-a. Dok se PTSP može i izliječiti, ocjenom psihijatra da se dijagnoza PTSP-a mijenja u dijagnozu trajnih promjena osobnosti da govori o tome da su promjene trajne. Dakle, da nije točno obrazloženje da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, jer da upravo nalazi govore suprotno;

-da je tuženik, očitujući se na nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada prim. dr. sc. Marije Zavalić, uz podnesak od 21. lipnja 2021. dostavio očitovanje Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, Sektora za vještačenje od 11. svibnja 2021. u kojem se, u bitnom, referira na tužiteljeve tegobe od strane kralješnice i o njegovom liječenju po psihijatru te zaključno ističe kako je, prema priloženoj dokumentaciji, tužitelj do 2015. bio zaposlen i radio unatoč navedenim tegobama. Zbog posljedica ranjavanja u područje lijevog koljena da njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od pola, a degenerativne promjene kralježnice i psihičke tegobe iz kruga PTSP uz trajne promjene osobnosti da nisu predmet ocjene sukladno čl. 142. ZOPHBDR-a. Slijedom navedenog, da vijeće viših vještaka nadalje ostaje kod svoje ocjene: ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti;

-da je ista sudska vještakinja sačinila i dopunski nalaz i mišljenje koji je u navedenom sporu sudu dostavila dana 15. lipnja 2021., a u kojem je, u bitnom, navela da je uvidom u dokumentaciju u spisu, razvidno da je odmah po ranjavanju kod tužitelja postavljena dijagnoza Reactio neurotica traumatica (po MKB - 10 koja da u to vrijeme nije bila na snazi jer ta dg. obuhvaća dg. akutne reakcije na stres). U anamnezi da je tada opisano da je doživio psihičku traumu. Kasnije, da je po dokumentaciji kao posljedicu kroničnog PTSP, liječen po dg. trajnih promjena osobnosti. Iz dokumentacije da se može iščitati da je i samo sudjelovanje u DR, uz ranjavanje djelomičan uzrok trajnih promjena osobnosti, dakle uz posljedice ranjavanja uzrok PTSP-a da je i sudjelovanje u DR, neovisno o ranjavanju. Stoga, da je po njezinom shvaćanju uzrok trajnih promjena osobnosti uzrokovan kumulativnim djelovanjem, dijelom psihičke traume zbog ranjavanja, a dijelom zbog ratnih strahota kojima je bio izložen tijekom Domovinskog rata. Prema dokumentaciji u spisu da tužitelj nije zatražio da mu nadležno tijelo Bosne i Hercegovine prizna status ratnog vojnog invalida zbog PTSP-odnosno zbog posljedične trajne promjene osobnosti kao posljedicu ranjavanja, iako da iz dokumentacije proizlazi da je ranjavanje bilo djelomičan uzrok razvoja PTSP-a i posljedičnih trajnih promjena osobnosti. Iz dokumentacije u spisu da proizlazi da je PTSP nastao kumulativno kao posljedica ranjavanja i kao bolest zbog ratnih strahota koje je proživio sudjelovanjem u borbenom sastavu HVO tijekom DR. Iako nema pravomoćnog rješenja nadležnog tijela BiH iz čl. 142. st. 1. i st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, po kojima se PTSP uzima kao osnovica za priznavanje vojnog invaliditeta, da je mišljenja da je i PTSP u cijelosti posljedica stradavanja u obnašanju vojne dužnosti u postrojbama HVO-a. Napomenula je da je tužitelj NKV građevinski radnik i da su oštećenja sustava za kretanje i oštećenje sluha takvog obima da bi i da nema trajnih promjena osobnosti kao posljedice PTSP uzrokovanog kako je naprijed objašnjeno, tužitelj i zbog tih trajnih oštećenja sustava za kretanje i sluha imao potpuni gubitak radne sposobnosti sa danom 20. veljače 2020. kada je donesen Nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku. Zaključno, da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti 100% uzrokovan obranom suvereniteta država sugovornica (sukladno traženju opunomoćenika tužitelja iz podneska od dana 11. svibnja 2021.);

-da je tuženik u prilogu podneska od 28. srpnja 2021. dostavio očitovanje Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, Sektora za vještačenje 14. srpnja 2021. u kojem se, u bitnom, referira na tužiteljeve tegobe od strane kralješnice i o njegovom liječenju po psihijatru te zaključno ističe kako je iz navedenog razvidno da nakon ranjavanja lijevog koljena nije zaostalo anatomsko-funkcijskih promjena u intenzitetu koje bi uvjetovalo trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične sposobnosti i naobrazbe. Ozljeda glave i leđa te psihička bolest - PTSP da nisu predmet ocjene sukladno čl. 142. st. 2. ZHBDR-a, budući da se ne radi o ratnom vojnom invalidu I-IV skupine (ostvario status RVI 70%). Stoga smatra da mišljenje sudskog vještake o „postojanju potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog obranom suvereniteta država sugovornica“ nije pravilno;

-da je presudom ovoga suda, poslovni broj: UsImio-288/20-27 od 17. rujna 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje navedenog drugostupanjskog rješenja od 11. svibnja 2020. te prvostupanjskog rješenja od 03. ožujka 2020.;

-da je na tu presudu tužitelj uložio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1003/22-4 od 28. lipnja 2023. uvažena, poništena navedena presuda ovoga suda kao i drugostupanjsko rješenje tuženika od 11. svibnja 2020. te prvostupanjsko rješenje od 3. ožujka 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje „Razlozi koje navodi sud prvoga stupnja ne mogu se prihvatiti jer dokazi u spisu (medicinska dokumentacija te rezultati vještačenja iz prethodnog postupka) govore u prilog pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u upravnom postupku i sporu. Naime, spisu prileži nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Područne službe u Splitu od 12. prosinca 2008. na koji je Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti 24. ožujka 2009. dalo suglasnost, a prema kojem je kod tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad zbog 30% ranjavanja u vezi s člankom 1. stavkom 1. točkom 7. Ugovora i 70% bolesti izvan tih okolnosti. No, u tom postupku tužitelju nije priznato pravo na invalidsku mirovinu prema odredbama Ugovora jer tužitelj u prekluzivnom roku od 30 dana za podnošenje kompletiranog zahtjeva prema odredbama Ugovora (računajući od 1. srpnja 2006.) nije ostvario status RVI-a. Naime, tužitelju je status RVI utvrđen pravomoćnim rješenjem (na koje je revizija dala suglasnost) od 1. ožujka 2007. ( s tim u vezi i odluka ovog Suda Us-13677/2009-7 od 10. listopada 2012.). Uzimajući u obzir rezultate ranijeg vještačenja kojima je kod tužitelja još 2008. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, djelomično zbog posljedica ranjavanja u Bosni i Hercegovini, te rezultate sudskog medicinskog vještačenja prema kojima je kod tužitelja 2020. godine nastala opća nesposobnost za rad zbog posljedica događaja u kojem je tužitelj pretrpio ranjavanje i ozljeđivanje, ovaj Sud smatra da su vještačenja iz upravnog postupka (na temelju kojeg su donesena rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela, koje je sud prvoga stupnja prihvatio), dovedena u sumnju. Osim toga pravna shvaćanja koja Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u nizu svojih odluka (primjerice U-III-2646/2011 od 11. travnja 2013., U-III-4403/2018 od 11. rujna 2019., U-IIIA-2199/2020 od 10. lipnja 2020, U-IIIB-4003/2020 od 1. listopada 2020., U-III-6122/2021 od 18. svibnja 2022. U-III-5691/2021 od 12. srpnja 2023. i U-III-2556/2018 od 29. travnja 2021.) upozoravaju na arbitrarnost u tumačenju pojmova ranjavanja u primjeni članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora jednako kao i u primjeni članka 142. ZHBDR-a (novije odluke Ustavnog suda). Naime, Ustavni sud u svojim odlukama ponavlja da se „domašaj tih odredbi odnosi na pravno pitanje, te da javnopravna tijela i sudovi trebaju utvrditi je li razlikovanje blast ozljede i rane s medicinskog stajališta koje su nastale uslijed eksplozije granate i pravno odlučno za mogućnost ostvarivanja traženog prava“. Budući da dokazi u spisu nisu u suglasju, već u visokom stupnju proturječja te da iz nalaza i mišljenja vijeća vještaka ne proizlazi jasan i argumentiran zaključak za ocjenu kakva je dana, to je ovaj Sud, uvažavajući načela ekonomičnosti i efikasnosti, poništio rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela i predmet vratio prvostupanjskom javnopravnom tijelu koje će uvažiti primjedbe ovoga Suda nakon provedene nadopune postupka novim rješenjem odlučiti o tužiteljevom zahtjevu iz 2019. godine. Pri tom treba imati na umu dugotrajnost postupka te egzistencijalnu narav traženoga prava za tužitelja.“;

-da je u ponovljenom postupku u izvršenju navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, Područni ured Split, evidencijski broj vještačenja 1028510 od 12. ožujka 2024. prema kojem kod tužitelja, pripadnika HVO, ranjavanje nije dovelo do funkcionalnog deficita niti neurološkog deficita koje bi uvjetovalo trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice prema tjelesno ili psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti;

-da je potom prvostupanjskim rješenjem od 20. ožujka 2023. zahtjev tužitelja odbijen, uz obrazloženje da kod istog nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja – zatočeništva te da stog nije osoba navedena u članku 142. ZHBDR-a;

-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja 1098468 od 08. kolovoza 2024. u kojem se navodi: „Žalba putem odvjetnika, od 09.04.2024. jer žalitelju nije priznato pravo na invalidsku mirovinu jer kod njega ne postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju. Navedeno je netočno, a to je i sudski utvrđeno kao i vještačenjem prim.dr.sc. Marije Zavalić od 16. travnja 2021. iz kojeg je razvidno da se žalitelj liječi kontinuirano te da je stanje konačno i nepopravljivo (žalitelj je 100% radno nesposoban kao posljedica sudjelovanja u DR gdje 50% otpada na probleme sa kralješnicom, 30% na PTSP, 10 % na probleme sa sluhom i 10 % kontura živca). Ponovo vještačenje iz med. dokumentacije po Presudi Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj -1003/22-4 U Zagrebu od 28. 06. 2023. žalitelj je rođen 1971., bio je pripadnik OS HVO u periodu od 07.04.1992. - 30.11.1995., dana 14.11.1994. ranjen je/ozlijeđen u mjestu Hribine-Kupres kao pripadnik postrojbe PPN "Gavran”. Ranjen je metkom iz automatske puške u koljeno lijeve noge. Prilikom ranjavanja je pao niz liticu te zadobio teške ozljede glave (krvarenje iz ušiju), leđa i nagruvan po cijelom tijelu. (Uvjerenje o stradavanju od 23.10.2015.). Priloženo je uvjerenje kako je bolničku skrb dobio u Tomislavgradu. Ostvario je status ratnog vojnog invalida sa 70% oštećenja organizma osnovom ranjavanja u lijevo koljeno, rješenjem Službe za branitelje Domovinskog rata, općina Široki Brijeg od 03.07.2007. Vještačenjem od 12.12. 2008., broj predmeta 216885, te Povjerenstva za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva hrvatskih branitelja u Zagrebu od 24. OS. 2009 – KLASA: 140-01/09-02150 URBROJ: 519-04/609/-4 utvrđeno je kako postoj invalidnost- postoj profesionalna nesposobnost za rad, uzroka 30% ranjavanje koje je u svezi čl. 1 st. 1 t. 7 Ugovora RH/ Federacije BiH. Iz priloženog rješenja MIO Split od 17.04.2009. odbija se zahtjev za priznavanja na invalidsku mirovinu jer je status RVI HVO istekao Ugovorom predviđenog roka. Prema obrascu I-IN od 13.02.2019. unatrag 20 godina ima povremene tegobe s kralješnicom, zadnjih 8 godina gotovo stalni bolovi uz slabost i trnce u nogama, operacija diskus hernije L5S1 2009. Posljednjih 15 godina ima psihičke smetnje koje su postale izraženije s javljanjem problema s kralješnicom. Prema priloženom opisu poslova od 31.10.2019. koje je žalitelj obavljao razvidno je kako je po zanimanju NKV a obavljao je poslove pomoćnog građevinskog radnika, ostvario je preko 17 godina radnog staža. Prema priloženoj dokumentaciji žalitelj ima dugogodišnje križobolje, 2009. operirao je lumbalnu kralješnicu (učinjena mu je interlaminektomija 1.5/ SI uz ekstirpaciju pripadajućeg iv diska), postoperativno je provedena stacionarna rehabilitacija po procedurama fizikalne terapije ambulantno, uz zaostajanje križobolje. Od 2009. se liječi psihijatrijski početno kao depresivni poremećaj, specifične fobije, a od 2012. uslijed PTSP-a. postupno su razvijene trajne promjene osobnosti. Liječen je ambulantno i bolnički. Uvidom u cjelokupni predmet vijeće viših vještaka smatra kako žalitelj ostvaruje pravo na potpuni gubitak sposobnosti za rad s datumom 01.01.2024. (po izmjeni ZOPHBDR-a vezano uz HVO). Uzrok je: 30% ranjavanje u svezi ZHBDR-a (u područje koljena), 20 % bolest u svezi ZHBDR-a (PTSP), 20% ozljeda u svezi ZHBDR-a (Kralježnice), 30% bolest po općim propisima (degenerativni procesi kralješnice s kojim je žalitelj uspješno obavljao najteže fizičke poslove preko 17 godina). Dosadašnje su odluke bile pravno utemeljene, medicinski ne “

-da je povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, u postupku prema članku 142. ZHBDR-a, donijelo je nalaz i mišljenje Klasa: 140-01/09-02/50, Urbroj: 522-4/4-24-8 od 29. kolovoza 2024., prema kojem je u postupku revizije ocjene radne sposobnosti Povjerenstvo suglasno s nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i evidencijski broj vještačenja: 1098468 od 08. kolovoza 2024.;

-da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2024. žalba tužitelja uvažena, poništeno prvostupanjsko rješenje od 20. ožujka 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da pri donošenju novog rješenje uzme u obzir nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja 1098468 od 08. kolovoza 2024.

21.Tužitelj je izražavajući nezadovoljstvo nalazima i mišljenjima vještaka u upravnom postupku predložio da se u ovom sporu provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada, a sa kojim prijedlogom se tuženik suglasio.

22.Stoga je ovaj sud prihvatio navedeni dokazni prijedlog te je vještačenje povjereno stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr. sc. Milani Varinac Barač.

23.Navedena sudska vještakinja je, kako razvidno iz njenog pisanog nalaza i mišljenja zaprimljenog kod ovoga suda dana 23. srpnja 2025., detaljno pročitala spis ovog upravnog spora kao i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu te istima priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju.

24.Iz pisanog nalaza i mišljenja navedene sudske vještakinje proizlazi da kod tužitelja postoji sukladno odredbama članku 39. stavak 4. ZOMO („Narodne novine“ br.157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 1201162 18/18, 62/18 i 115/18) potpuni gubitak radne sposobnosti jer je kod njega u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanija zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, na dan 20.veljače 2020. (kada je donesen Nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku). Uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti je: 30% ranjavanje u svezi ZOPHBDR-a (u području lijevog koljena i posttraumatsko oštećenje lijevog peronealnog živca); 20% bolesti u svezi ZOPHBDR-a ( PTSP, Povratni depresivni poremećaj i Trajne promjene osobnosti), 20% ozljeda u svezi s ZOPHBDR ( posttraumatski lumbosakralni sindrom); 10% bolest u svezi ZOPHBDR-a ( obostrano , posttraumatsko perceptivno oštećenje sluha) te 20% bolesti po općim propisima (degenerativne promjene LS i C kralježnice) koje nisu u svezi s ZOPHBDR-a. Sudska vještakinja svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da iz pregledane cjelokupne medicinske dokumentacije te uzimajući u obzir poslove i radne zadatke koje je tužitelj obavljao (pomoćni građevinski radnik), a sukladno članku 39. stavak 4.ZOMO-a kod tužitelja nesporno postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. lz pregledane dokumentacije u ovosudnom spisu i spisu tuženog tijela je razvidno da je tužitelj obnašao vojne dužnosti u postrojbama HVO-a u periodu od 07. travnja 1992. do 30. studenog 1995. Dana 14.11.1994. u životnoj dobi od 23 godine, ranjen je metkom u lijevo koljeno na bojišnici. Od siline detonacije odbačen je na tvrdu kamenu podlogu, pao je niz liticu te je zadobio ozljede glave (krvarenje iz ušiju), leđa i nagruvan je po cijelom tijelu. Zbog ranjavanja lijevog koljena tužitelj je provodio liječenje po nadležnim specijalistima a kao trajna posljedica nakon provedenog liječenja zaostala je teža kontraktura lijevog koljena i blaže oštećenje lijevog peronealnog živca, koje stanje participira u omjeru potpune nesposobnosti za rad kod tužitelja sa 30%. Navedeno stanje u svezi je stavka 1. i stavka 2. članka 142. ZOPHBDR-a i članovima njihovih obitelji. U spisu tuženog tijela a niti u ostaloj medicinskoj dokumentaciji ne verificiraiu se ozljede koje bi govorile da je 14.11.1994. kao posljedica zračnog udarnog vala došlo do rola sa intervertebralnog diska u razini L5-S1 i pomaka L4 kralješka u odnosu na susjedne sa posljedičnim lumbosakralnim sindromom, a kako je to u svom vještvu zaključila vještakinja spec. medicine rada dr. Marija Zavalić (14. str.vieštačenia) bez da je navela koja medicinska dokumentacija (MSCT kralježnice ili nalazi nadležnih specijalista) to potvrđuje. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj je zadobio kontuziju (natučenje tijela i glave kako se navodi i u nalazu ortopeda KBC Mostar od 15.11.1994.) slabinskog segmenta kralježnice što se klinički manifestiralo križoboljom sa širenjem boli u nogu, odnosno posttraumatskim lumbosakralnim sindromom. Nakon toga je tužitelj imao tegobe od strane slabinske kralježnice ali se tek, četiri godine kasnije (25.10.1998.) u nalazu ortopeda prvi put bilježe dijagnoze diskopatije u razini L5-S1, spondiloza te spondiloartroza, a za pretpostaviti je, iako nema priloženog CT nalaza, da je dijagnoza postavljena temeljem CT nalaza. U nalazu CT-a od 28.08.2008. bilježe se degenerativne promjene u slabinskom segmentu kralježnice sa herniacijom i.v. diska u razini L5-S1. U nalazima neurokirurga nakon toga bilježi se progresija tegoba od strane slabinske kralježnice te se indicira operativno liječenje. U periodu od

- 16.01.2009. 20.01.2009. provedeno operativno liječenje i to interlaminektomija L5- S1 desno sa ablacijom pripadajućeg diska. No usprkos provedenom operativnom liječenju i liječenju fizikalnom terapijom u stacionarnom i ambulantnom tretmanu, nije nastupilo poboljšanje već tužitelj i dalje ima izražene bolove i trnce u nogama. Izvršena CT pretraga u travnju 2010. ukazala je na degenerativne promjene u etaži L3-L5 te blažu retrolistezu u odnosu na S1, dok je MSCT od 10.05.2011. ukazao na pomak kralješka L5-S1 za oko 3 mm uz prisutne degenerativne promjene. MR nalaz slabinske kralježnice od 10.09.2014. ukazao je na izražene degenerativne promjene u čitavom LS segmentu a što predstavlja pogoršanje u odnosu na ranije nalaze. Za napomenuti je također da se niti u jednom radiološkom nalazu ne navodi bilo kakvo stanje čiji uzrok bi bila pretrpljena trauma već se navode isključivo degenerativne promjene. Izvršena EMNG pretraga potvrdila je postojanje teže obostrane lumbosakralne radikulopatije što je također posljedica degenerativnih promjena u lumbosakralnom segmentu kralježnice. Specijalist neurokirurg, u nalazu od 02.10.2014. navodi da smatra da dodatno neurokirurško liječenje ne bi dovelo do poboljšanja tegoba tužitelja, i da je s obzirom na stanje i dugotrajno provedenu fizikalnu terapiju, potrebno tužitelja uputiti na ocjenu radne sposobnosti. Iz navedenih razloga diskopatija L5-S1 te pomak kralješka L5-S1 ne može se smatrati posljedicama ratnih zbivanja u smislu čIanka 142. stavak 1. i stavak 2. ZOPHBDR-a i članova njihovih obitelji. Vještakinja naglašava da su nadležna tijela BiH 2007. i 2009. godine kod određivanja tjelesnog oštećenja kod tužitelja od 70% te RVI od 70%, (dakle 13 godina nakon nastanka blast ozljede), diskopatiju L4-L5 i L5-S1 ocijenile sa 40% u ukupnom TO kao posljedicu događaja od 14.11.1994., no, u spisu tuženog tijela nije pronašla medicinsku dokumentaciju (koju su nadležna tijela možda imala kod donošenja ocjene) koja bi potvrdila da je navedeno stanje posljedica pretrpljene traume a ne degenerativnih promjena. Degenerativne promjene slabinskog i vratnog dijela kralježnice participiraju u uzroku potpune nesposobnosti za rad tužitelja u mjeru od 20% i nisu u svezi s članka 142. stavak 1. i stavka 2. ZOPHBDR-a. Posttraumatski lumbosakralni sindrom u svezi je s ratnim zbivanjima i naprijed citiranim odredbama ZOPHBDR-a i članovima njihovih obitelji i kao takav participira sa 20% u uzroku opće nesposobnosti za rad tužitelja. U predmetnom događaju od 14.11.1994. tužitelj je zadobio natučenje glave te je imao krvarenje iz ušiju, od kada slabije čuje na oba uha. ORL pregledom i izvršenom tonalnom audiometrijom utvrđeno je da kod tužitelja postoji obostrano zamjedbeno oštećenje sluha koje po E iznosi 60,4% i koje stanje je nesporno posljedica događaja od 14.11.1994. te je u svezi s člankom 1. i člankom 2. ZOPHBDR-a i participira sa 10% u uzroku potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja. Medicinska dokumentacija u spisu tuženog tijela pokazuje da je tužitelju odmah po ranjavanju postavljena dijagnoza Reactio neurotica traumatica (koja u to vrijeme po MKB-10 nije bila na snazi) ali je obuhvaćena po simptomatici dijagnozom akutne reakcije na stres prema MKB-10. Od 2009. godine tužitelj se Iiječi po psihijatru u ambulantnom tretmanu, u početku zbog smetnji depresivne simptomatike. U kasnijem tijeku liječenja bilježi se simptomatika PTSP-a, a što je objektivizirano i provedenim psihologijskim testiranjem. Vještakinja je mišljenja da je uzrok nastanka PTSP-a kod tužitelja izlaganje tužitelja stresnim događajima i za život ugrožavajućim situacijama u ratu u borbenim postrojbama HVO-a te sam čin ranjavanja 1994.godine. Prema psihijatrijskoj dokumentaciji, u kasnijem tijeku liječenja, kao posljedica kroničnog PTSP-a liječen je pod dijagnozom Trajnih promjena osobnosti. Vještakinja je mišljenja da su trajne promjene osobnosti kod tužitelja nastale kao posljedica kumulativnog djelovanja, dijelom psihičke traume zbog ranjavanja, a dijelom stresnih, za život ugrožavajućih situacija, za vrijeme sudjelovanja u borbenim postrojbama HVO-a. Zbog navedenih psihičkih poremećaja tužitelj je u nekoliko navrata liječen u sustavu Dnevne psihijatrijske bolnice a u trenucima izrazitog pogoršanja višekratno je provedeno i hospitalno psihijatrijsko liječenje. Liječen je psihofarmacima za navedenu razinu psihičkog poremećaja te primjenom psihoterapije, no, usprkos provedenom liječenju nije nastupilo značajnije poboljšanje psihičkog stanja. Medicinska dokumentacija i tijek liječenja, koje je započelo tek 2009. godine govori u prilog da su navedene psihičke bolesti posljedica sudjelovanja tužitelja u ratnim operacijama u borbenim postrojbama HVO-a i kao takve su u svezi članka 142. stavak 1. i stavak 2. ZOPHBDR-a a u ukupnom omjeru uzroka potpune nesposobnosti za rad tužitelja participiraju sa 20%. Vijeće vještaka HZMO-a u prvostupanjskom postupku rješenjem od 20.03.2024. nije pravilno ocijenilo radnu sposobnost tužitelja jer je netočno utvrdilo da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Suprotno tome, sa motrišta specijaliste medicine rada, koji je sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, nadležan za donošenje ocjene radne sposobnosti, kod tužitelja su nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem (što potvrđuju nalazi neurokirurga psihijatra, ortopeda, brojni nalazi fizijatar te specijaliste ORL) koje uzrokuju potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Sa motrišta specijaliste medicine rada, ocjena drugostupanjskog tijela vještačenja HZMO, a koja se odnosi na postojanje potpune nesposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti kod tužitelja je pravilna. Kod donošenja omjera uzroka potpune nesposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti ocjenjeno je da sa 30% participira ozljeda koljena što je previsoko, a sa druge strane nije cijenjeno oštećenje lijevog peronealnog živca nastalo kao posljedica predmetne ozljede koljena. Vještakinja je mišljenja da su kontraktura lijevog koljena i oštećenje lijevog peronealnog živca posljedica ozljede lijevog koljena od 14.11.1994. i da sveukupno participiraju sa 30% u omjeru uzroka te da su iste u svezi članka 142. stavak 1. i stavak 2. ZOPHBDR-a. Vještakinja je suglasna da bolesti ( PTSP) u svezi ZOPHBDR-a participiraju sa 20% ali se u navedeni postotak treba ubrojiti i dijagnoza trajne promjene osobnosti. Vještakinja je nadalje suglasna sa ocjenom da su ozljede kralježnice (posttraumatski lumbosakralni sindrom) u svezi s ZOPHBDR-a i da u omjeru uzroka participiraju sa 20%. Drugostupanjsko tijelo vještačenja kod donošenja omjera uzroka uopće nesposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti, nije uzelo u obzir obostrano perceptivno oštećenje sluha kod tužitelja, koje prema E iznosi 60,4% i koje je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji izravno u svezi s ZOPHBDR-a. Sudska vještakinja smatra da je previsoko ocjenjeno da bolesti po općim propisima u omjeru uzroka participiraju sa 30% (degenerativne promjene kralježnice) s kojima je istovremeno, kako navodi tužitelj, uspješno obavljao najteže fizičke poslove preko 17 godina. Vještakinja je suglasna sa nalazom i mišljenjem sudsko medicinske vještakinje za medicinu rada dr. Marije Zavalić i njenim dopunskim nalazom i mišljenjem u dijelu koji se odnosi na ocjenu radne sposobnosti jer se isti temelji na utvrđenom stupnju funkcijskog oštećenja u odnosu na poslove i radne zadatke pomoćnog građevinskog radnika koje je obavljao tužitelj. Međutim nije suglasna sa ocjenom da su uzrok potpune nesposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti kod tužitelja, bolesti i stanja nakon ozljeđivanja koja su 100% u svezi s člankom 142. stavak 1. i stavak 2. ZOPHBDR-a. Ovo iz razloga jer je vještakinja cijenila da je zbog zračnog udarnog vala izazvanog granatom došlo do prolapsa intervertebralnog diska područja L5-S1 i pomaka L4 kralješka u odnosu na susjedne sa posljedičnim LS sindromom. Ovakav zaključak ne proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, jer se u istoj ne bilježe podaci da je prolapas i.v diska i pomak L4 kralješka posljedica predmetnog događaja od 14.11.1994. niti bilo koje druge traume, već naprotiv degenerativnih promjena. Vještakinja je zaključno navela da, obzirom da su nadležni specijalisti višekratno obavili klinički pregled tužitelja a što je u njihovoj nadležnosti, za davanja ovog nalaza i mišljenja nije bilo potrebno da osobno izvrši klinički pregled tužitelja.

25.Tužitelj se u podnesku od 28. srpnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac Barač navodeći da na isti nema prigovora. No, obzirom da se u vještačenju dr. Marije Zavalić navodi da je datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti dan 20. veljače 2020., kada je donesen nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku, predložio je da se sudska vještakinja mr.sc. Milana Varinac Barač, pisano izričito očituje o datumu nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, a sve da bi se otklonila svaka sumnja u navedenom smislu.

26.Tuženik se, iako mu je nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr.sc. Milana Varinac Barač uredno dostavljen, te je pozvan da se očituje na isti, to nije učinio.

27.Sudska vještakinja mr. sc. Milana Varinac Barač se u svom očitovanju zaprimljenom kod ovoga suda dana 27. studenog 2025. očitovala na podnesak tužitelja od 28. srpnja 2025. navodeći da je u mišljenju (str. 7. Nalaza i mišljenja izrađen 23. srpnja 2025. g.) izričito navela da kod tužitelja DD postoji sukladno odredbama čl. 39. st. 4. ZOMO potpuni gubitak radne sposobnosti jer je kod njega u odnosu na zdravoga osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, na dan 20. veljače 2020. (kada je donesen Nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku).

28.Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na ročištu za raspravu održanom dana 06. veljače 2026. naveo da je suglasan sa vještačenjem sudske vještakinje.

29.Tuženik se nije izjasnio ni o gore navedenom očitovanju sudske vještakinje, iako mu je uredno dostavljen uz poziv za ročište za raspravu određeno za dan 06. veljače 2026., a nije pristupio ni na to ročište, svoj izostanak nije opravdao a niti je prethodno predložio provođenja daljnjih dokaza u ovom sporu.

30.Iz prednjih utvrđenja dakle proizlazi da je vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, u svom nalazu i mišljenju od 08. kolovoza 2024. utvrdilo da kod tužitelja postoji potpuni gubitak sposobnosti za rad s datumom 01.01.2024. (po izmjeni ZOPHBDR-a vezano uz HVO), da je uzrok 30% ranjavanje u svezi ZOPHBDR-a (u područje koljena), 20 % bolest u svezi ZOPHBDR-a (PTSP), 20% ozljeda u svezi ZOPHBDR-a (Kralježnice), 30% bolest po općim propisima (degenerativni procesi kralješnice s kojim je žalitelj uspješno obavljao najteže fizičke poslove preko 17 godina).

31.I sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Milana Varinac Barač je u svom nalazu i mišljenju izrađenom u ovom upravnom sporu te dopuni tog nalaza i mišljenja utvrdila da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti jer je kod istog u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanija zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, na dan 20.veljače 2020. (kada je donesen Nalaz i mišljenje u prvostupanjskom upravnom postupku). No, prema ocjeni sudske vještakinje uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti je: 30% ranjavanje u svezi ZHBDR-a (u području lijevog koljena i posttraumatsko oštećenje lijevog peronealnog živca); 20% bolesti u svezi ZHBDR-a (PTSP, Povratni depresivni poremećaj i Trajne promjene osobnosti), 20% ozljeda u svezi s ZHBDR (posttraumatski lumbosakralni sindrom); 10% bolest u svezi ZHBDR-a (obostrano , posttraumatsko perceptivno oštećenje sluha) te 20% bolesti po općim propisima (degenerativne promjene LS i C kralježnice) koje nisu u svezi s ZHBDR-a.

32.Dakle, vijeće viših vještaka u upravnom postupku i sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Milana Varinac Barač su suglasni da kod tužitelja postoji trajni gubitak radne sposobnosti uzrok kojega je 30% ranjavanje u svezi ZHBDR-a, 20% bolesti u svezi ZHBDR-a, 20% ozljeda u svezi ZHBDR-a. No, za razliku od vijeća viših vještaka sudska vještakinja smatra da je uzrok i 10% bolest u svezi ZHBDR-a (obostrano , posttraumatsko perceptivno oštećenje sluha) a 20% bolesti po općim propisima (degenerativne promjene LS i C kralježnice) koje nisu u svezi s ZHBDR-a. Nadalje, vijeće viših vještaka u upravnom postupku smatra da je potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, na dan 01. siječnja 2024. dok sudska vještakinja smatra da je trajni gubitak radne sposobnosti nastao dana 20.veljače 2020.

33.Polazeći od svih prednjih utvrđenja ovaj sud je poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač, kao i gore navedenoj dopuni njenog nalaza i mišljenja kao potpunim i danim u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar. Ista je u svom nalazu i mišljenju detaljno obrazložila zbog čega je dijelom suglasna sa nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka te je jasno obrazložila zbog čega nije suglasna sa istim u dijelu koji se odnosi na bolesti koje nisu u svezi s ZHBDR. Naime, sudska vještakinja je jasno navela da drugostupanjsko tijelo vještačenja kod donošenja omjera uzroka potpune nesposobnosti za rad nije uzeo u obzir obostrano perceptivno oštećenje sluha tužitelja koje prema E iznosi 60,4% iz koje je prema medicinskoj dokumentaciji (ORL pregled te audiogram od 04.11.1998. i 30.5.2007.) izravno u svezi s ZHBDR te da je stoga previsoko ocijenjeno da bolesti po općim propisima u omjeru uzroka participiraju sa 30% (degenerativne promjene kralježnice). Dakle, vještaci u drugostupanjskom upravnom postupku pri ocjeni omjera uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja nisu uzeli u obzir sve bolesti koje su posljedica ranjavanja odnosno koje su u svezi ZHBDR, iako su to bili u obvezi. Stoga nalaz i mišljenje vještaka u drugostupanjskom upravnom postupku nije potpun, jasan niti dovoljno obrazložen i ne sadržava sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog nalaza i mišljenja. Iz navedenog dakle proizlazi da javnopravna tijela nisu pravilno utvrdila činjenično stanje u upravnom postupku te da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

34.Što se tiče datuma nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja za reći je da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač jasno proizlazi da su ozljeda (posttraumatski lumbosakralni sindrom) i bolesti tužitelja (PTSP, Povratni depresivni poremećaj i Trajne promjene osobnosti; obostrano , posttraumatsko perceptivno oštećenje sluha ) u izravnoj vezi sa ranjavanjem tužitelja odnosno u vezi ZHBDR. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja nastao 20. veljače 2020. (kada je provedeno prvostupanjsko vještačenje u upravnom postupku), a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem sudske vještakinje za medicinu rada Milane Varinac Barač te dopunom tog nalaza i mišljenja. Za navesti je da isti datum utvrđuje i sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Marija Zavalić u svom nalazu i mišljenju izrađenom za potrebe predmeta ovoga suda poslovni broj: UsImio-288/20, a sve kako je to gore pojašnjeno.

35.Uzevši u obzir sve navedeno, a imajući u vidu i citirane zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, ista valjalo poništiti, priznati tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti te naložiti prvostupanjskom tijelu da donese odgovarajuće rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine odnosno odlučiti kao pod točkom I.,

II., III. i IV. izreke presude.

36.Tužitelju, obzirom na uspjeh u ovom sporu, kao opravdan i nužan trošak na temelju odredbe 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe, i podneska od 16. rujna 2024., trošak zastupanja na ročištima od 11. travnja 2024. i 06. veljače 2026. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju što ukupno iznosi 4.000,00 eur, a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 eur iznosi ukupno 5000,00 eur. Tužitelju je kao opravdane valjalo priznati i troškove vještačenja u iznosu od 400,00 eur tako da sveukupan trošak iznosi 5.400,00 eur. Zahtjev tužitelja nije osnovan za sastav podnesaka od 17. prosinca 2024. te od 28. arpnja 2024. za više traženo s osnova PDV-a. Ovo stoga što navedeni podnesci ne sadrže činjenična i pravna utvrđenja koja su odlučna za ishod spora. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

U Splitu, 27. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.