Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-605/2025-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju, OIB: 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lovrić & Klobučar j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik u Labinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Borne Lončara, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Predraga Jovanovića, odvjetnika u Labinu, na ročištu za objavu presude 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 119.369,67 EUR sa računa tužitelja CENTRA ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Ivana Lučića 6, Zagreb, OIB: 38083028711, na račun tuženika UU iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021-154 od 06.09.2021.g. i presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-27/22-4 od dana 31.01.2022.g.

II. Nalaže se tuženiku UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju CENTRU ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, iznos od 119.369,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana 27.03.2025.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Ivana Lučića 6, Zagreb, OIB: 38083028711, naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 11.535,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka sa pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 13. travnja 2025.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 20. prosinca 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3221/23-7 od 13. prosinca 2023. upućen da pokrene parnicu radi proglašenja da nije dopuštena pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINOM, a na temelju presude Općinskog suda u Pazinu posl.br. P-675/2021 od 6. rujna 2021. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-27/2022 od 31. siječnja 2022. Tvrdi da je ovrha nedopuštena iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona iz razloga što je tuženik već naplatio svoju tražbinu i to na temelju ranije presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-383/03-84 od 27. ožujka 2012. Dakle, radi se o slučaju dvostruke naplate, jer je tuženik pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Labinu na temelju presude iz 2012. godine i sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-28/14 koja ovrha je u cijelosti provedena. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo presudu Općinskog suda u Pazinu posl.br. P-383/03, proveden je ponovno parnični postupak u kojem je donesena presuda P-657/2021 i sada tužitelj ponovno traži naplatu tražbine koja je identična tražbini koju je već ranije naplatio. Tužitelj tvrdi da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju nove presude kao ovršne isprave, jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg poteče odluka. Stoga predlaže da sud proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčane tražbine koji se vodi kod FINE na temelju presude Općinskog suda u Pazinu P-657/2021 od 6. rujna 2021. i presude Županijskog suda u Puli Gž -27/2022 od 31. siječnja 2022., da sud naloži FINI da novčana sredstva zaplijenjena s računa tužitelja vrati tužitelju na njegov račun te da mu tuženik nadoknadi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te tvrdi da ne postoje dvije pravomoćne sudske presude kojima je dosuđena istovjetna tražbina, pa time ne može niti doći do dvostruke naplate. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ukinuta presuda Općinskog suda u Pazinu P-383/2003, takva presuda više ne postoji i ne proizvodi nikakve učinke. Novčani iznos kojeg je tuženik tijekom 2014. naplatio od tužitelja provedbom ovrhe s osnove predmetne presude P - 383/2003 predstavlja novčani iznos kojeg je tuženik stekao bez valjane osnove koja je naknadno otpala, pa posljedično tome ovaj naplaćeni iznos ne predstavlja nikakvu naplaćenu tražbinu, a što obrazlaže i Županijski sud u Puli u svojoj odluci Gž-27/2022. Tužitelj prigovor dvostruke naplate iste tražbine nije istaknuo za vrijeme trajanja ponovljenog prvostupanjskog postupka. Tuženik tvrdi da postoji njegova tražbina prema tužitelju na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Pazinu P-657/2021 od 6. rujna 2021., ali da postoji i tražbina tužitelja prema tuženiku radi vraćanja onog što je stečeno bez osnove, odnosno vraćanja onog što je tijekom 2014. tuženik stekao provedbom ovrhe Općinskog suda u Labinu Ovr-28/2014. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3.Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 10936/2023-5 od 10. srpnja 2024. pod točkom I. izreke djelomično je proglašena nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika UU u postupku izravne naplate protiv tužitelja CENTRA ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021- 154 od 6. rujna 2021. i presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-27/22-4 od 31. siječnja 2022. za iznos glavnice od 40.839,10 eura/307.702,19 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i dijela parničnih troškova od 2.542,33 eura / 19.155,18 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke djelomično je odbijen zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine tuženika UU u postupku izravne naplate protiv tužitelja CENTRA ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021-154 od 6. rujna 2021. i presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-27/22-4 od 31. siječnja 2022. za iznos dijela parničnih troškova od 988,08 eura / 7.444,68 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti ove presude novčana sredstva zaplijenjena s računa tužitelja u postupku izravne naplate Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021-154 od 6. rujna 2021. i presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž27/22-4 od 31. siječnja 2022.g., vrati tužitelju na njegov račun." dok je točkom IV. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove s obrazloženjem da osnovano tvrdi tužitelj da je tražbina tuženika (u ukupnom iznosu glavnice od 307.702,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i parničnih troškova od 19.155,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2012.) prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno da se radi o razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a. Iz navedenoga, sud zaključuje da je tužitelj namirio tražbinu tuženika koja se odnosi na isplatu štete u iznosu od 307.702,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje ne pojedinačne mjesečne iznose teku od dospijeća do isplate, kao i za iznos parničnih troškova od 19.155,18 kuna. Stoga je u tom dijelu sud utvrdio i proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčane tražbine tuženika od 40.839,10 eura / 307.702,19 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i dijela parničnih troškova od 2.542,33 eura / 19.155,18 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (iznos u eurima izračunat je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine", broj 57/2022.). Međutim, tražbina koju je tuženik naplatio u ranijem ovršnom postupku (Ovr- 28/2014) je manja za iznos dijela parničnih troškova budući su prvom presudom P- 383/2003 dosuđeni troškovi u iznosu 2.542,33 eura / 19.155,18 kuna, a u ponovljenom postupku P-657/2021 su dosuđeni troškovi u iznosu 3.530 ,41 eura / 26.599,86 kuna. Razlika iznosi 988,08 eura / 7.444,68 kuna i to je iznos nepodmirene tražbine tuženika. Stoga je za taj iznos dopuštena pljenidba i prijenos te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

4.Povodom žalbi stranaka Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem broj Gž - 629/2024-3 od 18. prosinca 2024. ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10936/2023-6 od 10. srpnja 2024 i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje dok je odluka o naknadi troška žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku s obrazloženjem da barem za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da namirenje tražbine tuženika po presudi Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1994/12- 3 od 16. prosinca 2013. i presudi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-383/03- 84 od 27. ožujka 2012. (koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev x-432/15-2 od 3. srpnja 2018.) ima značaj prestanka obveze tužitelja po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-657/2021- 154 od 6. rujna 2021. potvrđene presudom Županijskog suda u Puli-Pola Gž-27/22-4 od 31. siječnja 2022. Kada se tuženik namirio po presudi Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1994/12-3 od 16. prosinca 2013., odnosno po presudi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P - 383/03-84 od 27. ožujka 2012. te kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev x-432/15-2 od 3. srpnja 2018. ukinuo te presude te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, onda je riječ o pravnoj situaciji iz čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) gdje je tuženik u obvezi vratiti primljeno s osnove koja je otpala i to zajedno sa zateznim kamatama od trenutka kada je bio nepošten stjecatelj (od dana dostave naprijed navedene odluke VSRH). Naime, riječ je o samostalnoj i neovisnoj obvezi propisanoj zakonom. Ta obveza nije ovisna o obvezi tužitelja koja je presuđena u ponovnom postupku. Stoga, u konkretnom slučaju okolnost da se tuženik namirio (po kasnije ukinutoj pravomoćnoj presudi) sama po sebi ne može imati značaj prestanka obveze u smislu čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) određene novom presudom donesenoj u ponovnom postupku. Takvo namirenje može imati značaj prestanka obveze po presudi donesenoj u ponovnom postupku tek ukoliko bi to proizlazilo iz suglasnih dispozicija stranaka. No, o toj okolnosti pobijana prvostupanjska presuda ne sadrži razloge, a uslijed čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5.Stoga je ovaj sud u ponovnom postupku u skladu sa odredbom čl. 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) proveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koje je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

6. Zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava je u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP počela iznova te su se stranke suglasile da se ponovno izvedeni dokazi ne izvede ponovno već je sud izvršio uvid u isprave priložene spisu.

7. Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2025. naveo da je u postupku izravne naplate po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja došlo do prijenosa novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja odnosno tuženika u ovom postupku 27. ožujka 2025. u iznosu od 119.369,67 eura te da tužitelj specificira tužbeni zahtjev iz tužbe od 20.12.2023. tako da glasi:

„ I.Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 119.369,67 EUR sa računa tužitelja CENTRA ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Ivana Lučića 6, Zagreb, OIB: 38083028711, na račun tuženika UU iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-657/2021-154 od 06.09.2021.g. i presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-27/22-4 od dana 31.01.2022.g.

8.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-3221/2023-7 od 13.12.2023. (stranica 9-15 spisa), prijedlog tužitelja kao ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (stranica 17- 25 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (stranica 26-29 spisa), obavijest FINE o zahtjevu za izravnu naplatu (stranica 30 spisa), Zahtjev za naplatu od 31.10.2023. (stranica 31-32 spisa), presudu Općinskog suda u Pazinu P-657/2021-154 od 6.9.2021. (stranica 33-67 spisa), presudu Županijskog suda u Puli Gž-27/2022-4 od 31.1.2022. (stranica 68-99 spisa), specifikaciju FINE o izvršenim naplata za plaćanje na temelju presude P-657/2021 (stranica 100-118 spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja (stranica 119-120 spisa), presudu Općinskog suda u Pazinu P-383/03-84 od 27.3.2012. (stranica 121-145 spisa), presudu Županijskog suda u Puli Gž-1994/2012-3 od 16.12.2013. (stranica 146-151 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revx 432/15-2 od 3.7.2018. (stranica 152- 157 spisa), prijedlog za ovrhu tužitelja od 14.2.2014. (stranica 158-170 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Labinu Ovr-28/14 od 14.3.2014. (stranica 171 spisa), rješenje Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Labinu Pu Ovr-2634/15 od 21.9.2016. (stranica 172-173 spisa), specifikaciju FINE o izvršenju osnove za plaćanje Ovr-28/14 (stranica 174-202 spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja (stranica 203 spisa), dopis FINE o naplat i od 24.6.2014. (stranica 204 spisa), email korespondenciju stranaka (stranica 205-207 spisa), potvrdu primitka transakcije (stranica 208 spisa), rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu Ovr - 1200/2023-6 od 5.12.2023. (stranica 211-219 spisa), dopis FINE od 7.12.2023. (stranica 220-221 spisa), tužbu u predmetu Općinskog suda u Labinu P -814/2023 (stranica 229-232 spisa) i presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu P-814/2023-10 od 23.4.2024. (stranica 236-244 spisa), uvid u spis Općinskog suda u Puli-Pola broj Pu Ovr-2634/2015 te rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2187/2025-28 od 22. prosinca 2025. (stranica 382-385 spisa).

9.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10.Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe u postupku izravne naplate po zahtjevu tuženika od 31. listopada 2023. koji se vodi kod FINE, a na temelju presude Općinskog suda u Pazinu posl.br. P-657/2021. i presude Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-27/2022.

11.Tužitelj je na pokretanje ove parnice upućen zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-3221/2023-7 od 13. prosinca 2023. iz razloga navedenog u članku 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 25/14., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje: OZ) i to u roku 15 dana od dana primitka zaključka. Predmetni zaključak punomoćnik tužitelja je zaprimio 15. prosinca 2023., a što je utvrđeno uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (stranica 16 spisa). Tužitelj je tužbu podnio 20. prosinca 2023. iz čega slijedi da je tužitelj u određenom roku od 15 dana pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

12.Tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće je podnijeti isključivo zbog žalbenih razloga zbog kojih je tužitelj upućen pokrenuti parnicu te se ona može s uspjehom temeljiti samo na činjenicama koje su u žalbi protiv rešenja o ovrsi bile iznesene u vezi žalbenih razloga zbog kojih je tužitelj upućen pokrenuti parnicu. Stoga sud raspravlja o nedopuštenosti ovrhe samo u okviru razloga koje je tužitelj iznio u žalbi protiv rješenja o ovrsi (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2026/11 od 19. veljače 2013.).

13.Nedopuštenost postupka ovrhe tužitelj temelji na tvrdnji iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

14.Između stranaka nije sporno te proizlazi iz priložene dokumentacije:

- da je Općinski sud u Pazinu 27. ožujka 2012. donio presudu poslovni broj P- 383/2003-84 kojom je naloženo Agenciji za upravljanje državnom imovinom i Istarskim ugljenokopima Tupljak d.d. solidarno isplatiti tužitelju UU iznos od 313.036,91 kunu sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu

19.155,18 kuna (stranica 121-145 spisa),

- da je Županijski sud u Puli 16. prosinca 2013. donio presudu poslovni broj Gž- 1994/2012-3 kojom je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je dosudio tužitelju UU iznos od 307.702,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (stranica 146-151 spisa),

- da je tužitelj UU **.**.2014. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate svoje tražbine utvrđene presudama Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 383/2023 i Županijskog suda u Pul poslovni broj Gž-1994/2012 te je Općinski sud u Labinu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-28/2014 od 14. ožujka 2014. kojom je odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate (stranica 158-171 spisa),

- da je FINA provela pljenidbu i prijenos tražbine tužitelja UU osnovom rješenja o ovrsi Općinskog suda u Labinu poslovni broj Ovr-28/2014 (stranica 174-202 spisa),

- da je Općinski sud u Puli, Stalna služba u Labinu utvrdio da je dovršen postupak ovrhe rješenjem poslovni broj P Ovr-2634/15 od 21. rujna 2016. (stranica 172 spisa),

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 3. srpnja 2018. donio rješenje poslovni broj Revx-432/15 kojim je ukinuo presudu Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž- 1994/2012 i presudu Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-383/2003 te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (stranica 152-157 spisa),

- da je u ponovljenom postupku Općinski sud u Pazinu 6. rujna 2021. donio presudu poslovni broj P-657/2021-154 kojom je naložio tuženicima Centru za restrukturiranje i prodaju te Istarskim ugljenokopima Tupljak d.d. da solidarno isplate tužitelju UU iznos od 307.702,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i parnični trošak u iznosu 32.028,00 kuna (stranica 33-67 spisa),

- da je Županijski sud u Puli 31. siječnja 2022. donio presudu poslovni broj Gž - 27/2022-4 kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu o tražbini tužitelja UU u iznosu 307.702,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama , te preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na troškove postupka na način da je tužitelju UU dosudio parnični trošak u iznosu 26.599,86 kuna (stranica 68-99 spisa),

- da je 31. listopada 2023. tuženik UU podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu svoje tražbine osnovom presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 657/2021 i presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-27/2022 (stranica 31-32 spisa),

- da je FINA danom zaprimanja zahtjeva izvršila pljenidbu na računu tužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju za: troškove iznose od 265,45 eura i 3.530,41 eura (ukupno 3.795,86 eura) i glavnice u iznosu 144.504,18 eura (stranica 100-119 spisa),

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 2187/2025-28 od 22. prosinca 2025. naloženo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-657/2021 Pu P 3443/2019 od dana 06. rujna 2021., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-27/2022 od dana 31. siječnja 2022., do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-605/2025, a radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

15.Pravni odnos stranaka (spor) odnosi se na zahtjev tuženika HU za naknadom štete (izgubljene zarade) koji je pravomoćno okončan na način da je tužitelj kao jedan od dva solidarna dužnika dužan isplatiti tuženiku štetu u iznosu 307.702,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te troškove parničnog postupka u iznosu 26.599,86 kuna.

16.Tužitelj je tijekom ranijeg postupka tvrdio da je u cijelosti podmirio tražbinu tuženika i to u ranijem ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr- 28/2014, a na temelju presuda koje je kasnije ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske kao i da tužitelj prigovor da je ispunio tražbinu tuženika nije mogao s uspjehom istaknuti u ponovljenom parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli poslovni broj P-657/2021, jer se u ponovljenom postupku tek trebalo odlučivati o osnovanosti i visini tražbine tuženika s time da u ponovljenom postupku navodi da je rješenjem ovog suda broj Ovr-2187/2025-28 od 22. prosinca 2025. naloženo FINI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod FINE te da su ta sredstva u cijelosti prenesena na račun tužitelja u ovom postupku. Time da se radi o dvostrukoj naplati iste tražbine te da je tom prilikom bitno poći od identiteta tražbine koja se naplaćuje, a postojanje identiteta tražbine na plaćanje prije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i tražbine koja je naplaćena po zadnjem zahtjevu za izravnu naplatu da nije niti sporno u ovom predmetu te će bilo kakvo drugačije tumačenje stvoriti nepotrebnu pravnu nesigurnost koja će imati značajne posljedice u predmetima istovjetnima ovom jer bi se time dopustila dvostruka naplata iste tražbine te da je Zakonom o obveznim odnosima propisan način prestanka obveze, a to da je ispunjenje do kojeg je došlo isplatom po prvoj presudi.

17.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-109/2019 od 23. siječnja 2019. zauzeo pravno shvaćanje da kada Vrhovni sud Republike Hrvatske ukida prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku te predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, da je tada otpala pravna osnova po kojoj je tužitelju isplaćen dosuđeni iznos, te je zaprimanjem navedene revizijske odluke tužitelj sporni iznos trebao vratiti tuženiku, odnosno tuženik ga je imao pravo tražiti natrag. To znači da je donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda u postupku, ukinute i sve posljedice koje su proizvele prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

18. U navedenoj situaciji, a uvažavajući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda u ovom postupku, proizlazi da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda prema kojima se tuženik namirio, tuženik u obvezi vratiti tužitelju namireni iznos jer je otpala pravna osnova za namirenje, a tužitelj ima pravo tražiti vraćanje navedenog iznosa. Neovisno o tome što tužitelj u ovom postupku nije realizirao svoje pravo da od tuženika traži povrat sredstava kojima je namirio svoju tražbinu na temelju pravomoćnih presuda koje su ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke se u ponovljenom postupku nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu suglasile da je obveza tužitelja prema tuženiku prestala jer se namirio u ranijem postupku, to tužitelj ne može s uspjehom isticati da je njegova obveza prema tuženiku prestala namirenjem jer takve suglasnosti nije bilo.

19.Tužitelj je mogao u ponovljenom parničnom postupku istaknuti prigovor da je svoju obvezu prema tuženiku podmirio na temelju ranijih presuda prvostupanjskog i drugostupanjskog suda koje su ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno ukoliko bi tuženik navedenom prigovorio, stranke su se mogle usuglasiti o iznosu tražbine koji je naplaćen, a ukoliko suglasnosti ne bi bilo, tužitelj je imao pravo tražiti od tuženika u posebnom postupku vraćanje stečenog bez osnove obzirom da je osnova na temelju koje je tuženik u ovom postupku primio ispunjenje tražbine od tužitelja otpala.

20.Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2025. naveo da uređuje tužbeni zahtjev jer je u postupku izravne naplate došlo do prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na račun tuženika s danom 27. ožujka 2025. u iznosu od 119.369,67 eura te tužitelj postavlja zahtjev kojim traži da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 119.369,67 eura sa računa tužitelja na račun tuženika te kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplatu iznos od 119.369,67 eura.

20.1.Prema ocjeni ovog suda riječ je o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP prema kojoj odredbi preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Naime, tužitelj je povećao postojeći zahtjev time što traži proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u iznosu od 119.369,67 eura (dok je ranije tražio proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u iznosu od 307.702,19 kuna sa naslova glavnice i iznosa od 19.155,18 kuna s naslova parničnih troškova) kao i time što traži da sud naloži tuženiku vraćanje iznosa od 119.369,97 eura sa zateznim kamatama tekućima od 27. ožujka 2025. do isplate.

20.2. Tuženik se navedenoj preinaci nije protivio u smislu odredbe čl. 190. st. 4. ZPP te je sud dopustio preinaku jer smatra da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

20.3. Tužitelj je uz podnesak od 13.04.2025. dostavio i e -mail komunikaciju između punomoćnika tužitelja i FINE te specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje u predmetu P-657/21-154; Gž-27/22-4 u predmetu izravne naplate (stranica 394-362 spisa), ispis prometne stavke -potvrda isplate Erste banke d.d. od 27.03.2025. o isplati iznosa od 117.102,02 sa računa CERP na račun UU (stranica 363 spisa) te izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 27.03.2025. o isplati iznosa od 2.267,65 eura sa računa Centra za restrukturiranje i prodaju na račun UU (stranica 364 spisa) kao dokaz osnovanosti svojih navoda kojim traži proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u iznosu od 119.369,67 eura i vraćanje navedenog iznosa tuženika tužitelju.

21. Odredbom čl. 7. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice te ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP).

22. Imajući u vidu naprijed izneseno pravno shvaćanje da je tužitelj u ovom postupku mogao od tuženika tražiti vraćanje isplaćenog iznosa na temelju presuda koje su ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske na temelju stečenog bez osnove zbog čega se ne može smatrati da je obveza tužitelja prema tuženiku prestala ispunjenjem, a u ponovnom postupku stranke se nisu sporazumjele da je ispunjenjem prema ranijim presudama obveza tužitelja prema tuženiku prestala te da tužitelj u ovom postupku osim dostavljanja naprijed navedene dokumentacije nije predložio izvođenje dokaza kojim bi se utvrdilo koji je iznos naplaćen u ovršnom postupku pod brojem Ovr-28/2014, a koji iznos u okviru ovrhe čija se nedopuštenost traži, to je sud odbio tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 13. travnja 2025. jer tužitelj nije predložio dokaze kojima bi dokazao njegovu osnovanost i visinu.

23. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221a ZPP odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude

24.Tuženiku su sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i vrijednosti predmeta spora priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1-879 bodova), zastupanja na ročištu 20.05.2024. (Tbr. 9/1-879 bodova), za zastupanja na ročištu od 15.04.2025. (Tbr. 9/1-879 bodova), za zastupanja na ročištu od 14.01.2026. (Tbr. 9/1-879 bodova) te sastav žalbe (Tbr. 10/1 OT-a 1.098 bodova) odnosno ukupno 4614 bodova uz

1 0

vrijednost boda od 2,00 eura 9.228,00 eura uz pdv od 25% u iznosu od 2.307,00 eura odnosno tuženiku je dosuđen trošak od 11.535,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak naknade za pristup ročištima na kojima se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP -a smatraju opravdanim parničnim troškovima zbog čega je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

25.Na dosuđeni trošak tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte