REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-2173/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ vl. AUTO KUĆA NOVOSEL iz Karlovca, Mirka Bogovića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivan Župan iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa] , radi isplate u iznosu od 162,63 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika NŠ i zamjenice punomoćnice tuženika, odvjetnice Inge Bošnjak, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 162,63 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. lipnja 2025.do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,65 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 27. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 27. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 312,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 27. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 162,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 26. lipnja 2025. do isplate. U tužbi navodi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 21. svibnja 2025. godine nastala je šteta na vozilu, marke i tipa VW GOLF PLUS 2,0 TDI TRENDLINE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika JŠ te da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 18. lipnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 252410510197/2 u kojem je navedeno da visina štete, sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je je za svoju uslugu popravka vozila ispostavio račun, br. 1679/11562/3, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.016,90 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i oštećeniku poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali je samo djelomično podmirio štetu u iznosu od 1.854,27 EUR. Tuženik je naveo da je platio iznos spornog računa prema cijeni rada limara i lakirera koju tuženik priznaje te da razliku od 162,63 EUR nije dužan platiti. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Navodi kako je posebno indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) navedena cijena radnog sata rada koju tuženik priznaje za tu vrstu radova u iznosu od 20,00 EUR + PDV, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 41,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Tužitelj ističe da navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru

4. Tužitelj navodi kako naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 6. kolovoza 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio utuženo potraživanje na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj u tužbi potpuno promašeno navodi kako tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila. Navodi kako cijenu sata rada određuje pružatelj usluge ali to ne znači da je tuženik kao osiguravajuće društvo u obvezi isto podmiriti. Ističe da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu i da ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu te da je u konkretnom slučaju tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Tuženik osporava cjenik radionice tužitelja navodeći da ga je tžitelj izdao sam sebi pa prema tome isti nije i ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata niti se može ispitati na koji način je ista određena niti tužitelj dostavlja dokaza koji bi bili u skladu sa cjenikom. Navodi da predmetni račun nije dokaz jer je isti sporan i osporen

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ističe da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja s obzirom da je ustupitelj ( oštećenik ) JŠ ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u tuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Naknadno, tuženik osporava pasivnu legitimaciju, a tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer iz obrazložene ponude tuženika od dana 11. lipnja 2025. godine jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici obveznog osiguranja štetnika br: 8105688258 pravno osnovan te se tuženik putem ove iste ponude obvezao na isplatu u iznosu od 1.854,27 EUR ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Tužitelj je u prilogu podneska dostavio i račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima primjerice druga osiguravajuća društva priznaju i isplaćuju cijenu sata rada servisera u iznosu od 42,11 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV i navodi da tuženik u istovrsnim slučajevima priznaje cijenu sata rada servisera u iznosu od 40,00 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa 1679/11562/3 (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), ponude tuženika za popravak (list 12 -13 spisa), ponude tuženika (list 14 -16 spisa potvrde o plaćanju nespornog dijela (list 17 spisa), Cjenika tužitelja (list 18-1 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 19 -22 spisa), obavijest o danu plaćanja naknade (list 17 spisa), računa drugih servisa (list 79-95 spisa).

8. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i oštećenika JŠ budući da su okolnosti na koje je predloženo njihovo saslušanje bilo moguće utvrditi temeljem isprava dostavljenih kao dokaz u spis, Također, sud nije od tužitelja službenim putem zatražio dostavu računa popravka vozila za 2025. godinu sa dokazom da su isti računi plaćeni, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te je odbio jer utvrđenje navedenih činjenica nije odlučno za donošenje presude u predmetnom postupku. Također, sud je iz istog razloga odbio provesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisima s područja. Provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka, a pogotovo imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 162,63 EUR sa zateznim kamatama.

13. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, osnovanost tužbenog zahtjeva i visina tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja te je utvrdio kako su tužitelj, kao primatelj, i JŠ, kao ustupatelj, navedeni Ugovor sklopili 6. kolovoza 2025. te da je istim ustupatelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 162,63 EUR, a prema računu popravka za štetu broj:

1679/11562/3 u ukupnom iznosu od 2.016,90 EUR. Time je ustupatelj ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

15. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja . Iz navedenog je razvidno da je DŠ ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom.

16. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

18. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

19. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika sud je čitanjem Obrazložene ponude tuženika od 11. lipnja 2025. utvrdio da je tuženik utvrdio da je pravno osnovan odštetni zahtjev oštećenika JŠ, u odnosu na prometnu nesreću od 21. svibnja 2025., prilikom koje su nastala oštećenja na vozilu VW GOLF PLUS 2,0 TDI TRENDLINE, reg. oznake [registarska oznaka].

20. Iz Izvida štete tuženika od 18. lipnja 2025. proizlazi da je tuženik izvršio izvid štete nastale na vozilu VW GOLF PLUS 2,0 TDI TRENDLINE, reg. oznake [registarska oznaka] te se u istom navodi da je predmetno vozilo osigurano policom broj [broj police] kod tuženika.

21. Iz računa broj: 1679/11562/3 proizlazi da je isti izdan od strane tužitelj oštećenom JŠ u ukupnom iznosu od 2.016,90 EUR (PDV uključen).

22. Sud je čitanjem Obrazložene ponude tuženika od 29. svibnja 2025. utvrdio i da je tuženik, iako je utvrdio da je odštetni zahtjev 100 % pravno osnovan, uputio oštećenika JŠ da će mu tuženik podmiriti trošak popravka štete na vozilu VW GOLF PLUS 2,0 TDI TRENDLINE, reg. oznake [registarska oznaka] u omjeru osnovanosti zahtjeva i pod uvjetom da je cijena popravka u skladu s prosječnim tržišnim cijenama rada.

23. Stav ovog suda je da tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici niti u radionici koja ima cijene prosječne tržišne vrijednosti. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice na koje je uputio tuženik imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku navedeno da cijena radnog sata za limarske radove iznosi 41,00 EUR uvećano za PDV.

24. Iz računa broj 1679/11562/3 proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila kupca oštećenika HŠ za vozilo VW GOLF PLUS 2,0 TDI TRENDLINE, reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 2.016,90 EUR (PDV uključen).

25. Iz pregleda detalja o plaćanju proizlazi da je tuženik 7. srpnja 2025. platio svom osiguraniku iznos od 1.854,27 EUR na ime naknade predmetne štete na vozilu.

26. Nije sporno da se preostali iznos od 162,63 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

27. Čitanjem cjenika tužitelja od 1. veljače 2024. sud je utvrdio da je tužitelj naznačio cijenu radnog sata za limarske i lakirerske radove u iznosu od 41,00 EUR / sat uvećano za PDV. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom.

29. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 1679/11562/3 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a.

30. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

31. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz osporenog računa vidljivo da je rok dospijeća 2. srpnja 2025., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 3. srpnja 2025., a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. izreke.

32. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj pravilno zatražio stopu zatezne kamate stoga nije osnovan njegov prigovor na istu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

33. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

34. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

35. Vrijednost predmeta spora je 162,63 EUR.

36. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 24. studenog 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 22. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR, što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 218,75 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 EUR (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,28 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 238,65 EUR.

34. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 27. veljače 2026.kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Izreke.

35. Tužitelj je zatražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,56 EUR, iako je stvarno platio iznos od 6,64 EUR, slijedom čega je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6, 64 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja valjalo odbiti, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III. Izreke.

36. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u predmetnom sporu, valjalo je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u visini od 312,50 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate od presuđenja odbiti, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom IV. Izreke.

37. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.