REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1274/20-81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja NG OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Uniqua osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 75665455333 iz Zagreba, Planinska 13a, zastupan po Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi povišenja rente, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka dana 10. veljače, 2026., dana 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., (OIB: 75665455333), iz Zagreba, da tužitelju NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plaća mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od Nalaže se tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., (OIB: 75665455333), iz Zagreba, da tužitelju NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Nalaže se tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., (OIB: 75665455333), iz Zagreba, da tužitelju NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 579,60 € umjesto dosadašnjeg iznosa od 1.985,29 kn / 263,49 € koji je bio određen pravomoćnom presudom ovoga suda br. Pn-1640/15-94 od 23. prosinca 2016. godine počevši od dana presuđenja, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke za vremensko razdoblje od donošenja presude do isplate plati odjednom, a buduće kako budu dospijevali, najkasnije svakog idućeg u mjesecu, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d., (OIB: 75665455333), iz Zagreba, da tužitelju NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi štetu u vidu izgubljene zarade za razdoblje od 27. svibnja 2020., do kraja veljače 2025. u iznosu 9.252,31 € sa zateznim kamatama na iznose i to:
1.163,09 kn / 154,37 € od 1. 06. 2020. do isplate
1.132,85 kn / 150,36 € od 1. 07. 2020. do isplate,
1.132,85 kn / 150,37 € od 1. 08. 2020. do isplate,
1.132,85 kn / 150,37 € od 1. 09. 2020. do isplate,
1.132,85 kn / 150,37 € od 1. 10. 2020. do isplate,
1.132,85 kn / 150,37 € od 1. 11. 2020. do isplate,
1.132,85 kn / 150,37 € od 1. 12. 2020. do isplate,
1.132,85 kn / 150,37 € od 1. 01. 2021. do isplate,
1.132,85 kn / 150,37 € od 1. 02. 2021. do isplate,
1.096,37 kn / 145,51 € od 1. 03. 2021. do isplate,
1.120,69 kn / 148,74 € od 1. 04. 2021. do isplate,
1.120,69 kn / 148,74 € od 1. 05. 2021. do isplate,
1.120,69 kn / 148,74 € od 1. 06. 2021. do isplate,
1.067,06 kn / 141,62 € od 1. 07. 2021. do isplate,
1.067,06 kn / 141,62 € od 1. 08. 2021. do isplate,
1.067,06 kn / 141,62 € od 1. 09. 2021. do isplate,
1.067,06 kn / 141,62 € od 1. 10. 2021. do isplate,
1.067,06 kn / 141,62 € od 1. 11. 2021. do isplate,
1.067,06 kn / 141,62 € od 1. 12. 2021. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 01. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 02. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 03. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 04. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 05. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 06. 2022. do isplate,
876,26 kn / 116,30 € od 1. 07. 2022. do isplate,
876,26 kn / 116,30 € od 1. 08. 2022. do isplate,
876,26 kn / 116,30 € od 1. 09. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 10. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 11. 2022. do isplate,
1.017,18 kn / 135,00 € od 1. 12. 2022. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 01. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 02. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 03. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 04. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 05. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 06. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 07. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 08. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 09. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 10. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 11. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 12. 2023. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 01. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 02. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 03. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 04. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 05. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 06. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 07. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 08. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 09. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 10. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 11. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 12. 2024. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 01.2025. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 02.2025. do isplate,
1.364,50 kn /181,10 € od 1. 03.2025. do isplate, koja teče do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a buduće obroke kako budu dospijevali najkasnije svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.654,20 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a buduće obroke kako budu dospijevali najkasnije svakog 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec.
i riješio je
Dopušta se preinaka tužbe iz tužiteljevog podneska od 27.09.2023. i 11.03.2025.
Obrazloženje
1. Između stranaka nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1640/15 od 23. prosinca 2016. godine utvrđeno kako je tuženik obvezan na isplatu buduće rente u iznosu od 1.985,29 kn od 23. prosinca 2016. godine, kao niti da je u istom postupku utvrđen doprinos tuženika nastanku štetnog događaja od 20%.
2. U tužbi nadalje navodi da prema rješenju o upućivanju u invalidsku mirovinu HZMO od 17. listopada 2002. godine, tužitelju je utvrđena invalidska mirovina koja se isplaćuje preko HZMO, Područne službe u Zagrebu. Tužitelj sada prima mirovinu u iznosu od 2.667,53 kn, dok su plaće KV bravara od 2016. godine pa na ovamo znatno povećane, a posebice zbog mogućnosti odlaska ovog profila radnika na rad u treće države Europske unije, gdje u pravilu zarađuju plaću preko 3.000,00 Eura, dok je prosječna plaća KV bravara 2019 iznosila 7.074,00 kn.
3. Tužitelj smatra da mu zbog proteka vremena i zbog nastupa povećanja plaća pripada pravo na povećanje rente sa dosuđenog iznosa na iznos od 4.406,47 kn umanjeno za 20 % doprinosa od 881,29 kn, odnosno 3. 525,18 kn. Povećanje plaće KV bravara promijenjena okolnost, odnosno pravo tužitelja da taj iznos potražuje od tuženika, to je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev dana 20. travnja 2020. godine u vezi kojeg je dobio odgovor da se zahtjev tužitelja smatra neosnovanim.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 11.03.2025. (list 273 spisa) predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju plaća rentu u iznosu od 579,60 € umjesto dosadašnjeg iznosa od 263,49 € koji je bio određen presudom ovoga suda br. Pn-1640/15-94, time da dospjele obroke za vremensko razdoblje od 27. svibnja 2020., pa do presuđenja u iznosu od 9.252,31 eura € plati odjednom sa zateznim kamatama, a buduće kako budu dospijevali. Obzirom na odredbu čl. 1089. st 2. ZOO, koja propisuje da se naknada štete i izmakle koristi određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a kako je zadnji nalaz vještaka sačinjen 31. kolovoza 2023. i to za vremenski period zaključno sa trećim mjesecom 2023., predlaže dopunsko vještačenje. Potražuje parnični trošak.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, jer nisu ispunjeni uvjeti niti nastupile okolnosti koje bi opravdale povećanje rente sukladno čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), a tužitelj je uslijed neaktivnosti u pokušaju rehabilitacije i zaposlenja sam pridonio šteti sukladno čl. 1092. ZOO-a. Osporava navod tužitelja da je u istom predmetu utvrđeno da mu pripadaju prihodi koje bi ostvario kao KV bravar, jer u trenutku štetnog događaja nije radio kao bravar već kao građevinski radnik. Računovodstvenim vještačenjem od 22. rujna 2014. godine u postupku br. Pn-1640/15 financijski vještak je radi utvrđivanja tužiteljeve izgubljene zarade koristio podatke o kvalificiranom radniku na razini državnog zavoda za statistiku jer ne postoje podaci po zanimanjima već samo prema stupnju stručne spreme.
Izgubljena zarada i u ovom predmetu može se računati samo na način kao i u ranijem postupku Pn-1640/15 na način da se uzme u obzir prosječna plaća kvalificiranog radnika od nje oduzme iznos invalidske mirovine koju tužitelj prima. Iznos koji se time dobije dodatno je potrebo umanjiti za 20 %.
Spori da bi kod tužitelja došlo do znatnijih promjena okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju navedene presude, a koje bi opravdavale povećanje dosuđene rente, pa ističe da u tom smislu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za povećanje rente predviđene čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), poziva se na praksu VSRH Revr-1544/2009, ističe da kod tužitelja nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti. Sukladno rješenju HZMO-a iz 2002 godine kod tužitelja je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad, prema čl. 34. st. 1. tadašnjeg Zakona o mirovinskom osiguranju, bez poslova koji zahtijevaju snagu i spretnost desne ruke, te poslove gdje mora dizati desnu ruku iznad horizontale. Tuženik je sukladno navedenom imao pravo na profesionalnu rehabilitaciju sukladno odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, što kroz sve godine nije koristio iako nema potpunu radnu nesposobnost, već samo djelomičnu. Stoga je potrebno utvrditi je li tužitelju sukladno čl. 34. st. 4. Zakon o mirovinskom osiguranju (98) utvrđena i preostala radna sposobnost temeljem koje je tužitelj imao pravo na profesionalnu rehabilitaciju sukladno čl. 39. ZOMO (98). Odluka tužitelja da aktivno ne traži zaposlenje i mogućnost rada na nekom drugom radnom mjestu ili struci pridonosi nastanku izgubljene zarade kod tužitelja u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a, i osiguratelj štetnika ne može biti odgovoran za propuštanje tužitelja da smanji štetu. Protivi se preinaci tužbenog zahtejva iz podn.tužitelja od 27.09.23.i 11.03.25. Osporava naznačeni vps, jer se radi o budućim davanjima gdje se vps kod potraživanja rente za igubljenu zaradu računa najviše u zbroju do 5 godina davanja, sve u skladu sa čl 36 ZPP.
6. U dokaznom postupku sud je proveo slijedeće dokaze: rješenje o odobravanju pravne pomoći (list 122-124)odštetni zahtjev (list 6), isplatne liste i podaci o isplaćenim mirovinama tužitelju (list 7-12, 77-84, 88), uvid u presudu ovoga suda Pn 1640/15 od 23.12.2016. (list 21- 33), priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 17.05.2017.,19.08.2019.,od 24.07.19. i 19.01.21. te 18.03.22, 27.04.21. (list 241-249, 13-20, 49-51, 69, 145-151, 234-250), mišljenje HZMO [adresa] od 11.02.21. (list 71), vještačenje po vještaku spec.medicine rada dr Laušin Veronika (list 97-100), vještačenje i dopunu vještačenja po vještaku financijske struke Lidija Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec doo (list 139-144, 163-165, 206-233), podaci sa internetske platforme za traženje posla Adorio.hr o procijenjenoj plaći bravara o procijenjenoj plaći bravara (list 160), te temeljem čl. 8 i 219 ZPP zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u podnescima tužitelja od 27.09.2023. i 11.03.2025., temeljem čl 191 i 192 ZPP budući da se radi o povećanju zahjteva iz iste činjenične i pravne osnove, a povećanje je izvršeno nakon dopunskog nalaza vještaka.
8. Prigovor zastare koji ističe tuženik nije osnovan jer tužitelj traži povišenje već ranije dosuđene mjesečne rente (čime je ranijom pravomoćnom odlukom Pn 1640/15 već uređen odnos između stranaka), u kojem slučaju nema zastare, jer se povećanje rente dosuđuje za ubuduće, tj. od podnošenja tužbe pa nadalje, radi se dakle o kontinuiranoj šteti.
9. U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (kao što je to ovdje slučaj), tada se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem već postojećeg tužbenog zahtjeva. (sjednica građanskog odjela VSRH 27. svibnja 2024., Rev-1005/2024-2 od 26. studenoga 2024.)
10. Predmet spora je zahtjev za povećanje rente za izgubljenu zaradu koja je dosuđena presudom ovoga suda Pn 1640/15 u iznosu od 263,49 €. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva za povećanje rente, na iznos od 579,60 €, dakle za iznos od 316,11 € od donošenja presude pa dok za to budu postojali uvjeti, a za period od podnošenja tužbe (svibanj 2020. do izrade nalaza i mišljenja financijskog vještaka veljača 2025) potražuje 9.252,31 € u pojedinim mjesečnim obrocima prema izračunu vještaka, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog obroka do isplate, pri čemu dospjeli iznosi predstavljaju izgubljenu zaradu, a budući nedospjeli iznosi predstavljaju rentu.
11. Nije sporno da je tužitelj korisnik invalidske mirovine koju mu isplaćuje HZMO. Iz potvrde HZMO na listu 71 spisa proizlazi da tužitelj nije sposoban za nikakav vid profesionalne rehabilitacije.
12. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr Laušin proizlazi da je kod tijela vještačenja u HZMO utvrđena kod tužitelja profesionalna nesposobnost za poslove kod kojih je potrebna snaga i spretnost desne ruke i obavljanje poslova kod kojih je potrebno podizati ruku iznad horizontale. U vrijeme ocjene radne sposobnosti tužitelj je bio star 37,5 godina. Vještak je stava da je bilo poželjno održati radnu aktivnost tužitelja i omogućiti mu rad na poslovima koje može raditi s preostalom radnom sposobnosti. Vještak je stava da je preostala radna sposobnost za široki popis poslova koje je mogao obavljati i još uvijek može u punom radnom vremenu.
13. Iz mišljenja HZMO na listu 71 spisa proizlazi međutim da je tužitelj obrađen od strane stručnog tima 3.7.2002. radi stjecanja prava na profesionalnu rehabilitaciju te je zauzet stav da tužitelj nije sposoban za nikakav vid profesionalne rehabilitacije. Nakon toga je HZMO dana 17.10.2002. donio rješenje klasa 140-04/02-02 kojim je utvrđeno da je kod tužitelja zbog ozljede izvan rada (štetni događaj od 31.12.1999 za koji odgovara osiguranik tuženika u omjeru od 805) nastala profesionalna nesposobnost za rad, te mu je priznata invalidska mirovina.
14. Sud zaključuje da je tužitelj prošao postupak kod HZMO, koje tijelo je jedino ovlašteno utvrđivati preostalu radnu sposobnost i u tom smislu je sud u ovakvom postupku vezan za odluke koje donosi HZMO (čl 12 ZPP). Kako je predmet ovog postupka povećanje već dosuđene rente za izgubljenu zaradu pravomoćnom presudom ovoga suda Pn 1640/15, to sud u ovom postupku nije trebao ni raspravljati da li postoji preostala radna sposobnost tužitelja, i u tom smislu nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka medicine rada dr Laušin.
15. Iz pravomoćne (08. ožujka 2017. godine) odluke ovoga suda Pn 1640/15 proizlazi da je tužitelju na ime izgubljene zarade za razdoblje s dospijećem od 1. veljače 2003. do 1. studenoga 2016. dosuđeno 310.526,40 kn, te naloženo tuženiku da mu ubuduće plaća rentu u visini 1.985,29 kn od 23. prosinca 2016. godine sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, jer je dne 31. prosinca 1999. godine stradao kao pješak u prometnoj nezgodi u [adresa] krivnjom tuženikova osiguranika koji je proglašen krivim presudom poslovni broj K-145/00-3 od 28. prosinca 2000. godine. Zbog zadobivenih ozljeda je tužitelj u postupku poslovni broj Pn-3909/01 potraživao neimovinsku štetu i izgubljenu zarade do 5. veljače 2002. godine. Stranke su učinile nespornom suodgovornost od 80:20% u tužiteljevu korist.
16. Nesporno proizlazi iz cit.odluke Pn 1640/15 da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je rješenjem broj 292887 od 17. listopada 2002. godine uputio tužitelja u invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada s posljedičnom profesionalnom nesposobnošću za rad tj. nesposobnost obavljanja poslova koji zahtijevaju snagu i pokretnost desne ruke te poslove gdje mora dizati desnu ruku iznad horizontale. Također je nesporno da je tužitelj po kvalifikaciji bravar, te da je kod zadnjeg poslodavca radio na građevinskim poslovima, na zidarskim i pomoćnim poslovima na gradilištu. Također se u cit.pravomoćnoj presudi zauzima stav (čime se u cijelosti slaže i ovaj sud) da prema redovitom tijeku stvari, tužitelj je kao bravar po stručnoj spremi logično tražio takav posao i imao pravo tražiti takav posao u struci, koji bi mogao ostvarivati ovisno o prilikama na tržištu rada, time tužitelj ima pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu kvalificiranog radnika.
17. Tužitelj morao biti umirovljen zbog ozljede uzrokovane štetnim događajem za koje je 80% odgovoran osiguranik tuženika, kako je utvrđeno uvidom u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te nalazom i mišljenjem vještaka medicine rada, to na osnovi ove zakonske odredbe ima pravo na novčanu rentu u visini razlike između ostvarene mirovine i plaće koju bi mogao ostvarivati da nije bilo štetnog događaja, sukladno svojoj radnoj sposobnosti i osposobljenosti na tržištu rada, zbog čega je tužbeni zahtjev usvojen, uzevši u obzir i stupanj podijeljene odgovornosti koji je neprijeporan među strankama.
18. Prema članku 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.
19. Člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.
20. Nadalje, odredbom čl. 1096. ZOO-a propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.
21. U vrijeme donošenja presude Pn 1640/15 važeća novčana jedinica u Republici Hrvatskoj je bila kuna, te je općepoznato da su od tada znatno porasle cijene proizvoda i usluga zbog ulaska u euro zonu i stope inflacije kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi, slijedom čega se jesu znatnije promijenile okolnosti na temelju kojih tužitelj osnovno traži povišenje dosuđenog iznosa rente, pri čemu je bitno da se promijeni više okolnosti u znatnijem dijelu a ne one koje se mogu očekivati po redovitom tijeku stvari. Pri tome je tužitelj tvrdio da su se plaće KV bravara povećavale, ali i nda su kvalificirani radnici odlazili u druge zemlje EU gdje su bolje plaćeni, što je općepoznata činjenica i ne treba ju posebno dokazivati.
22. Uvidom u podatke Državnog zavoda za statistiku za razdoblje 2017 kada je postala pravomoćna ranija odluka ovoga suda Pn 1640/15, pa do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, a koje podatke je tužitelj dostavio u spis (a iste koristi i vještak fin. str. u svom nalazu), utvrđeno je u odnosu na povećanje prosječnih plaća KV radnika u RH da su iste bile u konstantnom rastu.
23. Prvi nalaz i mišljenje vještaka financijske struke od 10.06.22. sud nje uzeo u obzir jer je izrađen samo na bazi podataka za 2020.g.za plaću KV radnika.
24. Međutim iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak računao razliku između potencijalne plaće utvrđene na način da se zadnji poznati podatak (za 2020. godinu) uskladi sa povećanjima neto plaća u RH za naredno razdoblje (što je pored nedostatka statističkih podataka jedina ispravna metoda), te na taj način izračuna razlika između potencijalne plaće i ostvarene mirovine. U dijelu spornog razdoblja postoji razlika između potencijalne plaće i ostvarene mirovine (umanjene za suodgovornost tužitelja) koja je veća od dosuđene rente. U spisu se ne nalaze podaci o potencijalnoj plaći KV bravara niti takvu evidenciju HZMO vodi prema zanimanjima, već po stručnoj spremi, tužitelj je dostavio podatke sa internetske platforme za traženje posla Adorio.hr o procijenjenoj plaći bravara (za proteklih 36 mjeseci) koja prema tom izvoru iznosi 6.603,00 kn neto. Tužitelj predlaže da se podaci za potencijalnu rentu izračunaju prema tom izvoru.
25. Vještak u svom dopunskom nalazu ponovo napominje da je zadnji poznati podatak o prosječnoj mjesečnoj neto plaći KV radnika u RH je za 2021. godinu. U nedostatku drukčijih podataka, pomoću podataka o promjeni plaća u građevinarstvu u odnosu na 2015 g i usporedbom konačnih podataka za razdoblje od 2019 do 2021, te pomoću podataka o rastu bruto plaća u građevinarstvu vještak je utvrđuje povećanje neto plaća KV radnika od siječnja 2022. godine pa do 31.03.2023. godine, vještak zaključuje da uz oduzetih 20% razlika za cijeli sporni period iznosi 9.810,34 €. Podatke koje je vještak koristio, dostavio je u spis, uz dopunski nalaz.
26. Na taj način (list 208 spisa) vještak financijske struke daje konačno po mjesecima prikaz razlike (umanjeno za 20%) potencijalne neto plaće KV radnika u RH i ostvarene mirovine tužitelja za cijeli sporni period počevši od razlike za svibanj 2020 do dopune nalaza u ožujku 2023, i tužitelj je na taj način precizirao svoj zahtjev u podnesku od 11.03.2025.
27. Nadalje je tužitelj u pravu (što pokazuju i podaci DZ za statistiku) kada tvrdi da je mogao kao KV bravar potražiti posao u drugim zemljama EU, i općepoznat je podatak da su mnogi građani RH u posljednjih 5 godina potražili posao na taj način, naročito je to vidljivo kod stanovništva izvan velikih gradova. Pri tome sud uzima u obzir da je tužitelj stradao sa 37 godina života kada je još dugo godina mogao raditi kao KV bravar.
28. Nadalje sud uzima u obzir porast troškova života i inflaciju od uvođenja Eur kao službene valute u RH, što su također općepoznati podaci i koje podatke vode HNB, DZ za statistiku; za konkretno razdoblje od početka 2020 do početka 2025 ta stopa iznosi 28,6%.
29. Prema čl. 1098. ZOO-a upravo su gore navedene bitne okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja presude, to je valjalo tužbeni zahtjev usvojiti, pri čemu je kamata dosuđena tužitelju od dospijeća svakog pojedinog iznosa sukladno čl. 29. ZOO-a.
30. U odnsosu na buduću rentu koju tužitelj potražuje u ovom postupku, počevši od kraja po vještaku izračunatog razdoblja, sud ocjenjuje po slobodnoj ocjeni - čl 223 ZPP, uzimajući u obzir gore nabrojene okolnosti, a naročito porast troškova života. Stoga smatra osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik ubuduće umjesto dosadašnjih 263,49 € isplaćuje 579,60 € što je razlika od 316,11 € i po stavu ovoga suda, obzirom na gore nabrojene okolnosti predstavlja realno povećanje, računajući i raniju suoodgovornost tužitelja.
31. Stoga je sud tužitelju dosudio temeljem čl. 1096. ZOO-a naknada štete za razdoblje od podnošenja tužbe - do dopune nalaza i mišljenja vještaka g razliku između potencijalne plaće i invalidske mirovine (umanjeno za 20%), a nadalje od donošenja presude rentu za izgubljenu zaradu u visini za koju sud smatra da je tužitelju potrebna. (čl 1088 st 1 i 2 ZOO).
32. Nadalje, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, pa stoga u odnosu na imovinski zahtjev povišenja rente obveza postaje dospjela s danom podnošenja odštetnog zahtjeva, dok u ovom slučaju je tužitelj podnio tužbu 27.05.20. g. a zatezne kamate potražuje od 01.06.2020. pa je sud prihvatio navedeni nadnevak za prvi anuitet povišene rente, a potom za svaki idući anuitet svakog 1-og u mjesecu, kao datuma kad je tuženik pao zakašnjenje s plaćanjem razlike visine rente. Stoga sud nalazi tužbeni zahtjev utemeljenim i za glavnicu i za sporedno potraživanje zakonske zatezne kamate u cijelosti, time da su kamate utvrđene po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
33. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO/05, a izračunava se, a stope zatezne kamate po razdobljima su precizirane u izreci.
34. Prema odredbi čl. 36. ZPP ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina, tako da je vrijednost predmeta ovoga spora, kako ga je precizirao tužitelj, glede dospjele i buduće rente, (čl 37. st. 1. ZPP), 44.028,41 EUR .
35. Tužitelju koji je u sporu uspio je temeljem čl 155 i 154 ZPP u okviru zatraženog - čl 2 st 2 ZPP i specificiranog troška sukladno odredbama OT (NN 138/23) Tbr 52, 54 i 7-9 odmjereno prema za sastav odštetnog zahjteva 100 bodova, sastav tužbe - 100 bodova, 4 obrazložena podneska svaki po 100 bodova, 4 ročišta po 100 bodova, podn.25.05.25. 25 bodova, podnesak 02.05.2025. 50 bodova, čemu je pridodan PDV, putni troškovi tužitelju su priznati paušalno u iznosu od 500,00 €, budući nisu dokazani računima, podnesci - požurnice nisu priznate tužitelju jer nisu bile potrebne za vođenje postupka, trošak sudskih pristojbi tužba 23,33 €, presuda 243,37 € trošak vještačenja priznat je u cijelosti 200,00 €, ukupno je dosuđeno 3.654,20 €.
36. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, temelji se na odredbi čl.30.st.2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 94/14), a po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO/05.
U Zagrebu, 27. veljača, 2026. godine
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 istovjetna primjerka.
Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva za to ročište je bila uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana isticanja presude na e-oglasnoj ploči suda. Stranci koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu, sud će presudu dostaviti sukladno čl. 142-143 ZPP-a.
DNA:
- pun. tužitelja uz rješenje pristojba na presudu 243,37 €
- tuženiku
