REPUBLIKA HRVATSKA

P-3024/2018-42

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Grgić & partneri odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026. u prisutnosti zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik, Jadransko osiguranje iz Zagreba, Listopadska 2 dužan je tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, isplatiti na ime naknade štete svotu od 5.537,83 eura, uz pripadajuću zateznu karnatu koja teče od dana 7. studenog 2018 do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove sve u roku 8 dana ."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.648,17 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 195,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik LO smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 14. kolovoza 2003. kao suvozač u osobnom automobilu marke Fiat Alfa Romeo, reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, a kojim vozilom je upravljao ČO, koji je isto tako smrtno stradao u predmetnom štetnom događaju. Prometna nesreća dogodila se na autocesti Zagreb - Lipovac. Vezano uz predmetni štetni događaj vođeni su postupci naknade štete pred Općinskim sudom u Vinkovcima pod brojem P- 2477/03, pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem P-531/03 kao i postupak pod brojem P- 768/03 a u kojem postupku je utvrđena odgovornost, pasivna legitimacije, kao i postojanje uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i nastupa smrti. Radi posljedica ove nesreće, rješenjem tužitelja broj 204739 od 10. listopada 2003. iza pokojnog osiguranika priznato je pravo na obiteljsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, te istu potražuje sukladno odredbama 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj je već ranije vodio postupke protiv tuženika u istoj činjenično i pravnoj stvari, ali za različita razdoblja naknade štete. Tako su postupci P-1355/13 P-7850/10 vođeni pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te postupak P-986/05 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a koji postupci su pravomoćno okončani.

Tužitelj je za nastavno razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 30. rujna 2018. izvršio isplatu obiteljske mirovine u iznosu od 41.724,79 kn, a što u skladu sa člankom 161. ZOMO za tužitelja predstavlja stvarnu štetu. Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu daljnjom isplatom obiteljske u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 17. listopada 2016. koji je tuženi zaprimio, ali je isti otklonio pozivom da se u predmetnom slučaju primjenjuje članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava pasivnu legitimaciju, a ukoliko bi sud utvrdio osnovanost zahtjeva tužitelja u pogledu tuženikove legitimiranosti ističe kako se u konkretnom slučaju eventualnu obvezu osiguravatelja ima prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, postojanje i opseg sporne obveze tuženika, kao osiguratelja vozila, regulirana je odredbom čl. 27. ZOOP. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu. Ističe prigovor zastare i prekluzije prava obzirom je protekao petogodišnji rok od kada je osiguraniku tužitelja priznato pravo na mirovinu te je zastarjelo i samo pravo tužitelja. Osporava istinitost i vjerodostojnost dostavljene dokumentacije. Osporava osnov i visinu kao i traženi tijek kamata. Na ročištu dana 23. siječnja 2026. tuženik je učinio nespornim nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika za isti.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid zapisnik o očevidu Županijskog suda u Sisku, Istražnog odjela poslovni broj Kir-645/03 (list 3-4 spisa), dopis MUP-a, Policijske uprave Zagrebačke, Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite broj: 511- 19-22/4-16615/04 upućen ovdje tužitelju od 30. lipnja 2024. (list 5 spisa), presudu Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-2477/03 od 27. siječnja 2005. (list 6-8 spisa), dopis Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P -531/03 upućen ovdje tužitelju od 4. veljače 2016. (list 9 spisa), presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1090/05 od 7. rujna 2005. (list 10 spisa), presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-513/03 od 15. prosinca 2003. (list 11-12 spisa), presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-768/03 od 16. svibnja 2005. (list 13-16 spisa), presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2367/06 od 4. rujna 2008. (list 17-18 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-127/09 od 28. listopada 2010. (list 19-20 spisa), rješenje tužitelja Klasa: UP/I-

140-03/03-01/03379548613 Urudžbeni broj: 341-25-03/1-03-110344 broj spisa 0204739 od 10. listopada 2003. (list 21-22 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1355/2013 od 2. lipnja 2015. (list 23-24 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5733/2015 od 20. rujna 2017. (list 25-26 spisa), presudu Općinsko građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 986/05 od 26. siječnja 2010. (list 27 spisa), rješenje Općinsko građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-986/05 od 19. travnja 2010. (list 28 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-7850/2010 od 9. prosinca 2011. (list 29- 30 spisa), obračun mirovine (list 31 spisa), izlist iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 32-43 spisa), dopis ovdje tužitelja upućen ovdje tuženiku predmeta: AO (LO, rođ. **.**.1969. godine – odštetni zahtjev u smislu čl. 161. u vezi s čl. 164 ZOMO u svoti od 41.724,79 kn od 17. listopada 2018. (list 44 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju od 25. listopada 2018. (list 45 spisa), preslika povratnice (list 46 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju od 12. prosinca 2018. (list 47 spisa), presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7667/2013 od 21. listopada 2016. (list 48-50 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 2687/2014 od 2. studenog 2016. (list 51-52 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pžć-9726/2014 od 4. siječnja 2017. (list 53-54 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8164/2015. od 18. rujna 2017. (list 55-56 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Srećka Hlišća u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P - 2962/14 (list 65-68 spisa), preslika zapisnika od 3. listopada 2017. u predmetu poslovni broj P-2962/2014. (list 69-70 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-502/2018 od 4. listopada 2019. (list 73-80 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-388/2018. od 25. kolovoza 2020. (list 89-91 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ljerke Živković od 19. prosinca 2023. (list 105-111 spisa), usmeni iskaz sudskog vještaka Ljerke Živković od 8. svibnja 2024. (list 127-130 spisa), dopuna nalaza i mišljenja od 12. rujna 2024. (list 136-148 spisa), ispravak dopune nalaza od 20. veljače 2025. (list 158-163 spisa), usmeni iskaz sudskog vještaka Ljerke Živković od 8. svibnja 2024. (list 164-166 spisa).

4. Tužitelj je na ročištu 23. siječnja 2026. odustao od prijedloga za provođenjem prometnog vještačenja obzirom je tuženik na tom ročištu učinio nespornim nastanak štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika za isti.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine AO, djetetu preminulog osiguranika tužitelja LO, za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 30. rujna 2018. u iznosu od 5.537,83 eura (41.724,79 kuna).

7. Među strankama nije sporan nastanka štetnog događaja niti odgovornost tuženika za isti.

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina predmetnog potraživanja. Nadalje, sporan je tijek kamata na utuženu tražbinu te zastara potraživanja te je u konačnici sporno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme isplata mirovina ili Zakon o mirovinskom osiguranju

9. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni služba Zagreb KLASA: UP/I 140-03/03-01/03379548613, URBROJ: 341-25-03/1-03- 110344 broj spisa 0204739 od 10. listopada 2003. utvrđeno je da je AO , djetetu umrlog osiguranika LO priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 14. kolovoza 2003. u iznosu od 936,27 kn mjesečno.

10. Iz zapisnika o očevidu proizlazi kako se dana 14. kolovoza 2003. dogodila prometna nezgoda u kojoj su u vozilu registarske oznake [registarska oznaka], marke Alfa Romeo 147, smrtno stradali vozač ČO i suvozač LO. Nadalje iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite broj: 511-19-22/4-16615/04 od 30. lipnja 2024. (list 5 spisa) proizlazi kako je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Alfa Romeo 147 bilo osigurano kod tuženika te je iz navedenog Prema tome nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Uvidom u odštetni zahtjev tužitelja od 17. listopada 2018. razvidno je da je tužitelj istim potraživao daljnji isplaćeni iznos obiteljske mirovine u visini od 41.724,79 kn za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 30. rujna 2018. u mirnom postupku te je tuženik isti zaprimio 22. listopada 2018. (list 46 spisa). Tuženik je dopisom od 12. prosinca 2018. (list 47 spisa) odgovorio na postavljeni odštetni zahtjev te je osporio odgovornost jer da nema dokaza da je nastupila stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle niti pritom tuženik nije osporio pasivnu legitimaciju.

12. Kako je u konkretnom slučaju riječ o stvarnoj šteti koja nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine te tim isplatama dolazi do umanjenja imovine tužitelja, dakle tužitelj svakom pojedinačnom isplatom obiteljske mirovine trpi štetu, to se prema ocjeni ovoga suda primjenjuje zakon koji je na snazi u vrijeme takvih isplata.

13. Kako je prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakonom o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje u tekstu: ZOO) propisan rok zastare za naknadu štete tri godine, a tužitelj tužbom podnesenom 21. prosinca 2018. potražuje štetu s osnova isplaćenih mirovina za razdoblje od 1. veljače 2016. do 30 studenog 2018., a imajući u vidu da šteta nastaje sukcesivno isplatom svake pojedinačne mirovine, razvidno je da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja niti prekluzija prava te je navedeni prigovor neosnovan.

14. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022. doneseno je pravno shvaćanje da u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

15. Također i iz više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( npr. Rev - 5292/2019, Rev-388/2018, Revd-4523/2021.) razvidno je da je prema pravnom shvaćanju tog suda u sporovima koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja odnosno prometne nezgode.

16. Dakle slijedom navedenog Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je kao lex specialis stupio na snagu 1. siječnja 2006., a tužitelj potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala isplatom obiteljske mirovine osiguraniku u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 30. rujna 2018. U konkretnom postupku mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

17. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2. čl. 27 ZOOP-a).

Nadalje prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Dakle, u smislu gore navedene odredbe tuženikova obveza postoji ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu.

19. Slijedom navedenog, sukladno prijedlogu tuženika tijekom postupka proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ljerki Živković. Iz pisanog nalaza i mišljenja od 19. prosinca 2023. utvrđeno je da da je tužitelj nakon smrti svog osiguranika AO isplaćivao obiteljsku mirovinu (uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada) u iznosu od 936,27 kn prema rješenju od 10. listopada 2003. Pod pretpostavkom da je tužitelj isplaćivao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu na datum 10. listopada 2003. mirovina bi iznosila 1.853,63 kn. Slijedom gore navedenog razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine je niži od mirovine koju bi tužitelj isplaćivao da se radi o mirovini zbog ozljede na radu.

Obzirom na primjedbe tužitelja iz podneska od 22. prosinca 2023. vještak se očitovao podneskom od 6. svibnja 2024. te dodatno usmeno na ročištu 8. svibnja 2024. te je u bitnom navela kako se razlika između izračuna mirovine u slučaju povrede na radu i mirovine koju tužitelj isplaćuje sastoji se u mirovinskom faktoru. Navodi kako je kao vrijednosni bod uzela onaj koji je utvrđen je rješenju o obiteljskoj mirovini iz razloga jer se on ne mijenja bez obzira o kakvoj se mirovini radu jer se vrijednosni bod utvrđuje na temelju ostvarenih plaća koje je neki osiguranik ostvario i ta sve ostvario plaćanja podijeli sa prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenika u RH, bez obzira da li osiguraniku pripada invalidska mirovina ili starosna ili obiteljska mirovina, njegova plaća je ono što je on ostvario i ne ovisi o ničem drugom.

20. Sud je rješenjem od 15. srpnja 2024. odredio dopunsko vještačenje, a radi izračuna iznosa potencijalne mirovine osiguranika tužitelja u slučaju povrede na radu sukladno faktoru 0,8 i 0,6667. Ujedno je dopunom vještačenja vještak utvrdio da je tužitelj je s danom 24. srpnja 2014. izdao novo rješenje o invalidskoj mirovini u kojem su utvrđeni novi osnovni bodovi za izračun obiteljske mirovine. Naime 2003. prilikom donošenja riješen ja od 10. listopada 2003. u izračun mirovine nisu unijeti podaci o ostvarenom stažu pok. osiguranika tužitelja u Domovinskom ratu od 31. srpnja 1992. do 1. rujna 1993. u dvostrukom trajanju (Potvrda Ministarstva obrane od 02.09.2003. u prilogu ove dopune nalaza), dok su u novom rješenju iz 2014. godine unijeti podaci o stažu što je imalo za posljedicu povećanja osobnog boda za izračun mirovine. Visina osobnih bodova (OB) u prvom rješenju iz 2003. iznose 30,5440 a u drugom iz 2014. OB iznose 36,3474. Dopuna nalaza i mišljenja dostavljena je 12. rujna 2024. te je isti ispravljen ispravkom dopune od 19. veljače 2025. Iz navedene ispravljene dopune utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 30. rujna 2018. isplatio mirovinu obračunate uz mirovinski faktor 0,7 u ukupnom iznosu od 41.724,79 kn/5.537,83 eura.

Ukoliko bi se za izračun mirovine primijenili različiti mirovinski faktori utvrđeno je sljedeće:

A- varijanata-pod pretpostavkom da se mirovina obračunava uz mirovinski faktor 0,6667 (mirovinski faktor 0,6667 za izračune mirovine profesionalne nesposobnosti za rad – kolona 3 tabele) tada bi tužitelj trebao isplatiti 54.086,94 kn/7.178,57 eura.

Razlika između isplaćene mirovine (41.724,79 kn) i potencijalne mirovine (54.086,94 kn) iznosi – 12.362,15 KN/-1.640,74 eura odnosno za taj je iznos je tužitelj manje isplatio mirovine nego li bi da je obračunao mirovinu uz mirovinski faktor 0,6667.

B – varijanata-pod pretpostavkom da se mirovina obračunavala uz mirovinski faktor 0,8 (mirovinski faktor 0,8 za izračune mirovine za dva člana) tada bi tužitelj trebao isplatiti 68.808,13 kn/9.132,41 eura.

Razlika između isplaćene mirovine (41.724,79 kn) i potencijalne mirovine (68.808,13 kn) iznosi –27.083,34 kn/-3.594,58 eura odnosno za taj iznos je tužitelj manje isplatio mirovine nego li bi da je obračunao mirovinu uz mirovinski faktor 0,8.

C- varijanata-pod pretpostavkom da se mirovina obračunavala uz mirovinski faktor 1, tada bi tužitelj trebao isplatiti 86.010,23 kn/11.415,52 eura (mirovinski faktor 1 za izračune invalidska mirovina opća nesposobnost za rad).

Razlika između isplaćene mirovine (41.724,79 kn) i potencijalne mirovine (86.010,23 kn) iznosi -44.285,44 kn/-5.877,69 eura odnosno za taj iznos je tužitelj manje isplatio nego li bi da je obračunao mirovinu uz mirovinski faktor 1. Dakle, tužitelj je u sve tri varijante isplatio manji iznos mirovine od potencijalne invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

21. Sud je nalaz i mišljenje od 3. listopada 2023. te ispravljenu dopunu od 19. veljače 2025. u cijelosti prihvatio jer su izrađeni u skladu sa pravilima struke , jasni su detaljni i obrazloženi te su isti dodatno argumentirani i usmenim očitovanjem vještaka. Obzirom na primjedbe tuženika iz podneska od 16. prosinca 2024. vještak se očitovao podneskom od 20. veljače 2025. te dodatno usmeno na ročištu 20. veljače 2025. U podnesku od zaključuje kako je vidljivo da bi potencijalna invalidska mirovina zbog povrede na radu u svim varijantama bila veća od isplaćene invalidske mirovine iz razloga jer je prema rješenju o invalidskoj mirovini od 24. srpnja 2014. invalidska mirovina utvrđena u iznosu od 1.550,00 kn/205,72 eura pa je u tom slučaju razmjerni iznos isplaćene mirovine manji od potencijalne invalidske mirovine zbog povrede na radu bez obzira koji se mirovinski faktor uzme.

U konačnici stranke nakon očitovanja na ročištu dana 20. veljače 2025. nisu imali primjedbi niti su predlagale eventualno provođenje novog vještačenja.

22. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika a ako suda na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

23. Naime pravila o teretu dokazivanja su u suštini pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva te ista obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

24. Prema tome provedenim vještačenja utvrđeno je da tužitelju nije nastala šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a (u visini razlike (pozitivne) između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ) te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

Naime tuženikovi navodi izneseni na ročištu 20. veljače 2025. kojima ističe da ukoliko će sud poći od primjene odredbe čl. 27. ZOOP-a sam taj članak ne govori da li je to pozitivna ili negativna razlika a iz nalaza i mišljenja vještaka odnosno njegove dopune ispravka u sve tri varijante proizlazi postojanje razlike slijedom čega tužitelj smatra da je osnovan tužbeni zahtjev, ocijenjeni su nelogičnima i proizvoljnima te je takvo tumačenje odredbe čl.27. ZOOP-a protivno samoj njezinoj suštini i smislu.

25. Kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz prethodno navedenih razloga sud nije posebno obrazlagao ostale istaknute prigovore.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), te je tuženiku za sastav odgovora na tužbu dosuđen iznos od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 28. prosinca 2023. i 13. prosinca 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima dana 8. studenog 2019., 21. siječnja 2020., 20. rujna 2023. 8. svibnja 2024., 20. veljače 2025. i 23. siječnja 2026. iznos od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) što uvećano za PDV-a (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 2.250,00 eura.

Tuženiku je priznat i zatraženi trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura a koji iznos je vještaku plaćen na ime troškova financijskog vještačenja. Naime tuženik je uplatio iznos od 530,89 eura no razlika neiskorištenog iznosa vratiti će se tuženiku zasebnim rješenjem stoga ista ne može ići na teret suprotne stranke. Dakle tuženiku je ukupni trošak priznat u iznosu od 2.648,17 eura kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

Na zatraženi trošak u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a priznate su i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate .

Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 29. listopada 2020. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka kao niti razlika uplaćenog predujma iz prethodno navedenih razloga. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).