REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-51/2025-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ON iz [adresa], RD2 O, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Korneliji Brlečić Ivko, odvjetnici u Zagrebu, i to kao nasljednika i pravnog slijednika pokojne EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 13. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Kornelije Brlečić Ivko i zamjenika punomoćnika tužene odvjetnika Roberta Šoštarića, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je stan koji se nalazi u stambenoj zgradu br. 10., 10A, 10 B, 10C, 10D, [adresa] i dvorište, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3.745 m2 (stambena zgrada br. 10, 10A, 10B, 10C i 10D površine 1.138 m2 i dvorište površine 2.607 m2) sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u [broj poduloška] kao poseban suvlasnički udio pod rednim brojem 5 opisane nekretnine, sve upisano pod B prema etažama : 5 ETAŽA 1/61, 1 dvoiposobni stan na I (prvom katu), ulaz broj 10, a koji se sastoji od 2,5 sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana i lođe u ukupnoj površini 66,86 m2, bračna stečevina pokojne EN i pokojnog FN svakog u 1/2 dijela.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Pravna prednica tužitelja pokojna EN ustala je dana 22.12.2020. godine pred ovim sudom tužbom, u kojoj navodi da je bila u braku s pokojnim FN od 14.12.1985. godine do njegove smrti. U braku nije bilo rođene zajedničke djece, već je sada tužitelj sin pokojne EN iz prvog braka, dok je tužena kćer pokojnog FN iz ranijeg braka. Pokojna LN je sa pokojnim suprugom od trenutka zaključenja braka živjela na adresi u [adresa], u stanu na kojem je pokojni dobio stanarsko pravo na osnovu četiri člana domaćinstva. Dana 10.05.1993. godine su pokojni LN i UN otkupili predmetni stan jednokratnom uplatom, i to sredstvima koje im je posudio brat pokojne LN CN, koji novac mu je na kraju vratio sin tužiteljice TN.

1.1. Na ostavinskoj raspravi održanoj pred javnim bilježnikom SN, tužena je predala Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sačinjen između pokojnog supruga tužiteljice FN i nje, sklopljen 20.05.2015. godine. Navedenim je Ugovorom pokojnik stan koji je glasio na njegovo ime ostavio tuženoj u cijelosti, kao i sve pokretnine koje su se nalazile u stanu. Navedenim su povrijeđena prava pokojne EN, jer pokojnik nije mogao raspolagati cijelim stanom već samo polovicom dijela koje je bio suvlasnik, budući preostala polovica dijela stana pripada njegovoj pokojnog supruzi s osnova bračne stečevine.

1.2. Stoga je pokojna EN predlagala sudu utvrditi da je predmetni stan bračna stečevina nje i pokojnog ĆN svakog u 1/2 dijela i naložiti tuženoj da joj izda valjanu tabularnu ispravu u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. Dalje je predlagala sudu utvrditi da suvlasnički dio 1/2 dijela predmetne nekretnine koji joj pripada ne predstavlja ostavinsku imovinu pokojnog UN, kao i da dio Ugovora o doživotnom uzdržavanu od 20.05.2015. godine koji se odnosi na prijenos suvlasništva 1/2 dijela pokojnog FN za predmetni stan predstavlja darovni ugovor 1/2 dijela nekretnine, te se taj dio imovine vraća u ostavinski postupak kao ostavinska imovina.

1.3. Uz tužbu, prednica tužitelja je podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja predmetnom nekretninom, u kojem navodi kako postoji opravdana bojazan da će tužena koje je upisana kao vlasnica stana isti otuđiti ili opteretiti, temeljem činjenice da u stanu živi i nije zaposlena.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu te navodi kako je njen pokojni otac stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu od svog poslodavca MUP RH, a nakon donošenja Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo isti je otkupio vlastitim sredstvima u cijelosti. Osporava navode NN da bi njen sin ON i brat CN na bilo koji način sudjelovali ili pozajmljivali novac pokojnom FN kao neistinite.

2.1. Tužena dalje navodi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice između pokojne NN i pokojnog UN kupljeno zemljište u mjestu Gornji Prnjarovec pokraj Ivanić-Grada, gdje je sagrađena kuća koju je isključivo svojim sredstvima izgradio pokojni, a ta je nekretnina bila upisana kao suvlasništvo bračnih drugova i to tužiteljice i pokojnog svakog u 1/2 dijela, u z. k. ul. [broj ZK uloška] i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tijekom 2006. godine pokojni FN dogovorio se s pokojnom EN da joj daruje svoju 1/2 suvlasničkog dijela te nekretnine, što je ujedno predstavljalo i sporazum supružnika o podjeli bračne stečevine, prema kojem je stan pripao u vlasništvo pokojnom a kuća tužiteljici. Ovo potvrđuje i postojanje Procjene gospodarstva Ante Špoljarić od 16.05.2006. godine koje je sačinio dipl. ing. građ. KN, koji je procijenio vrijednost kuće i imanja na 85.101,80 Eura. Ovakav dogovor između supružnika bio je rezultat postojeće životne situacije u kojoj je tužena kao kćer pokojnog UN živjela u [adresa] i predmetnim stanom bi bilo riješeno njeno životno pitanje, dok sin tužiteljice ON živi na Novom Zelandu i nikada nije spominjao povratak u RH, pa je bilo praktično da on kao nasljedstvo od svoje majke dobije novac. Nedugo nakon što je pok. UN darovao svojoj supruzi polovicu kuće i imanja, ona je isto prodala za 65.000 Eura, te se novac nalazio na zajedničkom računu EN i pokojnog. Na istom računu nalazilo se i 15.000 Eura zajedničke ušteđevine, odnosno ukupan iznos od 80.000 Eura koje je EN tijekom 2015. godine predala svom sinu ON, što je naknadno priznala pokojnom suprugu. Stoga je EN raspolagala s 80.000 Eura zajedničke imovine, što je za 29.000 Eura više od vrijednosti polovice ovdje predmetnog stana u [adresa], tako da ne samo da nije povrijeđen dio bračne stečevine EN već je ista raspolagala imovinom pokojnog supruga i tako povrijedila pravo tužene na nasljedstvo.

2.2. Tužena osporava i navode tužiteljice da se u pogledu Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila sa svojim ocem radi o mješovitom ugovoru koji ima karakter ugovora o darovanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno da bi postojao očiti nesrazmjer o davanju i činidbama. Tužena je ispunjavala sve obveze sklopljenog ugovora i brinula o svom ocu, podmirivala sve obveze za stan (režije), te platila trošak očeve sahrane.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz matice vjenčanih između pokojne EN i FN (list 7 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužene i pok. FN **.**.2025. godine (list 8-10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12-13 spisa), ugovor o darovanju sklopljen između pokojne EN i UN **.**.2006. (list 26 spisa), procjenu gospodarstva VN od 16.05.2006. (list 27 spisa), Ugovor o oročenom štednom ulogu 31.840,69 kn kod Zagrebačke banke d.d. na dan 20.04.2015., potvrdu o obavljenoj transakcijo kod Zagrebačke banke d.d. od 29.04.2015., pregled transakcija Zagrebačke banke d.d. od 12.08.2016. godine, Ugovor o oročenom štednom ulogu od 11.401,47 Eura kod Zagrebačke banke na dan 12.08.2016. (list 49-52 spisa), spis Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z- 1363/2006, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 53575/06, promet po računu pokojnog ĆN i EN (list 83-197 spisa), podatke o mirovinama pokojne EN i UN, saslušana je svjedokinja ŽN te prednica tužitelja EN i tužena kao stranke u postupku.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je dana 10.4.2024. godine donio presudu poslovni broj P Ob-1808/2020 kojom je prihvatio dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje kako je predmetni stan u [adresa] (pobliže opisan u izreci presude) bračna stečevina pokojne EN i UN svakog u 1/2 dijela, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao i s prijedlogom za donošenje privremene mjere, EN odbijena kao neosnovanim.

4.1. Po žalbi tužene, navedena je presuda djelomično ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-260/2024 od 8.10.2024. godine. Iz obrazloženja ukidne odluke Županijskog suda proizlazi da okolnosti na koje upire tužena – nelogičnost zašto bi pokojni supružnici vršili procjenu vrijednosti kuće te sklapali darovni ugovor ako se ne radi o sporazumu o podjeli bračne stečevine, okolnosti što se dogodilo s iznosom od 70.000,00 Eura koji se nalazio na tekućem računu pokojne EN, nesrazmjer u visini mirovine pokojnih, činjenica da je u ugovor o doživotnom uzdržavanju unesena i odredba da je predmetni stan u [adresa] isključivo njegova imovina – nisu u postupku u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene. Stoga je predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Tijekom postupka, dana 21.7.2025. je EN umrla te je postupak preuzeo njen nasljednik i pravni slijednik, sin ON.

5.1. Obzirom na činjenicu smrti EN, sud nije bio u mogućnosti provesti dokaz njenim dopunskim saslušanjem na ukazane okolnosti od strane Županijskog suda u Zagrebu, dok su stranke na ročištu 13.1.2026. godine (na kojem je glavna rasprava zaključena) izričito izjavile kako daljnjih dokaznih prijedloga nemaju.

6. Između stranaka nije sporno da su pokojni EN i FN bili bračni drugovi čiji je brak trajao od 14.12.1985. godine do smrti UN, a što je utvrđeno i uvidom u priloženi izvod iz matice vjenčanih na listu 7 spisa.

6.1. Nije sporno da je tužena kćer pokojnog FN iz prvog braka, te da je tužena kao davateljica uzdržavanja s pokojnim ocem kao primateljem uzdržavanja sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 20.05.2015. godine, predmet kojeg je predmetni stan i pokretnine koje se u njemu nalaze, kao i pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, što je utvrđeno i uvidom u priloženu presliku Ugovora na listu 8-10 spisa. Nije sporno da je tužena upisana kao zemljišno-knjižna vlasnica predmetnog stana temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je upis proveden nakon smrti pokojnika.

7. Sporno je da li predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pokojnog FN i EN.

8. Obzirom na vrijeme stjecanja nekretnine (kupoprodajni ugovor od 10.05.1993. godine) te vrijeme sklapanja ugovora o zajmu na pravni odnos stranaka primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 u daljnjem tekstu ZBPO) i to čl. 287 temeljem čl. 408 istog Zakona.

8.1. Čl. 287 st. 1 ZBPO propisuje da kod utvrđenja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

8.2. Čl. 287 st. 2 ZBPO-a propisuje da u slučaju spora sud određuje koliki je doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i u pomoći jednog od bračnih drugova drugome, o radu u kućanstvu i obitelji, brizi oko djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju održavanju i povećanju zajedničke imovine.

8.3. Čl. 277 ZBPO-a određuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, je njihova zajednička imovina.

8.4. Čl. 278 st. 2 ZBPO-a određuje da imovina koju po u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 277 istog zakona, je njegova posebna imovina.

9. Neosnovano tužena osporava pravni interes tužiteljice u utvrđenju činjeničnog osnova bračne stečevine stranaka, obzirom da je prema čl. 187 ZPP-a propisano da tužitelj u tužbi može tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, odnosno istinitost ili neistinitost kakve isprave, time da se takva tužba može podići kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje takvog pravnog odnosa prije dospjelosti zahtjeva za činidbu ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

9.1. U konkretnom slučaju, nije sporno da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te je u cijelosti bio upisan kao u zemljišnim knjigama kao vlasništvo pokojnog supruga tužiteljice, kao i da je na ostavinskoj raspravi iza pokojnika tužena predočila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila sa svojim ocem, temeljem kojeg se upisala kao vlasnica stana koji samostalno koristi.

10. Na ročištu 23.05.2022. te 25. ožujka 2021. godine proveden je dokaz saslušanjem stranaka.

10.1. Iz iskaza EN proizlazi da je s pokojnim ĆN bila u braku od 1985. godine do njegove smrti. Živjeli su zajedno s njegovom kćeri iz prvog braka (ovdje tuženom) i Katičinim iz prvog braka, dok zajedničke djece nisu imali. Prvo su svi zajedno živjeli u manjem stanu, a onda je pokojni dobio stanarsko pravo na ovdje predmetnom stanu u [adresa] u kojem je živjela cijela obitelj. Ne zna točno kada je stan otkupljen i za koju cijenu, ali zna da je plaćana u ratama koje su glasile na ime pokojnog FN, a ona je plaćala trošak hrane za domaćinstvo te je brinula o djeci i kućanstvu. Nije znala da je pokojni sklopio s tuženom ugovor o doživotnom uzdržavanju. Za života s pokojnim ĆN kupili su i vikendicu u [adresa] koja je prvo glasila na pokojnog, a kasnije ju je prepisao na nju. Kuću joj je prepisao radi poreza, sjeća se da je bio procjenitelj radi utvrđenja vrijednosti kuće jer su trebali utvrditi tržišnu cijenu. Kuću je prodala za oko 70.000 Eura, novac je podijelila na pola, te su i tužiteljica i pokojni raspolagali sa svojom polovicom, time da da je ona svom sinu od polovice kupoprodajne cijene kuće dala oko 17.000 Eura jer je smatrala da on to zaslužuje. Nisu nikada razgovarali o podjeli imovine niti kojem će djetetu iz prvih brakova što ostaviti. Pokojni je bio blizak sa svojom kćeri a ona s njom nije puno razgovarala.

11. Iz iskaza tužene proizlazi da je kćer pokojnog UN iz prvog braka, te da nikada nije bila prihvaćena niti voljena od strane njegove supruge EN, te su se njihovi odnosi od početka sve jače pogoršavali. Stoga nikad sa EN nije razgovarala o predmetu spora, već samo sa svojim pokojnim ocem. Poznato joj je da u trenutku sklapanja braka FN i EN ona nije imala svoje vlastite imovine, dok je pokojni dobro zarađivao i s osnova plaće u policiji kao i s osnova nekih predavanja koje je držao iz struke. Pokojni UN je isključivo svojim primanjima otkupio ovdje predmetni stan te je i kupio zemlju u [adresa] na kojoj je poslije sagrađena kuća. Jednom prilikom je rekao tuženoj da je na suprugu prenio vlasništvo kuće te smatra da je između supružnika postojao dogovor da EN zbrine svoje dijete iz prvog braka od te nekretnine u [adresa] a da ovaj predmetni stan nakon smrti pokojnog pripadne njoj. Koliko se sjeća, pokojni je to jednom prilikom i rekao pred suprugom. Pokojni VN i EN su zajedno otišli u Dom umirovljenika 2014. godine, a ovdje sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen 2015. godine, te o njemu EN i tužena nikad nisu razgovarale. Ugovor su sklopili u zgradi suda, pokojni je sam došao u sud tramvajem, govorio je da ugovor želi sklopiti upravo kako bi tuženu osigurao za slučaj da umre prije svoje supruge te je iskazivao namjeru da stan ostane njoj. Jednom prilikom 2015. godine je pokojni rekao tuženoj da su ga supruga EN i njen sin ON pokrali na način da su s njegovog računa uzeli 80.000 Eura bez njegove dozvole, a koji novac je dobio s osnova prodaje kuće u [adresa] uvećane za pripis kamate, a da su zapravo dogovorili da će taj novac koristiti za životne troškove

– trošak doma i liječenja. Taj je novac EN dala svom sinu, s kojim tužena nije u nikakvoj komunikaciji. Iako joj je pokojni otac rekao da su ga pokrali, tužena o tome nije razgovarala s EN niti se obraćala njenom sinu, a niti je s ocem otišla u banku utvrditi što se dogodilo već je samo pokušala oca utješiti i govoriti mu da će sve biti dobro. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je 2015. godine, njen otac je umro 2020. godine, te je za vrijeme trajanja ugovora oca posjećivala u Domu oko 2 puta tjedno, prala mu je odjeću, nosila omiljenu hranu i kolače, slagala lijekove i vozila ga na potrebne preglede. Iako je pokojni bio u Domu sa suprugom, ona s njom nije komunicirala već isključivo s pokojnim ocem, i to naročito nakon jedne svađe koja se dogodila 2018. godine. Smještaj u Domu plaćan je trajnim nalogom iz očeve mirovine, a tužena je podmirivala režijske troškove stana. Trošak sprovoda pokojnog platila je tužena. Tužena je imala i punomoć na očevom tekućem računu koju joj je dao kada je bio teže pokretan pa više nije mogao ići u banku.

12. Iz iskaza svjedokinje ŽN proizlazi da je po struci socijalna radnica zaposlena u Domu umirovljenika Peščenica čiji su korisnici bili pokojni UN i njegova supruga EN. Prilikom zasnivanja ugovora o smještaju korisnika u Dom potpisuje se ugovor kojim je regulirano plaćanje smještaja, te joj je poznato da je tužena u početku bila supotpisnik ugovora za plaćanje smještaja i za pokojnog oca i za njegovu suprugu. Kasnije je u odnosu na EN supotpisnik ugovora bio njezin sin, dok je ugovor u odnosu na obveze tužene prema plaćanju smještaja EN raskinut. U odnosu na imovno stanje ĆN i EN, njihove nekretnine ili sklapanje pravnih poslova između pokojnika i članova njegove obitelji nema saznanja obzirom o tome nisu razgovarali, a niti je to u nadležnosti Doma za umirovljenike već samo utvrditi da li korisnik može podmiriti usluge smještaja. Poznato joj je i da je tužena dolazila u posjete ocu te da su pokojni UN i EN na početku smještaja bili smješteni u dio Doma u kojem su imali neograničenu slobodu kretanja, a u skladu s pravilima Doma nemaju saznanja o njihovim dolascima i odlascima. Kasnije su pokojni UN i EN zbog životne dobi bili premješteni na drugi odjel na kojem se vodila evidencija izlazaka i kretanja korisnika, te je tamo viđala tuženu u posjetama ocu, a zajedno su znali sjediti u kafiću koji je u sklopu Doma, dok o kretanju izvan ustanove nema saznanja.

13. Uvidom u ovjerenu izjavu sina tužiteljice ON koji zbog udaljenosti mjesta prebivališta (živi na [adresa]) nije došao osobno radi saslušanja na ročište, u bitnom proizlazi kako je brak između pokojnih bio skladan te su oni zajednički stvarali svoju imovinu, a nije mu poznato da bi i za života pokojnika sklopili bilo kakav sporazum o podjeli imovine, niti mu je majka rekla da je pokojni sa kćeri sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Predmetni stan na [adresa] su pokojni i njegova majka otkupili odjednom u svibnju 1993. godine za cijenu od oko 10.000 DEM koje im je dao mamin brat a njegov ujak CN koji živi u [adresa].

13.1. Uvidom u ovjerenu izjavu brata tužiteljice CN (list 271-275 spisa) proizlazi da je pokojnom ĆN i EN pozajmio 1993. godine iznos od 10.000 DEM kojima su oni otkupili predmetni stan, a novac im je na kraju i oprostio. Pokojni UN i EN živjeli su zajedno u slozi, stjecali svoju imovinu i brinuli se o djeci, živjeli su skromno i dijelili dobro i zlo.

14. Prema provedenom dokazom postupku, sud zaključuje da je predmetna nekretnina – stan u [adresa], zajednička bračna stečevina stranaka, kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice 1993. godine (brak stranaka je zaključen 1985. godine). Niti jedna stranka nije dokazala visinu svojih primanja u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora, no iz iskaza tužiteljice a i kćeri tuženika proizlazi da su oboje bili zaposleni, brinuli o djeci koju su oboje imali iz prvoga braka te tijekom trajanja braka stekli ovdje predmetni stan kao i zemljište u mjestu Gornji Prnjavorec pored [adresa] na kojem je kasnije izgrađena nekretnina. Iako tužena tvrdi da su pokojni UN i EN za vrijeme trajanja braka postigli sporazum o podjeli bračne stečevine na način da EN pripadne vikendica u [adresa] koju je prodala a novac dala svom sinu, navedeno nije dokazano niti proizlazi iz stanja spisa. EN navodi u iskazu da su stranke kupoprodajnu cijenu vikendice podijelile na jednake dijelove (od kojeg je ona dio dala svom sinu).

14.1. Iskaz EN potvrđen je i dostavljenim potvrdama Zagrebačke banke d.d. koje je banka predala u sudski spis 25.6.20221. godine proizlazi (osim načina kako su štedjeli na kunskim računima) također sve transakcije glede deviznih računa pokojne EN i pokojnog FN, iz kojih potvrda je razvidno i to prema referencama samih transakcija (uplata-isplata) koje su dana 29.4.2015. godine vršene istovremeno u banci po supružnicima FN. Može se zaključiti i da su taj transfer učinili zajedno u banci, što potvrđuju brojevi-oznake samih referenaca banke za transakcije, koje slijede unutar minute, te oznakom koje slijede jedna iza druge na dan 29.4.2015. godine – potvrda za EN po klasičnoj štednji od 23.6.2015. isplata dijela glavnice u iznosu 30.000 Eura (reference P240151193BL3A7G) – strana spisa 193 i potvrda za FN po favorit štednji od 23.6.2015. godine

– račun 2509752565 na dan 29.4.2015. godine – uplata gotovine – oročavanje 30.000,63 Eura (referenca P240151193BL3A7K) – strana spisa 195.

14.2. Sve dovodi do zaključka suda da su stranke u jednakim dijelovima sudjelovale u otkupu predmetnog stana, gradnji vikendice a kasnije i podmirenju svih životnih troškova, pa tako i smještaja u Dom umirovljenika u koji su zajedno otišli 2014. godine. Uvidom u podatke primanja pokojnog sa njegovog tekućeg računa utvrđeno je da je očito tužena imala punomoć za raspolaganje njegovim sredstvima te da je od mirovine pokojnika plaćana usluga smještaja u Dom umirovljenika trajnim nalogom a od 2016. godine tužena redovito podiže novac (većinom na bankomatu) sa tekućeg računa svog oca.

15. Iako su sin EN, sada tužitelj ON i njen brat DN dali ovjerene izjave da je DN pokojnicima 1993. godine pozajmio 10.000 DEM za plaćanje otkupne cijene navedenog stana, sud nije te izjave prihvatio u ukupnosti dokaznog postupka i to iz razloga što svjedoci nisu osobno ispitani od strane raspravne sutkinje niti punomoćnika stranaka a izjave su dostavljene sudu nakon zaključenja pripremnog ročišta. Iako je životno uvjerljivo da prostorna udaljenost i bolesti predstavljaju objektivnu prepreku dolaska svjedoka na neposredno saslušanje u Zagreb, moguće je i zakonom dozvoljeno davanje iskaza putem video-linka tako da samo čitanje izjava koje su dane prije zaključenja glavne rasprave ne može zamijeniti neposredno provođenje izvedenog dokaza. Osim toga, sud smatra neuvjerljivim dio izjave DN kako je pokojnom i sestri oprostio pozajmicu od 10.000 DEM „radi njihovih težih životnih okolnosti“ i to budući su oni u vrijeme kupoprodaje stana bili u redovnom radnom odnosu, ostvarivali primanja redovne plaće te i kupili zemljište u [adresa] na kojem su vlastitim sredstvima izgradili vikendicu, te nije životno uvjerljivo, a niti dokazano, da bi DN poklonio sredstva za kupoprodaju predmetnog stana koji je u konačnici glasio na ime pokojnog. Iako je više puta isticano da je pokojni stekao stanarsko pravo na predmetnoj nekretnini dodjelom istog od strane svog tadašnjeg poslodavca MUP, budući je u trenutku dodjele tužiteljica uselila u predmetni stan kao supruga pokojnika, prema čl. 64 tada važećeg Zakona o stambenim odnosima stekla je svojstvo sunositeljice stanarskog prava te je isti otkupom postao bračna stečevina stranaka, čime je sud dio zahtjeva pod točkom I izreke presude utvrdio osnovanim.

16. U odnosu na činjenicu da je mirovina pokojnog FN bila viša od mirovine pokojne EN sud isto obzirom na rezultat ukupnog dokaznog postupka nije cijenio na način da bi doprinos u bračnoj stečevini bio veći i to jer su oba supružnika radila te bila zaposlena cijeli život, odnosno od 1985. godine od kada je brak sklopljen pa do odlaska u mirovinu, te su zajedničkim radom te doprinosom u kućanstvu stvorili svoju imovinu. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi imovinu podijelili niti postoje neki razlozi zbog kojih bi to učinili. Iako je nesporno pokojni FN svoju polovicu vikendice darovao supruzi, očito je da su nekretninu prodali i podijelili novce pa nije osnovana tvrdnja tužene da bi EN novcima samostalno raspolagala.

16.1. Činjenica je da je pokojni FN s kćeri sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju o čemu međutim svoju suprugu nije obavijestio a i tužena u iskazu neuvjerljivo navodi kako je EN s time bila upoznata no i da se o tome pred njom nije puno pričalo. Tekst Ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno dio u kojem se spominje da je stan posebna imovina pokojnog nema nikakvog pravnog utjecaja na ishod ovog spora budući EN nije potpisnik ugovora i nema nikakvog dokaza da je znala za postojanje istog.

16.2. Kako sud temeljem gornjih navoda smatra da je predmetna nekretnina bračna stečevina pokojnih ĆN i EN, tužbeni zahtjev je osnovan te je presuđeno kao u izreci presude.

17. Obzirom na uspjeh u parnici imajući u vidu odluke o svim postavljenim zahtjevima tužiteljske strane, i činjenici da u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi obzirom je riječ o pravnom pitanju, sud je cijenio da je uspjeh obje stranke u parnici podjednak te je presuđeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Pun. Tužitelja

- Pun. Tužene