REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1643/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja, OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika, CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Jukić Jurišić, i u odsutnosti tuženika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 700,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29. kolovoza 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snaz i na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.000,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.190,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29. kolovoza 2024. do dana isplate 4. rujna 2024., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 928,76 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 11. lipnja 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, prilikom pražnjenja košarice za otpatke u parku Ribnjak kada mu je ista izvrnula ruku i ozlijedila ga.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete.

S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 29. kolovoza 2024. a tuženik mu je u predmetu broj 70 IMOD 3926 2024 isplatio dana 4. rujna 2024. iznos od 1.190,00 eura, a koji iznos za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete.

Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje su mu dijagnosticirali ozljedu Contusio manus dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pražnjenja kante nezgodno iskrenuo ruku koja je odmah otekla, uslijed čega je pretrpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je u bolnici stavljena sadrena udlaga za šaku te je morao mirovati s rukom na povišenom, stavljati hladne obloge lokalno i uzimati analgetike. Nakon skidanja imobilizacije tužitelj je nosio ortozu za zapešće, a zbog bolova je morao ruku vaditi i razgibavati. Tužitelj je proveo više ciklusa fizikalne terapije ali su unatoč tome kod njega zaostali bolovi u desnoj šaci i oslabljen stisak uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova, a tijekom liječenja bio je radno nesposoban i bio je na bolovanju.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje za pretrpljene bolove 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 500,00 eura i za tuđu pomoć 190,00 eura, ukupno 2.890,00 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 1.190,00 eura potražuje iznos od 1.700,00 eura. Također potražuje i zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni gore naznačeni nesporno isplaćeni iznos i to od dana podnošenje odštetnog zahtjeva 29.08.2024. do dana isplate 04.09.2024.

Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 13. studenog 2025. potražuje iznos od 1.038,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, kao i iznos zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.190,00 eura, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje štetni događaj, činjenicu da je na dan štetnog događaja, Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, imala kod tuženika ugovorenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti i to prema svojim djelatnicima broj 078700113396, te priznaje odgovornost svoga osiguranika za štetni događaj. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zakonsku zateznu kamatu.

Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, te je tuženik temeljem dostavljene medicinske dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, kao i orijentacijskim kriterij ima Vrhovnog suda RH za dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti, utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 1.190,00 eura, koji iznos je u cijelosti isplatio. Utvrđeni i isplaćeni iznos od 1.190,00 eura se odnosi na neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti 1.100,00 eura, imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege 90,00 eura, te isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u vezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom naknade štete u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije pao ni u zakašnjenje.

Osporava se i tijek zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (29. kolovoza 2025.) pa do isplate utvrđenog iznosa naknade štete (4. rujna 2025.), a budući da je tuženik ispunio svoju obvezu isplate naknade štete u rokovima iz odredbe čl. 943. Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 29.08.2024., Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju (str. 5-18 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 01.10.2025. (str. 33-34 spisa) kao i dodatno pisano očitovanje od 29.12.2025. (str. 49 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja te da je isti liječen konzervativno i držao se uputa liječnika.

Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja , a prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti.

Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana.

Tužitelj je pretrpio i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana.

Trpio je i fizičku bol jakog intenziteta koja je trajala 1 dan, srednjeg intenziteta oko 8 dana, te manjeg intenziteta još oko 35 dana.

Tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 8 dana (nošenje ortoze) , dok naruženja nema.

Liječenje tužitelja je završeno koncem 10. mjeseca 2024. godine.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

12. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.050,00 eura.

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 750,00 eura.

14. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO -a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.800,00 eura.

15. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 8 sati. Stranke su na ročištu održanom dana 08. svibnja 2025. učinili nespornom cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,50 eura po satu. Dakle, tužitelju s tog osnova pripada iznos od 28,00 eura. Međutim, kako je tuženik isplatio tužitelju s tog osnova iznos od 90,00 eura to mu sud s tog osnova nije dosudio daljnji iznos.

16. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 1.800,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 1.100,00 eura s osnova nematerijalne štete, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 700,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

17. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 29.08.2024. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

Tužitelju također pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 1.190,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29.08.2024. do dana isplate 04.09.2024. (čl. 1103. ZOO-a).

18. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 13.11.2025. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživao na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno iznos od 1.700,00 eura te isti smanjio na iznos od 1.038,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući čl . 193. st. 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 1.700,00 eura, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tuženi zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 1.800,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 1.100,00 eura, isplaćen s osnova nematerijalne štete, tužitelju sveukupno pripada iznos od 700,00 eura. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi i o kojem je sud odlučivao u ovom postupku.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 41,17 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 58,83 %.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 41,17% = 141,17% / 2 = 70,58%, a za tuženika: 0% + 58,83% = 58,83% / 2 = 29,41%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 41,17% uspjeha na strani tužitelja.

21. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

22. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 28.08.2024. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 21.11.2024. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 08.05.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 13.11.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 08.12.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 09.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 27.02.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.300,00 eura, odnosno iznos od 543,01 eura za omjer uspjeha od 41,17%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 250,00 eura, što ukupno iznosi 928,76 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21.05.2025. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku