REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9226/23-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670 iz Zagreba, Margaretska 3, protiv tuženika DT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniiku IT, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 11. veljače 2026. godine, dana 27. veljače 2026,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 15.098,72 EUR (ranije 113.762,04 kn) po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se od dospijeća do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 11.5.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 9.6.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 10.7.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 11.8.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 9.9.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 12.10.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 10.11.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 11.12.2015. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 12.12016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 10.2.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 10.3.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 11.4.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 11.5.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 10.6.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 8.7.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 9.8.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 12.9.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 10.10.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 10.11.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 9.12.2016. do isplate

- 5.417,24 kn / 718,99 € od 11.1.2017. do isplate

- 5.417,24 kn/ 718,99 € od 10.2.2017. do isplate, sve u roku od 15 dana .

III Tužitelj je dužan tuženiku na ime parničnog troška u roku od 15 dana isplatiti 1.125,76 €.

O b r a z l o ž e n j e

1. Odlukom ŽS u Zagrebu Gž-66/2023-2 ukinuta je ranije usvajajuća odluka ovoga suda P-3595/18-35 od 28. listopada 2022. pod točkom I i III u dijelu troškova postupka, sa obrazloženjem da se za sada ne može ispitati zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja jer se takav zaključak suda temelji na dva različita instituta, institutu naknade štete pri čemu se prvostupanjski sud poziva, između ostalog, na odredbu čl. 336. st. 1. ZOO koja propisuje da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, odredbe Ugovora koje obvezuju tuženika te na odredbe čl. 147. i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje propisuju zastaru, kamate i postupanje Zavoda kada se utvrdi nastala šteta, te institutu stjecanja bez osnove s obzirom da zaključno navodi da je tuženik dužan tužitelju vratiti nepripadno isplaćena sredstva s osnova instituta stjecanja bez osnove. Radi se o dva različita pravna instituta, naknade štete i stjecanja bez osnove, koji se temelje na različitim činjeničnim utvrđenjima, propušteno je predmet spora raspraviti u smislu određenog konkretnog pravnog instituta, a zbog tog je propusta činjenično stanje relevantno za odluku o predmetu spora nepotpuno je utvrđeno, pa je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom kao nositeljem privatne prakse u Ordinaciji dentalne medicine sklopio 2 Ugovora i 2 Dodatka i to 31.8.2010. godine Klasa 500-07/10-01/665, 16.4.2015., Dodatke 16.4.2015. i 30.4.2015. Ugovori se odnose na provođenje primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 1.4.2015. do 31.2.2018.

3. Provedenom kontrolom utvrđeno je da je tuženik od 1.4.2015. godine do dana kontrole 23.1.2017. godine nije imao zaposlenu medicinsku sestru/medicinskog tehničara u timu, protivno obvezama (čl. 15. st.3. toč.5. Ugovora, čl. 8., čl.16.) i čl. 17. st.1. Odluke o osnovanom za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 156/13, 11/14, 12/14, 34/14, 54/14, 66/14, 74/14, 106/14, 133/14, 157/14, 25/15, 69/15, 79/15, 91/15, 116/15, 124/15, 139/15, 141/15, 28/16, 65/16 i 90/16 – dalje u tekstu Odluka).

4. Tužitelj je tuženiku prema čl. 17. i 81. cit. Odluke za ugovorno razdoblje od 1.4.2015. do dana kontrole isplaćivao plaću i za medicinsku sestru, mjesečno u iznosu od 6.833,33 kn bruto te mu je na taj način isplatio za predmetno razdoblje 149.867,97 kn, a isplatom je tužitelju nastala šteta jer navedeni iznos tuženik nije namjenski utrošio. U tablici navedenoj u članku 17. st. 1. Odluke navedeno je da se za dentalnuzdravstvenu zaštitu(polivalentna) kadrovski normativ sastoji od 1 doktora dentalne medicine i 1. med. Sestre/med. Tehničara/zdrav. radnika SSS/dentalni asistent. Tuženik je bio svjestan činjenice da ne zadovoljava kadrovski normativ propisan Odlukom. Tužitelj je dostavio tuženiku sljedeće iznose sredstava u posljednjem ugovornom razdoblju:-Od 1. travnja do 31. prosinca 2015. godine – ukupno 348.982,77 kn, -Od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. godine –ukupno 437.757,77 kn, -Od 1. siječnja do 24. siječnja 2017. godine -ukupno 39.239,03 kn, u navedenim iznosima bila je uračunata i plaća za medicinsku sestru, mjesečno u iznosu od 6.883,33 kn bruto te je ukupno isplaćeno za 2015. godinu 61.949,97 kn, za 2016. godinu 82.599,96 kn i za 2017. godinu 5.318,04 kn tj. ukupno 149.867,97 kn. S obzirom da tuženik nije imao kome isplatiti navedeni iznos, očito je da je navedeni iznos zadržao za sebe.

5. Tuženik je 6.4.2017. godine zatražio tužitelja obročnu otplatu navedenog iznosa uz odgodu od 12 mjeseci što mu je tužitelj odobrio i o tome predložio pisani sporazum, koju tuženik nije potpisao, kada ga je tužitelj pismenim putem pozvao da u roku od 30 dana uplati cijeli gore navedeni iznos. Kako tuženik nije po tom zahtjevu postupio, tužitelj od suda traži da donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu 149.867,97 kn sve po mjesecima i s kamatama kao u izreci, a temeljem čl. 144. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 137/13 dalje ZOZO/13).

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da je ugovorna strana u Ugovorima na koje se tužitelj poziva naznačena "Ordinacija dentalne medicine", protivi se osnovanosti i visini zahtjeva za naknadu štete obzirom da nema štetne radnje koju je tuženik tužitelju prouzročio, a knjigovodstvena kartica nije jednostrana izjava volje koja bi bila dokaz. Napominje da je svoje obveze iz Ugovora uredno izvršavao pa je svaki pacijent dobio adekvatnu i pravodobnu zdravstvenu skrb. Tvrdi da je tužitelj znao (mogao i trebao znati) da tuženik nema zaposlenu medicinsku sestru, znao je da tuženiku nije dužan ništa isplatiti, pa je ipak izvršio plaćanje. Naglašava da je u više navrata putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje objavljivao prijavu potrebe za medicinskom sestrom i to 5.5.2015. godine, 3.5.2016. godine. Kako su i tužitelj i HZZ povezani sustavom i razmjenjuju podatke, tako je tužitelj trebao biti upoznat da tuženik traži medicinsku sestru. Kontrola je izvršena 20.2.2017. godine putem uvida u službenu bazu podataka, pa je za cijelo utuženo razdoblje tužitelj bio upoznat s time da tuženiku nije dužan isplaćivati sa osnove plaće za medicinsku sestru. Sukladno čl. 1112. ZOO/05, ukoliko je tuženik nešto i stekao bez osnove, onaj tko je izvršio plaćanje znao je da nije dužan platiti, pa tuženik nije dužan vratiti primljeno. Poriče da bi sredstva bila utrošena nenamjenski već su utrošena za poslovanje ordinacije i pribavu materijala. Tuženik je sam obavljao sve one poslove koje inače obavlja dentalni asistent. Dodaje da nije jasno na koji način je tužitelj došao do mjesečnog iznosa od 6.833,33 kn bruto. Budući taj iznos nije utvrđen ugovorom između stranaka. Vidljivo je kako je tuženiku isplaćen iznos od 212.426,00 kn na ime "hladnog pogona", a nigdje nije specificirano što sve obuhvaća taj pojam. Također je pri obračunu plaće za dentalnog asistenta kao osnovicu uzeo 29 godina radnog staža iako nije jasno zbog čega je uzet baš takav staž. Također navodi da je dio utuženog iznosa s osnove poreza na dobit već vraćen u državna sredstva.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovore i Dodatke između stranaka (list 4-13), obavijest o novčanoj kazni (list 15-16), molba tuženika za obročnu otplatu (list 14), opomena pred raskid ugovora (list 17), izvješće o provedenoj kontroli (list 20-23), knjigovodstvena kartica (list 24), uvjerenje o prebivalištu (list 33), preslika (ispis) oglašavanja potrebe za radnicima (list 40-41), proveo financijsko vještačenje (list 57-64), saslušao svjedokinju DTU (list 93), tuženika kao stranku (list 95), te zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan temeljem članka 8. i 219. ZPP-a.

8. Prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije koji ističe tuženik, nije osnovan. Tuženik u ovom postupku je privatni zdravstveni radnik koji, kao specijalist dentalna medicine obavlja privatnu praksu u privatnoj ordinaciji dentalne medicine sukladno odredbi čl. 145. i čl. 146. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14, 70/16, 131/17, 100/18, dalje ZZZ). Sukladno odredbi čl. 35. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici. Tuženik je dakle ispravno naznačen kao fizička osoba.

9. Iz iskaza svjedokinje DTU koja je od 01.02.2013. zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu rukovoditelj odjela za vanjski nadzor i kontrolu regionalnog ureda Zagreb. Kod prvog ugovaranja sa privatnim zdravstvenim radnicima sklapaju se dva ugovora; ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite (periodično), i ugovor o predviđenim sredstvima koji se mijenja nekoliko puta godišnje ovisno o odlukama tužitelja. Tuženikova je ugovorna obveza je da obavijesti tužitelja o svim promjenama koje utječu na ispunjavanje ugovora. Uočili su da kod tuženika već duže vrijeme nema prijave za medicinsku sestru, što je i osnova za sklapanje ugovora. Bilo je i usmenih kontakata između stranaka jer je tužitelj nudio sporazum o obročnoj otplati, ali je odbio potpisati taj sporazum. U to vrijeme je bilo negdje 5 ordinacija s takvim statusom i neke su prihvatile sporazum. Sa tuženikom u konačnici nije raskinut ugovor jer je popunio tim, ostala su sporna ova sredstva koja su plaćena za sestru u periodu kada nije bila zaposlena med.sestra. Svim svojim ugovornim partnerima tužitelj je dao jedan vodič u kojem se objašnjava koji su troškovi hladnog pogona i što sve obuhvaćaju, tzv. hladni pogon se isplaćuje u iznosu koji je propisan čl. 81. Odluke o osnovama i on je fiksan. Tada 2015. trošak hladnog pogona je iznosio 218.491,00 kuna godišnje i u tom iznosu je bila sadržajna i plaća doktora i medicinske sestre i kompletni troškovi. ZOROH je službena evidencija tužitelja, iz tog sustava vidi se da nedostaje član tima i to je utvrđeno kod tuženika. Utvrđeno je da tuženik nema sestru krajem 2015. prije početka kontrole negdje u listopadu ili studeni 2015. Ne zna točno s kojim datumom je zaposlio medicinsku sestru.

10. Tuženik iskazuje da je od 2006. ugovorni partner tužitelja, a od 2013. su se promijenili propisi na način da je uveden pojam hladnog pogona, i u početku se nije znalo koji sve troškovi spadaju u hladni pogon. Godišnje mu je nemoguće bilo pokriti od tog iznosa i režijske troškove i troškove za materijal te doprinose za sestru i za sebe i još isplatiti plaće. Od hladnog pogona, razlikuju se troškovi glavarine i dtp koji se obračunavaju po pacijentu. Kada tužitelj vrši doznačivanje sredstava na njegov račun onda se vidi specifikacija koliki iznos se doznačuje na ime hladnog pogona, koliko na ime glavarine, a koliko za troškove materijala ili dtp-a. Što se tiče troškova koji se ne odnose na hladni pogon, te se usluge fakturiraju tužitelju i to su otprilike uvijek isti iznosi, s time da postoje mjesečni iznosi koji se fakturiraju. Nije mogao pronaći sestru na Zavodu za zapošljavanje, sve je odrađivao sam. Kada tužitelj doznačuje sredstva za hladni pogon, u specifikaciji je pobrojano za što su iznosi, ali bez navođenja koliko sredstava je za koju stavku. To traženje sestre je trajalo 4,5 godina i on je tužitelja o tome obavještavao, najprije nositelja koncesije, a to je Županija, a pretpostavio je da koncesionar izvještava tužitelja. Zavodu za zapošljavanje je prijavljivao potrebu za djelatnikom. Usmeno nije s nikim iz Zavoda kontaktirao. Do 2011. imao je zaposlenu sestru sa dužim stažom, u zadnjih 5 godina ima zaposlenu sestru koja je praktički samo prije odradila staž i zaposlila se kod njega. U sustavu tužitelja ZOROH vidi se da nema zaposlenu sestru. Isplaćivalo mu se na ime plaće za sestru od perioda kada je utvrđeno da nema sestru pa do perioda kada ju je zaposlio. Iz izvješća koji je slao tužitelju mjesečno ne može se vidjeti da nema kompletiran tim. Nije potpisao Sporazum o obročnoj otplati, budući je u tom Sporazumu uočio da je tužitelj obračunao trošak za sestru na bazi 29- godišnjeg radnog staža što je bio znatno veći iznos nego za mlađu osobu, pa mu nije bilo jasno po kojem kriteriju se to radi. Sustav ZOROH postoji negdje od 2000. Ili 2001. Godine. Nije nikad radio u tom sustavu kao korisnik, ne zna kako sustav izgleda na ekranu.

11. Sud nije vezan za pravnu osnovu koje je tužitelj naveo u tužbi već činjeničnom osnovom navedenom u tužbi, odnosno sud postupa po tužbi i kad pravna osnova nije navedeno sukladno odredbi čl. 186. st. 3 ZPP .

12. Prema odredbi čl. 66. st. 2. tada važećeg Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 75/93, 55/96 i 1/97 – pročišćeni tekst, 109/97, 13/98, 88/98, 10/99,

34/99,

69/00, 59/01

i 82/01) HZZO sklapa ugovore sa zdravstvenim ustanovama i

privatnim zdravstvenim djelatnicima, na temelju ponuda za ostvarivanje programa zdravstvenih usluga, a tim ugovorima se određuje kvaliteta i rokovi za ostvarivanje plana i programa zdravstvene zaštite, odnosno zdravstvenih usluga, te cijena, način obračuna i plaćanja zdravstvene zaštite (čl. 67. st. 2. citiranog Zakona).

13. Prema odredbi čl. 42. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 1/97 – pročišćeni tekst,

111/97,

95/00

i

129/00) ugovorom između HZZO i ugovorne zdravstvene ustanove,

odnosno

između HZZO i

privatnog zdravstvenog djelatnika, pobliže se uređuje vrsta zdravstvene djelatnosti, početak obavljanja zdravstvene djelatnosti, način obavljanja zdravstvene djelatnosti, sredstva koja za obavljanje djelatnosti osigurava HZZO, te ostala prava i obveze.

14. Nadalje, stranke su potpisivanjem Ugovora od 31.08.2010. I 16.04.2015., te Dodataka, prihvatile primjenu Općih uvjeta ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 160/13, 17/15, 129/17, 42/18, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti).

15. Nadalje, Ministarstvo zdravstva donosi Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti NN. 61/11., 128/12., 124/15., 8/16 i 77/18 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora) i predstavlja podzakonski akt kojeg su se dužne pridržavati obje stranke ovog postupka. Tako čl 15 st.5 citiranog Pravilnika određuje da su radnici u ordinaciji dentalne medicine 1 doktor dentalne medicine i 1 dentalni asistent za 8 sati radnog vremena.

16. Dakle, Ugovor o pružanju usluga osiguranicima tužitelja može zaključiti samo ordinacija dentalne medicine koju čini liječnik dentalne medicine i medicinska sestra, koji zahtjev je tuženik ispoštovao u trenutku zaključenja ugovora, a djelomično i tijekom trajanja ugovornog odnosa, međutim, ne i za utuženi period, i to između stranka i nije sporno.

17. Uvidom u ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite od 31.8.2010., razvidno je da je u čl.1. st.2. Ugovora konstatirano da tuženik provodi primarnu zdravstvenu zaštitu u timu sa stomatološkim asistentom ET. Nije sporno između stranaka, a proizlazi iz izvješća o provedenoj kontroli od 20.2.2017. da je ista bila kod tuženika zaposlena do 12.5.2011., nakon toga je bila zaposlena medicinska sestra od 16.5.2011. do **.**.2011. GT.

18. Nadalje proizlazi da su stranke 16.4.2015. sklopili Ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite za razdoblje od 1.4.2015. do 31.3.2018., dodatak tome ugovoru sklopljen je 30.4.2015. Također je sklopljen dodatak Ugovoru o provođenju primarne zdravstvene zaštite i to 16.4.2015.

19. Čl. 3. Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite razvidno je da su stranke prihvatile Opće uvjete Ugovora. Zadnjim člankom je predviđeno trajanje Ugovora od 1.9.2010. do 31.8.2020. godine.

20. Ugovorom o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite od 16.4.2015. ugovorena su novčana sredstva koja će tužitelj po pojedinim stavkama godišnje doznačivati tuženiku pa je između ostalog predviđeno da će mu godišnje za "hladni pogon" doznačivati 212.426,00 kn. Nadalje je Ugovorom predviđena dinamika doznačivanja sredstava i obveze tuženika. Slijedom navedenog tuženiku nije moglo ostati nepoznato koliko sredstava i za koju namjenu mu tužitelj godišnje isplaćuje, budući je tablica sastavni dio Ugovora od 16.4.2015. godine (čl.2.). Također sud ne prihvaća tvrdnju tuženika da nije imao saznanje o tome što obuhvaća pojam "hladni pogon", a obzirom da je isti reguliran Odlukom o osnovanom za sklapanje ugovora (NN 43/10) koji je kao osnov sklapanja ugovora naveden u njegovoj preambuli, a čl.4. Ugovora izričito se tuženik obavezao na pridržavanje Odredbi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, međunarodnih ugovora, drugih propisa i općih akata tužitelja. Svi ovi zakonski i podzakonski akti dostupni su ne samo tuženiku već i građanima na mrežnim stranicama tužitelja.

21. Nije sporno među strankama da je tužitelj dana 20.2.2017. proveo izvanrednu ciljanu kontrolu kod tuženika i utvrdio da za ugovorno razdoblje od 1.4.2015. do dana kontrole tuženik kao privatni zdravstveni radnik nema zaposlenu medicinsku sestru. Također je zaključak izvješća da je tuženik obvezan tužitelju vratiti doznačena sredstva isplaćena za plaću medicinske sestre u iznosu od 149.867,97 kn. Na osnovu ovog izvješća tužitelj je tuženiku 13.3.2017. uputio opomenu pred raskid ugovora i obavijest o obvezi plaćanja novčane kazne, koji postupak je također predviđen čl.15. navedenog Ugovora.

22. Prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/2005, 41/2008, 125/2001, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno akt to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenjem radnje. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je koja je kasnije otpala.

23. Vezano za prigovor tuženika na visinu utuženog potraživanja, tj. da mu nije jasno na koji način je tužitelj utvrdio mjesečni iznos za medicinsku sestru, tužitelj navodi da bruto plaću medicinske sestre tužitelj obračunava prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 25/13, 72/13, 151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14,147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 i 74/17 dalje Uredba). Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenik i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13, 153/13 i 24/17 dalje TKU), Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 i 96/15 dalje KU) i Odluci o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 123/16 i 87/17 dalje Odluka).

24. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Aleksander Vranko, vezano za visinu zahtjeva, proizlazi da po tužiteljevoj računovodstvenoj evidenciji isti je tuženiku nepripadno isplatio u razdoblju s dospijećem od 12.5.2015. godine do 11.2.2017. godine iznos na ime bruto plaće za medicinsku sestru u timu ukupno 143.499,33 kn, s napomenom da je tužitelj za obračun predmetne mjesečne bruto plaće uvrstio uvećanje osnovne bruto plaće za dodatak na minuli radni staž od 29 godina, odnosno uvećanje za 14,50% (29 x 0,5% = 14,50%).

25. Vještak je dao dvije moguće varijante:

Ako se uzme u obzir da se za obračun predmetne mjesečne bruto plaće za medicinsku sestru u timu uvrsti uvećanje osnovne bruto plaće za dodatak na minuli radni staž od 0 godina, odnosno da nema postotnog uvećanja za minuli radni staž. Tužitelj bi tuženiku nepripadno isplatio u razdoblju s dospijećem od 12.5.2015. godine do 11.2.2017. godine iznos na ime bruto plaće za medicinsku sestru u timu ukupno 106.109,85 kn.

Ako se uzme u obzir da se za obračun predmetne mjesečne bruto plaće za medicinsku sestru u timu uvrsti uvećanje osnovne bruto plaće za dodatak na minuli radni staž od 15 godina, odnosno za postotno uvećanje za minuli radni staž od 7,50% (15 x 0,5%=7,50%). Tužitelj bi tuženiku nepripadno isplatio u razdoblju s dospijećem od 12.5.2015. godine do 11.2.2017. godine iznos na ime bruto plaće za medicinsku sestru u timu ukupno 113.762,04 kn.

26. Sud je prihvatio potonju varijantu, u kojoj je plaća izračunata na bazi trajanja radnog staža 15 godina (kao prosječno trajanje radnog staža), budući tuženik nije naveo zbog čega je kod obračuna uzeo dodatak za radni staž 29 godina.

27. U konkretnom slučaju tuženik je taj koji je, kao liječnik u ordinaciji dentalne medicine, sukladno sklopljenom ugovoru s tužiteljem o pružanju zdravstvene zaštite primio novčani iznos (između ostalog) za isplatu plaće (osnova koja se nije ostvarila) dentalnom asistentu/med.sestri s kojom je bio dužan za sporni period sklopiti ugovor o radu, a nije sukladno ugovoru s tužiteljem sklopio takav ugovor, tako da je tuženik navedeni iznos u toč I izreke koji mu je od strane tužitelja isplaćen stekao bez osnove u smislu čl.1111. ZOO-a, slijedom čega je isti iznos dužan vratiti tužitelju, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

28. Sukladno čl.1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. Stoga je sud, budući smatra da je tužbeni zahtjev osnovan do visine navedene u točci I. izreke, naložio tuženiku da tužitelju vrati nepripadno isplaćena sredstva (stjecanje bez osnove) za razdoblje s dospijećem od 12.5.2015. do 11.2.2017. (prema nalazu vještaka) ukupno 15.098,72 EUR .

30. Tužitelj ima pravo na kamatu od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja, a sukladno čl. 1115. ZOO-a. jer da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud smatra da tuženik nije pošten stjecatelj, jer je svakog mjeseca u spornom razdoblju primao novčane iznose od tužitelja za tzv hladni pogon, pa je sud dosudio tužitelju zateznu kamatu od dospijeća svakog iznosa do isplate.

31. O troškovima postupka je riješeno temeljem čl 155 i 154 st ZPP. Tužitelj je već ranije (P 3595/18) bio odbijen s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.105,93 kn / 4.792,08 €. Potraživao je trošak u iznosu od 2.000,00 kn koji se odnosi na financijsko vještačenje, a koji je tužitelju priznat, u skladu sa uspjehom u sporu. Obzirom da tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu (76%) odmjereno mu je 1.520,00 kn /201,74 €.

32. Tuženik je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, pa mu je trošak odmjeren sukladno odredbama OT (NN 138/23) važeće u vrijeme zaključenja glavne rasprave (Tbr 52 OT). Tuženik je uspio u sporu u omjeru od 24%. Troškovi tuženika (Tbr 7-9, 10 toč 1)sastoje se od troška odgovora na tužbu 250 bodova, podnesak od 21.12.2018. 250 bodova, pristup ročištu 15.1.2019. 50 bodova, podnesak 8.2.2019. nije priznat tuženiku jer nije bio potreban za vođenje postupka, ročište 11.3.2019. 250 bodova, podnesak 6.9.2019. 250 bodova, ročište 1.2.2021. 125 bodova, pristup ročištu 5.10.2021. 50 bodova, podnesak 8.11.2021. 50 bodova, ročište 11.4.2022. 250 bodova, žalba od 10.11.22. 312,50 bodova, pristup roč. 13.02.24. 50 bodova, podn. 07.01.25. 250 bodova, pristup roč. 15.04.25. 125 bodova, podnesak od 22.05.25. nije priznat jer tuženik ponavlja navode iz žalbe i prethodnih podnesaka, roč 11.02.26. 250 bodova, što uz dodani PDV i oduzet postotak neuspjeha u sporu, ukupno čini 1.327,50 €.

33. Kada se računaju uspjesi stranaka u sporu, proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 1.125,76 €.

U Zagrebu, dana 27.veljače, 2026. godine.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženoga