REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-2482/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja EĆ vl. AUTO KUĆA NOVOSEL iz Karlovca, Mirka Bogovića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivan Župan iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Sertić Stanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate iznosa od 128,25 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika SĆ, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 128,25 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,65 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 27. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 27. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 128,25 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 8. siječnja 2025. do isplate. U tužbi navodi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 7. srpnja 2024. godine nastala je šteta na vozilu, marke i tipa VOLKSWAGEN PASSAT, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 9. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 242410510278/1 u kojem je navedeno da visina štete, sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je je za svoju uslugu popravka vozila ispostavio račun, br. 3385/11562/3, a koji račun u ukupnom iznosu od 899,84 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i oštećeniku poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali je samo djelomično podmirio štetu u iznosu od 771,59 EUR. Tuženik je naveo da je platio iznos spornog računa prema cijeni rada limara i lakirera koju tuženik priznaje te da razliku od 128, 25 EUR nije dužan platiti. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Navodi kako je posebno indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) navedena cijena radnog sata rada koju tuženik priznaje za tu vrstu radova u iznosu od 20,00 EUR + PDV, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 41,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Tužitelj ističe da navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru

4. Tužitelj navodi kako naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 18. travnja 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio utuženo potraživanje na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenične navode iz tužbe iz okvira općih pretpostavki odštetne odgovornosti i činjenice iz okvira izvansudskog odštetnog postupka koji se vodio kod tuženika po zahtjevu neposredno oštećene osobe vlasnika oštećenog vozila ZĆ. Međutim, prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju navodeći da je tuženik kao odgovorni osiguratelj u cijelosti je naknadio štetu vlasniku oštećenog vozila nesporno plaćenim iznosom od 771,59 EUR-a koju činjenicu ne spori ni tužitelj u tužbi. Tuženik smatra da Ugovor o ustupanju tražbine (cesija) nema pravni učinak jer u trenutku ustupanja potraživanje više nije postojalo. Nadalje, naglašava da je oštećenik bio dužan smanjiti štetu i mogao je vozilo popraviti u preporučenim servisima po nižoj cijeni, a da osiguravatelj ne smije snositi teret neopravdano skupog popravka. Navodi da je u konkretnom slučaju tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Smatra da je tuženik dužan naknaditi onaj srednji tržišni novčani iznos za koji je moguće ili za koji je bilo moguće izvršiti popravak vozila, odnosno njegovo vraćanje u prvobitno stanje, a to je u ovom slučaju iznos koji je tuženik već isplatio. Smatra da u slučaju kad oštećenik neopravdano poveća iznos popravka, sam odgovara za posljedice takvog izbora i razliku u cijeni nastalu zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama/servisima u kojem bi cijena istog popravka bila niža. Smatra da oštećenik može imati samo prigovor na kvalitetu popravka, odnosno da za taj iznos nije moguće ili nije bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno, ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka isticao da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja s obzirom da je ustupitelj (oštećenik) FĆ ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u tuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Naknadno, tuženik osporava pasivnu legitimaciju, a tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer iz obrazložene ponude tuženika od dana 24. prosinca 2024. godine jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici obveznog osiguranja štetnika br .: 8124108822 pravno osnovan te se tuženik putem ove iste ponude obvezao na isplatu u iznosu od 771,59 EUR ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Tužitelj osporava navode tuženika da isti kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika. Tužitelj je u prilogu podneska dostavio i račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima primjerice druga osiguravajuća društva priznaju i isplaćuju cijenu sata rada servisera u iznosu od 42,11 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa 3385/11562/3 (list 9 spisa), izvid štete (list 10 spisa), ponude tuženika za popravak (list 11 -12 spisa), ponude tuženika (list 13 -14 spisa), vozačke dozvole oštećenog (list 15 spisa, potvrde o plaćanju nespornog dijela (list 16 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 17 -20 spisa), računa drugih servisa (list 73-74 spisa), obavijest o danu plaćanja naknade (list 75 spisa), računa drugih servisa (list 79-95 spisa).

8. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i oštećenika FĆ budući da su okolnosti na koje je predloženo njihovo saslušanje bilo moguće utvrditi temeljem isprava dostavljenih kao dokaz u spis, kao i dokaz saslušanjem procjenitelja tuženika ŽĆ na okolnost visine štete i upute o popravku u ovlaštenoj radionici. Također, sud nije od tužitelja službenim putem zatražio dostavu računa popravka vozila za 2024. godinu sa dokazom da su isti računi plaćeni, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te je odbio jer utvrđenje navedenih činjenica nije odlučno za donošenje presude u predmetnom postupku. Također, sud je iz istog razloga odbio provesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje po navedenim cijenama na jednak način i jednake kvalitete u servisima s područja oštećenika i tužitelja za isplaćeni iznos od strane tuženika Provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka, a pogotovo imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 128,25 EUR sa zateznim kamatama.

13. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, osnovanost tužbenog zahtjeva i visina tužbenog zahtjeva.

14. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja te je utvrdio kako su tužitelj, kao primatelj, i FĆ, kao ustupatelj, navedeni Ugovor sklopili 18. travnja 2025. te da je istim ustupatelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 128,25 EUR, a prema računu popravka za štetu broj: 3385/11562/3 u ukupnom iznosu od 899,84 EUR. Time je ustupatelj ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

15. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja . Iz navedenog je razvidno da je FĆ ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom.

16. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

18. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

19. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika sud je čitanjem Obrazložene ponude tuženika od 27. srpnja 2024. utvrdio da je tuženik utvrdio da je pravno osnovan odštetni zahtjev oštećenika FĆ, u odnosu na prometnu nesreću od 7. srpnja 2024., prilikom koje su nastala oštećenja na vozilu VOLKSWAGEN PASSAT, reg. oznake [registarska oznaka].

20. Iz Izvida štete tuženika od 9. srpnja 2024. proizlazi da je tuženik izvršio izvid štete nastale na vozilu VOLKSWAGEN PASSAT, reg. oznake [registarska oznaka] te se u istom navodi da je predmetno vozilo osigurano policom broj [broj police] kod tuženika.

21. Iako tuženik ne osporava nastanak predmetnog štetnog događaja niti činjenični opis istog iz tužbe, tuženik osporava pasivnu legitimaciju navodeći da je izvršio isplatu nespornog dijela štete tužitelju i time smatra da je u cijelosti ispunio svoju obavezu prema oštećeniku te da time niti tužitelj nema pravo potraživati utuženi iznos u ovom postupku.

22. Sud je čitanjem Obrazložene ponude tuženika od 27. srpnja 2024. utvrdio i da je tuženik, iako je utvrdio da je odštetni zahtjev 100 % pravno osnovan, da je uputio oštećenika FĆ da štetu na vozilu VOLKSWAGEN PASSAT, reg. oznake [registarska oznaka] da će mu tuženik podmiriti trošak popravka u omjeru osnovanosti zahtjeva i pod uvjetom da je cijena popravka u skladu s prosječnim tržišnim cijenama rada .

23. Stav ovog suda je da tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici niti u radionici koja ima cijene prosječne tržišne vrijednosti. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice na koje je uputio tuženik imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku navedeno da cijena radnog sata za limarske radove iznosi 41,00 EUR uvećano za PDV.

24. Iz računa broj 3385/11562/3 od 23. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila kupca oštećenika FĆ za vozilo VOLKSWAGEN PASSAT, reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 899,84 EUR.

25. Iz pregleda detalja o plaćanju proizlazi da je tuženik 16. siječnja 2025. platio svom osiguraniku iznos od 771,59 EUR na ime naknade predmetne štete na vozilu.

26. Nije sporno da se preostali iznos od 128,25 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

27. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

28. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz osporenog računa vidljivo da je rok dospijeća 7. siječnja 2025., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 8. siječnja 2025. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I. izreke.

29. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj pravilno zatražio stopu zatezne kamate stoga nije osnovan njegov prigovor na istu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

30. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

31. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

32. Vrijednost predmeta spora je 128,25 EUR.

33. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 8. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 17. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR, što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 218,75 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,46 EUR (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,28 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18), te stoga ukupni trošak iznosi 238,65 EUR.

34. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 27. veljače 2026.kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II. Izreke.

35. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u predmetnom sporu, valjalo je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u visini od 93,75 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate od presuđenja odbiti, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom

III. Izreke.

36. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.